REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3681/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RN, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 31. siječnja 2025., broj: Pp-908/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog RN kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni RN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljeni RN proglašen je krivim za prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca te mu je naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RN je, putem branitelja Jasmina Jusufhodžića, odvjetnika iz Zagreba, pravodobno podnio žalbu zbog svih dopuštenih razloga. Tako u žalbi u bitnome navodi da u cijelosti osporava počinjenje prekršaja i da je tražio od policijske službenice da ga vodi na vađenje krvi i urina, a što da je dotična odbila. Nadalje ističe da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo kad je postupanje policijske službenice, koja nije okrivljenika vodila na vađenje krvi i urina već izdala prekršajni nalog temeljem odbijanja preliminarnog testiranja, ocijenio zakonitim, tako tumačeći odredbu članka 282. stavka 9. ZSPC-a. Također okrivljenik tvrdi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kad je odbio od strane obrane predloženo medicinsko vještačenje. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge.

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj je Sud stava da su isti neosnovani. Naime, okrivljenik je iznoseći svoju obranu pred sudom naveo da je inkriminiranog dana i sata upravljao vozilom u prometu na cesti, te je zaustavljen od strane policijske službenice koja mu je ponudila testiranje na prisutstvo droga u organizmu, a što je isti odbio, te je tražio vađenje krvi i urina kako bi se utvrdilo da nije pod utjecajem droga. Ističe da je odbio testiranje jer je unazad dva tjedna od tog događaja konzumirao drogu i mislio je da će se to vidjeti na testu, jer da je znao da neće onda ne bi odbio testiranje.

6.1. Sud je u postupku kao dokaz proveo ispitivanje svjedokinje policijske službenice ZN koja je u bitnome navela da je inkriminiranog dana zaustavila okrivljenika i tijekom kontrole mu je ponudila testiranje na prisutnost droga u organizmu što je isti odbio, iako ga je prethodno upozorila da time čini prekršaj. Ista je potom navela da okrivljenika nije vodila na vađenje krvi i urina. Sud je također pročitao zapisnik o ispitivanju prisutnosti droga u organizmu, a iz čijeg sadržaja je razvidno da je okrivljenik odbio testiranje.

6.2. Slijedom svega navedenog, ovaj se Sud slaže sa utvrđenjima prvostupanjskog suda koji je utvrdio da je okrivljenik nedvojbeno počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7. Naime, predmet ovog prekršajnog postupka je prekršaj iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a koji propisuje da će se novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina. Stavak 1. tog članka propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. tog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutstva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

7.1. Kako proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi, policijski službenik u vršenju svojih zakonskih ovlasti ima pravo svakog sudionika u prometu testirati na alkohol, droge i lijekove odgovarajućim sredstvima i uređajima, npr. DrugCheck kao u konkretnom slučaju. Ukoliko osoba kojoj je ponuđeno takvo ispitivanje isto odbije, time čini ovaj prekršaj. Važno je za naglasiti kako se ovaj prekršaj čini i odbijanjem tzv. preliminarnog testiranja (onog koje vrši policijski službenik na licu mjesta odgovarajućim sredstvima i uređajima) i odbijanjem liječničkog pregleda ili vađenja krvi i urina, dakle ne radi se o okolnostima koje moraju postojati kumulativno. Također, zakon ne propisuje obligaciju policijskom službeniku da počinitelje prekršaja vodi na liječnički pregled ili vađenje krvi i urina, već je propisano da se to može učiniti po potrebi i to nakon obavljenog preliminarnog testiranja.

7.2. S obzirom da je okrivljenik odbio podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti droga u organizmu koje mu je ponudila policijska službenica odgovarajućim sredstvom odnosno uređajem, time je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7.3. U predmetnom postupku irelevantno je je li okrivljenik zaista bio pod utjecajem droga ili nije, jer bi se u tom slučaju radilo o drugom prekršaju, onom iz članka 199. stavka 9. ZSPC-a (upravljanje vozilom u prometu na cesti pod utjecajem droga), stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za provođenjem medicinskog vještačenja jer se takvim vještačenjem ne bi utvrdile odlučne činjenice za donošenje odluke u postupku. Dakle, kao što je ranije navedeno, u konkretnom postupku odlučna je činjenica je li okrivljenik odbio ponuđeno mu testiranje na droge, što je nedvojbeno utvrđeno da jest, a ne je li upravljao vozilom pod utjecajem droga.

8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura a koja je kazna izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj u žalbi ne navodi niti dokumentira okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

9. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.