REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-831/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu , u parničnom predmetu tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženika FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 27. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženoj FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana podmiri tužitelju HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, dospjeli dug u ukupnom iznosu od 40,70 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 5,29 Eura, od dana 06.02.2025.g. pa do isplate,
- na iznos od 8,49 Eura, od dana 06.03.2025.g. pa do isplate,
- na iznos od 8,64 Eura, od dana 06.04.2025.g. pa do isplate,
- na iznos od 7,96 Eura, od dana 06.05.2025.g. pa do isplate,
- na iznos od 10,32 Eura, od dana 25.06.2025.g. pa do isplate.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tuženoj FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], U lica Hrvatske Republike 5, da u roku od 15 dana podmiri tužitelju HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, prouzročene parnične troškove u ukupnom iznosu od 138,28 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 27. studenog 2025. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatraženu naknadu parničnih troškova i to preko dosuđenog iznosa od 138,28 Eura, do zatraženog iznosa od 276,54 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 138,26 Eura, za zateznom kamatom od 27. studenog 2025. godine, pa sve do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate iznosa od 40,70 Eura ukupno, zajedno sa zateznom kamatom (tužitelj sasvim nepotrebno posredstvom punomoćnika potražuje podnesenom tužbom i tužbenim zahtjevom "zakonsku" zateznu kamatu jer riječ "zakonska" već duži niz godine ne postoji u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja odredba se uostalom primjenjuje na takvo sporedno potraživanje tužitelja iz ove parnice, a druga stvar je što se podrazumijeva da se radi o zakonskoj kamati i što je postojala obveza u vrijeme kada je ta riječ "zakonska" bila sastavni dio odredbe Zakona o obveznim odnosima, temeljem koje se sporedna tražbina u vezi zatezne kamate i ista dosuđivala strankama, da se ta riječ svakako nužno navodi uz riječi "zatezna kamata" jer je sud bio dužan, kao uostalom i odvjetnici stranaka kada pišu tužbe i ističu tužbene zahtjeve, u svojim presudama koristiti službene zakonske termine, kada se radi o kamati – opaska suca) koje se odnosi isključivo na 5 pojedinih dospjelih mjesečnih iznosa, zbroj kojih daje svotu od 40,70 Eura, vezano za neplaćene mjesečne račune (odnosno za neplaćeni dio računa za mjesec siječanj 2025. godine) u vezi potrošene električne energije za razdoblje od mjeseca siječnja, pa zaključno do mjeseca svibnja 2025. godine. Osim toga, tužitelj je tužbom predložio da mu tužena nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 276,54 Eura, zajedno sa "zakonskim" zateznim kamatama.
2. Tužena je podneskom od 18. studenog 2025. godine, dostavila sudu pravovremeni odgovor na tužbu, kojim je u cijelosti priznala iznesene činjenice iz historijata tužbe, te je priznala i pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim, tužena se nije izričito očitovala o potraživanju tužitelja koje tužitelj tretira "zakonskim zateznim kamatama", iako se praktički radi o potraživanju tužitelja u vezi zatezne kamate u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, zbog nepravovremeno podmirenog glavnog duga od strane tužene, pa je sud priznanje tužene u pogledu visine zahtjeva, tretirao i kao priznanje da je dužna isplatiti tužitelju iznos od 40,70 Eura, ukupno, ali i zatraženu zateznu kamatu na taj iznos, koji zahtjev tužitelja u vezi isplate zatezne kamate je inače bio osnovan u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
3. Kako je tužena u odgovoru na tužbu samo djelomično priznala i nije osporavala potraživanje tužitelja u vezi naknade parničnih troškova vezano za isplatu jednokratne nagrade, ali i za troškove sudskih pristojbi, te je osporila osnovanost preostalog zahtjeva tužitelja, vezano za naknadu parničnog troška u vezi pribave zk. izvatka za predmetne nekretnine, ali i u vezi uvida u katastar, valjalo je ovom presudom na temelju priznanja prvenstveno udovoljiti osnovnom zahtjevu tužitelja i obvezati tuženu da isplati tužitelju iznos od 40,70 Eura, sa zateznom kamatom (predmetni sudac kako je to već gore istaknuto smatra potpuno besmislenim, ali i suprotno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dosuditi tužitelju "zakonsku" kamatu, prilikom donošenja odluke o zateznoj kamati jer je to bilo nužno i smisleno samo za vrijeme kada je riječ "zakonska" bila sastavni dio odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dakle prije dvoznamenkastog broja godina), a potom posebnim rješenjem u okviru ove jedinstvene odluke odlučiti o zahtjevu tužitelja, za naknadom parničnih troškova.
4. Obzirom da je tužitelj sam naveo prilikom elektroničkog dostavljanja tužbe sudu, da je platio od dužne svote u iznosu od 13,27 Eura, samo polovicu iznosa pristojbe od 6,64 Eura (na što je inače ovlašten u smislu Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o pristojbi koja se primjenjuje u kontekstu toga Zakona), dana 17. listopada 2025. godine, dostavivši čak o tome materijalni dokaz u prilogu svoje tužbe (list 9 spisa), bilo je krajnje nekorektno u toj situaciji uopće potraživati iznos od 13,27 Eura u vezi naknade troška za sudsku pristojbu na tužbu, a što je tužitelj inače posredstvom svog odvjetnika učinio u zahtjevu za naknadu troškova istaknutom u tužbi, po principu "možda prođe" (što zna prolaziti kod mnogih sudaca, ali kod predmetnog ne, kao što kod predmetnog suca ne prolazi potraživanje u vezi nekakve "zakonske" kamate).
5. Vodeći računa o činjenici da je tužena sama priznala tužitelju u svom odgovoru na tužbu, od opravdanih troškova, trošak u vezi jednokratne nagrade i pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost na taj trošak jednokratne nagrade – ukupan iznos od 125,00 Eura, te da je priznala troškove u vezi sudskih pristojbi (a sud ne može i ne smije uvažiti nedopuštenu dispoziciju ili zahtjev tužitelja da mu se prizna kao opravdan trošak i iznos od 13,27 Eura u vezi pristojbe na tužbu, obzirom na vrijednost predmeta spora, koja je ekvivalentna visini glavne novčane tražbine tužitelja, ali i plaćenu polovicu tog iznosa sukladno važećem Zakonu o sudskim pristojbama), a tužitelju u vezi plaćenog dijela pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 Eura, pripada isključivo taj iznos u vezi opravdanog dijela troška, ali i isti iznos od 6,64 Eura, vezano za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu na temelju priznanja, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja je utvrđen u iznosu od 138,28 Eura (125 + 6,64 + 6,64 = 138,28), koju svotu je tužena obvezana nadoknaditi tužitelju, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke, a ne sa nekakvom "zakonskom" kamatom jer je ovu riječ "zakonska", kao potpuno besmislenu, suvišnu ili nepotrebnu, sud samo ispustio iz izreke predmetne glavne, ali i sporedne odluke.
6. Preostali zahtjev tužitelja u vezi zatražene naknade parničnog troška, koji tužena opravdano osporava u odgovoru na tužbu, bio je neosnovan jer je doista potpuno neprimjereno od strane odvjetnika stranke da za dostavu neslužbene kopije povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (koja se može isprintati preko Interneta i koju je odvjetnik tužitelja i isprintao preko Interneta jer se uostalom radi upravo o neslužbenoj kopiji dokumenta, dakle dokumentu bez službenog pečata suda, što znači da odvjetnik tužitelja nije niti tražio od suda taj službeni dokument, niti mu ga je sud izdao uz štambilj ovlaštenog zaposlenika) ili za nekakav nazovi "uvid u katastar" (a u vezi kakvog uvida u službene katastarske podatke, kod nekog nadležnog katastarskog ureda u Republici Hrvatskoj tužitelj osobno ili po odvjetniku nije dostavio niti d od nekakvog konkretnog materijalnog dokaza, a niti je uostalom naveo kod kojeg je to konkretno katastra izvršio uvid), po principu "možda prođe" (što kod predmetnog suca ne može proći) da se zadovolje financijski apetiti odvjetnika tužitelja u vezi namirenja nazovi opravdanih troškova postupka, traži na temelju Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, da se tužitelju prizna nagrada od 25 bodova i za neki nedokumentirani "uvid u katastar" i za "pribavu zk. izvatka", kojeg je odvjetnik tužitelja pribavio preko Interneta, a ne od nadležnog suda – zemljišnoknjižnog odjela nekog suda.
7. Kako su takvi zahtjevi u vezi priznanja opravdanih troškova tužitelju u pogledu nagrade u ukupnom iznosu od 125,00 Eura, koji obuhvaćaju nagradu od 100,00 Eura, te preostalo potraživanje od 25,00 Eura u vezi pripadajućeg poreza na taj trošak od 100,00 Eura, ocijenjeni neosnovanim, te je bio neosnovan i dio potraživanja tužitelja u vezi svotu koje je tužitelj potraživao da mu se plati u vezi sudske pristojbe na tužbu i presudu, valjalo je odbiti taj preostali zahtjev tužitelja u pogledu naknade parničnih troškova koji iznosi ukupno 138,26 Eura, kao neosnovan.
U Bjelovaru, 27. studenog 2025. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude na temelju priznanja i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o podnesenoj žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
U Bjelovaru, dana 27. studenog 2025.g.
Sudac:
Sanjin Milošević
