Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-861/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Jelačića 10, Poslovnica Sisak, I. K. Sakcinskog 15, kojega zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-422/2019-25 od 6. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-422/2019-25 od 6. listopada 2020.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-422/2019-25 od 6. listopada 2020. u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke, u kojim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. utvrđena ništetnom odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 3204680701, kreditna partija 7102677107, koji je između stranaka sklopljen u [adresa] 9. svibnja 2005. i solemniziran kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 12. svibnja 2005. pod brojem OU-460/05 u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. odnosno u dijelu u kojem je ugovoreno da se tijekom trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene kamatne stope kao i način i naplata u skladu s važećim odlukama banke. Točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba ugovora o kreditu broj 3204680701, kreditna partija 7102677107, koji je između stranaka sklopljen u [adresa] 9. svibnja 2005. i solemniziran kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 12. svibnja 2005. pod brojem OU-460/05 u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 490,10 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, odnosno dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. ugovora o namjenskom kreditu broja 3204680701, a koji glasi: za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 34.091,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno tom točkom izreke, a točkom IV. izreke mu je naloženo isplatiti tužiteljici 21.152,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno tom točkom izreke. Točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 98,66 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a točkom VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 13.138,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 5. svibnja 2020.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I., II., III. i IV. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka VI. izreke), kao i prvostupanjsko rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku kojom je riješeno o preinaci tužbe, dok je ista u odnosu na presudu kojom je odlučeno o meritumu spora osnovana.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje:

6. Polazeći od toga da je tužiteljica tužbeni zahtjev povećala nakon što je vještak financijske struke utvrdio točnu visinu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud smatra da se radi o iznimci predviđenoj odredbom članka 190. stavak 2. ZPP prema kojoj tužitelj tužbu može tužbu preinačiti sve do zaključenja glavne rasprave. Kako je tužiteljica tužbu preinačila zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, pri čemu ista nije izmijenila istovjetnost svog zahtjeva, već ona iz iste činjenične osnove potražuje veći (novčani) iznos, shvaćanje je prvostupanjskog suda da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti (članak 191 stavak 2. ZPP).

7. Prema shvaćanju ovog suda, bez obzira na to što je tužiteljica tužbu preinačila nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski je sud istu pravilno dopustio pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP, budući da tužiteljica bez svoje krivnje istu do provođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogla preinačiti.

8. Kako se povećani tužbeni zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one koja je bila osnova prvotno postavljenog zahtjeva, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

9. S tim u vezi upućuje se i na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama broj: Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024., Rev-1189/2024-2 od 5. ožujka 2025.) prema kojem je u tom slučaju podnošenjem tužbe došlo i do prekida zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev.

10. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika je u odnosu na pobijano rješenje o preinaci tužbe valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

U odnosu na prvostupanjsku presudu:

11. Osnovano tuženik žalbom ukazuje da je pobijana presuda u odnosu na deklaratorne zahtjeve zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da izreka presude u odnosu na te zahtjeve nije razumljiva i ne može se ispitati.

11.1. Kada tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, onda tužbenim zahtjevom mora biti precizno i točno određena ugovorna odredba ili njezin dio čija se ništetnost utvrđuje, tako da odluka o tom zahtjevu ne ostavlja dvojbu o tome koji dio ugovora ostaje na snazi i u kojem dijelu njegove odredbe i dalje obvezuju ugovorne strane.

11.2. U konkretnom slučaju, točka I. izreke pobijane presude nije razumljiva, jer postoji proturječnost između sadržaja odredbe članka 2. ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 9. svibnja 2005., a solemnizirale 12. svibnja 2005., i odluke prvostupanjskog suda da je ništena odredba članka 2. tog ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se tijekom trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način i naplata u skladu s važećim odlukama banke. To stoga što odredba članka 2. ugovora o kreditu takvu formulaciju ne sadrži.

11.3. Stoga, i bez obzira na to što je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost promjene kamatne stope u skladu s (jednostranom) odlukom tuženika, što bi po svom sadržaju odgovaralo i dijelu utvrđenja da je ništetna odredba koja omogućuje tuženiku tijekom trajanja ugovora o kreditu vršiti promjene ugovorene kamatne stope u skladu sa svojim odlukama, kako odredba članka 2. ugovora o kreditu takvu formulaciju ne sadrži, nejasno je kako je sud nepostojeću odredbu, odnosno njezin dio utvrdio ništetnim.

11.4. S druge strane, u odnosu na točku II. izreke pobijane presude nije jasno, je nije naznačeno, koja bi odredba ugovora o kreditu, pored dijela odredbe članka 7. stavak 2. ugovora o kreditu, bila ništetna. Ako se ništetnost odnosi na odredbu stavka 1. istog članka ili neki njezin dio (jer bi to proizlazilo iz sadržaja samog ugovora o kreditu), ostaje nejasno zašto bi osim odredbe o obračunu mjesečnog anuiteta prema tečaju CHF na dan plaćanja, bio ništetan i dio odredbe kojim je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 490,10 CHF.

12. Kako zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati u odnosu na odluku o deklaratornim zahtjevima, za sada nije moguće ispitati niti odluku prvostupanjskog suda o kondemnatornim (restitucijskim) zahtjevima čija sudbina ovisi o osnovanosti deklaratornih zahtjeva.

13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu postupovnu povredu na koju mu je ovom odlukom ukazano, koristeći prije svega ovlaštenje iz članka 109. ZPP da pozove tužiteljicu da deklaratorne zahtjeve tužbe postavi i uredi tako što će jasno i precizno odrediti koje odredbe ugovora o kreditu i u kojem dijelu zahtjeva utvrditi ništetnima. Tek kada deklaratorni zahtjevi tužbe budu precizno i jasno određeni, prvostupanjski će sud moći donijeti novu i zakonitu odluku o svim zahtjevima tužbe.

14. Budući da je još uvijek neizvjestan konačan uspjeh stanaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi (točka VI. izreke), s time da je i odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

15. U nepobijanom dijelu (točka V. izreke), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP).

16. Kako nije sporno da su stranke u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15., dalje; ZID ZPK/2015) sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, sklapajući sporazum o konverziji, u cilju konačnog rješenja odnosa među strankama, ovaj će sud u nastavku dati svoje shvaćanje o učincima tog sporazuma na utuženi kondikcijski zahtjev za slučaj da sud u ponovljenom postupku utvrdi da su odredbe ugovora o kreditu o njegovoj otplati uz valutnu klauzulu u CHF odnosno o jednostranoj promjeni kamatne stope ništetne.

17. Iako Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., dalje: ZZP/03), kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. Stoga se u nedostatku posebnih odredbi ZZP/03 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju opća pravila obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

18. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom prema odluci tuženika koji su stranke sklopile 9. svibnja 2005., valja naglasiti da je 30. rujna 2015. na snagu stupio ZID ZPK/15, pa je ključno pravno pitanje za odlučivanje o predmetu ovog spora pitanje uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/03.

19. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

19.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF iz ugovora nakon zaključenog dodatka ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

19.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

20. Načelno gledajući, ako su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, isti bi, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imali pravo i na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

21. Stranke su dodatkom ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, ali i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 izrijekom ne proglašava ništetnom niti jednu odredbu ugovora o kreditu niti pravno uređuje restituciju potrošača zbog te ništetnosti, u pravnoj situaciji kad se ispunjenje učinjeno na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi uračunava u ispunjenje prema valjanim odredbama dodatka i postiže sporazum o eventualnoj preplati kad ona nije dostatna za zatvaranje cijelog kredita prema novom otplatnom planu ili se potrošaču vraća preplata onda kad njezin iznos premašuje ukupan zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, ne može se zaključiti da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2005. bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vraćaju tužiteljici, nego da će se iskoristiti u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.

22.1. Pritom valja dodati i to da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

22.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

23. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice uz primjenu valutne klauzule u CHF, odnosno uz primjenu jednostrano promjenjive kamatne stope te je između stranaka postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog dodatka ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika.

23.1. Drugim riječima, shvaćanje je ovog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštene ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2005. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25., i Rev 586/2024-14 od 21. prosinca 2022., točka 26. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1.

24. Naposljetku, valja reći da je neodlučno pozivanje suda prvog stupnja na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

24.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., J, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.). U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.).

24.2. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C- 567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

24.3. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

25. Iako je tuženik na temelju sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi koji su bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015., ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik bez pravne osnove, kao nepošteni stjecatelj, držao od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

25.1. Napominje da kako izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje obveze korisnika kredita prema dodacima sklopljenim prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu isključivo u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je ona platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu sadržanih u ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2005. Stoga bi ista, na temelju odredbe članka 1115. ZOO, u odnosu na iznose plaćene do dana konverzije imala pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu od 9. svibnja 2005. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u njezinu korist za ispunjenje obveze preuzete valjanim dodatkom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

25.2 Ovo je pravo shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025.

U Sisku 27. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja