Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj P-196/2025.-32.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja LA, vl. obrta [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika H-Abduco d.o.o., Zagreb, Radnička 41, OIB: 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon 29. listopada 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"U ovršnom predmetu ovrhovoditelja (tuženika) HETA ASSET RESOLUTION Hrvatska d.o.o., OIB 87064273078, Koraljska 16, Zagreb, sada H-ABDUCO d.o.o., OIB 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenika (tužitelja) Ugostiteljstvo Fontana, ugostiteljski obrt, vl. LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovrha se proglašava nedopuštenom, iz razloga što je prijenos ugovora o kreditu od 2. srpnja 2001. godine sa Hypo Leasing Croatien d.o.o. uz osiguranje fidejusionim prijenosom vlasništva proveden bez učešće tužitelja te posljedično i bez neophodne klauzule intabulandi novom založnom vjerovniku.
Nalaže se brisanje upisa uknjižbe fidejusionog prijenosa u korist tuženika (ovrhovoditelja) u zemljišnim knjigama."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je u tužbi naveo da tužbu podnosi slijedom upute suda iz ovršnog postupka. Smatra da tuženik nije dokazao valjanom izvornom i nespornom javnom ili privatnom ovjerenom ispravom da je baš on novi vjerovnik pa iz tog razloga nije stekao svojstvo ovrhovoditelja u ovršnom predmetu. Ugovor o kreditu i osiguranju fiducijarnim prijenosom vlasništva između tužitelja i izvornog vjerovnika Hypo leasing Kroatien d.o.o. su potpisani 2001. pa su ovi javnobilježnički akti izgubili svojstvo ovršnosti nakon 10 godina prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima pa valja u odnosu na te sporne isprave primijeniti čl. 50. st. 1. točke 1. 3. i 5. Ovršnog zakona po službenoj dužnosti. Zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. određena je obveza sudovima da po službenoj dužnosti već u ovršnom postupku preispitaju sve isprave radi možebitnih nepoštenih i ništetnih odredbi jer pozivanje na ništetnost prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ne zastarijeva. Poziva se na Direktivu 93/13 EEZ-a o ništetnim i nepoštenim odredbama u ispravama. Budući da u Protokolu 1 o vlasništvu Europske konvencije o ljudskim pravima jasno stoji da o pitanjima vlasništva i njegovog prijenosa suglasno odlučuje vlasnik ili sud, to nikakav upis uknjižbe prijenosa vlasništva nije moguć bez učešća vlasnika temeljem nesporne isprave. Ističe da nije sudjelovao u pravnom poslu navodne cesije te da su njegov izvorni vjerovnik i ostala dva sudionika Heta Assets Resolution d.o.o. i sada H-Abduco d.o.o. pogrešno primijenili, čak zlorabili čl. 150. Zakona o prijenosu sredstava između novčanih institucija, nema veći kapital od 20.000,00 kn i nemaju status novčane institucije i posljedično drži da se ovdje radi o namjeri i možebitnoj prijevari. Kako se dvostrano obvezujući pravni poslovi – ugovori ne cediraju, već prenose tripartitnim sporazumom prema čl. 127. Zakona o obveznim odnosima, jasno je da je nekadašnja ugovorna obveza prema izvornom vjerovniku neprenesena i zastarjela. Izvorni vjerovnik je onemogućio tužitelja da ispuni svoju obvezu. Tužitelj nije sudjelovao u poslovima cesije, ne raspolaže dokazima o ispravama te predlaže da sud obveže tuženika na dostavu istih, kako bi se tužitelj o njima mogao očitovati.
1.1. Naknadno je naveo da je s izvornim vjerovnikom Hypo leasing Croatien d.o.o. zaključio ugovor o kreditu i osiguranju fidejusionim prijenosom vlasništva dana 2. srpnja 2001. Nastupom bankarsko-financijske krize 2008. i 2009. godine svima je postalo "znatno otežano" ispunjavanje obveza. Hypo Leasing Kroatien d.o.o. je fingirajući svojstvo financijske institucije zloupotrebom prema čl. 150. Zakona o prijenosu potraživanja između financijskih institucija, ne obavijestivši pritom tužitelja, hitno cedirao ugovor o kreditu fiducijarnim prijenosom na Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o., koje je potom prenijelo na društvo H-Abduco d.o.o. unatoč tome što nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga i sam ima i to bez clausule intabulandi.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao nedopuštenima, a podredno i neosnovanima. Smatra da tužba ne sadrži sve što treba po čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Poziva se na čl. 52. i 53. Ovršnog zakona. Smatra da je tužitelj trebao biti pozvan na dostavu dokaza na kojima temelji navode iz tužbe i da dostavi zaključak ili drugu odluku suda na temelju koje pokreće parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik kao ovrhovoditelj ne vodi ovrhu protiv tuženika kod ovoga suda pod brojem R2-199/2019. Tužba ne sadrži osnovni dokaz – dokaz o postojanju ovrhe proglašenje koje nedopuštenom se u tužbi traži. Tuženik nema saznanja o vođenju predmeta poslovni broj R2-199/2019 pred naslovnim sudom. Iz tužbe nije moguće utvrditi na kojoj se nekretnini traži brisane založnog prava. Predložio je odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu nadoknade parničnih troškova tuženiku.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis predmeta Javnog bilježnika Jadranke Kramar iz [adresa] broj OU-53/17, u izvanparnični predmet ovoga suda poslovni broj R2-199/2019 te u kompletni dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis u prilogu podneska od 23. rujna 2025. na str. 69-78 spisa.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Uvidom u izvanparnični predmet ovoga suda poslovni broj R2-199/2017 utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem od 4. svibnja 2022., između ostalog, tužitelj upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ) jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a jer je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja. Tužba u ovom predmetu je pravovremeno podnijeta jer je isto rješenje postalo pravomoćno 27. svibnja 2022., a tužba u ovom predmetu je podnesena 1. lipnja 2022.
6. Uvidom u spis predmeta Javnog bilježnika Jadranke Kramar iz [adresa] broj OU- 53/17 utvrđeno je da je u tom postupku radi prodaje nekretnine po čl. 316. i 317. OZ-a postupak prodaje i dalje u tijeku i nije dovršen. Isti se vodi na temelju ovršne isprave, ugovora o namjenskom zajmu za kupovinu nekretnine HR/0130239 od dana 10. veljače 2021. i sporazuma o prijenosu vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige solemniziranog kod javnog bilježnika Ignaca Vugnera iz Sesveta pod brojem OU-106/2001, zaključenog između predlagatelja osiguranja, kao kreditora i LA vlasnika ugostiteljskog obrta „ [obrt]" sa sjedištem u [adresa] kao zajmoprimca te JA iz [adresa] kao fiducijarnog dužnika, temeljem kojeg Ugovora je na Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo-Leasing Kroatien d.o.o., Slavonske avenije 6a, Zagreb ) preneseno pravo vlasništva na nekretninama, a koji ugovor i sporazum su ovršne javnobilježničke isprave, radi osiguranja kredita u iznosu od 542.064,52 ATS-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sastavljanja Ugovora s pripadajućim kamatama i troškovima te je na predlagatelja osiguranja radi osiguranja tražbine preneseno pravo vlasništva (fiducij) s protivnika osiguranja na nekretnini, koja je upisana kod Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], zgrada [adresa] u [adresa], a koja u naravi predstavlja 22. Etaži 0/0 - poslovni prostor br. 19 u prizemlju ukupne površine 31,43 m2 uključujući zemljište i zajedničke prostorije u zgradi povezanog temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vlasništvu JA, a budući da nije uredno ispunjavana obveza iz ugovora i sporazuma, predlagatelj osiguranja je otkazao ugovor i sporazum korisniku kredita te je javni bilježnik potvrdio da je sporazum postao ovršan dana 7. kolovoza 2009. i otkazom je dospjela cjelokupna tražbina na naplatu pa je predlagatelj osiguranja Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. tražio prodaju predmetne nekretnine radi namirenja tražbine.
7. Iz činjeničnih navoda tužbe i iz tužbenog zahtjeva tužitelja jasno je da tužitelj traži nedopuštenost ovrhe (unovčenja predmeta osiguranja pred javnim bilježnikom) u predmetu Javnog bilježnika Jadranke Kramar iz [adresa] broj OU-53/17 radi prodaje nekretnine po čl. 316. i 317. OZ-a. U tom je predmetu kao novi ovrhovoditelj u postupak stupio H-Abduco d.o.o. umjesto dotadašnjeg Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. (ranije Hypo-Leasing Kroatien d.o.o.)
8. Po čl. 316. st. 1. OZ-a predlagatelj osiguranja ovlašten je otuđiti na njega prenesenu stvar ili pravo nakon dospjelosti svoje tražbine. Po čl. 317. st. 1. i 2. OZ-a na prodaje iz čl. 316. st. 1. i 2. na odgovarajući se način primjenjuju pravila o prodaji odnosno unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku. O prodaji predmeta osiguranja i o samoj dražbi, osim u slučaju elektroničke javne dražbe, javni bilježnik uputit će obavijest protivniku osiguranja na adresu iz sporazuma iz čl. 310. st. 1. OZ-a, a prodaja će se obaviti neovisno o tome je li obavijest dostavljena protivniku osiguranja.
9. Protivnik osiguranja u javnobilježničkom postupku jest JA (kao prijašnji vlasnik), a ne LA. Iako se tužitelj u ovom predmetu naznačuje u svojstvu tužitelja/ovršenika, on nije bio stranka u postupku osiguranja u javnobilježničkom predmetu (ni ovršenik ni protivnik osiguranja), već samo sudionik u tom postupku. No, odlukom suda upućen je na ovu parnicu.
10. Tužitelj je po čl. 308. st. 2. u vezi s čl. 327. st. 5. OZ-a ovlašten kao fiducijarni dužnik svoje prigovore protiv javnobilježničkog osiguranja ostvarivati u posebnoj parnici u kojoj će pobijati sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva stvari. No, o pobijanju takvog sporazuma se ne radi u ovom postupku jer tužitelj u ovom predmetu pobija ugovor o cesiji i smatra da se postupak unovčenja nekretnine ne može provoditi zbog zastare tražbine. Ujedno ističe da je javni bilježnik nenadležan za provođenje postupka ovrhe.
11. Međutim, kako je upravo tužitelj odlukom suda upućen na ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to je sud o njegovom tužbenom zahtjevu meritorno i odlučivao.
12. Uvidom u javno objavljene podatke iz sudskog registra utvrđeno je da je ranija tvrtka trgovačkog društva Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. bila Hypo-Leasing Kroatien d.o.o.
13. Ugovor o cesiji između Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. i H-Abduco d.o.o. je dvostrani ugovor (a ne trostrani) kojeg zaključuju vjerovnik i treća osoba. U trenutku sklapanja ugovora ustupitelj prestaje biti vjerovnik i tražbina prelazi na primatelja tražbine. Cedent nakon toga više ne može svoju ustupljenu tražbinu naplaćivati prisilnim putem od dužnika. Cesus (dužnik) nije ugovora strana ugovora o cesiji, već se radi o ugovoru između cedenta i cesionara. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, no ista obavijest reflektira se samo na dužnikovu obvezu ispunjenja prema starom ili novom vjerovniku (čl. 81. st. 1. i 2. ZOO-a).
13.1. Prema tome, nije nastupio razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.
14. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikove tražbine. Postupak ovrhe
– unovčenja nekretnine kod javnog bilježnika pokrenut je 27. rujna 2017., radi naplate tražbine temeljem javnobilježničkog akta. To znači da od dana ovršnosti 7. kolovoza 2009. pa nadalje nije protekao desetogodišnji zastarni rok po čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema čl. 23. toč. 5. OZ-a ovršne isprave su ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.
15. Odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
16. Slijedom navedenog, tražbina tuženika proizlazi iz isprave koja, kao ovršna javnobilježnička isprava, ima snagu isprava navedenih u čl. 233. st. 1. ZOO-a pa bi se po tome primjenjivao desetogodišnji zastarni rok i ne bi bio ostvaren ni zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu.
17. Međutim, štoviše, na nekretnini je upisano fiducijarno prava vlasništva, a Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP) fiducijarno vlasništvo je regulirano odredbama o ograničenju prava vlasništva na temelju pravnog posla (čl. 34. st. 5. ZVDSP), s tim da odredba čl. 297. st. 2. ZVDSP- a propisuje da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako tim zakonom nije što drugo određeno. Dakle, ono što je određeno za založno pravo na odgovarajući način se primjenjuje i na vlasništvo preneseno radi osiguranja.
18. Iako upis fiducijarnog prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine nije zalog ni hipoteka, kod fiducijarnog osiguranja tražbine, a prema čl. 297. st. 2. ZVDSP-a, primjenjuju se odredbe ZVDSP-a kojima se uređuje hipoteka, osim što fiducijant - dužnik ne može osnivati terete na nekretnini koju je prenio u vlasništvo, niti je fiducijar
- vjerovnik ovlašten dalje s njom raspolagati. Zato je mjerodavna odredba čl. 222. st. 1. ZOO-a prema kojoj, kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Iako se u navedenoj zakonskoj odredbi izrijekom ne spominje javnobilježničko osiguranje sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva, već samo zalog i hipoteka, tumačenjem navedene zakonske odredbom u vezi s čl. 297. st. 2. ZVDSP-a može se zaključiti kako se ona odnosi i na javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva i to iz razloga jer je javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva srodno hipoteci odnosno dobrovoljnom založnom pravu. Zato se vjerovnik ima pravo namiriti iz založene stvari u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (čl. 222. st. 2. ZOO). Čak i kad bi isteklo vrijeme potrebno za zastaru, time ne bi nastupila zastara (zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze) jer je odredbom čl. 222. st. 1. ZOO-a uređeno da u situaciji kada je pravo vjerovnika upisano u javnoj knjizi vjerovnik ima pravo namiriti se iz stvari osiguranom hipotekom.
19. U odnosu na tvrdnje tužitelja o nenadležnosti javnog bilježnika za provedbom osiguranja prijenosom prava vlasništva stvari i prijenosom prava, iste su neosnovane jer je nadležnost javnog bilježnika izričito propisana po čl. 309. u vezi s čl. 327. st. 4. OZ-a.
20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
21. Pritom valja reći da dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj opisuje razloge nedopuštenosti ovrhe ne mogu ni biti dio tužbenog zahtjeva, budući da se radi o činjeničnim tvrdnjama.
22. Potvrde o uplatama koje je u spis dostavio tužitelj ne odnose se na razloge zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a osim toga, iz dijela dokumentacije vidljivo je da se radi o uplatama najamnine, a što nije predmet tražbine, niti je moguće iz iste na nedvojben način zaključivati o visini duga.
23. U odnosu na pozivanje tužitelja na čl. 127. ZOO-a, valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o prijenosu ugovora, već o prijenosu tražbine (cesiji).
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Kako tužitelj nije uspio u parnici, ne pripada mu ni naknada parničnog troška. No, tuženik koji je uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.
24.1. U konkretnom se slučaju radi o sporu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kao vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačen iznos od 50.000,00 kn, sadašnjih 6.636,14 EUR.
24.2. Tuženiku pripada zatraženi trošak zastupanja na ročištima 18. rujna 2025. i 29. listopada 2025. (tbr. 9/1 - po 100 bodova), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 400,00 EUR. PDV na taj iznos jest 100,00 EUR, odnosno ukupno 500,00 EUR.
24.3. Na tako dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripada i zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate temeljem čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
25. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaboku 27. studenoga 2025.
Sudac
Karolina Balen
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvj. Miroslav Lovrić, Zagreb
2. LA, [adresa]
3. eOglasna ploča suda