Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-252/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog SO zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika od 17. svibnja 2022. i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 20. svibnja 2022. izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-428/2018 od 9. veljače 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog SO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-428/2018 od 9. veljače 2022. optuženi SO je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz članka 236. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te je temeljem članka 236. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. stavak 2. i 4. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, odnosno ukoliko izvrši posebnu obvezu. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženom SO se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenim kaznenim djelom na način da u državni proračun oštećene Republike Hrvatske uplati iznos od 97.461,30 kuna (devedeset sedam tisuća četiristo šezdeset jednu kunu i trideset lipa). Ukoliko optuženi SO u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu posebnu obvezu, sud može na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 opozvati izrečenu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 97.461,30 kuna (devedeset sedam tisuća četiristo šezdeset jednu kunu i trideset lipa), koji iznos je optuženi SO dužan isplatiti u državni proračun oštećene Republike Hrvatske u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi SO je dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 4.000,00 (četiri tisuće) kuna, koji iznos predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i optuženik, po branitelju Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Splitu.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i optuženika osudi na kaznu zatvora. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je i odgovorilo na žalbu optuženika u kojem je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-290/2022 od 14. rujna 2022.

6. U žalbi je optuženik zahtijevao da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj pa su na sjednicu pozvane stranke i branitelj optuženika a na koju nije pristupio uredno pozvan branitelj optuženika, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.

7. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća optuženik je ostao kod podnesene žalbe ukratko ponavljajući pisanu žalbu kao i državni odvjetnik koji smatra da je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu osnovana.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi zbog čega se ne može ispitati. Naime, u točki VI izreke je obvezan na plaćanje – popravak štete kao posebnu obvezu dok mu je točkom VII naloženo da isti iznos isplati oštećenoj na ime imovinsko pravnog zahtjeva. Kumuliranjem ovih obveza na plaćanje nečega što nije bilo predloženo niti traženo smatra da je prvostupanjski sud i nepravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku pa je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Uz to, smatra da su prekršene odredbe kaznenog pa i građanskog postupka jer je rješenje od 14. travnja 2001. Klasa: UP-I-562-02/99-01/140 pravomoćno i izvršno a nije donijeta nikakva odluka o obnovi postupka ili poništenju tog rješenja.

10. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika temeljem članka 56. stavka 4. KZ/11, sud može počinitelju uz uvjetnu osudu odrediti jednu ili više posebnih obveza i to samostalno sukladno odredbama članka 62. i članka 63. KZ/11 ili uz zaštitni nadzor sukladno odredbi članka 64. KZ/11. No, da bi se posebna obveza popravljanja štete počinjene kaznenim djelom propisana odredbom članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 mogla postaviti kao dodatni uvjet u smislu naprijed navedene zakonske odredbe potrebno je da oštećeni tijekom postupka podnese prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva (državni odvjetnik ga je postavio u optužnici) u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZKP/08 i da sud takav zahtjev dosudi sukladno odredbi članka 158. stavka 2. ZKP/08. Stoga nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 3. ZKP/08.

11. Nadalje, optuženik smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prvostupanjski sud o neistinitosti spornih nalaza zaključuje na krajnje površan i paušalan način. Nedopustivo je i neprihvatljivo donijeti presudu na temelju utisaka ili dojmova jer se presuda mora temeljiti na činjenicama a činjenice utvrđivati na temelju dokaza. Prvostupanjski sud na krajnje nespretan i u najmanju ruku neuvjerljiv način ne prihvaća iskaze svjedoka dr. CO i dr. VO premda su nedvosmisleno iskazali da se radi o njihovim nalazima pri čemu opisuju i kako su ti nalazi nastali a što potvrđuje svjedok NO.

12. Međutim, kod ocjene povrede prava na pravično suđenje treba navesti da je sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst, 5/14 i 13/17) ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022 od 30. studenoga 2022.). U tom smislu pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (presuda Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09 od 23. veljače 2017.). Dakle, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba dakle biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled, što ovdje nije slučaj. Naime, prvostupanjski sud je dao razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni te je iznio i dostatne razloge zbog čega ne prihvaća iskaze svjedoka CO i VO. Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

13. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da ničim nije dokazano da je sadržaj spornih nalaza neistinit. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao na pouzdan način zaključiti da se radi o nalazima dr. GO u točki 34.4. obrazloženja jer je dr. GO umro, nije mogao utvrditi neistinitost spornih nalaza bez provođenja odgovarajućeg vještačenja te ukazuje da nije utvrđena odgovornost za izdavatelja nalaza. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao zaključivati o neistinitosti nalaza samo na temelju nekakvih administrativnih i protokolarnih brojeva.

14. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika prvostupanjski sud je s pravom zaključio da je uz zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida optuženik priložio dvanaest liječničkih nalaza s neistinitim sadržajem i to prvenstveno na temelju iskaza svjedoka FO i DO te knjiga protokola Ortopedske ambulante Doma zdravlja Imotski koje se nalaze u spisu. Naime, ovi svjedoci su kao medicinski tehničari radili u Ortopedskoj ambulanti, Doma zdravlja Imotski u vrijeme koje je na nalazima naznačeno da su sastavljeni te vodili knjige protokola a obojica navode da su svi pacijenti bili upisivani u knjigu protokola dok iz knjige protokola pod brojevima koji su naznačeni u nalazima na ime optuženika su upisani drugi pacijenti (BO, HO, RO, OO) što nesporno ukazuje da optuženik nije bio na liječničkim pregledima i da je sadržaj iz nalaza neistinit. S druge pak strane prvostupanjski sud osnovano ne prihvaća iskaze svjedoka CO i VO jer su njihovi iskazi u proturječju s knjigama protokola i iskazima svjedoka FO i DO koje prvostupanjski sud prihvaća. Što se tiče nalaza dr. GO prvostupanjski sud je neistinitost nalaza utvrdio prema brojevima protokola koji su naznačeni na nalazima optuženika i podataka iz knjiga protokola Ortopedske ambulante Doma zdravlja Imotski pa je irelevantna činjenica da li je dr. GO živ ili nije. Naposljetku, prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem medicinskog vještačenja ozljeda optuženika pozivajući se na Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata koji propisuje da se svojstvo ratnog vojnog invalida utvrđuje na temelju medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske.

15. Optuženik smatra da je i povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu jer je proglašen krivim za djelo koje nije kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud je izmijenio činjenični opis kaznenog djela za koje je proglašen krivim na način da je umjesto lažni nalazi naveo da se radi o nalazima s neistinitim sadržajem. Međutim, da bi neka isprava bila lažna nužno je i svojstveno da ne potječe od osobe koja je u njoj naznačena kao izdavatelj. Lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja ju nije izdala pa se nastoji stvoriti uvjerenje da je njezin izdavatelj osoba koja ju nije stvarno izdala. U tom smislu prvostupanjski sud unosi novi izričaj intelektualnog falsifikata kojem nije mjesto u sudskoj presudi pa čak ni u uličnom razgovoru.

16. Međutim, nasuprot navoda optuženika sudska praksa razlikuje tzv. materijalni falsifikat tj. izdavanje isprave koja ne potječe od onoga tko je na njoj označen kao izdavatelj i tzv. intelektualni falsifikat tj. izdavanje isprave koja potječe od onoga tko je na njoj naveden kao izdavatelj ali čiji je sadržaj neistinit pa se ne radi o samovolji prvostupanjskog suda i korištenju izraza koji nije primjeren ni uličnom rječniku kako to drži optuženik nego o dvije vrste krivotvorina koje se razlikuju po "lažnom" izdavatelju isprave i "lažnom" sadržaju isprave. U konkretnom slučaju se radi o načinu na koji je optuženik doveo u zabludu oštećenog i obilježju kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim.

17. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni navodi da nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude jer je optuženik u činjenju kaznenog djela kroz vremenski period od 16 godina i stjecanjem protupravne imovinske koristi od gotovo 100.000,00 kuna pokazao naročitu ustrajnost pri čemu je u travnju 2022. pravomoćno osuđen radi počinjenja kaznenih djela prijevare u službi i krivotvorenja službene isprave. S obzirom na dugogodišnju neusklađenost optuženikovog ponašanja sa zakonom, opetovano činjenje kaznenih djela te dugogodišnjim neosnovanim bogaćenjem optuženiku je bilo potrebno izreći strožu sankciju radi ostvarivanja specijalne prevencije. Uz to, uvjetna osuda nije pogodna ni za ostvarivanje generalne prevencije jer se i svima ostalima treba ukazati na nedopustivost i rizičnost ovakvog ponašanja.

18. Optuženik u žalbi ničim posebno ne obrazlaže žalbu zbog odluke o kazni a s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao kaznu u korist optuženika.

19. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu raniju neosuđivanost te korektno i primjereno držanje pred sudom dok mu je otegotnim cijenio iskazanu upornost u inkriminiranom ponašanju i motiv postupanja.

20. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

21. Prvostupanjski sud je optuženika temeljem članka 236. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine a temeljem članka 62. stavak 1. točka 1 KZ/11 mu je naložio i posebnu obvezu u vidu popravljanja štete isplatom 97.461,30 kuna u korist državnog proračuna u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. I po uvjerenju ovog vijeća ovakvom kaznom će se u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Naime, uz posebnu obvezu u vidu popravljanja cjelokupne štete uplatom iznosa 97.461.30 kuna u korist državnog proračuna, za ostvarivanje svrhe kažnjavanja nije potrebno optuženiku izricanje bezuvjetne kazne zatvora kako to smatra državni odvjetnik. Naime, s obzirom da je optuženik neosuđivana osobe realno je za očekivati da i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće više neće činiti kaznena djela.

22. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 27. studenog 2025.

Sutkinja izvjestiteljica

Predsjednica vijeća

Ivančica Cvitanović

Melita Avedić