Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-377/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Tanja Vranjican Đerek i Zvonimir Hodak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vranjican & Partneri d.o.o., protiv tuženika EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-33/2020 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika EH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-33/2020 od 2. svibnja 2023. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku ZH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), da tužitelju JH iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.318,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom troškova autobusne karte na relaciji Zagreb-Šibenik u iznosu od 34,32 eura kao neosnovan.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.318,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
1.1. Napominje se da je u točki I. izreke prvostupanjske presude, red treći, iza riječi "3.318,07 eura" očitom pogreškom u pisanju napisano "kuna", što je potrebno ispraviti, u skladu s člankom 342. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP).
2. Protiv točaka I. i II. izreke presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. ZPP. Tuženik ističe bitnu povredu odredaba ZPP, iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni istog, uz analizu provedenih dokaza i razloga presude. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, u smislu članka 21. stavak 4., u vezi sa stavkom 6. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj: 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM), prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete, pa posljedično tome smatra pogrešnom i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz naknadu tuženiku troškova postupka, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka na koju ukazuje žalba, u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Pobijana presuda ima jasne razloge i može se ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, odredbe ZM i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) o povredi prava osobnosti i naknadi neimovinske štete kada je tužbeni zahtjev djelomično usvojio.
6.1. O troškovima tužitelja odlučeno je uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).
7. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kako je to propisano člankom 220. stavkom 1. i 2. ZPP.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj održao konferenciju, da je tuženik nakon toga 14. svibnja 2015. održao konferenciju, kao priopćenje na priopćenje, te da je na portalu "Šibenik in" 14. svibnja 2015. objavljen članak pod naslovom: "JH je lažni vojni invalid, zadnja osoba koja može govoriti o nultoj stopi tolerancije."
9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da i u samom članku tuženik ponavlja navode o lažnom invaliditetu tužitelja i to "GH je zadnja osoba koja može govoriti o nultoj stopi tolerancije, s obzirom da je lažni vojni invalid …", kako je to navedeno i u točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude.
10. Sporno je da li je objavom spornog teksta došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to ugleda i časti tužitelja, u mjeri koja opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade.
11. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100. stavak 1. ZOO).
11.1. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO).
12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenog dokaznog postupka, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio da objavljena informacija nije utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su točne, cijeneći okolnost da je tužitelj utvrđen ratnim vojnim invalidom X skupine s 20% oštećenja organizma za stalno pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela.
13. Stoga je prvostupanjski sud, cijeneći utvrđene odlučne činjenice, pravilno zaključio da je objavom spornog članka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u smislu članka 19. ZOO, u vezi s člankom 1100. ZOO, a tuženik nije dokazao razloge za oslobođenje od odgovornosti.
14. U tom dijelu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge pobijane presude.
15. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavak 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
16. O visini neimovinske štete prvostupanjski sud je odlučio na temelju članka 8. ZPP, u vezi sa člankom 223. ZPP, ocijenivši iskaz tužitelja glede pretrpljenih duševnih bolova, izazvanih objavom spornog članka na portalu „Šibenik in“ 14. svibnja 2015., vjerodostojnim i istinitim, a što je u skladu i s relevantnom dokumentacijom kojom je tužitelj dokazao utvrđeni status ratnog vojnog invalida.
17. Pri tome je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda pravilno cijenio da je tuženik spornu informaciju objavio u lokalnom tjedniku, na području gdje živi tužitelj i njegova obitelj, da je tužitelj kao zastupnik u Hrvatskom Saboru (u vrijeme objave informacije), predsjednik HDZ-a Šibensko-kninske županije, dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i dugogodišnji direktor "Croatia osiguranja" bio poznat većem broju ljudi, odnosno široj javnosti. Navedena vijest je bila dostupna na području cijele Republike Hrvatske putem interneta, što je dodatno negativno utjecalo na tužiteljev osjećaj da su mu objavom netočne informacije, da je on lažni vojni invalid, teško povrijeđeni ugled i čast.
18. Ako je tuženik smatrao da iskaz tužitelja, te priložena dokumentacija, nisu dovoljan dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, mogao je i morao predložiti daljnje dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, uključujući i medicinsko vještačenje, a što nije učinio. Stoga prigovor tuženika, u dijelu da je bilo nužno provesti medicinsko vještačenje, istaknut tek u žalbi, protivno članku 352. stavku 1. ZPP, nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.
19. Shodno navedenom, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZP, u vezi s člankom 8. i 219. stavak 1. ZPP i pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba ZOO, navedenih u razlozima presude, tužbeni zahtjev i po ocjeni ovog suda trebalo djelomično usvojiti, kako je to odlučeno točkom I. izreke prvostupanjske presude.
20. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife, cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.
20.1. Tuženik u žalbi navodi da kod odlučivanja o troškovima postupka sud nije uzeo u obzir novčana primanja tuženika, kreditnu opterećenost i slične parametre, kao ni činjenicu da je u kaznenom postupku nepravomoćnom presudom tuženiku izrečena novčana kazna radi počinjenog kaznenog djela na štetu ovdje tužitelja u iznosu od 1.330,00 eura, pa bi isplatom dosuđenog iznosa neimovinske štete i izrečene novčane kazne bila ozbiljno ugrožena egzistencija tuženika i njegove obitelji. Kaznena i građanska odgovornost su međusobno odijeljene, građanska odgovornost je šira od kaznene odgovornosti, kaznena presuda kojom je tuženik proglašen krivim za počinjene kaznenog djela na štetu tužitelja nije postala pravomoćna prije donošenja presude u ovom predmetu, pa novčana kazna, izrečena tuženiku nepravomoćnom kaznenom presudom, u vezi štetnog događaja, nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka u ovom predmetu.
21. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, točke I. i II. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP), dok u nepobijanom dijelu, točke III. i IV. izreke, prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).
Sisak, 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina
