Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-40/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ines Hečimović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ČĆ (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. tužiteljice ČĆV (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. tužiteljice KĆV (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, A. Kačića – Miošića 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad (Oib: 52966791065) iz Zagreba, Ulica I. Dežmana 6, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne javne rasprave 7. studenog 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 27. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženi je dužan tužiteljicama u roku petnaest dana platiti 5.609,01 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos 487,74 EUR od 20.veljače 2024, na iznos 487,74 EUR od 20.ožujka 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.travnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.svibnja 2024., na iznos 487,74 od 20.lipnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.srpnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.kolovoza 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.rujna 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.listopada 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.studenog 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.prosiunca 2024. i na iznos 243,87 EUR od 20.siječnja 2025., pa sve do isplate, a obračunavaju se prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, te im u istom roku naknaditi parnične troškove."

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su nasljednice sada pokojnog KĆ, koji je umro **.**.2024., da je isti bio teško bolesna osoba, s amputiranom desnom nogom i pola stopala lijeve noge kao posljedicom gangrene i šećerne bolesti, da je išao na dijalizu i imao nekoliko infarkta srca, da je do 31.prosinca 2023. primao osobnu invalidninu putem tuženika temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, da je 1. siječnja 2024. stupio na snagu Zakon o inkluzivnom dodatku kojim je osobna invalidnina zamijenjena inkluzivnim dodatkom, da je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, da temeljem čl.40. st. 5. do 7. Zakona o inkluzivnom dodatku korisniku prava na osobnu invalidninu pripada pravo na inkluzivni dodatak od dana stupanja na snagu ovog Zakona - 1. siječnja 2024., da je tuženik dužan po službenoj dužnosti provesti taj postupak, da je prema saznanju tužiteljica postupak pokrenut, no nikada nije dovršen te prednik tužiteljica nije doživio donošenje rješenja, da je navedenim zakonom propisana žurnost postupka i njegovo dovršenje najkasnije u roku od 30 dana, da je tužiteljicama nečinjenjem tuženika nastala šteta koja se ogleda u neisplaćenim mjesečnim iznosima inkluzivnog dodatka od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. kao dana smrti prednika tužiteljica, da bi po mišljenju tužiteljica, njihovom predniku KĆ pripadala 1. razina potpore sukladno odredbi čl.11. st.1. toč.1. Zakona (600% osnovice, odnosno iznos od 720,00 EUR-a mjesečno, da stoga na ime naknade štete potražuju razliku između navedenog iznosa inkluzivnog dodatka od 720,00 EUR-a mjesečno i osobne invalidnine koja su mu isplaćivane tijekom 2024. u iznosu od 232,26 EUR-a mjesečno, tj. iznos od 487,74 EUR-a mjesečno, što pomnoženo s jedanaest i pol mjeseci, od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024., iznosi utuženih 5.609,01 EUR, da tužbu podnose po dvije pravne osnove, kao nasljednice pokojnog KĆ te kao samostalne fizičke osobe, da je prednik tužiteljica osobno trpio štetu jer mu jedanaest i pol mjeseci nije isplaćivan inkluzivni dodatak pa nije imao dovoljno sredstava potrebnih za zadovoljenje svekolike pomoći, njege, zdravlja i ostalog koji su potrebni tako teško bolesnoj osobi u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje sprječavaju njegovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, da po drugoj osnovi podnose tužbu same za sebe jer u navedenom periodu od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. nisu imale dovoljno sredstava da bi svom predniku pružile svu potrebnu brigu i njegu za njegovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima s obzirom da mu nije isplaćivan inkluzivni dodatak na koji je ima zakonsko pravo pa su u tom razdoblju morale trošiti vlastita sredstva kako bi namirile sve te potrebe, čime su trpjele štetu koja je nastala protupravnim ponašanjem tuženog. Slijedom svega navedenog predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor stvarne nenadležnosti suda jer da su pravo na osobnu invalidnu i pravo na inkluzivni dodatak prava iz sustava socijalne skrbi o kojima tuženik kao javna ustanova, rješava u upravnom postupku, da su tužiteljice trebale osporavati zakonitost i pravilnost postupanja odnosno propuštanja postupanja tuženika podnošenjem žalbe ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi, bilo zbog šutnje uprave, bilo protiv pojedinačne odluke o pravima i obvezama, na način kako je to propisano Zakonom o socijalnoj skrbi, Zakonom o inkluzivnom dodatku te Zakonom o općem upravnom postupku kao općem propisu, a ne u parničnom postupku, predlaže sudu da se oglasi stvarno nenadležnim i odbaci tužbu, za slučaj da sud ne postupi na navedeni način navodi kako je netočno da je pok. KĆ do 31. prosinca 2023. primao osobnu invalidninu, nego da je navedeno pravo ostvarivao do dana smrti **.**.2024. do kojeg dana mu je isplaćivana naknada po osnovi priznatog prava, da je odredbom članka 40. st. 5. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano da korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ostvaruje priznato pravo i nakon stupanja na snagu tog Zakona, dok Hrvatski zavod za socijalni rad rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, a st. 6. je propisana dužnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad da za te korisnike, po službenoj dužnosti provede postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak najkasnije do 31. prosinca 2024., da temeljem članka 40. st. 7. Zakona o inkluzivnom dodatku ako Hrvatski zavod za socijalni rad utvrdi da korisnik prava na osobnu invalidninu ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, pravo na inkluzivni dodatak priznat će se korisniku od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da iz navedenog proizlazi da korisnici prava na osobnu invalidninu nisu automatizmom ostvarivali pravo na inkluzivni dodatak od 1. siječnja 2024. već im je to pravo moglo biti priznato samo po provedenom postupku u kojem su se utvrđivale relevantne činjenice o kojima ovisi priznavanje prava na inkluzivni dodatak, da je tuženik pravodobno, po službenoj dužnosti, 13. veljače 2024. pokrenuo postupak radi utvrđivanja ispunjenosti uvjeti za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, da je postupak trebalo provesti do 31. prosinca 2024., da je radi ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak u 2024. pok. KĆ bilo nužno uputiti na vještačenje u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom jer je vještačen prije 2015., što je tuženik učinio zaključkom od 26. lipnja 2024., da bi tek po zaprimljenom nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, tuženik mogao odlučivati o ispunjenosti uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak pok. KĆ kao i o razini potpore, da do dana smrti prednika tužiteljica navedeni nalaz i mišljenje nije zaprimljen pa tuženik nije raspolagao relevantnim činjenicama o kojima ovisi priznavanje prava na inkluzivni dodatak, slijedom čega je jedino moguće bilo donijeti rješenje kojim se postupak obustavlja, da su sukladno odredbi članka 7. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati, da su odredbom članka 19. Zakona o inkluzivnom dodatku propisani rokovi za donošenje rješenja, ali u konkretnom slučaju do prekoračenja roka nije došlo krivnjom tuženika već iz objektivnih razloga na koje tuženik nije mogao utjecati jer je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom samostalno tijelo koje samo određuje dinamiku vještačenja određenih skupina korisnika, osporava navod tužiteljica da im je tuženik svojim postupanjem prouzročio štetu te da bi pok. KĆ pripadalo pravo na inkluzivni dodatak u mjesečnom iznosu od 720,00 EUR, navodi da su tužiteljice kao supruga i kćeri bile zakonske obveznice uzdržavanja pok. KĆ te imale zakonsku i moralnu dužnost pomagati mu u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, neovisno o (ne)priznanju prava na inkluzivni dodatak. Slijedom svega navedenog, predlaže odbacivanje tužbe zbog stvarne nenadležnosti suda, odnosno podredno, odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj 31 Su-233/2025-2 od 11. lipnja 2025. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

O prigovoru stvarne nenadležnosti suda

4. Nesporno je da su pravo na osobnu invalidnu i pravo na inkluzivni dodatak prava iz sustava socijalne skrbi o kojima tuženik kao javna ustanova, rješava u okviru javnih ovlasti, primjenom Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25; dalje u tekstu ZOSS) i Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23; dalje u tekstu ZOID).

5. Nije sporno niti da je člankom 178. st. 1. ZOSS propisano je da u okviru djelatnosti Hrvatski zavod za socijalni rad, ovdje tuženik, kao javnu ovlast, između ostalog rješava u prvom stupnju u upravnom području socijalne skrbi, obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite djece, udomiteljstva i drugim upravnim područjima prema posebnim propisima.

6. Drugim riječima, tuženik donoseći odluke iz svoje nadležnosti postupa u upravnom području, što znači da se na njegove odluke primjenjuju pravila upravnog postupka.

7. Međutim, tužiteljice su Općinskom sudu u Bjelovaru protiv tuženika podnijele tužbu radi naknade štete nastale predniku tužiteljica neisplatom inkluzivnog dodatka kroz jedanaest i pol mjeseci te štete nastale tužiteljicama jer su tužitelja zbog neisplate inkluzivnog dodatka uzdržavale vlastitim sredstvima. Člankom 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP- a) propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila iz čega proizlazi nadležnost ovog suda za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom delegiranom spisu.

O osnovanosti tužbenog zahtjeva

8. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju broj O-2717/2024, UPP/OS-O-3/2025-7 od 4. veljače 2025. (stranice 5- 6), rješenje Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 6. lipnja 2018. (stranice 7 i 24), u Barthelov indeks (stranica 8), u Službenu zabilješku Zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 13. veljače 2024. (stranica 23), u Zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 26. lipnja 2024. (stranica 25), u Socijalnoanamnestičke podatke o osobi upućenoj na vještačenje od 26. lipnja 2024. (stranice 26-28), u rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. travnja 2025. (stranice 29-30), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

10. Nesporno je, a proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O- 2717/24 UPP/OS-O-3/25-7 od 4. veljače 2025. koje je donio javni bilježnik Mario Franjić iz [adresa] (stranice 5-6), da su tužiteljice nasljednice pok. KĆ (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] B, preminulog **.**.2024.

11. Nije sporno da je predniku tužiteljica rješenjem Centra za socijalnu skrb Bjelovar Klasa: UP/I-551-08/18-01/169 Urbroj: 2103-14/05-10-18-2 od 6. lipnja 2018. priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 300% osnovice, što iznosi 1.500,00 kuna mjesečno, počevši od 1. travnja 2018. (preslika rješenja – stranica 7) 12. Nije sporno niti da je prednik tužiteljica po procjeni Doma zdravlja Bjelovarsko – bilogorske županije od 12. travnja 2024. ostvario 25 bodova po Barthelovom indeksu (stranica 8)[1] , i to za potrebnu pomoć za rezanje, mazanje na kruh i sl. 5 bodova, za potrebnu znatnu pomoć jedne ili dvije osobe fizički za posjedanje – 5 bodova, za pokretljivost u elektromotornim invalidskim kolicima – 5 bodova, za povremene nezgode zbog inkontinencije (kontrola mjehura – 5 bodova i stolice – 5 bodova).

13. Nesporno je da je Zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar 13. veljače 2024. sačinio Službenu zabilješku iz koje proizlazi da navedeni Područni ured sukladno čl. 40. st. 6. ZOID pokreće postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak za prednika tužiteljica, KĆ (stranica 23).

14. Nesporno je da Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar zaključkom od 26. lipnja 2024. odredio vještačenje KĆ u svrhu ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak, a vještačenje je povjerio Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Bjelovar (stranica 25), kao i to da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. travnja 2025. (stranica 29) obustavljen postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak KĆ jer je isti preminuo **.**.2024.

15. Sporno je, je li postupanjem tuženika nastala šteta predniku tužiteljica u vidu neisplaćenih mjesečnih iznosa inkluzivnog dodatka za razdoblje od 1. siječnja 2024. (dana stupanja na snagu ZOID) do dana smrti **.**.2024., ovo stoga jer nije doživio donošenje rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak. Sporno je, jesu li tužiteljice kao nasljednice pok. KĆ ovlaštene zbog predmetnog postupanja tuženika, za koje smatraju da je protupravno, od istog po toj osnovi potraživati naknadu štete. Posljedično, sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

16. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/2023; dalje u tekstu ZOID), i to:

- čl. 5. st. 1. ZOID prema kojem je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima;

- čl. 6. ZOID prema kojem osnovicu na temelju koje se izračunava iznos inkluzivnog dodatka odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske;

- čl. 9. st. 1. alineja 1. ZOID prema kojoj se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona priznaje odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili

1 Barthelov indeks je standardizirani alat koji se koristi za mjerenje razine neovisnosti osobe u obavljanju osnovnih aktivnosti svakodnevnog života. Procjena Barthelovog indeksa daje jasnu sliku o tome koliko pacijent može samostalno funkcionirati te predstavlja temelj za daljnje planiranje fizikalne terapije, rehabilitacije ili skrbi (izvor: https://www.nado.hr/clanak/procjena-funkcionalnosti-barthelov-indeks/130).

četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom;

- čl. 11. st. 1. ZOID prema kojem se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi 600 % osnovice za prvu razinu potpore, 400 % osnovice za drugu razinu potpore, 360 % osnovice za treću razinu potpore, 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore i 115 % osnovice za petu razinu potpore;

- čl. 12. ZOID prema kojem razinu potpore iz članka 11. ovoga Zakona utvrđuje Zavod na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja;

- čl. 19. st. 1 ZOID prema kojem je postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak žuran;

- čl. 19. st. 2. ZOID prema kojem ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti;

- čl. 19. st. 3. ZOID prema kojem ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

- čl. 20. ZOID prema kojem pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti;

- čl. 22. st. 1. ZOID prema kojem ako je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja;

- čl. 40. st. 5. ZOID prema kojem korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23), korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), odnosno Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23) ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok Zavod rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu.

- čl. 40. st. 6. ZPID prema kojem za korisnike prava iz stavka 5. ovoga članka Zavod je dužan po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 2024.

- čl. 40. st. 7. ZOID prema kojem ako Zavod tijekom postupka iz stavka 6. ovoga članka utvrdi da korisnik iz stavka 5. ovoga članka ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona, pravo na inkluzivni dodatak priznat će se korisniku od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

17. Predmet spora u ovom postupku je odgovornost javnopravnog tijela za štetu nastalu zbog propuštanja donošenja rješenja u zakonskom roku.

18. S tim u svezi potrebno je utvrditi je li tuženik postupao protivno relevantnom zakonu, odnosno protivno odredbama ZOID.

19. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, poglavito Službene zabilješke tuženika od 13.veljače 2024. (stranica 23) proizlazi da je tuženik pravovremeno, 13. veljače 2024., po službenoj dužnosti, pokrenuo postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak za prednika tužiteljica KĆ, za kojeg nije sporno da je u evidenciji tuženika, u vrijeme sačinjenja Službene zabilješke, bio upisan kao korisnik prava na osobnu invalidninu temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Bjelovar Klasa: UP/I-551-08/18-01/169, Urbroj: 2103-14/05-10-18-2 od 6. lipnja 2018. (stranica 24).

20. Sud ocjenjuje da je na navedeni način tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. ZOID prema kojem korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23), korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), odnosno Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23) ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok Zavod rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu.

21. Dakle, nisu u pravu tužiteljice kada smatraju da uslijed činjenice da je njihov prednik KĆ bio korisnik prava na osobnu invalidninu, istome automatski pripada pravo na inkluzivni dodatak jer iz citirane odredbe čl. 40. st. 5. ZOID jasno proizlazi obveza tuženika da utvrdi ispunjava li korisnik prava na osobnu invalidninu, u konkretnom slučaju KĆ, "uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu".

22. Način utvrđivanja ispunjava li korisnik prava na osobnu invalidninu uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak propisan je člankom 22. st. 1. ZOID prema kojem ako je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju isto je bilo nužno jer je prednik tužiteljica, prema navodima tuženika, vještačen radi ostvarivanja prava na osobnu invalidninu prije 2015., dakle prije deset ili više godina u odnosu na postupak radi utvrđivanja uvjeta za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak. Slijedom navedenog, zbog proteka vremena ocjenjuje se nužnim utvrđivanje je li zdravstveno stanje prednika tužiteljica ostalo na istom nivou kao kod prvog vještačenja ili se u međuvremenu promijenilo, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.

23. Iz Zaključka tuženika Klasa: UP/I-551-06/24-09/792, Urbroj: 139-004/06-01- 24-3 od 26. lipnja 2024. (stranica 25) razvidno je da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 22. st. 1. ZOID odredivši vještačenje prednika tužiteljica na okolnost vrste i težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, pri čemu je vještačenje povjereno Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Bjelovar.

24. Na temelju navedenog, sud nalazi da je tuženik pokrenuo postupak za priznavanje prava na inkluzivni dodatak za prednika tužiteljica KĆ te odredio vještačenje istog po nadležnom Zavodu za vještačenje unutar roka propisanog čl. 40. st. 6. ZOID.

25. Također, na temelju citiranih relevantnih odredbi ZOID sud smatra da tuženik, bez provedenog vještačenja KĆ po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nije mogao samostalno donijeti rješenje o tome pripada li predniku tužiteljica pravo na inkluzivni dodatak s obzirom na izričitost odredbe čl. 40. st. 5. ZOID prema kojoj je za svakog korisnika osobne invalidnine trebalo provesti postupak u kojem će biti utvrđeno ispunjava li korisnik osobne invalidnine uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.

26. Dakle, tuženik nije mogao donijeti odluku pripada li KĆ pravo na inkluzivni dodatak bez provedenog vještačenja.

27. Sud smatra da tuženik nije i ne može biti odgovoran za činjenicu da Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Bjelovar nije proveo vještačenje prednika tužiteljica, odnosno da nije dostavio tuženiku svoj Nalaz i mišljenje o vrsti i težini invaliditeta i oštećenja funkcionalnih sposobnosti KĆ prije njegove smrti 15. prosinca 2024., što je rezultiralo time da rješenje o pravu KĆ na inkluzivni dodatak nije doneseno do 31. prosinca 2024., kako je propisano čl. 40. st. 6. ZOID.

28. Tužiteljice tijekom ovog postupka nisu dokazale, sukladno odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, da je Zavod za vještačenje bez opravdanog razloga propustio vještačiti KĆ, a sve da i jest bilo tako, tuženika se ne može teretiti za neodgovarajući rad Zavoda za vještačenje. Ovo stoga što Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nije tijelo tuženika - Hrvatskog zavoda za socijalni rad pa u tom smislu ne postoji odgovornost tuženika za rad Zavoda za vještačenje niti u smislu čl. 1062. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

29. Posljedično, činjenica da tuženik nije donio odluku u roku iz čl. 19. st. 3. ZOID u vezi čl. 40. st. 6. ZOID nije posljedica nezakonitog ponašanja tuženika, nego je posljedica njegove objektivne nemogućnosti postupanja budući da tuženik nije raspolagao Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz kojeg bi proizlazilo da KĆ doista pripada pravo na inkluzivni dodatak s obzirom na vrstu i težinu invaliditeta i oštećenje funkcionalnih sposobnosti.

30. Također, bez provedenog vještačenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nije moguće utvrditi da bi predniku tužiteljica uopće bilo priznato pravo na inkluzivni dodatak i u kojem iznosu.

31. U tom smislu tužiteljice nisu u ovom postupku dokazale niti visinu štete navodno nastale njihovom predniku neisplatom inkluzivnog dodatka, nego je visina tužbenog zahtjeva rezultat njihove paušalne procjene.

32. Međutim, sud je mišljenja da prednik tužiteljica nije trpio štetu jer je on i nadalje, za vrijeme pokretanja i trajanja postupka o priznavanju prava na inkluzivni dodatak pa sve do smrti, primao osobnu invalidninu, što jasno proizlazi iz odredbe čl. 40. st. 5. ZOID prema kojem korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25; dalje u tekstu ZOSS), korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20), odnosno Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23) ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona (ZOID), dok Zavod rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu.

33. Iz svega navedenog, sud zaključuje da u radu tuženika u konkretnom slučaju ne postoji protupravnost, predniku tužiteljica radom tuženika nije nastala šteta niti se uopće može smatrati da bi se šteta sastojala u neisplaćenim iznosima inkluzivnog dodatka kroz razdoblje od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. (dana smrti prednika tužiteljica) jer bez provedenog vještačenja po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uopće nije izvjesno da bi tužitelju pripalo pravo na inkluzivni dodatak te visina istog.

34. Također, temeljem čl. 7. st. 2. ZOSS prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.

35. Iznimka su dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika, koje nasljeđuju nasljednici korisnika prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, kako to propisuje čl. 7. st. 3. ZOSS, no to u ovom predmetu nije slučaj.

36. Neosnovano tužiteljice potražuju utuženi iznos i u svoje ime navodeći da su u periodu od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. trpjele štetu jer su morale trošiti vlastita sredstva kako bi svom suprugu, odnosno ocu, KĆ, pružile svu potrebnu brigu i njegu i skrb budući da nije primao inkluzivni dodatak.

37. Prije svega, tužiteljice ničime ne dokazuju koliko su točno vlastitih sredstava uložile u njegu i skrb svog prednika. Osim toga, obveza uzajamnog pomaganja i uzdržavanja bračnog druga proizlazi iz čl. 31. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje u tekstu ObZ), dok obveza punoljetne djece da uzdržavaju roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine proizlazi iz odredbe čl. 292. st. 1. ObZ. Navedena obveza uzdržavanja nije samo zakonska, nego je i moralna te predstavlja izraz solidarnosti prema potrebitim članovima obitelji.

38. Slijedom iznesenog, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a koji su ocijenjeni kao dostatni za donošenje odluke o predmetu spora, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

39. Odluka o troškovima postupka nije donesena sukladno odredbama čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a, jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u postupku, nije podnio zahtjev za naknadu troškova.

40. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 27. studenog 2025.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužiteljica – odvjetnik Hrvoje Kovač, Bjelovar, A. Kačića – Miošića 24

2. Tuženik – Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica I. Dežmana 6