1             Poslovni broj: 10 Us I-476/2023-9

 

 

Poslovni broj: 10 Us I-476/2023-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja M. H. iz K., S. …, zastupanog po opunomoćeniku V. V., odvjetniku u R., V. … protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, Opatija, Ulica Maršala Tita 151, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 11. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: NK-UP/I-216-04/23-01/533, URBROJ: 511-09-31-23-1 od 21. ožujka 2023.

 

              II.  Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: NK-UP/I-216-04/23-01/533, URBROJ: 511-09-31-23-1 od 21. ožujka 2023. u točki 1. izreke tužitelj je kao državljanin Republike Srbije protjeran iz Republike Hrvatske, u točki 2. izreke tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije (2) godine, u točki 3. izreke je određeno da se zabrana ulaska i boravka na području EGP-a računa od dana prisilnog udaljenja, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da će se državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja prisilno udaljiti u zemlju podrijetla R. Srbiju.

 

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da rješenje o protjerivanju bez provođenja prekršajnog postupka u ovom slučaju nije moguće donijeti iz razloga navedenih u članku 191. stavak 2. Zakona o strancima i prema toj zakonskoj odredbi rješenje o protjerivanju državljanina treće zemlje sa predmetnim svojstvima da se ne može donijeti zbog nezakonitog boravka iz članka 190. Zakona o strancima. Navodi kako državljanin treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj imao zakoniti boravak punih pet godina od 13. studenog 2015. do 13.  studenog 2020. i koji da je na vrijeme dakle još za trajanja privremenog boravka podnio  novi zahtjev za privremeni boravak koji mu je kako je naprijed navedeno odbijen. Navodi da je u izvanbračnoj zajednici sa L. O. hrvatskom državljankom, koja da je izvanbračna zajednica izjednačena sa bračnom i otac osmero maloljetnih hrvatskih državljana, kako je utvrđeno u obrazloženju rješenja prema njegovoj vlastitoj izjavi. Nezakoniti boravak u ovom slučaju da ne može predstavljati razlog za donošenje rješenja o protjerivanju tužitelja kao državljana treće zemlje jer da je takva mogućnost isključena člankom 191. stavak 2. Zakona o strancima, a osim toga da ne postoji nikakva zakonska mogućnost da se tužitelja sa navedenim svojstvima iz članka 191. stavak 2. protjera iz Republike Hrvatske bez provođenja prekršajnog postupka. Očito je donositelj rješenja i sam svjestan nezakonitosti vlastitog postupanja kada u obrazloženju pobijanog rješenja izrijekom ističe: „ iako je rješenje o protjerivanju temeljeno na nezakonitom boravku u RH, te nepostupanju po izdanom roku za napuštanje EGP-a, neophodno je apostrofirati da je državljanin Republike S. M. H. osoba koja predstavlja realnu opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost....“ čime da se zapravo upućuje na postojanje razloga iz članka 189. stavak 2. Zakona o strancima kao sasvim različitom osnovu za protjerivanje stranca iz zemlje od osnova iz članka 190. koji je u ovom slučaju pogrešno primijenjen, samo iz razloga kako bi se izbjeglo vođenje zakonom predviđenog prekršajnog postupka. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

 

               3 . Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te navodi da je nesporna činjenica da je predmetni dulji niz godina boravio i živio na području Italije te na području ŠpanjoIske te da su nejasni navodi predstavnika tužitelja koji se na to referira. Ističe kako tužitelj navodi zakonsku odredbu iz članka 193. stavka 2. Zakona o strancima, te da u konkretnom slučaju  nije bilo moguće donijeti rješenje bez provođenja prekršajnog postupka, te citira članak i navodi da tužitelj apsolutno ne spada u tu kategoriju jer da takva osoba mora imati odobreni privremeni boravak u trajanju od najmanje (3) godine te biti u braku s hrvatskom državljankom. Navodi kako je tužitelj imao odobren privremeni boravak do 13. studenog 2020., a razdoblje od gotovo dvije godine od dana podnošenja zahtjeva za produženje do konačnog i nedvojbeno, pravomoćno i izvršno okončanog postupka za odobrenje privremenog boravka u RH da se ne može niti u kom slučaju smatrati privremenim boravkom, te da je zahtjev za privremeni boravak koji je podnio prije isteka prethodnog privremenog boravka odbijen rješenjem Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Policijske uprave Primorsko-goranske broj 511-09-38-UP/l-3867/4-2020 od 09. ožujka 2021., na koje rješenje da je uložio žalbu koja je odbijena, nakon čega da je podnijeta tužba Upravnom sudu u Rijeci koja da je presudom poslovni broj 2 US I-1491/2021-14 odbijena nakon čega da je uložena žalba Visokom Upravnom sudu u Zagrebu koji je presudom poslovni broj Usž-2184/2022-3 potvrdio Presudu Upravnog suda u Rijeci. Smatra da je, iako, nije predmet ove upravne tužbe, iznimno bitno pojasniti razloge odbijanja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj osobi koja je u vanbračnoj zajednici s hrvatskom državljankom te ima osmero djece, znači gdje postoje iznimno otegotne okolnosti za donošenje negativnog rješenja i izdavanje roka za napuštanje EGP-a, a razlog tome da je negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije koje je elaborirano u samom rješenju Sektora za imigraciju državljanstvo i upravne poslove Policijske uprave Primorsko-goranske, a koje između ostalog navodi da predmetni predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, da je tijekom postupanja u okviru zakonom definiranog djelokruga Sigurnosno obavještajne agencije utvrđena nepobitna povezanost i uključenost predmetnog u teške oblike kriminalnih aktivnosti te da se raspolaže i drugim saznanjima čije bi otkrivanje naštetilo interesu nacionalne sigurnosti. Isto tako navodi se da predmetni uz prethodno navedeno tijekom obavljanja razgovora nije bio iskren u pogledu svojih utvrđenih veza s pripadnicima organiziranog kriminala odnosno u pogledu svoje uključenosti u suspektne poslovne aranžmane. Također da je navedeno da je predmetni zatečen 14. ožujka 2023.  po policijskim službenicima prilikom počinjenja prekršaja iz članka 238. stavka 7. i članka 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67108, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108117, 70119, 42120, 85/22 i 114/22). Obzirom na sumnju u zakonitost boravka I. Policijska postaja Rijeka da je predmetnom zadržala putnu ispravu poradi utvrđivanja svih relevantnih činjenica prije provođenja upravnog postupka, te da je isti po pozivu trebao pristupiti u službene prostorije l. Policijske postaje Rijeka 21. ožujka 2023., ali da je u međuvremenu priveden u prostorije Policijske postaje Opatija te prijavljen poradi počinjenja kaznenog djela „Prijetnja” iz članka 139. stavak 2 Kaznenog zakona. Nakon što je doveden pritvorskom nadzorniku, da je saslušan od strane Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i da je uz određivanje mjera opreza pušten, nakon čega da je priveden u službene prostorije Policijske postaje Opatija na kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja okolnosti i zakonitosti njegovog boravka u Republici Hrvatskoj kojom prilikom je proveden upravni postupak, koji je predmet ovog upravnog spora. U samom osporavanom rješenju Policijske postaje Opatija da je konstatirano da se u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske predmetni vodi zbog počinjenih osam (8) prekršaja iz domene Zakona o suzbijanju opojnih droga, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, Zakona o strancima, te šest (6) kaznenih djela i to: krade, teške krade provaljivanjem, prijetnje, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari.

 

 4. U ovom upravnom sporu 9. listopada 2023. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta ZUS) čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a, omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

                5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

              6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511- 09-38-UP/I-3867/4-2020. od 9. ožujka 2021., odbijen je zahtjev tužitelja  od 15. rujna 2020. za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, uz nalog o napuštanju Europskoga gospodarsko prostora – EGP. Tužitelj je državljanin treće zemlje (Republike Srbije) i zahtjev je podnesen u svrhu spajanja obitelji, po osnovi rodbinske veze s mlt. sinom E. H.. Negativna odluka prvostupanjskog tijela bazira se na negativnom rezultatu sigurnosne provjere provedene od strane Sigurnosno-obavještajne agencije. Rješenjem tuženika, UP/II-217-02/21-06/52, URBROJ: 317-21-2 od 15. studenog 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, nakon čega je podnijeta tužba i ovaj Sud je presudom pod poslovnim brojem: 2 Us I-1491/2021-14 od 1. travnja 2022., odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja naprijed navedenih rješenja od 9. ožujka 2021. i 15 studenog 2021. Ova presuda je potvrđena od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2184/2022-3 od 7. lipnja 2022.

 

9. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj dalje: Zakon) propisano je da će se državljanina treće zemlje će se protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

10. Odredbom članka 191. stavak 2. Zakona, propisano je da se rješenje o protjerivanju državljanina treće zemlje na dugotrajnom boravištu, stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno deset godina ili na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji tri godine zakonito boravi u Republici Hrvatskoj i u braku je s hrvatskim državljaninom ili državljaninom treće zemlje na dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku, može donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 189. stavka 2. ovoga Zakona.

 

11. Odredbom članka 189. stavak 2. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerat će se ako:

- je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine

- je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine

- je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora

- predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

 

12. Odredbom članka 193. stavak 2. Zakona, propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

 

13. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj od 13. studenog 2020., istome nije odobren privremeni boravak rješenjem od 9. ožujka 2021., koje je i na kraju potvrđeno, a kojim rješenjem mu je određen rok od 7 dana da napusti prostor EGP i to računajući od dana izvršnosti navedenog rješenja. Pravomoćnom presudom ovog Suda pod poslovnim brojem: 2 Us I-1491/2021-14 od 1. travnja 2022., potvrđeno je da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, zbog čega je ispunjen uvjet i iz članka 189. stavak 2. Zakona, da bi se tužitelja protjeralo sa prostora EGP-a.

 

14. Kako su u konkretnom slučaju ispunjeni navedeni uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju bez provođenja prekršajnog postupka sukladno članku 193. stavku 2. Zakona, jer je utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, to se osporavano rješenja tuženika ocjenjuje zakonitim. Iz tog razloga nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u predmetnom slučaju trebalo provesti prekršajni postupak, tvrdeći da nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje rješenja o protjerivanju bez provođenja prekršajnog postupka.

 

15. Stoga imajući u vidu da nije sporno da se tužitelj u trenutku zatjecanja nalazio u nezakonitom boravku, a koja odlučna činjenica u predmetnom upravnom sporu niti nije sporna, to se osporavano rješenje tuženika o protjerivanju tužitelja od 21. ožujka 2023. ukazuju zakonitim.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 11. listopada 2023.

 

       S u t k i n j a

 

                                                                                                   Danica Vučinić

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.