REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6259/2018-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivana Škare iz Zagreba, protiv tuženika VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Miljenko Jekić iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ŽO platiti tužitelju ĆO 22.786,85 eura s zateznim kamatama od 6. ožujka 2018. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 4.402,40 eur s zateznim kamatama od 27. studenog 2025. godine do isplate, sve po stopi do 31. prosinca 2022. godine određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĆO u svoti od 12.171,92 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. prosinca 2018. tvrdi da je zastupao tuženu kao njen opunomoćenik - odvjetnik u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-6234/09 sada Pn- 1684/17 te je opozvala punomoć 3. veljače 2018. o čemu je obavijestila sud podneskom od 14. ožujka 2018. godine, da bi tužitelj 16. veljače 2018. godine zahtijevao naknadu troškova tj. nagrade za odvjetničko zastupanje u tom postupku prema računu od 263.369,88 kn, kao i u mirnom postupku pred tamo tuženikom te plaćanja troškova vještačenja i prijevoda da bi se taj zahtjev vratio s napomenom da tužena nije podigla pošiljku pa ga je tuženik uputio putem elektroničke poruke i zahtjeva kao na ročištu 13. listopada 2025. tj. isplatu 34.958,77 eur, s zateznim kamatama od 6. ožujka 2018. godine do isplate kao i naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, potonje kao u tužbi.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 29. travnja 2019. se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva jer je tužitelj previsoko obračunao svoju nagradu budući je vrijednost predmeta spora u postupku gdje je zastupao tuženu 748.786,32 kn te mu ne pripada 1.347 boda već 748 bodova, da bi podneskom od 15. travnja 2022. prigovorio preuranjenosti tužbenog zahtjeva jer prigovara njegovoj visini te postupak u kojem je tužitelj zastupao tuženu nije pravomoćno dovršen te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudni spis posl.br. Pn-1684/17, rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 8. siječnja 2018. te potvrdu od istog dana, elektroničke poruke od 3. veljače 2018. i 6. ožujka 2018., tužiteljev dopis od 16. veljače 2018. s troškovnikom i računom od istog dana, presliku vraćene omotnice s povratnicom, odštetni zahtjev od 1. lipnja 2009., isprave na listovima 20-73 odnose se na podneske i zapisnike u ovosudnom postupku posl.br. Pn-1684/17, preslušao tužitelja, a nije tuženu, jer se nije odazvala uredno primljenom pozivu za ročište 5. listopada 2023. godine, a nije opravdala izostanak.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Uvidom u ovosudni spis posl.br. Pn-1684/17, ranije Pn-6234/09 je utvrđeno da je tužitelj kao odvjetnik Zajedničkom,odvjetničkom uredu s Tomislavom Ć zastupao tuženu od podnošenja tužbe 6. listopada 2009. do opoziva punomoći tj. podneska od 14. ožujka 2018. godine kojim je ovdje tužena izvijestila sud da je opozvala punomoć ovdje tužitelju, a uvidom u elektroničku poruku od 3. veljače 2018. je utvrđeno da je tužena izvijestila tužitelja kako mu otkazuje punomoć u predmetnom postupku te je uvidom u rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 8. siječnja 2018. i potvrde od istog dana utvrđeno da su zajednički odvjetnički ured Tomislava Tončića i Ivice Ureka briše iz upisnika 31. prosinca 2018. i potvrđuje da od **.**.2018. ĆO samostalno obavlja odvjetničku djelatnost, te je nadalje uvidom u tužiteljev dopis od 16. veljače 2018. utvrđeno da je tužitelj dostavio tuženoj račun za troškove zastupanja u predmetnom postupku s priloženim troškovnikom i računom od istog dana te je uvidom u omotnicu i povratnicu utvrđeno da tužena nije podigla tu pošiljku, da bi uvidom u tužiteljevu elektroničku poruku od 6. ožujka 2018. godine utvrđeno kako je tužitelj dostavio tuženoj iste isprave na taj način te je tužiteljev iskaz u tom dijelu ocijenjen kao životan i uvjerljiv i podudaran ovima pisanim dokazima.

6. Dio tužiteljeva iskaza o ugovorenoj nagradi nije odlučen, budući je tužena opozvala punomoć tj. raskinula ugovor o nalogu po odredbi čl. 780, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) svojom elektroničkom porukom od 3. veljače 2018. godine.

7. Uvidom u ovosudni spis posl.br. Pn-1684/17 nije utvrđeno da bi tužitelj kao opunomoćenik i nalogoprimac postupao suprotno odredbama čl. 765. i 766. istog Zakona niti to tužena tvrdi tijekom ovog postupka.

8. Točno je da je na ročište 9. siječnja 2018. godine u ovosudnom postupku posl.br. Pn-1684/17 za tužiteljeva opunomoćenika pristupio njegov zamjenik. No, na istom ročištu je bila nazočna i tužena, a raspravljalo se je o glavnoj stvari te sud ocjenjuje da je tužena dopustila tužitelju izvršenje ovog dijela naloga svom zamjeniku, koji je k tomu također bio odvjetnik, tj. stručna osoba, sve sukladno odredbi čl. 767, st. 2. istog Zakona te nisu nastupile nikakve štetne posljedice za tuženu niti to proizlazi iz zapisnika s ovog ročišta, a niti tužena u ovom postupku tvrdi ili dokazuje da bi te posljedice nastupile ili da bi uskratila dopuštenje tužitelju da ga na tom ročištu zamjenjuje drugi odvjetnik već je samo kao razlog raskida ugovora o nalogu u svojoj elektroničkoj poruci od 3. veljače 2018. navela da je nezadovoljna tim, a štoviše podneskom od 15. travnja 2022. godine osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, ne i njegovu osnovanost.

9. Također je prihvatljiv tužiteljev iskaz u dijelu da je određivao visinu tužbenog zahtjeva u postupku posl.br. Pn-1684/17 na osnovi isprava i podataka o plaći i mirovini mjerodavnih tijela te kasnije tijekom postupka i provedenog računovodstvenog vještačenja, što je i utvrđeno uvidom u taj spis te tužbeni zahtjev u tužbi glasio na 282.777,24 kn te rentu s naslova izgubljene zarade mjesečno od 10.062,44 kn od 1. kolovoza 2009. ubuduće na osnovi potvrde trgovačkog društva Eurostar Elektronika d.o.o. od 25. ožujka 2009. godine s podacima o plaći iz 2006. godine te rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. studenog 2008. godine o invalidskoj mirovini da bi nadalje nakon provedenog vještačenja podneskom od 25. veljače 2014. godine prihvatila isti te zahtijevala 489.856,00 kn i mjesečnu rentu od 6.525,50 kn od 1. srpnja 2013. ubuduće, sve sukladno tom nalazu i mišljenju, slijedom čega sud ocjenjuje da je tužitelj postupao savjesno kao stručna osoba, postavljajući tužbene zahtjeve na osnovi bitnih isprava, a o suprotnomu nema dokaza.

10. Slijedom toga sud ocjenjuje da na osnovi odredaba čl. 773, st. 1. i čl. 776. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo na ovu naknadu.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužba u postupku posl.br. Pn- 1684/17 je podnesena 6. listopada 2009. godine te primjenom Tbr. 7, 8, 9. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04-59/07 i NN 148/09-107/15), koji su bili na snazi u vrijeme poduzimanja radnja, s obzirom na tužbeni zahtjev od 282.777,24 kn izgubljene zarade te 10.062,44 kn mjesečne rente puta 5 godina što je 603.746,40 kn, vrijednost predmeta spora je iznosila ukupno 886.553,64 kn što je 887 bodova ili 8.870,00 kn. No, podneskom od 25. veljače 2014. godine je tužbeni zahtjev smanjen na 489.556,00 kn te 6.525,00 kn mjesečne rente, što je pomnoženo s pet godina 391.530,00 kn ili ukupno 881.386,00 kn ili 882 boda tj. 8.820,00 kn koliko je priznato za tužbu i odštetni zahtjev od 1. lipnja 2009. priložen u ovom spisu, a isto toliko je priznato i za obrazloženi podnesak od 26. studenog 2009, podnesak 26. veljače 2009. je požurnica te ga sud ocjenjuje nepotrebnim za obrazloženi podnesak od 24. lipnja 2010. je dosuđena ista svota od 8.820,00 kn, za raspravno ročište 14. listopada 2010. također, ročište 2. travnja 2012. također, ročište 11. travnja 2013. također, podnesak od 29. travnja 2013. sud ocjenjuje nebitnim jer je tužitelj samo dostavio uplatnicu, za ročište 27. veljače 2014. je opet dosuđeno 8.820,00 kn, kao i za ročište 7. travnja 2014. i 15. svibnja 2014. te podnesak od 30. svibnja 2014. godine, ročišta 10. lipnja 2014. nema, za ročište 16. rujna 2014. je dosuđeno opet 8.820,00 kn, za ročište 30. listopada 2014. godine gdje nije bilo raspravljanja o glavnoj stvari 500,00 kn, tužitelj je uložio žalbu na presudu samo u odnosu na dio troška parničnog podneska od 4 podneska po 8.820,00 kn i dva ročišta za koja mu je sud priznao polovicu ove svote, što je ukupno 44.100,00 kn pa je to 125 bodova ili 1.250,00 kn, za odgovor na žalbu 3. prosinca 2014. je sud ocijenio da tužitelju pripada 8.820,00 kn, kao i za podnesak 30. lipnja 2017. i ročište 9. siječnja 2018., što je ukupno 134.050,00 kn uz PDV od 25% od 33.512,50 kn, što je ukupno 167.562,50 kn.

12. Također je uvidom u uplatnicu od 24. travnja 2012. godine s lista 70. spisa utvrđeno da je tužitelj u tuženičino ime i za njen račun uplatio 1.100,00 kn predujma za vještačenje te je uvidom u potvrdu o plaćanju Privredne banke Zagreb d.d. na listu tog 115. spisa utvrđeno da je opet tužitelj u tuženičino ime i za njen račun 29. travnja 2013. uplatio predujam za liječničko vještačenje od 1.500,00 kn.

13. Uvidom u potvrdu o plaćanju iste banke od 21. kolovoza 2014. godine na listu 48 ovog spisa je utvrđeno da je tužitelj u tuženičino ime i za njen račun platio 1.525,00 kn na ime računa broj 1398/ZG/1 trgovačkom društvu Lingua Soft d.o.o.

14. Stoga je prihvaćen dio tužiteljevog iskaza kao životnog i uvjerljivog da je on platio i sve ove troškove koji su prethodno obrazloženi, jer je taj iskaz sukladan navedenim isprava o plaćanju te je logično da je preuzeo tu obvezu kao nalogoprimac u dogovoru s tuženom tj. po njenom nalogu.

15. Slijedom toga zbroj ovih svota iznosi 171.687,50 kn, što je 22.786,85 eur te je odbijena razlika tužbenog zahtjeva od 12.191,92 eur.

16. Zatezne kamate teku od 6. ožujka 2018. kada je tužitelj uputio elektroničku poruku tuženoj s obzirom da troškovnik i račun od 16. veljače 2018. nije primila poštom, a u računu je naznačen rok od 15 dana za ispunjenje činidbe.

17. Stopa zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl. 154, st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

18. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je uspio s 65%, tuženik s 35%, te je razlika 30%, a primjenom Tbr. 7, 8 i 9. OT je sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, uključivo s prijedlogom za određivanje privremene mjere 1000 bodova, podnesak od 8.1.2019. nije priznat jer je njim dostavljena potvrda o plaćenoj sudskoj pristojbi, za žalbu 11.1.2019. 62,50 bodova, podneske 17.4.2019. 500 bodova, 14.5.2019. od 50 bodova nije priznat jer je njim dostavljena uplatnica za objavu oglasa, podnesak 22.5.2019. 500 bodova, podnesak 19.6.2019. od 50 bodova nije priznat kao nepotreban jer je samo vratio pogrešno upućen podnesak, podnesak 11.12.2020. 500 bodova, podnesak od 11.1.2021. 50 bodova, ročište 11.2.2021. 500 bodova, podnesak od 6.10.2021. od 50 bodova nije priznat jer je njim dostavljen dokaz o plaćanju sudske pristojbe, podnesak 28.10.2021. 50 bodova, jer je njim dostavljen dokaz o spriječenosti obavljanja odvjetništva tužiteljeva opunomoćenika, podnesak od 17.12.2021. nije priznat jer je njim dostavljena uplatnica za sudsku dostavu, što sve sud vidi u sudskom spisu i računovodstvu, podnesak 28.4.2022. je priznat u polovici tj. 250 bodova, jer je ovo već peti podnesak koji je priznat, za ročište 6.10.2022. 7.3.2023., 5.10.2023. i 13.10.2025. po 500 bodova svaki, ročište za objavu presude od 50 bodova nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. Zakona o parničnom postupku, kao u potpunosti nepotreban za uspjeh u postupku, što je ukupno 5.412 bodova ili 10.824,00 eura uz PDV od 2.706,00 eur te 395,51 sudske pristojbe na tužbu i isto toliko na presudu što je ukupno 14.321,02 eur. 30% toga je 4.296,30 eur koliko je konačno sud dosudio uvećano za trošak objave oglasa u Narodnim novinama od 59,72 eur, te tri puta 15,46 eur za sudsku dostavu tuženoj što je ukupno 4.402,40 eur.

U Zagrebu, dana 27. studenoga 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka