Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-7/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623, Područni ured Sisak, Ulica lipa 4, Sisak, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, dužan je tužitelju na račun broj:

[broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj 5908-19-19-03277058695, platiti iznos od 12.926,01 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2024. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 €, sa zateznim kamatama od 27. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623 (dalje tužitelj), A. Mihanovića 3, Zagreb u svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 29. siječnja 2025. protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747 (dalje tuženik), navodi da 3. listopada 2019. osiguranica tuženika IB zadobila teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Sisku, Ulica J.J. Strossmayera ispred kuće broj 78 D, a nesreću je prouzročio osiguranik tuženika SB, upravljajući vozilom reg. [registarska oznaka], osiguranim policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Za ovu nesreću isti je pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Sisku broj Kov-161/2020 od 1. srpnja 2020. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: UP/I 141-06/21-01/03277058695, URBROJ:341-15-05/3- 21-16843 od 28. siječnja 2022. osiguranici je priznato pravo na naknadu radi tjelesnog oštećenja kao posljedice ozljede na radu. Rješenjem tužitelja KLASA:UP/I 141-02/22- 01/03277058695, URBROJ: 341-15-05/3-22-13688 od 20. prosinca 2022. osiguranici je priznato pravo na invalidsku mirovinu radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti nastalog radi ozljede na radu 100%, budući se tužiteljica vraćala sa posla. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete s osnova isplaćenih invalidskih mirovina i naknada zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 26. kolovoza 2022. do 30. rujna 2024. u iznosu od 12.926,01 eur sa pripadajućim zakonskim kamatama od 7. studenog 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom tužitelj istu temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranje, a ne na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Postojanje i opseg tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, regulirana je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN; 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 u daljnjem tekstu ZOOP). Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a šteta bi bila samo razlika između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. U potkrjepu iznijetom tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci donesenoj dana 25. kolovoza 2020.g. povodom revizije tuženik izjavljene temeljem čl. 382. st.2. ZPP-a, a povodom koje je revizijski sud utvrdio da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Ukratko, kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u konkretnom slučaju lex specialis, regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između utvrđene mirovine i one koja bi osiguraniku bila odobrena u slučaju da je umirovljen zbog povrede na radu, i to samo u visini te razlike.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu od 15. srpnja 2003. (stranica 4-8 spisa), presudu Kov-161/2020 (stranica 9-12 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Sisku od 28. siječnja 2022. (stranica 14-15 spisa), rješenje HZMO od 20. siječnja 2022. (stranica 16-17 spisa), obračun mirovinskog staža (stranica 18 spisa), ispis podataka o plaći, osnovicama… (stranica 19-21 spisa), Nalaz i mišljenje Sektora za vještačenje (stranica 22-41 spisa), dopis tuženiku od 14. listopada 2024. (stranica 42 spisa), odgovor tuženika (stranica 44 spisa), potvrda o isplaćenoj mirovini ŽB (stranica 45-47 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku br. Kov-161/2020 od 1. srpnja 2020. koja je pravomoćna 1. srpnja 2020. utvrđeno je da je okrivljeni SB proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode u kojoj je svojim vozilom ispred pješačkog prijelaza naletio na IB koja se već nalazila na pješačkom prelazu i udario je prednjim dijelom svog automobila u desnu stranu tijela te je po navedenom događaju ista zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne nadlaktice i desne lisne kosti, a koje povrede su teške naravi. Time je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, te je osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, uvjetno na jednu godinu.

6. Dakle, uvidom u navedenu presudu utvrđen je da je osiguranik tuženika proglašen krivim za izazivanja prometne nesreće u kojem je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

7. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP, PU Sisačko-moslavačka, a što između stranaka nije niti sporno, utvrđeno je da je SB, kao sudionik prometne nezgode u svojstvu vozača upravljao vozilom registarskim oznaka [registarska oznaka], koje je osigurano policom osiguranja 08103773533 kod ovdje tuženika.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 28. siječnja 2022. i 20. prosinca 2022. utvrđeno je da je IB priznato pravo na nakandu radi tjelesnih oštećenja i pravo na invalidsku mirovinu u utuženom razdoblju.

9. Dakle, tužitelj je kao nadležno tijelo u upravnom postupku upravnim aktom odnosno pravomoćnim rješenjima priznao pravo IB na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje, te iste ne mogu biti predmetom preispitivanja u parničnom postupku, a niti parnični sud može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Temeljem navedenih rješenja (kao i vještačenja HZMO) utvrđeno da je invalidnost osiguranika tužitelja nastala isključivo od posljedica prometne nesreće od 3. listopada 2019., a koju je, kako to proizlazi iz kaznene presude, skrivio upravo osiguranik tuženika.

10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 14. listopada 2024. proizlazi da je IB isplaćena mirovina u razdoblju od 26. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 1.704,80 €, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 5.390,58 € i u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. rujna 2024. u iznosu od 4.488,96 €.

11. Isto tako, iz izvoda banke utvrđeno je da je IB s osnova tjelesnog oštećenja za 2022. isplaćen iznos od 429,34 €, za 2023. iznos od 497,70 € i za 2024. iznos od 414,63 €.

12. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga zakona.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

14. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

16. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i jednokratnog novčanog primanja.

17. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

18. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

19. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

20. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

21. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.).

22. Radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa mirovina koje zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, kao i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP). Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. siječnja 2020.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. dalje ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

24. Tuženiku je sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, te PDV u iznosu od 50,00 €, ukupno 250,00 €.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Sisak, 27. studenog 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije ili putem pošte u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb

2. Tuženoj po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba