Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-256/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DL, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 19. prosinca 2024., klasa: 211-07/24-1/18745, u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okr. DL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci označava djelom prekršaja iz članka 223. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) pa se okr. DL na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se prigovor okr. DL kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okr. DL dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okr. DL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje dužan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni, navodeći da prima plaću u iznosu 750,00 eura i da bi plaćanje izrečene kazne ugrozilo njegovu egzistenciju.

2.1. Okrivljenik predlaže da se, iz u prigovoru navedenih razloga, prekršajni nalog preinači tako da se primjeni opomena ili ublaži novčana kazna.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjsko prekršajno tijelo na štetu okrivljenika povrijedilo materijalno prekršajno pravo u smislu članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je okrivljenika pogrešno proglasilo krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.2. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo je okrivljenika proglasilo krivim da je upravljao vozilom A2 kategorije prije stjecanja prava na upravljanje vozilima A2 kategorije, pogrešno smatrajući da je okrivljenik na taj način počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.3. Članak 216. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kada osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije, dok odredba članka 216. stavka 3. istog Zakona propisuje da će se za prekršaj kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

5.4. Iz smisla navedene zakonske odredbe proizlazi da je pretpostavka za njenu primjenu da počinitelj nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom niti jedne kategorije motornih vozila, odnosno da uopće nije položio vozački ispit.

5.5. Nasuprot tome, članak 223. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stavku 2. propisuje da vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u njegovoj vozačkoj dozvoli, dok u stavku 3. propisuje da će se za prekršaj kazniti onaj vozač koji upravlja vozilom one kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa je jasno da ova zakonska odredba pretpostavlja da je vozač stekao pravo na samostalno upravljanje određenim kategorijama motornih vozila, ali ne i onom kategorijom vozila u čijem je upravljanju zatečen.

5.6. U konkretnom slučaju iz prekršajnog naloga proizlazi da okrivljenik ima vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole], na temelju koje je utvrđen i njegov identitet.

5.7. Prema tome, prekršaj za koji je okrivljenik pobijanim prekršajnim nalogom proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 223. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne članka 216. stavkom 1. i 3. istog Zakona, kako je to pogrešno zaključilo prvostupanjsko prekršajno tijelo, pa je time na štetu okrivljenika počinilo citiranu povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

5.8. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude i na temelju pravilne pravne oznake izrekao zakonom propisanu kaznu.

6. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u posebnim zakonom fiksno propisanom iznosu. Tako odmjerena kazna primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, koji u svom prigovoru ne ističe i uz prigovor ne doprinosi nikakve dokaze o postojanju naročito olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja.

6.1. Neosnovano okrivljenik predlaže primjenu opomene, jer se prema postupanju počinitelja i njegovoj krivnji ne može zaključiti da su stečeni uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

6.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.

7. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na članku 138. stavku 2. točki 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Zbog izloženih razloga, na temelju članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko – dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.