Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3851/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Ćavar, u upravnom sporu tužitelja AI, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Klasa: NK-UP/I-216-03/25-03/38, ur. broj 511-19-48-25-1, od 2. listopada 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju

pravne

pomoći,

iznos

od

1.875,00

eura

(tisućuosamstosedamdesetpeteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje nije zakonito, u bitnom navodi da on nema nikakve veze sa terorizmom i radikalnim islamom, da nema nikakva ekstremna uvjerenja te osporava da bi egzistirali razlozi za ograničenje kretanja. Smatra da pobijano rješenje nije obrazloženo, da nije proveden potpuni ispitni postupak, te da nisu utvrđene odlučne činjenice. Ističe da nije razvidno niti da li je tužitelju prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnima za donošenje rješenja. Naime, u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja tuženi nije saslušao tužitelja u svojstvu stranke, niti je izveden ijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja. Smatra da razlozi ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već je potrebno da budu relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja, a što ovdje očito nije slučaj. Ako bi postojale okolnosti za donošenje rješenja kojim se ograničava sloboda kretanja pojedinca, tada one moraju biti uvjerljivo iznesene i obrazložene. Ističe da se tužitelj ne može prisilno udaljiti iz RH zbog primjene načela iz čl. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“, a tuženik u pobijanom rješenju uopće ne navodi razloge vezane za primjenu tog načela. Obzirom da bi tužitelj vraćanjem u Rusiju bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, smatramo da nisu ispunjeni uvjeti za prisilno udaljavanje, a onda niti uvjeti za ograničavanje kretanja. Tužitelj navodi da duljina trajanja mjere nije obrazložena te da je ograničenje kretanja određeno na predugi period. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i odrešđivanje odgodnog učinka tužbe.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu, pročitao je sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, pročitao je klasificirane podatke SOA-e te je saslušao tužitelja osobno.

6. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj 2. listopada 2025. godine vraćen sukladno dublinskom postupku zrakoplovom kompanije „Croatia Airlines“ na letu broj OU-457 iz Bruxellesa, Belgija. Provjerom predmetnog putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom kao i Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je tužitelju raspisana mjera „Zabrana ulaska" za područje Republike Hrvatske od strane Službe terorizma, KLASA: POV 214-07/25- 01/45, URBROJ: 539-1114/1713-25-3, od 11.04.2025. godine s rokom vođenja do 11.04.2028. godine. Također, dana 2. listopada 2025. godine PU zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso zaprimila je dopis od Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta - službe terorizma, KLASA: NK-214-07/24-01/142, URBROJ: 511-01-86-25-18, u kojem se navodi da je tužitelj, državljanin Ruske Federacije, sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer džihadističke ideologije te mu je potrebno poradi nacionalne sigurnosti ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Slijedom navedenog, obrazloženo je da je sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istome je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite poradi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH. Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance te je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

7. U dopisu MUP-a, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta - službe terorizma, KLASA: NK-214-07/24-01/142, URBROJ: 511-01-86-25-18, od 2. listopada 2025. navedeno je da tužitelj koristi različita prezimena (A, D, G) te da su od SOA-e zaprimljeni podaci da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, simpatizer džihadističke ideologije te da je okarakteriziran kao osoba koja je sklona činjenju kaznenih djela te da bi mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti RH.

8. Iz Službene zabilješke od 2. listopada 2025. proizlazi da je prilikom provjere putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom i Informacijskog sustava MUP-a utvrđeno da je za tužiteljem raspisano upozorenje u Evidenciji operativnih mjera i diskretnih provjera te da je 11. travnja 2025. od strane Službe terorizma za tužitelja raspisana mjera „Zabrana ulaska državljanima trećih zemalja“, a kao razlog mjere navedena je nacionalna sigurnost.

9. Sud je 13. studenog 2025. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e za tužitelja sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine broj 79/07., 86/12., dalje ZTP), označene stupnjem tajnosti „povjerljivo“, na temelju čega je utvrdio da kod tužitelja postoje razlozi koji upućuju na potencijalnu opasnost za nacionalnu sigurnosti i javni poredak RH.

10. Sud je na ročištu saslušao tužitelja osobno koji je naveo da je islamske vjeroispovijesti. Na daljnji upit ima li ikakva vjerska ekstremna uvjerenja odgovara da nema. Na upit suda da se očituje o podacima koji proizlaze iz spisa da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja Islama i simpatizer džihadističke ideologije, očituje se kako ne zna po kojoj osnovi je optužen za to što je navedeno, što je rekao ili napravio, koji je razlog da je smješten u zatvoreni centar, za što ga se sumnjiči i na temelju čega je sličan džihadistima ili ekstremistima. Na upit suda je li održavao ili imao kontakte sa takvim osobama odgovara da ne može na temelju vanjskog izgleda zaključiti kakav je netko i kakvi su čiji stavovi, da mora razgovarati s osobom, da je možda nekad i upoznao neke ljude koji imaju takve stavove, ali o tome nije razgovarao niti je dijelio svoje mišljenje. Ističe da on nije jedini F koji je smješten u zatvoreni centar i kojem je u rješenju navedeno da je "terorist ili ekstremist", da u zatvorenom centru nema niti jednog M kojem u rješenju ne piše da ima džihadističke ili neke ekstremističke stavove, svima piše isto. Na upit suda da navede je li pravomoćno osuđivan za počinjenje kaznenih djela tokom života navodi da je, u Rusiji. Na upit o kojim djelima se radi, odgovara da je za krađu, međutim počinjenje djela nikada nije priznao, a smatra da krađa i nije neko teško kazneno djelo. Na upit suda zna li vodi li se protiv njega kazneni ili prekršajni postupak u RH odgovara da zna da se ne vodi.

Sud iskaz tužitelja ocjenjuje nevjerodostojnim, jer isti nije u skladu s drugim provedenim dokazima u ovom sporu.

11. Na održanom ročištu opunomoćenik tuženika obavještava sud da je tužitelj u međuvremenu odustao od zahtjeva za međunarodnu zaštitu te da je slijedom toga doneseno i novo rješenje o ograničenju slobode kretanja prema Zakonu o strancima, no koje nije predmet ovog upravnog spora.

Sud u ovom upravnom sporu ocjenjuje zakonitost osporenog rješenja prema činjenicama koje su postojale u vrijeme njegova donošenja, a u koje vrijeme je tužitelj bio tražitelj međunarodne zaštite te se na njega primjenjivao Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon).

12. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Odredbom članka 54. stavka 9. Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

13. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tužitelj je u podnesenoj tužbi predložio da tužba ima odgodni učinak. Prijedlog tužitelja je neosnovan. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Dakle, tužitelj je za uspjeh sa svojim prijedlogom trebao dokazati kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe iz čl. 26. st. 2. ZUS-a, i to opasnost od nastanka štete koja bi mu se teško mogla popraviti, te činjenicu da odgoda nije protivna javnom interesu, što u konkretnom slučaju nije učinio. Standard teško popravljive štete iz čl. 26. st. 2. ZUS-a ne znači nastup bilo kakve štete, odnosno štete koja se redovno očekuje u općenitoj provedbi istovrsnih rješenja, već izvanredne štete - štete koja u konkretnom slučaju na temelju činjeničnih specifičnosti pojedinog predmeta ukazuje na mogućnost da se na tužitelja reflektiraju određene materijalne i/ili nematerijalne neugodnosti koje posredno proizlaze iz provedbe izvršne odluke donesene u upravnom postupku. U konkretnom slučaju tužitelj nije ukazao na mogućnost nastanka takve štete te nije dostavio nikakve dokaze u tom smislu. Slijedom navedenog, sud je prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 65. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 26. stavkom 2. ZUS-a.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na dvije rasprave u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.875,00 eura.

Zagreb, 27. studenog 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, [adresa] Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb

3. U spis