Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-57/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ismet Krupić, odvjetnik iz Zagreba, Pavla Hatza 8/III, protiv tuženice UB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, S. i A. Radića 40, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti tuženice i punomoćnika stranaka, 27. studenoga 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici UB da tužiteljici LB isplati iznos od 241,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 9. 10. 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice LB u dijelu koji glasi: "Tužena UB dužna je tužiteljici LB s osnova povrata duga isplatiti iznos od 4.759,71 eur s kamatama po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja -

kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici LB da tuženici UB naknadi parnični trošak u iznosu od 880,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica LB podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženice UB, radi isplate.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženoj 6. 7. 2019. posudila iznos od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura. Tužena je tužiteljici dana 29. 9. 2020. vratila iznos od 55.329,00 kn uz obrazloženje da je tužena prilikom povrata posuđenog iznosa isti umanjila za troškove smještaja i boravišne pristojbe kao i druge troškove, kuhanje, prijevoz stvari, skladištenje namještaja u vikendici, a sve navodno sukladno Ugovoru. Sve da je i tužiteljica dugovala tuženoj bilo koji iznos s osnova usluga, ona nije mogla izvršiti samonaplatu. Po osnovi posuđenog novca, tužena duguje tužiteljici još iznos od 15.671,00 kn i 3.000,00 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tužiteljica nije u tužbi obrazložila gdje je to navodno tuženoj pozajmila iznose od 70.000,00 kn te iznos od 3.000,00 eura pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Tužiteljica želi prikazati međusobne odnose u potpuno su suprotnima nego što oni stvarno jesu. Moli se pozvati tužiteljicu da dopuni tužbu na način da navede na temelju čega ima potraživanje prema tuženoj i kada je bila navodna pozajmica, jer ona nije nikada dana s obzirom na odnos stranaka koji će se objasniti kako niže slijedi. Tužiteljica je u apartmanu na [adresa] bila u periodu od 1. 9. 2019. do 30. 9. 2019. jer je krajem kolovoza uselila sa svojim stvarima te joj je najamnina za taj period bila 30 eura po danu. Stranke su imale sklopljen ugovor o najmu prema kojem ugovoru je tužena iznajmila tužiteljici studio apartman na [adresa] u periodu od 1. 6. 2020. do 30. 9. 2020. te je utvrđena najamnina od 30 eura/po danu + boravišna pristojba, a što ukupno iznosi 26.349,00 kn. Osim toga, dogovor je bio između stranaka da će se dio stvari uskladištiti nakon tužiteljičinog iseljenja u prostorijama tužene u [adresa] te je dogovorena naknada od 500,00 eura, tj. 3.700,00 kn. Ako se i uzme iznos od 70.000,00 kn + 3000 eura, tj. ukupan iznos od 92.083,00 kn koji je navodno tužiteljica uplatila tuženoj te kada se od tog iznosa oduzme iznos od 55.329,00 Kn, (koji tužiteljica priznaje) dobije se razlika iznosa od 37.000 kn. Kada se od toga iznosa oduzmu iznosi od 3.700,00 kn (skladištenje),

zatim iznos od 26.349,00 Kn (smještaj za 2020. godinu) te iznos od 6.705,00 kn (smještaj za 2019. godinu) to bi tužiteljica imala potraživanje od 596,00 kn prema tuženoj, a koji iznos tužena joj priznaje. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev preko iznosa od 596,00 Kn uz naknadu troškova postupka.

5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. 2. 2023. tuženica je istakla prigovor prijeboja za iznos od 4.878,09 eur (36.754,00 kn), navodeći da je isti istaknut u skladu s navodima odgovora na tužbu.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor od 6. 7. 2019. (stranica 7 i 8 spisa), anex ugovora (stranica 9 spisa), popis turista iz sustava eVizitor (stranica 10 i 11 spisa), obračun (stranica 16 i 17 spisa), dopis upućen el. poštom (stranica 18 spisa), uvjerenje PPP Zadar (stranica 23 spisa), ugovor o najmu apartmana (stranica 24 i 25 spisa), potvrda od 6. 7. 2019. (stranica 29 spisa), potvrda (stranica 30 spisa), saslušana je svjedokinja ČB te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

7.1. Svjedokinja ČB iskazala je da je kći tuženice te da je ona sastavljala sadržaj ugovora o najmu od 6. srpnja 2019., a radilo se o najmu apartmana na [adresa] koji je tada bio u vlasništvu tuženice i koji je tada još bio u izgradnji. Tim ugovorom ugovoreno je da će tužiteljica biti u najmu apartmana od 15.6.2020. do 30.09.2020. te je ista uselila u apartman odnosno bila je u apartmanu u periodu od 20.06.do 30.09 2020. Nadalje ističe da je ugovorena najamnina od 30 eur po danu, a tužiteljica je morala platiti boravišnu pristojbu za koju sada ne zna točno koliko je iznosila u to vrijeme. Nadalje, navedenim ugovorom između stranaka je ugovoreno da će tužiteljica preseliti svoje stvari i to namještaj, neke kućanske aparate i neke druge svoje stvari te da će boraviti u drugom apartmanu koji je bio veći i komforniji, a to je bilo u periodu od 1.9. do 30.09 2019., odnosno u tom periodu je tužiteljica boravila u tom apartmanu, a nakon tog perioda ostale su u apartmanu njezine stvari. Za taj mjesec i čuvanje stvari je ugovorena najamnina od 30 eur po danu. Tužiteljica je platila najam za korištenje tog većeg apartmana u mjesecu rujnu 2019 i to 30 eur po danu, zatim platila je čuvanje stvari od 30.09. 2019. do 20.06.2020. kada je preselila svoje stvari u dovršeni apartman i to u ukupnom iznosu od 500 eur. Misli da je sve to navedeno u ugovoru od 6.7.2019. Ističe da je sav novac temeljem navedenog ugovora od tužiteljice primila tuženica, a ne svjedokinja i to po sklapanju rukom pisanog dodatka ugovora kojeg je sklopila tuženica i kojeg ona nije sastavljala i ne zna točno kada je sastavljen. U tom dodatku tuženica je navela da je primila od tužiteljice novčani iznos od 70.000,00 kn na ime najamnine i to buduće, a za apartman u izgradnji i to je bila ukupna najamnina za 5 godina korištenja apartmana. Nadalje ističe da je 6.7 2019., iako ne može sa sigurnošću navesti, tuženica od tužiteljice primila iznos od 3.000,00 eura, i to također na ime budućeg najma navedenog apartmana. Dakle, petogodišnja najamnina za apartman u izgradnji je bila 70.000,00 kn plus 3000 eura. 30.09.2020. tužiteljica je iselila iz apartmana jer je bila nezadovoljna apartmanom i tretmanom te su potom izvršili izračun najamnine za navedeni apartman za period za koji je tužiteljica doista isti koristila, a to je bio period od 20.06.do 30.09.2020., kao i izračun za najam velikog apartmana u kojem je bila od 1.09.2019 do 30.09.2019., obračun naknade za čuvanje stvari, s time ona ne može sa sigurnošću navesti koliko je to ukupno iznosilo, no za taj ukupan izračun umanjili su novčane iznose koje je tužiteljica isplatila tuženici (70.000,00 kn i 3 000 eura), a razlika je iznosila 55.392,00 kn te je taj novčani iznos vraćen tužiteljici, a isplaćen je sa računa svjedokinjine sestre -

tužiteljici. Osim navedenog između stranaka nije bilo nikakvih drugih isplata, a niti pozajmljivanja novčanih iznosa te stoga smatra da je tužiteljica u cijelosti podmirila svoju obvezu najma za oba apartmana i za čuvanje stvari kao i boravišnu pristojbu. Dakle, tužiteljici nije moguće vratiti sve što je platila jer je apartmane koristila u navedenom periodu. Tužiteljica novac kojeg je prethodno navela nije isplatila tuženici niti po jednoj drugoj osnovi osim po onoj koju je prethodno navela te je njoj vraćena razlika iznosa kojeg je isplatila tuženici umanjena za najam oba apartmana, naknadu za čuvanje i boravišnu pristojbu. Prvo je napisan ugovor koji je ona sastavljala, a potom dopuna ugovora koju je sastavila tuženica. Koliko je njoj poznato, postoji samo rukom pisana dopuna koju je prethodno spomenula, a koju je sastavila tuženica, a ne zna za kakve druge potvrde. Bravu na apartmanu promijenila krajem 10. mjeseca 2020. nakon što su ona i sestra postale vlasnice apartmana te u to vrijeme tužiteljica nije više bila u tom apartmanu, a niti je u istom bilo njezinih stvari. Ističe da je tužiteljica i svoje stvari iz apartmana odnijela 30.09. 2020. Svjedokinja je u periodu lipnja odnosno srpnja do rujna 2020. bila povremeno na [adresa] i to preko ljeta, a tijekom godine je tada živjela u [adresa], s time da je radi radova povremeno dolazila na [adresa]. Tada je bila zaposlena.

7.2. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.10.2025. svjedokinja ČB iskazala je da u cijelosti ostaje kod iskaza danog na zapisnik 16.2.2023. Nakon što joj je predočen konačni obračun s lista 16 i 17 spisa ističe da se radi o obračunu tuženice te da joj je poznato da od usluga pobrojanih u navedenom između stranaka nije ugovoreno skladištenje i čuvanje stvari koje je navedeno pod toč. 3 obračuna na strani 16 spisa, prijevoz stvari iz Velike Zdenčine koje je navedeno u toč. 4 navedenog obračuna i usluga kuhanja 2020.g naveden pod toč. 5 navedenog obračuna. Sve ostalo koje je pobrojano na str. 16 i 17 konačnog obračuna stranke su između sebe ugovorile i to ugovorom o najmu. Boravišna pristojba se naplaćuje svakom gostu pa je tako i ona bila ugovorena ugovorom o najmu, nije bila ugovorena u određenoj visini jer visinu iste utvrđuje Turistička zajednica. Zna da je u konačnom obračunu navedeni početak najma 9.6.2020. zato što taj apartman u kojem je tužiteljica trebala biti smještena nije završen do 1.6.2020. kako je to ugovoreno ugovorom o najmu, odnosno kada je ugovoren datum početka najma. Točno je da je u svom iskazu navela da je tužiteljica bila u apartmanu od 20.6.2020., no radilo se o datumu kada je ista prijavljena u sustav E-visitor, a zapravo je u najmu bila, odnosno u apartman je uselila 8. ili 9. 6. 2020., sada se više ne može sjetiti. Ističe da je iznos iz toč. 3 konačnog obračuna, a radi se o skladištenju i čuvanju stvari, koliko se sjeća to je iznosilo oko 500- tinjak eura naplaćeno tužiteljici, odnosno ona je to platila i to iz razloga što su njezine stvari bile u drugom apartmanu kojeg zbog njezinih stvari u tom apartmanu nisu mogli iznajmljivati i to za taj period naveden u toč. 3 konačnog obračuna. To je sa tužiteljicom tako usmeno dogovoreno. Isto tako sa tužiteljicom je dogovorena i usluga prijevoza stvari iz toč. 4 konačnog obračuna, obzirom da je tuženica sa unukom išla u Veliku Zdenčinu po stvari tužiteljice. Isto tako usmeno je između stranaka dogovoreno usluga kuhanja navedena u toč. 5 konačnog obračuna i to na ideju tužiteljice. Visina skladištenja i čuvanja stvari obračunata je po nekakvom minimumu, obzirom da se apartman nije moga iznajmljivati, s time što visina za tu uslugu nije bila unaprijed ugovorena između stranaka, iako joj je taj iznos naplaćen nakon konačnog obračuna. Niti visina usluga iz toč. 4. i 5 nije unaprijed dogovorena -

nego je usluga prijevoza i čuvanja stvari navedena u konačnom obračunu, a čini joj se da je bila određena po nekakvom prosjeku loko vožnje kako je ona uvijek odrađivala. Također niti visina usluge kuhanja nije unaprijed dogovorena već je navedena u konačnom obračunu po nekakvoj procjeni prosjeka prema cijenama onoga što je tuženica kupovala i radila. Ističe da tužiteljica tuženici nije pozajmila nikakav novčani iznos, mimo pisanog ugovora, što je između istih ugovoreno. Tužiteljica je tuženici jedan jedini put dala novčani iznos od 3.000,00 eura i to je bilo za plaćanja najamnine. Ističe da nikada između stranaka nije bilo govora o financiranju od strane tužiteljice kakvog apartmana. Radi se o tome da je između stranaka ugovoren dugoročni najam i sa njihove strane je bilo govora o tome da će se ta ugovorena cijena za dugoročni najam iskoristiti za opremanje i uređenje apartmana u kojem je trebala biti tužiteljica. Dakle, ne radi se o tome da je tužiteljica financirala kakvu izgradnju već isključivo o njezinom plaćanju najamnine. Ističe da se tužiteljica prije bilo kakvog ugovaranja najma obratila njima, odnosno sama je došla i iskazala interes za najam apartmana, a do tada je bila u najmu kod neke druge osobe u drugom apartmanu također na [adresa]. Ističe da je ugovor o najmu sačinjen u pisanoj formi. Tuženica i ona su sastavljale sadržaj ugovora o najmu. Ne sjeća se baš sadržaja ugovora o najmu jer sada prije puta nije ga prethodno pročitala. Ističe da joj se čini da je u dva navrata izvršeno plaćanja najamnine od strane tužiteljice i to misli jednom u kunama i jednom u eurima. Ne zna sa sigurnošću za iznos u kunama, misli da je bilo oko 50.000,00 kuna, a bio je iznos od 3.000,00 eura. Ističe da je potvrde pisala tuženica.

8. Tužiteljica LB u svom je iskazu navela da je tražila nekakav manji apartman na [adresa] u kojem, bi živjela jer je iselila iz tadašnjeg apartmana koji je bio u vlasništvu SB te je preko jedne osobe saznala da tuženica iznajmljuje apartmane i s njom dogovorila da će jedan mjesec, odnosno od 1. do 30. rujna 2020. koristiti jedan njezin veći apartman, a koji njoj zbog veličine zapravo nije odgovarao jer je htjela manji apartman, a da će potom nakon što tuženica na mjestu garaže izgradi jedan manji apartman od nje unajmiti taj jedan manji apartman i koristiti ga na duži period, a dogovor je bio na pet godina. Tuženica je tada rekla da nema novca za izgradnju tog manjeg apartmana te joj je tužiteljica isplatila iznos od 70.000,00 kn i iznos od 3.000,00 eura kako bi ona mogla izgraditi apartman, a ti iznosi pokrili bi cijenu najma za period od 5 godina. Ti iznosi odnosili su se isključivo na najam tog manjeg apartmana, a ona je korištenje većeg apartmana posebno platila još iznosom od 3.000,00 eura. Sve te isplate izvršila je sa tuženicom na ruke i prisutne su bile samo njih dvije. U tih drugih 3.000,00 eura ulazilo je plaćanje čuvanja stvari, a sa boravišnom pristojbom nije imala ništa te taj novčani iznos ne traži tom tužbom. Ističe da je točno da je u taj manji apartman uselila 20.06. 2020., a može biti da je točno da je iz istog iselila 30.09.2020. kako je to rekla svjedokinja, iako se sada ne može sjetiti jer je visoke životne dobi. Ističe da ju tuženica, iako je tako obećala, nije kontaktirala vezano za uređenje manjeg apartmana. Ističe da je u konačnici, iako je neko vrijeme bila u tom apartmanu isti njoj nije odgovarao jer je bio premali, a po njezinom mišljenju nije bio niti adekvatno uređen. Ništa u tom apartmanu joj nije odgovaralo, a tuženica se nije držala dogovara da će i tužiteljica sudjelovati u tome šta će se za uređenje i opremanje apartmana kupovati, a ona je za to vjerovala tuženici na riječ. Novčani iznos koji je utužila zahtijeva iz razloga što se tuženica nije držala dogovora, a ona je imala troškove oko pronalaska svog slijedećeg smještaja.

Tuženica joj je vratila iznos od 46.000,00 kn i smatra da tuženica ima apartman koji je izgrađen njezinim novcem. Nakon što joj je predočen ugovor (str.7-8 spisa) od 6.7.2019 ističe da se na istom nalazi njezin potpis. Tuženica i ona nisu ni pričale o cijeni najma, a navedeni ugovor je sklopljen nakon što je novac dala tuženici. Ističe da utuženim iznosom zahtijeva da joj tuženica vrati sav novčani iznos koji joj je isplatila, osim onog kojeg joj je u međuvremenu vratila, osim 3.000,00 eura koji je platila za korištenje velikog apartmana. Smatra da korištenje malog apartmana nije dužna ništa platiti. Navodi da je iznosila svoje nezadovoljstvo veličinom, uređenjem apartmana kćeri tuženice koja joj je rekla da to ionako nije njezino, a na što joj je tužiteljica odgovorila da je to njezino 5 godina jer je financirala izgradnju, a kojim razgovorom je u konačnici došlo do raskida ugovora o najmu. Ona je iselila iz tog apartmana, odnosno otišla je, no nije vratila ključ jer je smatrala da je apartman njezin, a onda su oni promijenili bravu na apartmanu ona je sve svoje stvari uzela prije promjene brave. Vratila je ključ kada je uzela sve svoje stvari.

9.1. Tuženica UB u svom je iskazu navela da u cijelosti iskazuje kao svjedokinja ČB, odnosno ističe da je tužiteljica bila u najmu apartmana u periodu kako proizlazi iz iskaza svjedokinje, platila je novčane iznose od 70.000,00 kn i 3 000 eura za najam apartmana, a nakon što je izašla iz apartmana taj više plaćeni novčani iznos, kojeg je uplatila za petogodišnje korištenje apartmana, umanjen je za stvarno korištenje apartmana i razlika joj je vraćena u iznosu od oko 56.000,00 kn, a koji je iznos platila njezina kćer ŽB. Ističe da je uređenje apartmana koštalo 137.000,00 kn te je izgrađen sukladno najvišim standardima, a isto je tako i uređen. Ističe da je taj apartman sada u najmu tijekom turističke sezone i to za dvije osobe, a tijekom pretprošle i prošle godine isti je ocijenjen sa ocjenama 9 i 10. Nakon što su joj predočeni konačni obračun (str 16-17 spisa), te potvrde od 6.7.2019. i 2.9.2019 (str 29-30 spisa) potvrđuje da je iste sastavila i da su na istima njezini potpisi.

9.2. U svom dopunskom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.10.2025. tuženica UB navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza na ročištu 16.2.2023. Ističe da je ona sastavila konačni obračun na str. 16 i 17 spisa te u odnosu na isti ističe da ugovorom o najmu nisu ugovorene sve stavke pobrojane u tom konačnom obračunu i to ugovorom o najmu nije pisano ugovoreno skladištenje i čuvanje stvari tužiteljice, prijevoz stvari iz Velike Zdenčine tužiteljice, a niti usluga kuhanja, što je sve navedeno u toč. 3,4 i 5 konačnog obračuna već su te usluge ugovorene usmeno između tužiteljice i nje. Ističe da s tužiteljicom nije ugovorena visina cijene tih usluga već je ona sama unijela visinu iste po nekakvoj njezinoj procjeni minimalnih iznosa i to primjerice za prijevoz stvari koje je izvršila ja zajedno sa unukom, on joj je pomogao da procijeni visinu prijevoza, uslugu kuhanja je također procijenila minimalnu 30,00 eura jer je u to vrijeme ista iznosila 50,00 eura i to radilo se o jednom obroku, odnosno ručku, a uslugu skladištenja i čuvanja stvari također su ona i kćer procijenile nekakav minimalni iznos koji su izgubile jer su u to vrijeme mogli taj apartman iznajmljivati. Ona je taj konačni obračun predala tužiteljici te ona na isti nije imala nikakvih prigovora niti primjedbi, niti je ista prigovorila da bilo koja od tih usluga ne bi bila izvršena. Ističe da je svjedokinja ČB zaboravila istaknuti da je prva uplata za najamninu iznosila 70.000,00 kn, a ne 50.000,00 kn, kao što je u današnjem iskazu spomenula, a druga je bila 3.000,00 eur to su bile isključivo uplate najamnine. Tužiteljica nije -

nikakvim novčanim iznosom financirala nikakvu izgradnju, dogradnju niti uređenje apartmana. Tužiteljica njoj nije nikada pozajmljivala nikakve novčane iznose. Ističe da je sa tužiteljicom bio dogovoren dugoročni najam, a ona je samoinicijativno isti prekinula jer si je pronašla neki drugi smještaj. Kada ju se pita o točnim datumima početka najma, obzirom na datume navedene u konačnom obračunu, u ugovoru o najmu i u ranijim iskazima, ističe da se sada više ne može sjetiti jer je od tada prošlo već dugo vremena. Ističe da je danas prethodno iskazala da je usluga kuhanja obračunata od 30,00 eur, a zapravo je mislila na 30,00 kn jer je to bilo u tadašnjoj valuti, te je u današnjem iskazivanju došlo do zabune. Ističe kako misli da ugovorom o najmu nije ugovoreno skladištenje stvari već je sa tužiteljicom usmeno ugovoreno, obzirom da je ona morala izaći iz ranijeg apartmana jer je sa vlasnikom tog ranijeg apartmana također bila u sporu i nije imala kuda sa svojim stvarima pa smo tako usmeno dogovorile da će tužiteljica kada iseli stvari iz tog ranije apartmana, koje stvari su smjestili u veliki apartman iz razloga što mali apartman u koji je ista trebala biti smještena još tada nije bio gotov. Nakon što je taj mali apartman bio gotov tužiteljica je svoje stvari preselila iz tog velikog apartmana u taj mali apartman. To je sve tako sa tužiteljicom bilo usmeno dogovoreno. Nakon što su joj predočene potvrde sa lista 29 i 30 spisa, navodi da je sastavila sadržaj tih potvrda i iste je potpisala. Ističe da je njoj tužiteljica isplatila isključivo u jednom navratu iznos od 3.000,00 eura, a ne dva puta te se radi zapravo o tome da je ona i drugu potvrdu sastavila kako bi sastavila ljepšu potvrdu, obzirom da je ovu prvu pisala na brzinu pa je tužiteljici rekla da tu raniju potvrdu podere, a što ona očito nije učinila. Dakle, nije bilo dvije isplate od po 3.000,00 eura.

10. Presudom ovog suda br. P-381/2020-8 od 31. 3. 2023. naloženo je tuženici UB da tužiteljici LB isplati iznos od 79,10 eur (596,00 kn, toč. I.) , odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice LB u dijelu radi isplate iznosa od 3.000,00 eur (22.603,50 kn), iznosa od 2.000,80 eur (15.075,00 kn), s kamatama te radi naknade parničnog troška tužiteljici (toč. II.) te je toč. III. izreke navedene presude naloženo tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 331,80 eur (2.499,95 kn).

11. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-346/2023- 4 od 3. 2. 2025. uvažena je žalba tužiteljice te je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj: P-381/2020-8, od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

12. Presuda ovog suda br. P-381/2020-8 od 31. 3. 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 79,10 eur (596,00 kn, toč. I.), pravomoćna je 18. 4. 2023.

13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

14. Uvidom u ugovor od 6. 7. 2019., koji je zaključen između tuženice, kao najmodavca i tužiteljice, kao najmoprimca, ugovoreno je da najmodavac u najam daje studio apartman cca 20 m2 od 1. 6. 2020. do 30. 9. 2020. najmoprimcu, na adresi [adresa], da apartman koji se daje u najam

mora biti završen do 1. 6. 2020., da se određuje najamnina u iznosu od 30,00 eura po danu, što ne uključuje boravišnu pristojbu određenu od strane Turističke zajednice Općine Vir za 2020., da boravišna pristojba predstavlja dodatan trošak boravka najmoprimca, da tužiteljica može krajem mjeseca kolovoza 2019. preseliti osobne predmete u prostor apartmana (APP Ivana) gdje će se skladištiti do potpunog uređenja studio apartmana odnosno do 1. 6. 2020., da će se u anexu ugovora navesti popis osobnih predmeta predanih na čuvanje/skladištenje, da tužiteljica unaprijed uplaćuje dio od ukupne najamnine u iznosu od 3.000,00 eura što će se upotrijebiti za konačno uređenje studio apartmana, a ostatak najamnine u iznosu od 660 eura će se platiti prema dogovoru, kao i boravišna pristojba.

15. Nadalje, ugovorom od 6. 7. 2019. ugovoreno je da će najmoprimac boraviti u apartmanu (APP Ivana) od 1. 9. 2019. do 30. 9. 2019., te da je najamnina za navedeni apartman 30,00 eura po danu, i boravišna pristojba određena od Turističke zajednice Općine Vir za 2019.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije sporno da je potpisala ugovor od 6. 7. 2019.

17. Potom, uvidom u potvrdu od 6. 7. 2019., potpisanu od strane tuženice, utvrđeno je da ista potvrđuje da je od tužiteljice primila iznos od 3.000,00 eura, za najam studio apartmana.

18. Uvidom u potvrdu od 2. 9. 2019., koja je potpisana od strane obje stranke, proizlazi da tuženica potvrđuje da je 2. 9. 2019. od tužiteljice primila iznos od 70.000,00 kn, i 3.000,00 eura 6. 7. 2019., za izradu studio apartmana., da će se navedeni novac koristiti za izradu studio apartmana, koji će se početi graditi u 11. mjesecu 2019., da će apartman koristiti tužiteljica po potrebi, da će tužiteljica u apartmanu biti pet godina odnosno koliko će ona željeti, da se apartman ne smije izdavati drugim osobama, niti ga koristiti, te da je potvrda vezana za ugovor od 6. 7. 2019.

19. I iz iskaza tuženice proizlazi da nije sporno da je od tužiteljice primila novčani iznos od 70.000,00 kn te novčani iznos od 3.000,00 eur, a iz tužbe proizlazi da je tuženica tužiteljici vratila novčani iznos od 55.329,00 kn, a prema navodima iz iskaza tužiteljice, proizlazi da je tuženica tužiteljici izvršila povrat novčanog iznosa od 46.000,00 kn.

20. Dakle, iz ugovora od 6. 7. 2019. proizlazi, te između stranaka nije niti sporno, da je između tužiteljice kao najmoprimca i tuženice kao najmodavca ugovoren najam jednog (većeg) apartmana za period od 1.9. – 30. 9. 2019., po cijeni najamnine u iznosu do 30,00 eura po danu, te za period od 1. 6. 2020., na vrijeme od pet godina, najam drugog (manjeg, tada u izgradnji) apartmana, također za cijenu najamnine u iznosu od 30,00 eura po danu.

21. Nadalje, prema iskazima stranaka, nije sporno niti da je tužiteljica, za boravak i skladištenje stvari, apartman (veći) doista i koristila tijekom mjeseca rujna 2019., te da je u (manji) apartman uselila i isti koristila u periodu od 20. 6. 2020. do 30. 9. 2020.

22. Iz iskaza stranaka, obzirom da tužiteljica tvrdi da joj veličina (malog) apartmana nije odgovarala (premali i neadekvatno uređen) te da svjedokinja ČB i tuženica navode da je tužiteljica iselila iz apartmana jer je bila nezadovoljna i apartmanom i tretmanom, je za zaključiti da je do raskida ugovora od 6. 7. 2019. došlo sporazumno, a prema odredbi čl. 2. ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

23. Dakle, protivno navodima tužiteljice da bi tužiteljica tuženici pozajmljivala kakve novčane iznose, uvidom u potvrde od 6. 7. 2019. i od 2. 9. 2019., utvrđeno je da je tuženica upravo na ime petogodišnje najamnine za oba apartmana, te boravišne pristojbe, od strane tužiteljice primila isplatu isključivo iznosa od 70.000,00 kn, te iznos od 3.000,00 eura, te na ocjenu suda da se radi o isplatama po osnovi najamnine i boravišne pristojbe nije od utjecaja što je u ugovoru od 6. 7. 2019. te u potvrdi od 2. 9. 2019. navedeno na što će najmodavac utrošiti primljene iznose.

24. Iz potvrde od 2. 9. 2019. jasno je razvidno da je iznos od 3.000,00 eura isplaćen 6. 7. 2019., pa nema mjesta zaključku da bi tužiteljica tuženici iznos od 3.000,00 eura isplatila u dva navrata jer to ne proizlazi iz izvedenih materijalnih dokaza.

25. Odredbom čl. 550. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

26. Prema odredbi čl. 553. st. 1. ZOO najmodavac je dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu, a prema odredbi čl. 561. st. 1. ZOO najmoprimac je dužan rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin te temeljem odredbe čl. 563. st. 1. ZOO najmoprimac je dužan plaćati najamninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe, kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu.

27. Dakle, tuženica je, sukladno odredbi čl. 550. st. 1. ZOO, predala tužiteljici apartman (prvo veći, a potom manji) na uporabu, sukladno ugovoru od 6. 7. 2019., te je tužiteljica dužna za period uporabe oba apartmana odnosno do sporazumnog raskida ugovora o najmu od 6. 7. 2019., platiti najamninu, također sukladno ugovoru od 6. 7. 2019.

28. Stoga, iz izvedenih dokaza, nema mjesta zaključku je između stranaka došlo do ugovaranja zajma, sukladno odredbi čl. 499. ZOO, te je pogrešan stav tužiteljice da nije dužna platiti najamninu za korištenje (manjeg) apartmana za period za koji nije sporno da je bio u uporabi tužiteljice (prema navodima tužiteljice iz razloga što nije sudjelovala u tome što će se kupiti za opremu navedenog apartmana), a poglavito nisu utemeljeni navodi tužiteljice da je plaćanjem najamnine kupila apartman.

29. Dakle, neovisno o konačnom obračunu od 25. 8. 2020., kojeg je izradila isključivo tuženica, ukupna uplata tužiteljice je iznosila 12.290,60 eur, koji iznos čini uplata od 9.290,60 eur (70.000,00 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) i uplata u iznosu od 3.000,00 eur.

30. Nadalje, obzirom da je prethodno utvrđeno (temeljem ugovora od 6. 7. 2019., te između stranaka nije niti sporno) da je tužiteljica jedan (veći) apartman koristila u periodu od 1.9. – 30. 9. 2019., te jedan (manji) apartman u periodu od 20. 6. 2020. do 30. 9. 2020., radi se o ukupno 133 dana uporabe oba apartmana, to znači da je po ugovorenoj cijeni od 30,00 eur po danu, ukupan iznos najma za navedeni period - 3.990,00 eur.

31. Prema podacima iz sustava eVisitor tuženica je izvršila prijavu smještaja tužiteljice u periodu od 20. 6. do 30. 9. 2020., a utoliko što prema navodima tužiteljice iz podneska (žalbe od 7. 4. 2023.) nije sporno da je

boravišna pristojba u tom periodu iznosila 10,00 kn po danu (1,33 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), za zaključiti je da je za period od 103 dana (20. 6. do 30. 9. 2020.) boravišna pristojba ukupno iznosila 136,99 eur, a tuženica nije dokazala suprotno.

32. Dakle, ugovorom od 6. 7. 2019. ugovorena je najamnina u iznosu od 30,00 eur po danu, a tužiteljica je oba apartmana tuženice koristila ukupno 133 dana (3.990,00 eur) te je boravišna pristojba iznosila ukupno 136,99 eur, što znači da obveza tužiteljice sukladno navedenom ugovoru od 6. 7. 2019., a temeljem odredbe čl. 563. st. 1. ZOO, ukupno iznosi ukupno 4.126,99 eur 33. Nadalje, iz tužbe proizlazi da je tuženica tužiteljici vratila novčani iznos od 55.329,00 kn, zatim, prema navodima iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženica tužiteljici izvršila povrat novčanog iznosa od 46.000,00 kn, potom, tuženica u svom iskazu navodi da je tužiteljici vraćen novčani iznos od oko 56.000,00 kn, svjedokinja ČB iskazuje da je tužiteljici vraćen novčani iznos od 55.392,00 kn, zatim iz konačnog obračuna tuženice proizlazi da je tuženica izvršila povrat novčanog iznosa od 55.330,00 kn te konačno, iz navoda tužiteljice iz podneska (žalbe od 7. 4. 2023.) proizlazi da je tuženica tužiteljici vratila novčani iznos od 55.320,00 kn.

34. Dakle, imajući u vidu da tužiteljica još u tužbi navodi da joj je od strane tuženice izvršen povrat novčanog iznosa od 55.329,00 kn (neovisno o činjenici što je nadalje tijekom postupka iskazivala odnosno iznosila drugačije), kao i da se upravo taj novčani iznos se (u najvećoj mjeri) podudara s iznosom kojeg navodi tuženica u svom konačnom obračunu (neovisno o iskazivanjima svjedokinje ČB i tuženice), sud zaključuje da je tužiteljici od strane tuženice izvršen povrat upravo novčanog iznosa od 55.329,00 kn odnosno 7.343,42 eur, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

35. Stoga, jednostavnom matematičkom operacijom za zaključiti je da od ukupne uplate tužiteljice u iznosu od 12.290,60 eur, oduzimanjem novčanog iznosa ukupne obveze tužiteljice od 4.126,99 eur , preostaje novčani iznos od 8.163,61 eur, da je od tog (8.163,61 eur) novčanog iznosa, iznos od 7.343,42 eur vraćen tužiteljici, te da je presudom ovog suda br. P-381/2020-8 od 31. 3. 2023., u dijelu u kojem je postala pravomoćna, naloženo tuženici da tužiteljici isplati novčani iznos od 79,10 eur, te u konačnici preostaje novčani iznos od 741,09 eur.

36. Nadalje, ugovorom od 6. 7. 2019. ugovoren je upravo najam apartmana od 1.do 30. 9. 2019., dok navedenim ugovorom nije ugovorena cijena čuvanja i skladištenja stvari tužiteljice od tog perioda do 1. 6. 2020. (do kada je ugovoreno skladištenje i čuvanje stvari tužiteljice), a navedenim ugovorom nije ugovorena niti usluga kuhanja kao niti usluga prijevoza stvari tužiteljice iz Velike Zdenčine do [adresa].

37. Međutim, utoliko što iz iskaza tužiteljice proizlazi kako ista tvrdi da je uplatom iznosa od 3.000,00 eur platila i najam (većeg) apartmana i skladištenje stvari, za zaključiti je da nije sporno da je između stranaka usmeno sklopljen ugovor o ostavi (čl. 725. st. 1. ZOO) i obveza plaćanja naknade ostavopripmcu odnosno naknade troškova (čl. 732. i čl. 733. ZOO) za čuvanje stvari tužiteljice te, uzimajući u obzir navedeni dio iskaza tužiteljice kao i činjenicu da je sud utvrdio (sukladno ugovoru od 6. 7. 2029.) da je cijena najma apartmana za taj mjesec iznosila ukupno 900,00 eur (30,00 eur za 30 dana mjeseca rujna 2019.), uvjerljivi su navodi iz konačnog obračuna tuženice prema kojima je ukupna naknada za čuvanje stvari iznosila 500,00 eur.

38. Stoga je u navedenom dijelu, u pogledu iznosa o 500,00 eur, utvrđeno postojanje tražbine tuženice prema tužiteljici, temeljem dospjele obveze plaćanja naknade za čuvanje stvari tužiteljice, pa utoliko što je na ročištu održanom 16. 2. 2023. tuženica istakla prigovor prijeboja, za zaključiti je da je za novčani iznos od 500,00 eur prestala utužena tražbina tužiteljice, sukladno odredbi čl. 195. ZOO.

39. Nadalje, tužiteljica osporava konačni obračun tuženice, a niti ne tvrdi da je tuženici isplatila kakav novčani iznos viši od 12.290,60 eur, te iz sklopljenog pismenog ugovora od 6. 7. 2019. ne proizlazi da je između stranaka ugovorena obveza pružanje kakvih drugih usluga (kuhanja ili prijevoza stvari) kao niti cijena istih, a to ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice, za zaključiti je da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom preostalog (nakon prijeboja s tražbinom tuženice u iznosu od 500,00 eur) novčanog iznosa od 241,09 eur, plaćenog tuženici unaprijed temeljem ugovorenog najma, a koji ugovor je raskinut sporazumom stranaka.

40. Naime, usluga kuhanja i prijevoza ne proizlazi niti iz jednog materijalnog dokaza osim konačnog obračuna kojeg je izradila isključivo tuženica, a tužiteljica isti osporava, zatim, navedene usluge potvrđuje samo svjedokinja ČB, koja je kći tuženice i stoga osobno zainteresirana za uspjeh tuženice u sporu, zbog čega je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključio da tuženica nije s uspjehom dokazala svoje navode da je između stranaka usmeno ugovoreno i pružanje usluga kuhanja i prijevoza stvari, niti cijenu tih usluga, te stoga u navedenom dijelu nije osnovan niti prigovor prijeboja kojeg ističe tuženica (čl. 195. ZOO).

41. Prema tome, kako nije sporno da je novčani iznos od 241,09 eur tužiteljica isplatila tuženici temeljem unaprijed ugovorenom plaćanja najamnine, a koja osnova je kasnije otpala to je tuženica sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO dužna tužiteljici isplatiti navedeni iznos (toč. I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke presude).

42. Stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a niti prigovor pasivnoj legitimaciji tuženice nisu osnovani.

43. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbama čl. 29. ZOO, a ista je tužiteljici dosuđena sukladno zahtjevu tužiteljice i temeljem odredbe čl. 1115. ZOO, od dana podnošenja tužbe 9. 10. 2020.

44. Prigovor zastare kojeg ističe tuženica nije osnovan, primjenom općeg zastarnog roka od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, imajući u vidu da je tužiteljica isplate izvršila u 2019., a tužbu je ovom sudu podnijela 9. 10. 2020.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tužiteljica dužna tuženici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

46. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove

zahtjeva. Sukladno tome, a uzimajući u obzir i presudu ovog suda br. P- 381/2020-8 od 31. 3. 2023., u dijelu u kojem je postala pravomoćna, tužiteljica je po osnovi i visini uspjela sa 6 % tužbenog zahtjeva, a tuženica 94 %, te u konačnici uspjeh tuženice iznosi 88 % (94 %-6 %).

47. Tuženici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanja na ročištima 16. 2. 2023. i 14. 10. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st. 1.), za sastav podneska od 26. 9. 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), te PDV u iznosu 200,00 eur, ukupno 1.000,00 eur, no obzirom na uspjeh tuženika u sporu od 88 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 880,00 eur.

48. Tuženici nije priznat trošak za zastupanje na ročištu 27. 9. 2022. jer na navedenom ročištu tuženicu nije zastupao punomoćnik (čl. 155. st. 1. ZPP).

49. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 27. studenoga 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte