REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-63/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA REVIZORSKA KOMORA, OIB 90255354200, Radnička cesta 52, Zagreb, zastupan po punomoćniku Darko Terek, odvjetnik iz Zagreba, Marjanovićev prilaz 13 protiv tuženika LeitnerLeitner Consulting d.o.o., OIB 26618043061, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, Zagreb, zastupan po punomoćniku Josip Pećarić, odvjetniku iz Zagreba, Nova Cesta 64/1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika s danom objave 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Garofulić iz Zagreba, Miroslava Milića 4, poslovni broj Ovrv-54/2023 od 10. svibnja 2023. kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu 18.076,39 € i to - na iznos od 5.203,09 € sa od 9. studenog 2019.

- na iznos od 6.169,09 € od 16. listopada 2020.,

- na iznos od 6.704,21 € od 01. listopada 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 790,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2023. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu 842,77 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.602,00 € sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 € kao neosnovan.

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.144,16 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) Javni bilježnik Tomislav Garofulić iz Zagreba, Miroslava Milića 4 donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-54/2023 od 10. svibnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave – računa, radi naplate novčane tražbine u iznosu 18.076,39 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno izjavio prigovor, a Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv-2002/2023 od 30. kolovoza 2023. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno nadležnom.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik-tuženik navodi kako osporava rješenje o ovrsi u cijelosti jer iz prijedloga za ovrhu nije vidljivo na što se potraživanje odnosi i ističe prigovor zastare. Dodaje kako s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu niti je od tužitelja naručio ili primio bilo kakvu robu ili uslugu slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Trgovački sud u Zagrebu je, sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje u tekstu: OZ-a) rješenjem poslovni broj Povrv-63/2023 od 6. veljače 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. Tužitelj se podneskom od 14. veljače 2024. očitovao na prigovor tuženika pojašnjavajući da se tražbina tužitelja odnosi na plaćanje doprinosa Hrvatskoj revizorskoj komori prema odredbama Zakona o reviziji (NN br. 127/2017) i Odluci o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori (NN br. 58/2018). jer se prema čl. 102. Zakona o reviziji, Hrvatska revizorska komora financira i iz doprinosa njezinih članova, a stopu doprinosa koju plaćaju revizorska društva na ostvarene prihode utvrđuje Hrvatska revizorska komora uz prethodnu suglasnost Ministarstva financija, pa je Skupština Hrvatske revizorske komore na sjednici održanoj 16. lipnja 2018. donijela Odluku o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori. Pojašnjava kako prema čl. 2. Odluke o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori obveznici plaćanja doprinosa su revizorska društva koja imaju odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija a tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi sam naveo da je u vremenskom razdoblju od 30. studenog 2017. do 19. veljače 2020. bio upisan u Registar revizorskih društava, pa postoji njegova obveza plaćanja doprinosa Hrvatskoj revizorskoj komori. Čl. 3. Odluke o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori određeno je da obveza plaćanja doprinosa počinje s datumom odobrenja za rad koje je izdalo Ministarstvo financija, a prestaje s datumom prestanka članstva u Komori, a doprinos se obračunava na osnovicu koju čini poslovni prihod od prodaje kojeg je obveznik doprinosa ostvario u prethodnoj poslovnoj godini, a podatke o iznosu poslovnog prihoda od prodaje Komora dobiva od Financijske agencije.

Tužitelj navodi da je prigovor zastare osnovan ali samo za tražbinu koja se odnosi na 2019. u iznosu od 5.203,09 €, pa u tom dijelu smanjuje svoj zahtjev, koji sada iznosi ukupno 12.873,30 €.

6. Tuženik se podneskom od 12. ožujka 2024. protivio povlačenju dijela tužbe i smanjenju tužbenog zahtjeva za iznos od 5.203,09 € te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik ne spori da je temeljem Dozvole za obavljanje usluga revizije izdane od strane tužitelja, Klasa: UP/I-470-01/17-02/10, Ur.broj: 251-442-01- 17-02 od 30. studenog 2017., bio upisan u Registar revizorskih društava koji se vodi pri Hrvatskoj revizorskoj komori, a koji upis je prestao na zahtjev tuženika temeljem Rješenja Ministarstva financija, Klasa: UP/I-470-03/20-05/28, Ur.broj: 513-11-20-2 od 19. veljače 2020.

Ističe kako je odredbom čl. 8. st. 1. i st. 2. Odluke o stopi doprinosa propisano da su obveznici plaćanja doprinosa tužitelju dužni svoju obvezu učiniti jednokratnom uplatom najkasnije do 31. svibnja tekuće godine, a na temelju podataka iz prethodne poslovne godine, a što znači da zastara za svaku godinu doprinosa počinje teći 1. lipnja tekuće godine jer je od tog dana tužitelj kao vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje predmetne obveze. Kako se u konkretnom slučaju radi o obvezi plaćanja komorskog doprinosa strukovnoj komori koji doprinos dopijeva godišnje te da je za ispunjenje ove obveze propisana jednokratna uplata do 31. svibnja tekuće godine, tuženik ističe kako se ovdje radi o povremenoj tražbini za koju je odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisan trogodišnji zastarni rok, a koji zastarni rok teče od dospjelosti svakog pojedinog davanja (01. lipnja tekuće godine) pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u ispis otvoreni stavki (list 8, 136 spisa), u dozvolu za obavljanje usluga revizije (list 63 i 64 spisa), u rješenje Ministarstva financija, Klasa: UP/I-470-03/20-05/28, Ur.broj:

513-11-20-2 od 19. veljače 2020. ( list 65 i 66 spisa), u obavijest Hrvatske revizorske komore od 8. studenog 2019. (list 99 spisa), u zamolbu za smanjenje doprinosa za 2018. (list 100 do 102 spisa), u odgovor Hrvatske revizorske komore (list 103 spisa), u obavijesti Hrvatske revizorske komore (list 109 i 110 spisa), u konto karticu (list 111 spisa), u popis revizorskih društava za 2018., 2019. i 2020. (list 113 do 135 spisa), u prihode od prodaje za razdoblje 2018., 2019. i 2020. nakon umanjenja (list 137 i 138 spisa) i proveo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručević i Ručević vještačenja d.o.o.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje doprinosa Hrvatskoj revizorskoj komori za razdoblje 2018., 2019. i 2020. u iznosu od 18.076,39 €.

10. Tuženik se protivio povlačenju tužbe pa sud nije donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužbe povučena, nego je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.203,09 € temeljem čl. 325. st. 1. ZPP-a i čl. 451. st. 3. ZPP i odlučio kao u toč. I izreke.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik obveznik plaćanja doprinosa Hrvatskoj revizorskoj komori za razdoblje 2018., 2019. i 2020.

12. Među strankama je sporno da li je potraživanje tužitelja u zastari kao i visina tužbenog zahtjeva.

13. Radi razjašnjenja sporne visine sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručević i Ručević vještačenja d.o.o.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako visina doprinosa koje je tuženik u razdoblju od 30. studenog 2017. do veljače 2020. trebao uplatiti tužitelju, a na temelju odredbi Zakona o reviziji i Odluke o stopi doprinosa, iznose ukupno

12.288,05 €, odnosno po godinama,

- za 2018. iznos od 5.203,09 € s dospijećem 31. svibnja 2019.,

- za 2019. iznos od 6.169,09 € s dospijećem 31. svibnja 2020.

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 19. veljače 2020. iznos od 915,87 € s dospijećem 30. rujna 2021.

15. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju u cijelosti posebni ističući kako se doprinos obračunava na osnovicu koju čini poslovni prihod od prodaje kojeg je obveznik doprinosa ostvario u prethodnoj poslovnoj godini s time da podatke o iznosu tog poslovnog prihoda od prodaje tužitelj dobiva od Financijske agencije. Isto tako, odredbom čl. 8. st. 1. predmetne Odluke o stopi doprinosa je propisano da su obveznici plaćanja doprinosa tužitelju isto dužni učiniti jednokratnom uplatom najkasnije do 31. svibnja tekuće godine, a na temelju podataka iz prethodne poslovne godine, pa pojašnjava kako je u svom Nalazu i mišljenju vještak pogrešno obračunao obvezu plaćanja doprinosa tuženika jer je primjenjivao pogrešne osnovice za svako promatrano obračunsko razdoblje, pa je predložio vještaka pozvati na ročište radi usmenog obrazlaganje nalaza.

17. Vještak se na ročištu 22. rujna 2025. usmeno očitova na prigovore tuženika i pojasnio da ako bi se osnovica za svaku godinu računala na bazi poslovnih prihoda od prodaje za prethodnu poslovnu godinu, tada bi osnovaca za 2018. iznosila 12.245.914,81 tadašnjih kuna (poslovni prihod od prodaje za 2017), za 2019. bi osnovica iznosila 12.814.726,98 tadašnjih kuna (poslovni prihodi od prodaje za 2018.) dok bi za 2020. osnovica iznosila 13.280.280,67 tadašnjih kuna (poslovni prihodi od prodaje za 2019.), a imajuću u vidu navedene iznose primjenom stope doprinosa od 3,5 promila, uz uvažavanje osnovice koje je smanjena na 11.200.772,00 tadašnjih kuna za 2018., iznos visine doprinosa tuženika za predmetno razdoblje je ukupno 11.998,68 eura od čega se 5.203,09 € odnosi na 2018., iznos od 5.952,82 € se odnosi na 2019., dok se iznos od 842,77 € odnosi na 2020. (od 01.01. do 19.02.2020.).

18. Tuženik se podneskom od 30. rujna 2025. očitovao kako nema primjedbi na dodatno očitovanje sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića, dipl.oec. jer je isto u cijelosti sačinjeno sukladno spisu priložene poslovne dokumentacije dostavljene od strane tužitelja do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari te mjerodavnih odredbi Zakona o reviziji i Oduke o stopi doprinosa (Narodne novine br. 58/2018).

19. Sud je u cijelosti prihvatio dodatno pojašnjenje vještaka dano na ročištu 22. rujna 2025. kojim je ispravio svoj nalaz na način da je korigirao osnovice za svako promatrano obračunsko razdoblje, na način da je za 2018. uzeo poslovni prihod od prodaje za 2017), za 2019. je uzeo poslovni prihod od od prodaje za 2018.) a za 2020. je uzeo poslovni prihodi od prodaje za 2019.

20. Naime, odredbom čl. 102. st. 1. i st. 2. Zakona o reviziji propisano je da se tužitelj financira iz doprinosa i članarina njezinih članova i naknada propisanih tim Zakonom, a koju stopu doprinosa plaćaju revizorska društva na ostvarene prihode.

21. Nadalje, odredbom čl. 36. st. 1. i st. 2. Statuta tužitelja propisano je da revizorsko društvo i samostalni revizor plaćaju tužitelju doprinos dok ovlašteni revizori istoj plaćaju članarinu, a koji iznos članarine i stopu doprinosa utvrđuje tužitelj jednostranom Odlukom o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori.

22. Odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o stopi doprinosa i iznosu članarine Hrvatskoj revizorskoj komori tužitelj je propisano da je obveznik plaćanja predmetnih doprinosa svako revizorsko društvo koje ima odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija, koje je upisano u registar revizorskih društava koje vodi Ministarstvo financija i upisnik revizorskih društava pri Hrvatskoj revizorskoj komori.

23. Odredbom čl. 4. st. 1. i st. 2. Odluke o stopi doprinosa je tužitelj također propisao da se doprinos obračunava na osnovicu koju čini poslovni prihod od prodaje kojeg je obveznik doprinosa ostvario u prethodnoj poslovnoj godini s time da podatke o iznosu tog poslovnog prihoda od prodaje tužitelj dobiva od Financijske agencije kroz uspostavljenu razmjenu podataka iz Registra godišnjih financijskih izvještaja – javna objava.

24. Odredbom čl. 8. st. 1. i st. 2. Odluke o stopi doprinosa tužitelj je propisao da su obveznici plaćanja doprinosa tužitelju isto dužni učiniti jednokratnom uplatom najkasnije do 31. svibnja tekuće godine, a na temelju podataka iz prethodne poslovne godine što znači da zastara za svaku godinu doprinosa počinje teći 1. lipnja tekuće godine s obzirom da je od tog dana tužitelj kao vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje predmetne obveze.

25. Odredbom čl. 215. Zakona o obveznim odnosima propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako za pojedine slučajeve nije drugačije propisano.

26. Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o obvezi plaćanja komorskog doprinosa strukovnoj komori koji doprinos dopijeva godišnje te da je za ispunjenje ove obveze propisana jednokratna uplata do 31. svibnja tekuće godine ovdje se radi o povremenoj tražbini za koju je odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisan trogodišnji zastarni rok, a koji zastarni rok teče od dospjelosti svakog pojedinog davanja (01. lipnja tekuće godine).

27. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 23. ožujka 2023. osnovan je prigovor zastare tuženika za doprinose tuženika za 2018. u iznosu od 5.203,09 € (poslovni prihod od prodaje za 2017.) s danom dospijeća 31. svibnja 2018. kao i za doprinose tuženika za 2019. u iznosu od 6.169,09 € (poslovni prihod od prodaje za 2018.) s danom dospijeća 31. svibnja 2019. i iznos od 6.704,21 € (poslovni prihod od prodaje za 2019.) s danom dospijeća 31. svibnja 2020. slijedom čega je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a i odlučeno kao u toč. I izreke.

28. Tuženik je, dakle dužan tužitelju platiti doprinose u iznosu od 842,77 € sa zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2020. koji se odnosi na poslovni prihod od prodaje za 50 dana u 2019. jer među strankama nije sporno da tuženik od 19. veljače 2020. nije više bio upisan u Hrvatsku revizorsku komoru pa je slijedom svega iznijetog odlučeno kao u to. II izreke.

29. Člankom 29. st. 1. ZOO je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate pa je platni nalog održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu zbog čega je, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

30. Odluka iz toč. III, IV i V izreke ove presude donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/20) ,

31. Tužitelj je uspio u sporu u neznatnom postotku od oko 4% (842,77 €), a tuženik s oko 96 % (17.233,62 €) pa je temeljem čl. 154. st. 2 ZPP-a tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

32. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku a odnose se na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 € (Tbr.11.1.) sastava podnesaka 11. ožujka 2024., 7. ožujka 2025. i 30. rujna 2025. (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 25. rujna 2024., 22. rujna 2025. i 31. listopada 2025. u iznosu od po 500,00 € (Tbr.9.1), dakle ukupno 3.500,00 € sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 875,00 € (Tbr. 46.), dakle sveukupno 4.375,00 € kao i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 227,22 € temeljem Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Tar. br. 2. st.1.), dakle sveukupno 4.602,22 € te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

33. Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 28. ožujka 2025. ni podneska 27. listopada 2025. u iznosu od po 500,00 € uvećano za PDV 25% jer nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer tuženik u njima samo ponavlja sve do tada izneseno slijedom čega je odbijen za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 € i odlučeno kao u toč. IV izreke.

34. Tužitelj je uspio u sporu u neznatnom dijelu pa je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 6.144,16 € temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč V izreke.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana