Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10019/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽB zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog ŽB zastupanog po branitelju ČB odvjetniku iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. rujna 2023., broj: Pp-2083/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽB i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni ŽB obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 (osamdeset) EUR u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. rujna 2023., broj: Pp-2083/2023 okrivljeni ŽB je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni ŽB je pravodobno po branitelju u podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, da ga se oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao prekršaj, navodeći da je dostavio tražene podatke o identitetu osoba koje su mogle upravljati navedenim vozilom, objašnjavajući okolnosti zbog kojih je više osoba upravljalo vozilom.

5.1. U dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice na temelju detaljno provedenog dokaznog postupka u kojem je nakon iznijete obrane okrivljenika čitao i cjelokupnu dokumentaciju spisa, te je utvrdio da je na obavijest o počinjenju prekršaja vozilom koju je kao vlasnik koju je uredno primio, okrivljenik dostavio očitovanje kako nije u mogućnosti dostaviti podatak o jednoj osobi koja je upravljala automobilom, s obzirom da je u to vrijeme više osoba upravljalo istim jer su se tim vozilom razvozili kućama nakon rođendanske proslave njegove kćeri. Jedino je sa sigurnošću izjavio kako on nije upravljao vozilom.

6. Djelo koje je stavljeno na teret okrivljeniku je ono iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji glasi:

»(3) Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.«.

6.1. Slijedom navedenog kako je okrivljenik na obavijest odgovorio ne dajući tražene podatke tvrdeći da je više osoba upravljalo njegovim vozilom (što okrivljenik ne poriče) on nije u danom roku od 15 dana od primitka obavijesti o prekršaju dao vjerodostojne podatke o vozaču koji je navedene zgode upravljao njegovim vozilom čime je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

6.2. Neosnovani su stoga žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prava, a irelevantan je subjektivan osjećaj okrivljenika kako nije mogao dostaviti traženi podatak jer je vlasnik vozila dužan voditi računa kome povjerava svoje vozilo na upravljanje. Opravdano je prvostupanjski sud obranu okrivljenika cijenio neživotnom, paušalnom i neuvjerljivom, a irelevantni su pokušaji okrivljenika da navođenjem takvih okolnosti otkloni prekršajnu odgovornost od sebe jer iz same obrane proizlazi da je počinio inkriminirani prekršaj.

6.3. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da stoga nije počinio bitnu povredu postupka donoseći odluku o kazni jer je okrivljeniku olakotnim cijenio da prekršajem nisu nastale štetne posljedice, okolnosti počinjenja prekršaja, činjenicu da je okrivljenik umirovljenik, a otegotnim dosadašnju kažnjavanost za prometne prekršaje, koja se otegotna okolnost ni na koji način nije reflektirala na kaznu jer mu je izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu novčane kazne za navedeni prekršaj (člankom 229. stavkom 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna), pravilno mu primijenivši novi zakon, koji je u međuvremenu stupio na snagu i koji je blaži za okrivljenika. Po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika unatoč činjenici što je u međuvremenu za kažnjavanost okrivljenika nastupila rehabilitacija i to stoga jer utvrđene olakotne okolnosti nisu i naročito olakotne koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj.

7.1. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 27. studenoga 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.