- 1 -              Revd 2393/2023-2

Broj: Revd 2393/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Ž. B. iz S., OIB: …, 2. K. B. iz S., OIB: … i 3. A. B. iz S., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. i B. sa sjedištem u S., protiv tuženika: 1. C. d.o.o. R., OIB: … i 2. U. d.o.o. u stečaju V. G., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž - 714/2022-2 od 17. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P - 1454/2012-15 od 9. prosinca 2013., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž - 714/2022-2 od 17. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P - 1454/2012-15 od 9. prosinca 2013.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijanom presudom odlučeno je o zahtjevu tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja „...da su tužitelji sklopili predmetne ugovore zbog teškog materijalnog stanja i stanja nužde, te da su tuženici iskoristili lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja, te ugovorili nerazmjernu imovinsku korist u odnosu na ono što su dali...“ te tako s razlozima da je riječ o zelenaškim ugovorima, te isto tako da „...nije bila namjera stranaka sklopiti ugovor o zajmu i ugovor o kupoprodaji, već je namjera bila sklapanje ugovora o kreditu...“, te tako s razlozima da je riječ o prividnim ugovorima. U navedenom činjeničnom utvrđenju i razlozima temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja, pravna pitanja kako su naznačena u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu, ne proizlaze iz razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako, u odnosu na naznačena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

5. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženici se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2023.