Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-79/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog DE zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 3. veljače 2022. i optuženika od 15. veljače 2022. i 24. veljače 2022. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-704/2017 od 10. studenog 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog DE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-704/2017 od 10. studenog 2021. optuženi DE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 te je temeljem odredbe članka 231. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženom DE u kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 28. siječnja 2017. u 23,50 sati te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. siječnja 2017. do 7. veljače 2017. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi odredbe članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi DE u obvezi je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 1.000,00 kuna dok je temeljem odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobođen obveze naknade troškova postupka s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja.
2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni te optuženik osobno i po branitelju Matiji Milošu, odvjetniku u Puli zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbene razloge i pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju dok optuženik predlaže da drugostupanjski sud prihvati njegove žalbe, rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-93/2022 od 21. ožujka 2022.
5. U žalbi je optuženik zahtijevao da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj pa su na sjednicu pozvane stranke i branitelj optuženika a na koju nije pristupio uredno pozvani optuženik, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana u njegovoj odsutnosti.
6. Na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj optuženika je ostao kod podnesene žalbe ukratko ponavljajući pisanu žalbu s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Državni odvjetnik je ukratko ponovio navode iz žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci smatrajući da je žalba državnog odvjetnika osnovana a žalba optuženika neosnovana.
7. Žalbe optuženika i žalba državnog odvjetnika nisu osnovane.
8. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude u točkama 9 i 24 i sadržaja zapisnika s rasprave od 28. rujna 2020. o pregledavanju video nadzora. Naime, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da se na snimkama video nadzora vidi kako optuženik dolazi do prodajnog pulta s bocom piva te desnom rukom zamahuje prema djelatnici trgovine i napušta trgovinu dok je u zapisniku s rasprave navedeno da se na snimci video nadzora vidi da muška osoba desnom rukom odguruje prodavačicu nakon što je s pulta uzela staklenu bocu te potom izlazi iz trgovine pa je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 a posljedično je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
9. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika ne radi se o znatnoj proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza zbog koje se presuda ne može ispitati pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, premda je istina da na raspravnom zapisniku od 28. rujna 2020. tijekom pregledavanja snimki video nadzora prvostupanjski sud utvrđuje da se na snimci vidi da muška osoba odguruje prodavačicu nakon što je s pulta uzela staklenu bocu te potom izlazi iz trgovine dok u obrazloženju presude u odlomcima 9 i 24 navodi da iz snimki video nadzora proizlazi da optuženik desnom rukom zamahuje prema djelatnici (točka 9) u pravcu tijela ME kada ostvaruje fizički kontakt (točka 24), ne radi se o znatnoj proturječnosti. Odguravanje i zamahivanje prema tijelu uz ostvarivanje fizičkog kontakta je u suštini ista radnja u smislu primjene sile, osobito kada se snimka video nadzora dovede u vezu s iskazom svjedokinje ME koja opisuje da je optuženik zamahnuo rukom i šakom ju udario u predjelu lica zbog čega je zatražila liječničku pomoć i nazvala NE a što je suglasno medicinskoj dokumentaciji Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Centra za hitnu medicinu od 28. siječnja 2017. na njezino ime i iskazu NE koji potvrđuje da ga je taj dan nazvala djelatnica trgovine ME i rekla mu da ju je DE udario.
10. Nadalje, optuženik u žalbi inzistira da se na snimci video nadzora ne vidi da je razbio bocu piva koju je platio i da je potom uzeo drugu bocu piva pri čemu potpuno gubi iz vida da je na prvom ispitivanju priznao da je razbio bocu piva jer je bio pijan pa mu je ispala iz ruke a nakon čega je uzeo drugu bocu piva a koju obranu prvostupanjski sud s pravom prihvaća bez obzira što ju je optuženik promijenio na raspravi jer je suglasna iskazu svjedokinje ME.
11. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao u svojstvu svjedoka dopunski ispitati NE jer je njegov iskaz na raspravi 26. studenog 2020. u proturječju s dopisom od 6. svibnja 2021. Svjedok na raspravi navodi da ne zna da li je optuženik platio pivo a ne sjeća se da li mu je oštećena ispričala što se točno dogodilo dok iz dopisa proizlazi da nije provedena inventura jer bi trajala minimalno 10 sati pa je on platio 1 komad piva „Stigl“ koji je otuđio optuženik. Međutim, prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazni prijedlog obrane da se dopunski ispituje svjedok NE jer nije sporno da ovaj svjedok nije bio prisutan događaju koji je predmet ovog postupka a odlučne činjenice u ovom postupku prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri utvrdio ispitivanjem svjedokinje ME i pregledavanjem snimki video nadzora trgovine „Moira II“.
12. Optuženik u osobnoj žalbi navodi da se 2023. liječio na psihijatriji radi PTSP-a, da su mu davali injekcije od kojih mu je nastupila distrofija mozga, tjemena i desne strane glave, odnosno mozga pa mu je time smanjena moć rasuđivanja, inteligencija i hod. Smatra da je bilo potrebno provesti antropometrijsko i radiološko vještačenje nalaza i slika provedenog CT njegovog mozga kako bi se utvrdio stupanj njegove ubrojivosti.
13. Međutim, ovakvi navodi optuženika nisu ni od kakvog utjecaja na pravilnost i postupnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu jer je optuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela 28. siječnja 2017., dakle šest godina prije liječenja koje spominje. Osim toga, u ovom postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika iz kojeg proizlazi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv.
14. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio optuženikovu raniju osuđivanost primarno radi kaznenih djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, odnosno prijetnje silom te vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. S druge strane prvostupanjski sud je precijenio olakotnu okolnost na strani optuženika u vidu njegove smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela koja je dovela do izricanja kazne zatvora u visini minimuma zapriječene kazne. Uz to, prvostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti pod kojima je optuženik kazneno djelo počinio, posebice njegovo ponašanje prema ME, odnosno da ju je najprije pljunuo a zatim prema njoj primijenio silu kako bi zadržao bocu piva koju nije imao namjeru platiti.
15. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao kaznu i u korist optuženika.
16. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela dok je otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost koja upućuje na izrazitu upornost u delikventnoj aktivnosti te visok stupanj kriminalne volje unatoč ranije izrečenim bezuvjetnim kaznama zatvora koje ga nisu nagnale da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama.
17. Uzimajući u obzir ovako pravilno utvrđenu olakotnu i otegotnu okolnost na strani optuženika ocjena je i ovog vijeća da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, unatoč optuženikovoj ranijoj osuđivanosti u tri navrata pa i radi počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja kako to ističe državni odvjetnik od počinjenja kaznenog djela je prošlo gotovo 9 godina, vrijednost otuđenog predmeta je mala, svega 6,70 kuna a optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv zbog PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu pa će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela ali i ukazati svim ostalima na pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Okolnosti kaznenog djela koje spominje državni odvjetnik da je optuženik oštećenu najprije pljunuo a zatim prema njoj primijenio silu kako bi zadržao bocu piva koju nije imao namjeru platiti su, osim pljuvanja, obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim pa mu se te okolnosti ne mogu cijeniti otegotnim prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije.
18. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić