REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8747/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TV, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-826/2024-14 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog TV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni TV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv okrivljenog TV isti je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, dok je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okrivljeni TV je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome ističe da je iskaz svjedoka T nevjerodostojan jer je okrivljenik njemu izjavio da se na fotografiji snimljenoj tijekom počinjenja prekršaja ne nalazi on, zatim ističe da je u presudi činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer se u istoj ne spominje niti jedan materijalni dokaz koji bi dokazivao da je upravo on počinitelj prekršaja, pa tako da se u presudi ne navodi niti fotografija počinjenja prekršaja. Također navodi da sud nije pribavio niti putni nalog iz kojeg bi bilo razvidno da je on u vrijeme počinjenja prekršaja upravljao tim službenim vozilom. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. PZ-a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te takvih povreda ovaj Sud nije našao.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret i da nije siguran je li on u inkriminirano vrijeme upravljao službenim vozilom u vlasništvu tvrtke Autotransport d.o.o. jer je prekršaj počinjen 2. kolovoza 2023., a on je prestao biti njihov zaposlenik krajem listopada s time da je prije završetka radnog odnosa koristio godišnji odmor i dopust za dijete, zbog čega ne zna zbog čega su na obrascu podaci o vozaču dostavljeni njegovi podaci. Istaknuo je da je svaki vozač dužan ispuniti putni nalog, i zatražio je od suda da pribavi od tvrtke takvu dokumentaciju.

5.2. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvješće o počinjenom prekršaju, obavijest o počinjenom prekršaju kojem prileži i fotografija počinjenja prekršaja, dopis s podacima o vozaču, ovjernicu za uređaj za mjerenje brzine, uvjerenje o osposobljenosti za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa za IV, izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, očitovanje vlasnika vozila te je u svojstvu svjedoka ispitan OV (koji je dostavio podatke o vozaču).

5.3. Iz očitovanja vlasnika vozila tvrtke Autotransport Karlovac d.o.o. proizlazi da je okrivljenik bio njihov zaposlenik, no da nije ispunjavao putne naloge niti evidenciju korištenja službenog vozila, a što je bio obvezan činiti, a da su njegove podatke dostavili policiji na obrascu podaci o vozaču jer je bio vidljiv na fotografiji počinjenja prekršaja, a što im je i sam okrivljenik usmeno potvrdio.

5.4. Svjedok OV u svom iskazu je naveo da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio zaposlenik tvrtke koja je vlasnik vozila i da je prije popunjavanja obrasca podaci o vozaču pogledao fotografiju počinjenja prekršaja na kojoj su se vidjele dvije njemu nepoznate osobe. S obzirom na to kontaktirao je okrivljenikovog nadređenog, voditelja voznog parka i voditeljicu financija, koji poznaju radnike pa tako i okrivljenika, kako bi mu rekli tko je vozač vozila s fotografije, te su mu svi rekli da se radi upravo o okrivljeniku, te da je i sam okrivljenik kasnije to potvrdio.

6. Imajući u vidu sve navedeno, nisu osnovani navodi iz žalbe okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te su isti ocijenjeni kao pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti od sebe. Iz provedenih dokaza je jasno utvrđeno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio zaposlenik tvrtke u čijem vlasništvu je vozilo kojim je počinjen prekršaj, te da je nesavjesno obavljao svoj rad u smislu da nije ispunjavao evidenciju rada niti putne naloge što je bio dužan činiti, sve u cilju izbjegavanja bilo kakve odgovornosti pa tako i prekršajne. Pravilno je prvostupanjski sud kao vjerodostojne ocijenio iskaz svjedoka OV i očitovanje vlasnika vozila jer su u bitnim činjenicama podudarni, dok je obrana okrivljenika kontradiktorna i nedokazana. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 390,00 eura, zbog čega je ista pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević v.r.

Renata Popović, v r

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.