REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-201/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, Biskupa Josipa Galjufa br. 1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 13.686,89 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 03.07.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. ožujka 2025. podnio tužbu protiv društva Izvor upravljanje d.o.o. U istoj u bitnome navodi kako je 22. lipnja 2018., osiguranik tužitelja, VB NB smrtno stradao u prometnoj nezgodi u [adresa] u [adresa] u kojoj je učestvovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke „VW“, tip „POLO 1.4“ osigurano kod osiguravajućeg zavoda IZVOR OSIGURANJE D.D., broj police [broj police], kojim je upravljao RB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. Ističe, kako je tuženik pravni slijednik osiguravajućeg zavoda Izvor osiguranje d.d. Prometnu nesreću skrivio je RB protiv kojeg je donesena kaznena presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj - 4/2022 od 14. lipnja 2022. kojom je oglašen krivim jer je postupao protivno odredbi čl. 199. st. 2. i čl. 53. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pod utjecajem alkohola. Zbog posljedica navedene prometne nezgode tužitelj je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 1138082 od 26. listopada 2020., maloljetnom djetetu osiguranika – VB, rođenoj **.**.2016. priznao pravo na obiteljsku mirovinu, isplatom koje trpi štetu. Isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu. Odštetnim zahtjevom od 11. lipnja 2024. tužitelj je zatražio od tuženika isplatu iznosa na ime naknade štete za isplaćene mirovine za razdoblje od 22. lipnja 2018. do 31. svibnja 2024. u iznosu od 13.686,89 EUR. Tuženik je odštetni zahtjev zaprimio dana 17. lipnja 2024., ali po istom nije postupio. Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13; dalje: ZOMO) naknadu štete za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. listopada 2023. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje temeljem čl. 161. st. 1. i st. 2. ima pravo zahtijevati u punom iznosu, odnosno svotu stvarne štete, a kojim je propisano:

„(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

Novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

Dostavljeni obračun stvarne štete sačinjen je od ovlaštene osobe i ima značenje javne isprave u smislu odredbe čl. 171. Zakona općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991 i 103/1996), kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Sukladno odredbi čl. 166. st. 3 ZOMO-a na svotu potraživanja na ime naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije prije upuštanja u raspravljanje ističe da je predmetnom tužbom kao tuženik naznačeno društvo Izvor upravljanje d.o.o. Rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga ( dalje u tekstu: HANFA ), klasa: UP/1 974-02/19-01/26, ur. broj.: 326-01-22-20-10 od dana 16. siječnja 2020. godine društvu GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604 izdano je odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE d.d. za poslove neživotnog osiguranja, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], o čemu je objavljena obavijest GENERALI OSIGURANJA d.d. u Narodnim novinama br. 54/2020 dana 6. svibnja 2020. Također, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-20/10325-2 od 18. svibnja 2020. godine izvršen je upis preoblikovanja dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom/nazivom IZVOR UPRAVLJANJE društvo s ograničenom odgovornošću za usluge ( IZVOR UPRAVLJANJE d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve prema podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra. Dalje, rješenjem HANFE KLASA: UP/I 974-02/19-01/26 URBROJ: 326-01-22-20-15 od 7. svibnja 2020. godine, po sili zakona prestala su važiti odobrenja za obavljanje poslova osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE dioničko društvo za poslove neživotnog osiguranja, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdana rješenjima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga KLASA: UP/I-453-02/10-30/2, URBROJ: 326-112-10-20 od 23. Rujna 2010. i UP/I-453-02/11-30/13, URBROJ: 326-112-11-5 od 8. rujna 2011. godine. Obzirom na prethodno navedeno, tuženik više ne obavlja ( a niti smije obavljati ) poslove osiguranja sukladno Zakonu o osiguranju pa shodno tome nema pasivnu legitimaciju u ovome postupku. Slijedom prethodno navedenog, imajući u vidu da prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari nije zaključen, predlaže se sukladno odredbi članka 192. ZPP-a da tužitelj preinači svoju tužbu na način umjesto prvobitnog tuženika kao novog tuženika naznači GENERALI OSIGURANJE d.d., a sve obzirom da je isto društvo preuzelo portfelj osiguranja društva IZVOR OSIGURANJE d.d., pa samim time i sva prava i obveze koje proizlaze iz predmetnih polica osiguranja.

3. Podneskom od 2. srpnja 2025. Tužitelj je preinačio tužbu na način da umjesto prvotnog tuženika društva Izvor upravljanje d.o.o. sada kao tuženika naznačuje društvo Generali osiguranje d.d. Time je tužitelj izvršio dopuštenu preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 192. st. 1. ZPP-a kojom je propisano kako tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Posljedično, predmetni parnični postupak nastavljen je u odnosu na novog tuženika Generali osiguranje d.d.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu nadalje istaknuo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a tužbeni zahtjev osporava se kako u osnovu tako i u visini. Nije sporna činjenica da se 22. lipnja 2018. dogodio predmetni štetni događaj u kojem je smrtno stradao osiguranik tužitelja VBR. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti od najmanje 50% na strani pokojnog NBR, obzirom isti nije bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem( 1,96 g/kg alkohola u krvi ), kao i činjenice da je i sam pok. RBR bio u teško pijanom stanju ( 2,96 g/kg u krvi). Tužitelj svoj zahtjev prema tuženiku temelji na polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sva prava i obveze koje proizlaze iz navedene police regulirane su Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) , kao lex specialis. Odredbom članka 27. ZOOP-a jasno je propisano, u čl. 27., koji je naslovljen subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja, slijedeće:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje. „

Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 9. lipnja 2022. izmijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno pravno shvaćanje sada glasi, cit:

„ U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“. Navedeno proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1067/2012-2 od 05. prosinca 2017, te rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. Stoga, u konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojima se određuje opseg i visina obveze društva za osiguranje na naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to na način da se izračuna razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske/ obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske/obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenog, predlaže se obvezati tužitelja da se jasno očituje da li je izvršio obračun u skladu s odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva, a ističe se i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi članka 226. ZOO-a i to u odnosu na sve mjesečne obroke koji su dospjeli i isplaćeni do 31.ožujka 2022. godine.

5. Tijekom postupka sud je pregledao povijesni izvadak iz sudskog registra (4 – 15 spisa), Zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru poslovni broj KR-DO-376/18-2 od 23. lipnja 2018. (str. 16 – 24 spisa), Rješenje tužitelja od 26. listopada 2020. (str. 25 – 31 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-4/2022-95 od 14. lipnja 2022. (str. 32 – 65 spisa), obračun isplata tužitelja (str. 66 spisa), dopis tužitelja od 11. lipnja 2024. (str. 67 – 71 spisa), Odluku o opozivu direktora društva od 24. travnja 2025. (str. 82 i 83 spisa), Odluku o imenovanju direktora društva od 24. travnja 2025. (str. 84 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 16. siječnja 2020. (str. 91 spisa), Obavijest društva Generali osiguranje d.d. (str. 92 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-20/10325-2 od 18. svibnja 2020. (str. 93 i 94 spisa), Podatke o upisu u glavnu knjigu sudskog registra (str. 95 – 99 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 100 i 101 spisa), Rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 7. svibnja 2020. (str. 103 i 104 spisa), Izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 9. lipnja 2022. (str. 105 spisa), sudsku praksu (str. 106 – 110 spisa) i sudsku praksu (str. 115 – 173 spisa).

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporno je pitanje suodgovornosti pokojnog OBR za vlastitu štetu.

7. Nadalje, nesporna je činjenica da je rješenjem tužitelja br. 1138082 od 26. listopada 2020., maloljetnom djetetu osiguranika – VB, rođenoj **.**.2016. Priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Nije sporno niti da je tužitelj za razdoblje od 22. lipnja 2018. do 31. svibnja 2024. isplatio mirovinu u iznosu od 13.686,89 EUR, a koliko i potražuje predmetnom tužbom.

8. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

9. Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje osiguranici tužitelja VB obiteljsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

10. Inače navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim svojim odlukama, odnosno u odluci poslovni broj Rev-66/22 od 1. veljače 2022., u odluci poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022., zatim u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. i u odluci poslovni broj Rev- 2320/15 od 21. svibnja 2019. Isto tako identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-5096/21 od 7. rujna 2022. i u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016., a osim toga je i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. utvrdio da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

11. Nastavno treba naglasiti da je odredbom čl. 27. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Pri tome je potrebno imati u vidu kako se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/ motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.

13. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO zbog ozljede izvan rada bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog ozljede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti uslijed nezgode na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. – rješenje VSRH broj Rev 12/2022 od 12.01.2022.g., rješenje VSRH- broj Rev 850/22 od 25. listopada 2022., rješenje VSRH broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022.

15. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" br. 117/03, stupio na snagu 1. prosinca 2003.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP-a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Slijedom iznijetoga, stav je ovog suda kako je na tužitelju bio teret dokaza dokazati visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da je ista osporena od strane tuženika, te utvrditi postoji li razlika između priznate obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti zbog povrede na radu i shodno tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Obzirom da se predmetna činjenica jedino može pravilno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja te kako tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio navedeni dokazni prijedlog-provođenje financijskog vještačenja od strane financijskog vještaka koji je jedini kvalificiran i ima stručno znanje za utvrđivanje predmetne činjenice u smislu odredbe čl. 250 ZPP-a., dok je tuženik od istog odustao na pripremnom ročištu 20. listopada 2025., to ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

17. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako se uvidom u obračun isplaćenih obiteljskih mirovina na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev ne može izračunati razmjerni iznos mirovine u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja u konkretnom slučaju zbog smrti izvan rada i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju smrti na radu, obzirom je isti izrađen sukladno odredbi čl. 161 ZOMO na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a koji se zakonski propis ne može primijeniti u predmetnom slučaju iz naprijed izloženih razloga.

18. Ovaj sud stoga smatra da je upravo tužitelj taj koji je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da iznos štete koji potražuje u ovom postupku odgovara iznosu štete koja bi bila utvrđena primjenom čl. 27 ZOOP-a, a ne tuženik. Kako se temeljem citiranih isprava (obračuna isplaćenih mirovina) ne može pravilno utvrditi srazmjerni iznos mirovina sukladno čl. 27 ZOOP-a, sve u smislu čl. 219 ZPP- a, to sud stoga u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocjenjuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na visinu istog, odnosno da nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Na temelju svega ranije iznijetoga, sud je riješio na ročištu održanom dana 20. listopada 2025. kako neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, smatrajući pritom da bi svako daljnje provođenje dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

19. U ovoj presudi nije bilo potrebno ocjenjivati ostale istaknute prigovore tuženika, budući da je predmetni tužbeni zahtjev svakako neosnovan, uslijed činjenice da tužitelj nije dokazao visinu istog.

20. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu od 23. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 11. srpnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 20. listopada 2025. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.875,00 EUR (točka II. izreke presude).

21. Potrebno je istaknuti kako ovaj sud nije smatrao potrebnim odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 92,24 EUR, budući da se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom okončanju spora i to razmjerno uspjehu u sporu pa je zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu bespredmetan.

U Sesvetama 27. studenoga 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po odvjetniku Igoru Habulinecu