Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-275/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĆ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru od 1. srpnja 2022. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-234/2019 od 21. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-234/2019 od 21. veljače 2022. temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeni MĆ iz [adresa] je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-313/2022 od 10. listopada 2022.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je oštećeni nedugo nakon sklapanja ugovora o leasingu za vozilo Volkswagen Golf 7, s tim vozilom sudjelovao u prometnoj nesreći u alkoholiziranom stanju i da je na vozilu nastala totalna šteta pa se našao u nezavidnoj financijskoj situaciji. Oštećeni je 16. lipnja 2019. uspio registrirati takvo vozilo bez tehničkog pregleda jer se radilo o novom vozilu. Oštećeni je i lažno prijavio krađu tog vozila pa je ovakvo postupanje oštećenog krajnje neodgovorno i neozbiljno zbog čega je i kazneno odgovarao radi počinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavak 2. KZ/11.
7. Državni odvjetnik nadalje smatra da je u postupku na strani optuženika nesporno utvrđeno da je vozilo oštećenog dovezao k sebi, potpuno ga rastavio i dijelove pohranio u svoju radionicu dok je olupinu karoserije odvezao kod U koji je trebao raditi limariju. Te činjenice proizlaze iz izvješća Policijske postaje Zaprešić o pronalasku i oduzimanju ključeva, prometne dozvole i dijelova vozila od optuženika te pronalasku ogoljene šasije bez prednjeg dijela, ispred Autolimarije Fiolić koju šasiju je upravo optuženik po vučnoj službi NĆ dao prevesti radi limarskog popravka. Iz ovako utvrđenih činjenica jasno je da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze i zaključio da optuženik nije postupao s prijevarnom namjerom. Potonje, osobito kada se uzme u obzir da je oštećeni poznavao optuženika 25 godina, da je optuženik u kumskim odnosima s njegovim dugogodišnjim kolegom ŽĆ koji je potvrdio da je bio prisutan dogovoru optuženika i oštećenog o popravku vozila. Naime, ovaj svjedok opisuje da se ne sjeća za koji iznos su optuženik i oštećeni dogovorili popravak vozila, ne sjeća se u kojem roku je vozilo trebalo biti popravljeno ali je potvrdio da mu je poznato da je bilo dogovoreno da vozilo ide na popravak i da je optuženik kupio dijelove za popravak. Svjedok ŽĆ je i potvrdio da mu je iz razgovora s oštećenim poznato da je oštećeni predao optuženiku 4.000,00 eura i po sinu M 6.000,00 eura a da optuženik nije popravio vozilo niti ga je vratio oštećenom već mu je obećavao da će vozilo popraviti a nakon čega mu se prestao javljati na pozive. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i zaključio da svjedokinja IĆ nema posrednih saznanja o dogovoru optuženika i oštećenog o popravku vozila jer je ta svjedokinja u iskazu navela da je o tome čula od roditelja ali ne zna detalje.
8. Zaključno, državni odvjetnik smatra da je u postupku dokazano da je optuženik zlouporabio odnos povjerenja kojeg je stekao kod oštećenog, da je vozilo preuzeo od oštećenog radi popravka pa je logično i da je preuzeo predujam od oštećenog radi nabavke dijelova za popravak, osobito jer je u to vrijeme bio nezaposlen, loših imovinskih prilika i u neprekidnoj blokadi od 4. ožujka 2019. U tom smislu oštećeni mu je u više navrata predavao novac za rezanje vozila, tapeciranje, lakiranje, mehaniku i elektroniku sveukupno 10.000,00 eura a kada je kontaktirao optuženika u vezi popravka on se izgovarao s različitim majstorima kod kojih se vozilo navodno nalazi. Optuženik se stoga nepripadno materijalno okoristio za iznos od 10.000,00 eura koliko mu je oštećeni predao za popravak vozila te u iznosu od 5.000,00 eura na ime vrijednosti dijelova koje je izvadio iz vozila oštećenog i zadržao za sebe.
9. U pravu je državni odvjetnik da je u postupku na strani optuženika nesporno utvrđeno da je vozilo oštećenog dovezao k sebi, potpuno ga rastavio i dijelove pohranio u svoju radionicu dok je olupinu karoserije odvezao kod U. Međutim, ovakav slijed događaja nije u suprotnosti s navodima optuženika i ne ukazuje sa sigurnošću da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno da je dogovorio popravak vozila s oštećenim iako nije imao stvarne namjere izvođenja radova i da je od oštećenog na ime popravka vozila preuzeo iznos od 10.000,00 eura.
10. Zadatak suda je da odlučne činjenice (o postojanju kaznenog djela i krivnje) utvrdi s potpunom sigurnošću. Drugim riječima, kod odlučivanja o (ne) postojanju odlučujućih činjenica vrijedi pravilo in dubio pro reo, odnosno u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela... sud rješava presudom koja je povoljnija za okrivljenika a što je ovdje slučaj.
11. Naime, prvostupanjski sud s pravom dovodi u sumnju iskaz oštećenog na temelju njegovog cjelokupnog ponašanja u vezi s vozilom Volkswagen Golf 7 (nije obavijestio vlasnika o nesreći i totalnoj šteti na vozilu, vozilo je registrirao iako nije bilo u voznom stanju te naposljetku i lažno prijavio krađu vozila) koje čak i državni odvjetnik ocjenjuje neodgovornim i neozbiljnim. Uz to, prvostupanjski sud s pravom ističe da nema materijalnih dokaza da je dogovoren popravak vozila i da je oštećeni predao optuženiku iznos od 10.000,00 eura. Što se pak tiče personalnih dokaza iskaz svjedoka ŽĆ nije u dovoljnoj mjeri pouzdan jer nema saznanja niti o jednom konkretnom detalju dogovora jer ne zna dogovoreni iznos popravka, rok u kojem je vozilo trebalo biti popravljeno te nije bio prisutan kada je vozilo odvezeno iz njegovog dvorišta u Hruševcu Kupljenskom. Ovaj svjedok jedino ima neposredno saznanje da je načelno dogovoren popravak vozila a takav njegov iskaz nije u proturječju s obranom optuženika jer on ne osporava da je preuzeo vozilo od oštećenog i da je to vozilo rastavio. Međutim, vozilo je preuzeo i rastavio kako bi utvrdio štetu na vozilu radi daljnjeg dogovora oko popravka što se ukazuje logičnim i uvjerljivim. Svjedok ŽĆ, osim što ne zna nikakve detalje dogovora između optuženika i oštećenog, nije bio prisutan predaji novca koje opisuje oštećeni već saznanja o tome ima samo iz priča oštećenog. Svjedokinje IĆ i JĆ su na raspravi 18. svibnja 2020. iskazale da nisu bile prisutne dogovoru o popravku vozila između optuženika i oštećenog pa time ne potvrđuju iskaz oštećenog koji tvrdi da su njegovom dogovoru o popravku vozila s optuženikom bile prisutne JĆ i IĆ.
12. S tim u vezi, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da svjedokinja IĆ nema posrednih saznanja o dogovoru optuženika i oštećenog o popravku vozila. Međutim, takav zaključak prvostupanjski sud ne navodi u obrazloženju pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud najprije navodi iskaz ove svjedokinje da nije bila prisutna dogovoru optuženika i oštećenog o popravku vozila ali je o tome čula od roditelja, ali ne zna detalje. Prvostupanjski sud njezin iskaz spominje i u odlomku 13 obrazloženja pobijane presude navodeći da svjedokinje JĆ i IĆ negiraju postojanje dogovora kakav opisuje oštećeni što je točno jer oštećeni tvrdi da su njegovom dogovoru o popravku vozila s optuženikom bile prisutne JĆ i IĆ a one to u svojim iskazima izričito negiraju.
13. Nadalje, prvostupanjski sud s pravom prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenog navodi da nije životno i uvjerljivo da je oštećeni predao optuženiku iznos od 10.000,00 eura bez pisanog traga (potvrde, sms poruke, fotografije, dopisa, opomene, ispisa poziva ili potvrde o podizanju novca s računa) i bez sklopljenog ugovora o popravku vozila, osobito kada se uzme u obzir da je u to vrijeme imao znatno dugovanje prema Porsche leasingu.
14. Stoga, kako prvostupanjski sud nije našao izvan svake dvojbe utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 osnovano ga je oslobodio optužbe primjenom članka 453. točka 3. ZKP/08.
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
