REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene HK, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 4. rujna 2024., broj: Pp-124/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni tako da se okrivljenoj HK za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a, na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), koju kaznu je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenoj HK na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljena HK proglašena je krivom da je počinila prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a za koji joj je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 450,00 eura. Istom presudom okrivljenici je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 23,89 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama, pa tako navodi kako smatra da nije bilo okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne kako je to učinio prvostupanjski sud jer se radi o težem prekršaju, pa se ovakvim kažnjavanjem, posebice izricanjem ublažene novčane kazne i ne izricanjem zaštitne mjere, ne postiže svrha kažnjavanja. Iz same obrane okrivljenice je jasno da se sama dovela u alkoholizirano stanje i odlučila upravljati motornim vozilom dovodeći u opasnost sve sudionike prometa na cesti, a učinila je to znajući da joj je potrebna vozačka dozvola iz čega je vidljiv manjak odgovornosti, banaliziranje propisa, te nedostatak svijesti o protupravnom postupanju. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. No, razmatrajući navode žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku o prekršajnim sankcijama.

6. U pravu je tužitelj kada u žalbi upire da je okrivljenici za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a trebala biti izrečena viša novčana kazna barem u iznosu zakonskog minimuma. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenici za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 450,00 eura pogrešno cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenice kao naročito izražene olakotne okolnosti i pogrešno ocijenivši da će takva novčana kazna ispuniti svrhu kažnjavanja. Sud je takvu odluku obrazložio time da je kao naročito olakotne okolnosti utvrdio priznanje prekršaja od strane okrivljenice, njezinu obranu kao životno logičnu, činjenicu da je ista prekršajno nekažnjavana i iskusna vozačica te da prekršajem nisu prouzročene štete i značajnija opasnost za sigurnost prometa na cestama. To jesu olakotne okolnosti na strani okrivljenice, međutim iste se ne mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima, posebice imajući u vidu okolnosti počinjenja prekršaja (na koje pravilno upire tužitelj u žalbi), težinu prekršaja i utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu, stoga se može zaključiti da je okrivljenica kao iskusna vozačica trebala biti svjesna da upravljanjem vozilom u prometu na cesti pod utjecajem alkohola ne čini samo prekršaj, već i dovodi u izravnu opasnost život i zdravlje svih sudionika u prometu, te imovinu, a izostanak štetnih posljedica je slučajnost.

6.1. Valja naglasiti da zakon za ovo djelo prekršaja propisuje novčanu kaznu u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, zbog čega je prvostupanjski sud suviše nisko odmjerio novčanu kaznu okrivljenici primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, pogrešno cijeneći navedene okolnosti kao naročito olakotne. Razmatrajući navode žalbe ovaj Sud nije prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda koje je iznio za donošenje ovakve odluke o kazni, stoga je valjalo usvojiti žalbu i preinačiti odluku o kazni na način da se okrivljenici za predmetni prekršaj izriče novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 660,00 eura.

7. Razmatrajući navode žalbe tužitelja o zaštitnoj mjeri, ovaj je Sud utvrdio da je valjalo usvojiti žalbu tužitelja i okrivljenici izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca jer smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.