Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-239/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SI, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. listopada 2023., poslovni broj: 67. Pp-4158/2023, u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. SI kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SI dužan je platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. SI proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te su mu na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja utvrđene novčane kazne u iznosu 50,00 i 663,61 eura, a potom na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 713,61 eura.
1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode 22. studenoga 2022. od 8:20 do 20:00 sati, kao 1 dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura, tako da je na ime kazne preostalo za platiti 673,79 eura.
1.2. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, u trajanju 1 mjeseca.
1.3. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka, i to u paušalnom iznosu od 13,27 eura te trošak uporabe alkometra 10,62 eura.
2. Protiv točke 2. prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Marija Bonića, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika te da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Suprotno navodima žalitelja ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka, pravilnom ocjenom njegove obrane i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.
5.1. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja smatrajući da te prilike nije upravljao vozilom na cesti, budući da iz izreke pobijane presude u točki 2. proizlazi upravljanje cestom u smislu članka 2. stavka 1. točka 1) Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje:
1) „cesta“ je svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet,
dok je nerazvrstana cesta definirana stavkom 1. točkom 9) istog Zakona i glasi:
9) „nerazvrstana cesta“ je cesta koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, a koja nije razvrstana kao javna cesta po posebnom propisu i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (ulice u naseljima, pristupne i spojne ceste, prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.)
Bez uspjeha žalitelj tvrdi da je te prilike upravljao vozilom livadom, budući da iz rezultata provedenog postupka i jasnog iskaza svjedoka II proizlazi da je između ostalog, u bijegu od policijskih službenika, upravljao vozilom i parkirališnim prostorom, koje spada u nerazvrstane ceste, odnosno ceste koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi, pa je pravilan zaključak suda da je svojim postupanjem u prometu ostvario obilježja djela iz citirane zakonske odredbe.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te da s obzirom na težinu djela, stupanj prekršajne odgovornosti i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, nije prestrogo odmjerena. Naime, kazna je izrečena uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora) i nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u povodu žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, što proizlazi iz izrazito visokog stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,68 nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je već određeno najkraće zakonom propisano vrijeme trajanja zaštitne mjere. Paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom vremenu trajanja.
9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
