Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-183/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Pavičiću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženog Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave od 23. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 27. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ovrha na motornom vozilu ovršenika, ovdje tužitelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr – 2407/2024 – 2 od 8. listopada 2024. godine, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja, sada tuženika, CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 u iznosu od 2.963,37 EUR zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom proglašava se nedopuštenom, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eura uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počevši od dana donošenja presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe. U tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-2407/2024-10 od 23. siječnja 2025., upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.2. U tužbi navodi da je Općinski sud u Bjelovaru donio rješenje o ovrsi na motornom vozilu tužitelja, broj Ovr-2407/2024- 2 od 8. listopada 2024. temeljem ovršne isprave tj. pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec broj Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009., a koje rješenje je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti steklo 24. rujna 2009.

1.3. Tužitelj, nadalje, u tužbi navodi da ne zna o kakvom bi se konkretno potraživanju tuženika radilo, pa da bi mogao govoriti o zastarnim rokovima, ali smatra da je predmetno potraživanje tuženika temeljem citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika zasigurno u zastari pozivajući se na odredbu članka 233. Zakona o obveznim odnosima jer je zastara nastupila protekom desetogodišnjeg roka.

1.4. Tužitelj ističe da od 24. rujna 2009., kada je ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha stekla svojstvo pravomoćnosti, nikada ništa nije naplaćeno, nikada po tom rješenju o ovrsi nije ni na koji način postupljeno, odnosno po tom rješenju nije bilo nikakvog postupanja. Dapače, tužitelj već više od 10 godina uopće nema otvorene bilo kakve račune, pa tako ni bilo kakva naplata po tom rješenju o ovrsi ni nije bila moguća. Zaključno tužitelj navodi da je rok zastare iz odredbe članka 223. ZOO- a protekao najkasnije 2019. godine, a budući da je predmetna ovrha određena na osnovu prijedloga tuženika od rujna 2024. godine, jasno je da je u odnosu na potraživanje ovrhovoditelja nastupila zastara. Stoga predlaže da sud presudom utvrdi da je ovrha radi naplate tražbine tuženika u iznosu od 2.963,37 eura nedopuštena, te da obveže tuženika da mu naknadi parnični trošak.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je potpuno neosnovano, nejasno i promašeno tužiteljevo pozivanje na zastaru. Pri tomu tuženik prvotno ističe da je tražbina iz ovršne isprave zakonskom subrogacijom prešla na njega, obzirom da je ispunio obvezu tužitelja prema Raiffeisenbank d.d. temeljem ugovora o kreditu od 23.12.2004. br.043-50-603944. Obzirom da tužitelj nije dobrovoljno namirio tražbinu, tuženik navodi da ima pravo iskoristiti sva zakonom predviđena pravna sredstva radi naplate i osiguranja svoje tražbine.

2.2. U odnosu na pozivanje tužitelja da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave, tuženik navodi da predmetna ovršna isprava tj. Rešenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl. br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009. postalo pravomoćno i ovršno 24. rujna 2009. Predmetno rješenje dostavljeno je na provedbu Financijskoj agenciji (dalje: Fina) 25. siječnja 2011., a Fina je predmetno rješenje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za naplatu 4. kolovoza 2018. stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Tuženik ističe i da je 3. travnja 2012. Fini uputio podnesak kojim, s obzirom na protek vremena tražio da Fina da počne postupati po predmetnom rješenju o ovrsi. Na taj se podnesak Fina očitovala 10. travnja 2012. te obavijestila tuženika da po osnovi javnog bilježnika Mladena Burec posl. br. Ovrv-3400/09 od 28.04.2009. nije bilo naplate jer da ovršenik nema novčanih sredstava, te je ujedno obavijestila da je osnova evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

2.3. S obzirom da je tuženik dostavom predmetnog rješenja Fini na provedbu prekinuo zastaru sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a, zastara potraživanja po predmetnoj osnovi počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni zastarni rok. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka odnosno u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate, odnosno od trenutka kada je Fina po istoj prestala postupati, a za koju nemogućnost naplate nije odgovoran tuženik.

2.4. Dakle, zastarni rok od 10 godina ponovno je počeo teći od dana od dana prestanka postupanja temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima odnosno od 04. kolovoza 2018. Obzirom da tražbina po osnovi temeljem koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi nije zastarjela, time je i odluka o donošenju rješenja o ovrsi u potpunosti osnovana i na zakonu utemeljena. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

3. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha na motornom vozilu tužitelja pokrenuta na zahtjev tuženika pred Općinskim sudom u Bjelovaru na temelju ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl. br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009. Prijedlog za ovrhu podnesen je Općinskom sudu u Bjelovaru 13. rujna 2024., te je taj sud svojim Rješenjem poslovni broj Ovr- 2407/2024-2 od 8. listopada 2024. odredio predloženu ovrhu. Prethodno ovršna isprava podnesena je i Financijskoj agenciji radi prisilne naplate 25. siječnja 2011. te je ista prestala postupati po toj osnovi 4. kolovoza 2018., zbog nemogućnosti naplate primjenom odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

4. Nije sporno, da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 2407/2024-10 od 23. siječnja 2025. upućen u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na motornom vozilu ovršenika i to, kako proizlazi iz obrazloženja predmetnog zaključka, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka US RH, 73/17., 131/20.,114/22. i 6/24 dalje: OZ).

5. Sporno je da li je tražbina tuženika zastarjela, odnosno da li je vjerovnik (tuženik) pokretanjem i vođenjem ovršnih postupaka protiv tužitelja spriječio nastupanje zastare.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: pročitan je zaključak Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, posl.br. Ovr- 2407/2024-10 od 23. siječnja 2025. (str. 5-8), Ugovor o kreditu (str. 23-26), dopis od 19.9.2006. (str. 27-28). dopis od 3.12.2012. (str. 29), obavijest Fine o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 10.4.2012. (str. 30), prijedlog ovrhovoditelja za provedbu ovrhe (str. 31), dopis Fine od 16.6.2025. - specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (str. 58), dopis Fine od 22.9.2025. (str. 71) te ostala dokumentacija koja prileži spisu.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik ovršnu ispravu (Rešenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl.br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009.) prvi puta podnio na naplatu Fini 25. siječnja 2011. (str. 31),

- da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate te je Fina predmetnu osnovu isknjižila iz redoslijeda naplate po službenoj dužnosti nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18 – dalje: ZPONS) tj. 4. kolovoza 2018. (str. 71),

- da je tuženik, nakon toga, točnije 13. rujna 2024., podnio prijedlog za određivanje ovrhe na motornom vozilu tužitelja na temelju te iste ovršne isprave pred Općinskim sudom u Bjelovaru te da je taj sud svojim Rješenjem poslovni broj Ovr- 2407/2024-2 od 8. listopada 2024. odredio predloženu ovrhu.

9. Temeljno pitanje tijekom ovog postupka bilo je da li je tuženik provođenjem gore navedenih postupaka radi prisilne naplate svoje tražbine spriječio nastupanje zastare tražbine iz ovršne isprave – Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl. br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009.

10.1. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim, odnosima ("Narodne novine" br. 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10.2. Iz odredbe članka 241. ZOO-a slijedi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 245. stavka 1. istog Zakona propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

10.3. Nadalje, odredba članka 242. ZOO-a propisuje da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

10.4. Sud stoga zaključuje, da u slučaju kada je tuženik tj. vjerovnik prvi puta podnio zahtjev za naplatu Fini – 25. siječnja 2011. prekinuta zastara sukladno odredbi članka 214. ZOO –a. Nakon toga zastara nije tekla do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija ovršnu ispravu po službenoj dužnosti primjenom članaka 12. stavka 1. ZPONS-a isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje. Zastara je ponovno počela teći 5. kolovoza 2018. od kojeg datuma pa do pokretanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Bjelovaru radi određivanja ovrhe na motornom vozilu tužitelja – 13. rujna 2024. nije protekao zastarni rok od deset godina propisan odredbom člankom 233. ZOO-a.

10.5. Naime, u konkretnom slučaju prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl. br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009.) od strane Fina-e, odnosno obustava izravne naplate nije posljedica pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati. Razlozi zbog kojih je došlo do prestanka postupanja po ovršnoj ispravi leže u službenom postupanju Fina-e i ne mogu se pripisati tuženiku.

10.6. Odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

10.7. U konkretnom slučaju Fina je prestala postupati po spornoj osnovi uslijed nastupa pretpostavki propisanih odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a, koji razlozi ne leže u krivnji tuženika kao ovrhovoditelja, kao što bi to primjerice bilo u slučaju da je do takve obustave došlo zbog pasivnosti ovrhovoditelja ili odustanka od radnje koje je poduzeo kada se, sukladno odredbi članku 242. stavku 1. ZOO, smatra da do prekida nije došlo.

10.8. Međutim, u ovom slučaju obustava ovršnog postupka proizašla je iz nemogućnosti provedbe ovrhe koja nije posljedica pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavki iz odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a na koje tuženik nije mogao utjecati. Stoga je po ocjeni ovog suda podnošenjem predmetne ovršene isprave na naplatu Fini 25. siječnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a koji prekid je trajao do 4. kolovoza 2018. kada je Fina prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je, sukladno odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počela teći iznova (dakle 5. kolovoza 2018.), a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da od 5. kolovoza 2018. do ponovnog pokretanja ovršnog postupka – 13. rujna 2024. nije protekao zastarni rok od deset godina u kojem roku zastarijevaju tražbine utvrđene ovršnom ispravom, to je zaključak ovog suda da glavnični iznos ovršne tražbine u iznosu od 2.963,37 eura nije zastario.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe tužitelja koja se provodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru na temelju ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burec posl.br. Ovrv-3400/09 od 28. travnja 2009. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.963,37 eura i odlučiti kao u izreci presude.

12.1. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, tužitelj mu je, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, dužan nadoknaditi trošak postupka koji mu je bio potreban za vođenje parnice.

12.2. Tuženiku je kao potreban, prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/2025, dalje: Tarifa), priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr.8. t 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima 5. lipnja 2025., 16. rujna 2025. i 23. listopada 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) te za sastav podneska od 30. lipnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr.8. t.1. Tarife u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo s 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost (25%) u iznosu od 250,00 eura, što onda iznosi 1.250,00 eura. Tuženiku ne pripada trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, obzirom da je tužitelj u obvezi podmirenja ovih pristojbi, a ne tuženik. Slijedom navedenog, tuženiku pripada ukupan trošak postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

12.3. Odluka o zateznim kamatama na iznos parničnog troška temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, dok je stopa zateznih kamata propisana odredbom 29. stavka 2. ZOO-a.

12.4. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 14. listopada 2025., obzirom da je u trenutku podnošenja ovog podneska, već je bila zakazana glavna rasprava za 23. listopada 2025., za zastupanje na kojem je tuženiku priznata naknada. Predmetni podnesak po ocjeni suda nije bio potreban obzirom da se njime ponavljaju već izneseni navodi, a isti su mogli biti i usmeno istaknuti na ročištu koje je u tom trenutku već bilo određeno i za koje je tuženiku priznata naknada.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 27. studenog 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Matko Pavičić, Josipa Jelačića 8, Bjelovar

2. Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri, Radnička cesta 22, Zagreb