Poslovni broj: Pr-53/2023-29
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: ČTG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima u OD "BURIĆ I KOUDELA" u Šibeniku, protiv tuženika: HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, OIB: 85167032587, Rooseveltov trg 2, koga zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. listopada 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 27. studenog 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku: HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Roosveltov trg br. 2, 10000 Zagreb, OIB: 85167032587 da tužiteljici: ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 500,00 Eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, pri čemu se zatezne kamate određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu potraživanja za iznos od 9.500,00 Eura, te s viškom kamatnog potraživanja, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 610,00 Eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate pri čemu se zatezne kamate određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. listopada 2020. godine, KLASA: 112-02/10-01/06, URBROJ: 311-02-02-00/060-20-4, te napominje kako je tužiteljica u radnom odnosu sa tuženikom bila još od 2009. godine, te da je nakon prvotno sklopljenog Ugovora o radu br. I-16-17/1 od dana 26. veljače 2009. godine KLASA: 112-06/09-01/07, URBROJ: 311- 01/08
-09-01 koji je bio sklopljen na određeno vrijeme, od 1. ožujka 2009. godine do 28. veljače 2010. godine, bila u neprestanom radnom odnosu i to temeljem više uzastopno sklopljenih ugovora o radu na neodređeno vrijeme i to: Ugovor o radu br. I-16-17/2, KLASA: 112-02/10-01/6, URBROJ: 311-01/08-10-01 od dana 1. ožujka 2010. godine, Ugovora o radu br. I-16-17/3, KLASA: 112-02/10- 01/06, URBROJ: 311-02/04-14-21 od dana 25. rujna 2014. godine, te Ugovora o radu br. I-16-17/4, KLASA: 112-02/10-01/06, URBROJ: 311-05-04-03-18-03 od dana 1. rujna 2018. godine. Dana 29. travnja 2022. godine, tužiteljici da je na sastanku od strane FT, v.d. predsjednika Županijske gospodarske komore Šibenik uručena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu KLASA: 112-01/22-09/2, URBROJ: 311-02-02-00/060-22-70 s naznakom mjesta Zagreb te datirana na 30. ožujka 2022. godine (dalje u tekstu: „Odluka o otkazu“). U odnosu na takvu odluku, tužiteljica da je pravovremeno poslodavcu predala Zahtjev za zaštitu prava radnika kojom, sukladno Zakonu o radu i uputi sadržanoj u Odluci o otkazu, osporava istu, te predlaže stavljane van snage sporne Odluke o otkazu. U pogledu navedenog da se pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-99/2022 vodio parnični postupak. Cjelokupnu situaciju i konkretan slučaj, tuženik da opravdava i želi prikazati kao kolektivni višak radnika, dok da je zapravo, takvo objašnjenje i sama odluka nelogična, nezakonita, neutemeljena i nejasna te da predmetna situacija predstavlja eklatantan primjer diskriminacije i nanošenja štete radniku. Naime, uvodno ističe kako ranije navedena Odluka o otkazu nije donesena u skladu sa zakonom i uvjetima koje je potrebno ispuniti prije donošenja iste, a što se poglavito odnosi na odredbe sadržane u čl. 127., čl. 128. i čl. 150. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: Zakon o radu). U odnosu na te okolnosti poslodavac da je dana 13. travnja 2022. godine uputio dopis sindikalnom povjereniku HGK kojim se istoga izvijestilo o namjeravanom donošenju odluka o poslovno uvjetovanom otkazu. Na navedeni dopis sindikalni povjerenik da je odgovorio isti dan. Iz navedenog jasno da proizlazi kako je Odluka o otkazu donesena prije nego je poslodavac sindikalnom povjereniku uputio dopis kojeg Zakon o radu predviđa u ranije navedenim člancima. Ističe se i kako tužiteljica nije bila obaviještena niti je imala ikakva saznanja o tim činjenicama i okolnostima te da se njeno ime nalazi na listi kao osobe kojoj se planira otkazivanje ugovora o radu. Štoviše, tužiteljica da je od tuženika 31. ožujka 2022. godine i 7. travnja 2022. godine dobila potvrde da joj ne predstoji otkaz ugovora o radu, a koju potvrdu je tražila radi podizanja kredita. Također navodi kako nema naznake niti dokaza o provođenju savjetovanja s radničkim vijećem u pogledu navedenog a koje je prema čl. 150. Zakona o radu, u ovakvim situacijama neizostavno. Cjelokupnu situaciju i konkretan slučaj, tuženik opravdava i želi prikazati kao kolektivni višak radnika, dok da je zapravo, takvo objašnjenje i sama odluka nelogična, nezakonita, neutemeljena i nejasna te predmetna situacija predstavlja eklatantan primjer diskriminacije i nanošenja štete radniku. Tužiteljica navodi da pravni temelj za podnošenje ove tužbe i naknadu diskriminacijom prouzročene štete pronalazi u čl. 11. i 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12). Navedenim čl. 11. jasno se određuje da žrtva ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose što se odnosi na čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima o pravičnoj novčanoj naknadi. U odnosu na činjenicu postojanja diskriminacije ističu se odredbe čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije o teretu dokazivanja kojima se određuje: „Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.“ Uzevši sve ranije izneseno u obzir tužiteljica navodi da je jasno da je tužiteljica diskriminaciju i neprikladno postupanje prema njoj učinila vjerojatnim. Kao što je ranije navedeno, tužiteljica da je podnijela tužbu kojom traži utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužiteljice zaposlene kod tuženika nije prestao. Također se traži od tuženika da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala te istoj naknadi štetu po osnovi plaća koja nije primila od dana prestanka ugovora o radu 13. srpnja 2022. godine do isplate. Osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva koji se ovim podnose tužiteljica da opravdava i pronalazi u pravnoj praksi za koju je primjer presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-3689/2018 u kojoj se navodi da je radnik ovlašten podnijeti tužbu za naknadu štete i to neovisno o tome je li tražio tužbom prestanak uznemiravanja. Kao primjer prakse u kojoj Županijski sud u Splitu smatra kako je sud ovlašten donositi odluke o ovakvim stvarima navodi se presuda pod poslovnim brojem Gž R-888/2020. Sve navedene činjenice i druge okolnosti da jasno i nedvosmisleno ukazuju kako je FT postupanjem i diskriminacijom, kao što da je navedeno u ovoj tužbi, povrijedio tužiteljičinu čast, ugled i dostojanstvo te samim time njeno pravo osobnosti i da zbog navedenih postupanja, ponašanja, diskriminatorne i nedopuštene odluke o otkazu tužiteljica trpi dugotrajne duševne boli zbog kojih potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povreda prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći kako nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za naknadu štete, te osporava samu štetu, nastanak štetnog događaja, postojanje štetne radnje, odgovornost, protupravnost i uzročno posljedičnu vezu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade štete temeljem odluke tuženika od dana 07. travnja 2020.g.. Tuženik ističe kao se iz sadržaja tužbe može zaključiti da tužiteljica smatra kako joj je postupanjem poslodavca povrijeđeno dostojanstvo na način da je stavljana u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, odnosno da je nad njom vršen „mobbing“. Ovaj termin označava svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova (boja kože, jezik, spol, vjera itd.), a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, te uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje a na koje ponašanje se primjenjuju odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije potrebna je veza između diskriminatornog postupanja i neke od diskriminacijskih osnova navedenih u tome zakonu. Obzirom da tužiteljica u tužbi uopće ne navodi diskriminacijsku osnovu, a niti diskriminacijsko postupanje u predmetnom slučaju da nema mjesta primjeni odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije. Tužiteljica da u ovom parničnom postupku potražuje naknadu štete smatrajući u bitnome kako je tuženik prilikom provođenja zbrinjavanja viška radnika koji je rezultirao donošenjem odluke o otkazu tužiteljici od dana 30. ožujka 2022.g. postupao na nedopušten, odnosno diskriminirajući način, a koji navodi tužiteljice da su u potpunosti pogrešni. U opsežnim navodima tužbe kojima se odluka o otkazu tužiteljici od dana 30. ožujka 2022.g. pokušava prikazati kao nezakonita, odnosno diskriminatorna, tužiteljica iako navodi da je podnijela tužbu radi proglašenje te odluke nedopuštenom, da propušta navesti kako je u vrijeme pisanja ove tužbe u tom postupku već donesena pravomoćna presuda kojom je njezin tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Naime, pred naslovnim sudom da se vodio parnični postupak pod posl. br. Pr-99/2022 u kojemu ovdje tužiteljica tražila od suda da iz svih razloga koji se ponavljaju i u ovoj tužbi odluku o otkazu od dana 30. ožujka 2022.g. utvrdi nezakonitom i nedopuštenom te da ju se slijedom toga vrati na rad, te da je Naslovni sud presudom posl. br. Pr-99/22 od dana 22. veljače 2023.g. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli posl br. Gž-R-94/23 od dana 05. srpnja 2023.g. Tužiteljica da je zatim u odnosu na pravomoćnu presudu naslovnog suda posl. br. Pr-99/22 podnijela prijedlog za ponavljanje postupka koji je odbijen rješenjem naslova od dana 11. siječnja 2024.g. Naslovni sud da je prilikom donošenja presude posl. br. Pr- 99/22 utvrdio kako je ovdje tuženik na zakonit način proveo proceduru utvrđivanja viška radnika koji je rezultirao zakonitom odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Odluka poslodavca o provođenju postupka zbrinjavanju viška radnika koji je rezultirao i predmetnom odlukom o otkazu u suštini da predstavljaju odluke o rukovođenju tvrtkom i odlukama o organizaciji zadataka zaposlenika koje se ni na koji način ne mogu smatrati povredom dostojanstva radnika. (Presuda VSRH Revr-135/09). Tuženik ističe kako tužiteljica, iako tvrdi da je na način opisan u tužbi stavljena u neravnopravan položaj, nikada u odnosu na te navode nije iskoristila svoja prava iz čl. 134. ZR te zatražila sudsku zaštitu svojih prava. Upravo suprotno, tužiteljica da je sudskim putem osporavala odluku otkazu ugovora o radu u kojem postupku joj je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. Dakle, tužiteljica da tvrdi kako je kod tuženika izložena diskriminatornom ponašanju (ne navodeći osnovu) koje traje kroz dugački vremenski period ali uporno želi nastaviti radni odnos tuženika te u odnosu na postupanje tuženika koje opisuje u tužbi ne koristi svoja zakonska prava za zaštitu od navodne diskriminacije. Što se tiče pravila o teretu dokazivanja i čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije tuženik ističe kako pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno kako je postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici proveden na zakonit način iz čega proizlazi da tužiteljici u tom postupku ni na koji način nije povrijeđeno pravo na jednako postupanje. Tužiteljica u svojom tužbi u više navrata ističe radnicu tuženika JT u odnosu na koju očito smatra da je postupanjem tuženika diskriminirana. U odnosu na te navode ističe kako radnica JT obavlja administrativne poslove kod tuženika za koje je potrebna SSS te je zaposlena na radnom mjestu stručni referent koje je potpuno različito radno mjesto od onoga na kojemu je bila zaposlena tužiteljica stoga da su svi navodi tužiteljice istaknuti u smjeru usporedbe s tom radnicom u potpunosti bespredmetni. Nadalje, da tužiteljica u svojoj tužbi navodi i kako joj temeljem Odluke predsjednika HGK od dana 16. ožujka 2020.g. dana 07. travnja 2020.g. određen rad od kuće, što isto tako smatra činom neravnopravnosti u postupanju tuženika, te da, osim što je ovakav navod tužiteljice potpuno pogrešan iz razloga što je tuženik sve svoje odluke vezane uz rad od kuće donosio sukladno Odluci predsjednika HGK od dana 16. ožujka 2020.g., za potraživanje naknade štete za događaj za koji sama tužiteljica navodi da se dogodio dana 07. travnja 2020.g., da je nastupila je zastara sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima u kojem smislu tuženik ističe i prigovor zastare. Tuženik navodi da, iako smatra kako je pravomoćnom presudom naslova posl. br. Pr-99/22 utvrđeno da je postupak otkazivanja tužiteljici proveden na zakoniti način iz čega proizlazi da u postupanju tuženika nema protupravnosti pa samim time niti odgovornosti za naknadu štete, tuženik opreza radi ponovno iznosi činjenice i predlaže dokaze na te okolnosti. Tuženik navodi da je predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu donio sukladno odredbama čl. 115. st. 1. toč. 1. ZOR a obzirom da je prestala potreba za radom tužiteljice zbog gospodarskih i organizacijskih razloga koji su uzrokovali potrebu racionalizacije poslovanja i promjenu organizacije procesa rada kod tuženika. Gospodarski razlozi za prestankom potrebe za radom radnika odnose se na značajan pad prihoda tuženika koji je posljedica stupanja na snagu novog zakonodavnog okvira djelatnosti poslodavca. Novim Zakonom o Hrvatskoj gospodarskoj komori (Narodne novine broj: 144/2021), koji je stupio na snagu 4. siječnja 2022. godine, 96 % članica tuženika koje sukladno zakonu pripadaju u 1. skupinu članica, oslobađaju se obveze plaćanja članarine. S tim u svezi prihodi tuženika od obveznih članarina, značajno padaju do iznosa od 31 %. Istodobno novi zakonodavni okvir djelatnosti tuženika redefinira samo poslovanje tuženika, te njezine aktivnosti i usluge. Dosadašnje uređenje poslovanja i zadataka tuženika, novim je zakonom redefinirano te pretpostavlja novi pristup u poslovanju sa članicama tuženika. Ujedno, novim zakonskim okvirom, redefiniran je način sudjelovanja članica tuženika u njezinom radu, aktivnostima i uslugama. Novo zakonsko uređenje zahtijevalo je reorganizaciju strukture i načina poslovanja u svrhu racionalizacije obavljanja poslova. Skupština tuženika je na sjednici od 21. prosinca 2021. godine usvojila Program rada tuženika za 2022. godinu te Financijski plan za 2022. godinu. U skladu sa novim zakonodavnim okvirom Skupština je usvojila model novog načina poslovanja, koji zahtjeva reorganizaciju s ciljem povećanja učinkovitosti prema članicama, te uvođenje Voditelja poslovnih odnosa kao izravni kontakt članice sa tuženikom. Uvođenjem jedinstvene kontakt točke za svaku članicu tuženika, uz potporu stručnih službi, nastoji se osigurati individualni stručni pristup i pomoć pojedinoj članici. Organizacijski razlozi kao posljedica potrebne reorganizacije procesa rada i promjene u načinu poslovanja a u svrhu postizanja ekonomičnosti poslovanja, utvrđeni su Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženika, kojeg je donio Upravni odbor tuženika, 9. ožujka 2022. godine. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženika provedena je reorganizacija i racionalizacija poslovanja u svrhu optimiziranja načina poslovanja u skladu s novim zahtjevima. Provedenom reorganizacijom određene organizacijske jedinice prestaju postojati ili se u organizacijskim jedinicama smanjuje potreban broj radnika, čime prestaje potreba za radom dijela radnika. Na temelju provedene reorganizacije, rukovoditelji organizacijskih jedinica procijenili su najoptimalniji broj i strukturu radnika za pružanje novih usluga, uz uvažavanje potreba i strukture članica koje su u obvezi plaćati članarinu, te je u skladu s tim poslodavac utvrdio novu organizacijsku strukturu te u skladu s poslovnim i organizacijskim razlozima donio Odluku o potrebnom broju radnika za pojedine organizacijske jedinice, uvažavajući pritom i činjenicu znatnog smanjenja prihoda od članarina. Tuženik da je prilikom donošenja predmetne odluke o otkazu, obzirom da u roku od 90 dana prestala potreba za više od 20 radnika kojima bi ugovori o radu prestali poslovno uvjetovanim otkazima postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 1. ZOR te proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Tuženik da je postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZOR te sindikalnom povjereniku dana 11. ožujka 2022.g. dostavio obavijest Klasa: 112-01/22-09/2 kojom mu je dostavio odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Uz predmetnoj obavijesti dostavljeni su i podatci za tužiteljicu koju je tuženik utvrdio viškom. Tuženik ističe kako je jedna od glavnih mjera koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika osiguravanje otpremnina koje je utvrdio na način da se osnovica od 5.000,00 kn množi sa godinama radnog staža provedenog kod tuženika što je za tužiteljicu određeno znatno povoljnije nego onako kako je to propisano odredbama ZOR. Naime, tužiteljica je na ovaj način ostvarila pravo na otpremninu u iznosu od 65.000,00 kn netto. Da je tužiteljica kojim slučajem ostvarivala pravo na otpremninu sukladno odredbama čl. 126. ZOR-a, obzirom da je njegova prosječna plaća za ožujak, travanj i lipanj 2022. iznosila 6.141,63 kn, dobila bi otpremninu od cca 26.613,74 kn. Dakle, tužiteljici je isplaćena otpremnina u više nego dvostruko iznosu nego što joj to pripada temeljem odredbi ZOR-a. Sindikalni povjerenik da je nakon provedenog savjetovanja tuženiku dana 21. ožujka 2022.g. dostavio dopis kojim je tuženika obavijestio kako je mišljenja da je tuženik poduzeo sve mjere da se broj radnika koji se pojavio kao višak svede na najmanju moguću mjeru te da će svim radnicima biti osigurana sva prava predviđena ZOR-a koja će ublažiti posljedice poslovno uvjetovanih otkaza. Nastavno na sve do sada izneseno tuženik je sukladno odredbi čl. 127. st. 5. ZOR dana 21. ožujka 2022.g. obavijestio o provedenom savjetovanju Hrvatski zavod za zapošljavanje te mu dostavio podatke iz stavka čl. 127. st. 3. ZOR-a, i to podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložio pisano očitovanje sindikalnog povjerenika. Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestio je tuženika dopisom od dana 12. travnja 2022.g. o tome kako nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak sukladno odredbi čl. 128. st. 2. ZOR-a. Tuženik da je nastavno postupio i sukladno odredbi čl. 150. ZOR, te proveo postupak savjetovanja u svezi namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju i to na način da je sindikalnom povjereniku dostavio sve podatke važne za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu a na što se sindikalni povjerenik povratno očitovao dopisom od dana 13. travnja 2022.g. Na predmetnoj odluci o otkazu omaškom da je naveden datum 30. ožujka 2022.g. obzirom da je ista donesena neposredno prije nego li je uručena tužiteljici. U obrazloženju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici detaljno se opisuje način provođenja postupaka iz čl. 127., 128., i 150. ZOR-a i to tako da tuženik citira svu dokumentaciju vezanu uz provođenje ovih postupaka navodeći datume i poslovne brojeve takve dokumentacije iz čega proizlazi da je sva ta dokumentacija nesporno postojala u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu. Tuženik da je prilikom utvrđivanja viška radnika i donošenja odluka o poslovno uvjetovanim otkazima vodio računa o socijalnim kriterijima svakog radnika ponaosob propisanih člankom 115. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: Zakon o radu), odnosno broju godina života radnika, godinama radnog staža provedenih tuženika i obvezama uzdržavanja koje terete radnike. Uz primjenu socijalnih kriterija sukladno članku 115. stavku 2. ZOR, tuženik je primijenio i dodatne kriterije temeljem Odluke o kriterijima za usporedbu radnika, KLASA: 025- 02/22-02/2, URBROJ: 311-02-00-00-22-4, od 9. ožujka 2022. godine. Predmetnom Odlukom utvrđeni su način i kriteriji za usporedno vrednovanje radnika koji će se primijeniti za utvrđivanje kolektivnog viška radnika. Ocjena kriterija uspješnosti na radu provela se na način da ocjenu radnika daje rukovoditelj organizacijske jedinice u kojoj je radnik zaposlen, rukovodeći se primjenjivim i dosljednim kriterijima u svezi s radom, te vlastitom procjenom. Usporedba se provela između radnika zaposlenih na istom radnom mjestu, u istoj organizacijskoj jedinici u kojoj poslodavac planira smanjiti broj potrebnih radnika. Radni kriteriji utvrđeni Odlukom su kako slijedi: Uspješnost na radu, usvajanje novih znanja i vještina, kvaliteta rada, inicijativa, samostalnost u radu i timski rad. Odluka o potrebnom broju radnika za obavljanje poslova u Stručnoj službi HGK, KLASA: 025-01/22-04/13, URBROJ: 311-02-02-02/47-22-1, od 9. ožujka 2022. godine, za organizacijsku jedinicu tužitelja, na radnom mjestu na kojem je tužitelj bio zaposlen, za radno mjesto višeg stručnog suradnika predviđeno je dva izvršitelja. S obzirom da je u trenutku donošenja Odluke na tome radnom mjestu u organizacijskoj jedinici tuženika bilo zaposleno tri Viša stručna suradnika, to je temeljem Odluke o kriterijima usporedbe radnika, rukovoditelj organizacijske jedinice izvršio bodovanje, te je u ukupnom rezultatu zbroj bodova socijalnih i radnih kriterija tužitelja bio najmanji. Radnik NT ostvario je ukupni zbroj od 16,4 boda, radnica VT ostvarila je ukupni zbroj od 14,8 bodova a tužiteljica je ostvarila ukupni zbroj od 11 bodova. Naime, poslodavac je ovlašten sam odrediti kriterij koji će primijeniti, kojemu će dati prednost a može utvrđivati i druge kriterije osim navedenih u zakonu o radu (VSRH Revr-784/2017). Stoga da je poslodavac uz zakonom propisane socijalne kriterije bio ovlašten primijeniti i dodatni kriterij uspješnosti kroz ocjenu voditelja organizacijskih jedinica tuženika. Slijedom svega prednje izloženog tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom i obvežu ju na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava radnika, Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. listopada 2020.g. broj KLASA: 112-02/10-01/06, URBROJ: 311-02-02 00/060- 20-4, Ugovora o radu br. I-16-17/1 od dana 26. veljače 2009.g. broj KLASA: 112-06/09-01/07, URBROJ: 311-01/08-09-01, Ugovora o radu br. I-16-17/2 od dana 1. ožujka 2010.g. broj KLASA: 112-02/10-01/6, URBROJ: 311-01/08-10- 01, Ugovora o radu br. I-16-17/3 od dana 25. rujna 2014.g. broj KLASA: 112- 02/10-01/06, URBROJ: 311-02/04-14-21, Ugovora o radu br. I-16-17/4 od dana 1. rujna 2018.g. broj KLASA: 112-02/10-01/06, URBROJ: 311-05-04-03-18-03, Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30.3022.g., izjave kojom se potvrđuje datum primitka Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, dopisa od dana 13. travnja 2022.g., odgovora sindikalnog povjerenika, odluke o kriterijima radnika KLASA: 025-02/22-02/2 od dana 9. ožujka 2022.g., mail pismena koji je sastavio v.d. predsjednika dana 9. ožujka 2022.g., Potvrde HRB o položenom ispitu za unutarnje prosuditelje, Certifikata za trenera elektr. Poslovanja, potvrde HGK ISO 9001:2015 sustava upravljanja kvalitetom, potvrde HGK ISO 9001:2015 upravljanje rizicima i prilikama, potvrde o edukaciji HGK o implementaciji revidiranog sustava upravljanja kvalitetom, potvrda o osposobljenosti HRB HGK popisa osoba ovlaštenih za ovjeru dokumenata, HGK odluke o imenovanju predstavnika za kvalitetu, potvrdea o završenoj edukaciji Centrix, Uvjerenja o osposobljenosti za pružanje prve pomoći, Certifikata položenog ispita zaštite na radu, Prijedloga za kandidata za suca porotnika, Potvrde o usavršavanju (Jupiter), Prijedloga za unaprjeđenje od dana 24. svibnja 2018. godine, Liječničke potvrda od dana 1. listopada 2022. Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad 1, Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad 2, Odluke HGK o mogućnosti rada na izdvojenom mjestu rada od dana 16. ožujka 2020.g. broj KLASA: 003-02/20-04/29, URBROJ: 311- 02-02-00-20-1, Zahtjeva za zaštitu prava poslan HGK od dana 24. ožujka 2019. Dopisa Državnog inspektorata RH od 10.07.2023.g. klasa: 116-01/22-01/830, Programa rada tuženika za 2022.g., Financijskog plana tuženika za 2022.g., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu Stručne službe tuženika od 09.03.2022.g., Odluke o potrebnom broju radnika od 09.03.2022.g., Odluke o reizboru sindikalnog povjerenika, Obavijesti sindikalnom povjereniku od dana 14.03.2022.g. sa tablicom, isplatnih lista plaća tužiteljice, Dopisa Sindikalnog povjerenika od dana 21.03.2022.g., Dopisa tuženika od dana 13.04.2022.g., Dopisa Sindikalnog povjerenika od dana 13.04.2022.g., Dopisa tuženika od dana 21.03.2022.g., Dopisa HZZ-a od dana 11.04.2022.g., Odluke o kriterijima za usporedbu radnika od 09.03.2022.g., Odluke o imenovanju v.d. predsjednika ŽK Šibenik, e-mail tuženika od 09.03.2022.g., tablica ocjena, dopsia državnog inspektorata , Isposatava u Šibeniku od 6.6.2024.g., nalaza i miišljenja sudskog vještaka psihijatra Ante Bilića od 7.3.2025.g., saslušanjem istog vještaka, pregledom i čitanjem spisa Općinskog suda u Šibeniku Pr-99/2022 i spisa Državnog inspektorata Zagreb broj 116-02/22-01/5665, saslušanjem svjedoka VT, ĆT, BT, HT, FT, te saslušanjem tužiteljice FTG, kao stranke u postupku.
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
5. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu Višeg stručnog suradnika u Hrvatskoj Gospodarskoj komori – Županijskoj komori Šibenik, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, da je temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od dana 30. ožujka 2022.g. tužiteljici otkazan ugovor o radu jer zbog gospodarskih tehnoloških i organizacijskih razloga je prestala potreba za obavljanjem rada tužiteljice - poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, da je tužiteljica ustala tužbom pred Općinskim sudom u Šibeniku radi utvrđenja da je navedena Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena, te da je po provedenom postupku donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. Pr- 99/2022 od dana 22.2.2023.g. kojom je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. Tužiteljica pravni temelj za podnošenje ove tužbe i naknadu diskriminacijom prouzročene štete pronalazi u čl. 11. i 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12).
7. Tuženik pak smatra kako tužiteljica u tužbi uopće ne navodi diskriminacijsku osnovu, a niti diskriminacijsko postupanje u predmetnom slučaju, pa da nema mjesta primjeni odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije
8. Odredbom čl. 7. st. 4. Zakona o radu (dalje ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekfalifikaciji, u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonima.
9. Diskriminacijom u smislu ZSD smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz čl. 1. st. 1. tog Zakona, kao i osobe povezane s njom rodbinskim i drugim vezama (čl.1. st. 2. ZSD).
10. Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekom iz osnove iz čl. 1. st. 1. ZSD kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (čl. 2. st. 1. ZSD).
11. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. ZSD, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (čl. 2. st. 2. ZSD).
12. Područje primjene ZSD propisano je odredbom čl. 8. istog Zakona te je toč.1. navedeno da se primjenjuje u području rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne i nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljava i usavršavanja te prekvalifikacije.
13. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr-526/2017 od 26. rujna 2017., a kojeg prihvaća i ovaj sud, uznemiravanje prema ZSD će postojati samo ako je učinjeno iz diskriminatornih razloga: rase, spola, vjere i drugih utvrđenih temelja diskriminacije, dok mobing nije kategorija koja je definirana ZR ili nekim drugim Zakonom, ali prema (i sudskom praksom) prihvaćenom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.
14. Saslušani svjedok VT iskazuje da je zaposlenik tuženika te da je tužiteljica bila njezina radna kolegica i da je ista dobila otkaz i da je ona bila diskriminirana na svom radnom mjestu višeg stručnog suradnika a od strane gospodina FT koji da je njihov nadređeni i da, koliko se sjeća, je on tužiteljici ukidao neke njezine radne zadatke koje ona do tada obavljala i davao ih u rad kolegici JT a koja je bila prvotno zaposlenik komore Knin, tako da tužiteljica više nije mogla ulaziti u svoje aplikacije, a time niti obavljati svoje poslove koje do tada radila, s tim da je ona radila i poslove niže stručne spreme dok one nisu prebačeni na kolegicu iz Knina. Iskazuje da je primijetila da je takvim postupanjem i povrijeđena, da njoj ništa nije rečeno, da je ostala začuđena tim ponašanjem, da nije o ničemu obaviještena i ona da se onda osjećala i ugroženom, te da joj je poznato da, kad je već odlučio donijeti odluku o otkazu, da je nju slao na rad od kuće i nije joj davao radne zadatke, a također je nije poslao na edukaciju, dok da je kolegica JT išla. Inače da je gospodin FT njima, čim je došao, rekao da ukoliko se kolegica JT potuži na bilo koga od njih da će letit, što da ih je iznenadilo, a nisu ga kao takvog do tada poznavali, te da je on naročito prema kolegici FTG bio diskriminatoran i bezobrazan, a koliko da zna ona njemu nije za to davala nikakav povod, s tim da kada su bili pred sudom prvi put svjedoci u Jeleninom predmetu, nakon toga da se i prema njima počeo ponašati bezobrazno i jednom prilikom da je rekao da će učiniti sve da srednju stručnu spremu zaštiti. Iskazuje da nije bila svjedokom da bi FT vikao na tužiteljicu jer da nije tada bila prisutna na tom kolegiju ali da je čula od kolege ĆT koji je bio na tom kolegiju da je FT vikao na tužiteljicu i bio jako neugodan. Iskazuje da takvo ponašanje prema tužiteljici je bilo razlogom da je ona bila uznemirena i da je čak tražila liječničku pomoć. Iskazuje nadalje da su tužiteljici oduzeti poslovi izdavanja certifikata a koji su dodijeljeni JT, da su joj oduzeti poslovi izdavanja putnih naloga, evidenciju radnog vremena, a koje vodila preko aplikacije, ali da nije ostala bez svih zadataka. Iskazuje da ne zna da li je raniji predsjednik Č diskriminirao tužiteljicu te koliko se sjeća tužiteljica da je bila u OK odnosu sa ranijim predsjednikom. Inače njezina procjena da jeste da je predsjednik Laća namjeravao dati otkaz tužiteljici i onda se tako ponašao prema njoj kako je već ranije bio slučaj sa kolegicom AT. Iskazuje vezano uz program Jupiter da je to program kojim su se unosile evidencije o radnom vremenu i da je tužiteljica imala obuku i nitko drugi nema obuku za taj program s tim da ne zna za kolegicu JT, a nakon obuke i svi drugi bi bili kompetentni za rad u tom programu, ali ponavlja da to nije imao nitko od njih osim tužiteljice, a kasnije JT, te da smatra da je tužiteljica bolji radnik i da je po njoj diskriminatorno što poslove tužiteljice sa VSS su dodijeljeni osobi sa nižom stručnom spremom, a ne zna da li oni to uopće mogu raditi. Naposljetku iskazuje da je tužiteljica trpjela duševne boli, tužila joj se da ne može spavati a i da se morala obratiti liječniku, da se nakon otkaza htjela vratiti na posao, ali da ne zna zašto bi se htjela vratiti na posao ako je bila tako diskriminirana odnosno misli da je to zbog nepravde koja joj je učinjena, a koja bi nepravda bila ispravljena povratkom na svoje radno mjesto.
15. Svjedok ĆT iskazuje da mu je poznato da je predmet ovog spora mobing na poslu, a da je bilo par slučajeva kada je tužiteljica bila izložena mobingu, a što se tiče diskriminacije da može reći da nisu svi ravnopravni a što se tiče same tužiteljice na istu da je gospodin FT vikao, a sjeća se da i kad se išlo na jednu edukaciju tužiteljica nije išla, odnosno je bilo najave da će netko dobiti otkaz. Iskazuje da je radio s tužiteljicom i viđao je dnevno na poslu i da je primijetio da je ona bila uzrujana, da su pričali kako to nije išla u Zadar na edukaciju, kako neke poslove koje ranije radila više ne radi, kako su prije imali ključ za ulaz u firmu, a nakon dolaska FT to više nemaju jer je on promijenio brave, a samim time je povrijeđen ugled i čast tužiteljice, ali ne toliko direktno ali u sličnoj situaciji da se tako nalazi i on sam zbog poremećenih odnosa nakon dolaska FT. Na upit pun. tužiteljice da li je primijetio drugačiji odnos predsjednika FT prema tužiteljici u odnosu prema njima ostalima, iskazuje da je bilo tih situacija koje su bile konkretne a već da ih je ranije naveo. Na upit pun. tuženika da li zna što je to mobing iskazuje da ne zna školsku definiciju ali da može reći da je to da nisu ravnopravni. Na upit da li je tužiteljica bila bez radnih zadataka za vrijeme FT iskazuje da je bilo zadataka s kojih je maknuta, ne zna točno što je sve radila, a ne može znati jeli bila bez radnih zadataka. Na daljnji upit da li je bio nužno neophodno da tužiteljica ide na spomenutu edukaciju, iskazuje da misli da jeste jer se neki poslovi ne bi mogli obavljati bez te edukacije, a sada da se ne može sjetiti koji se to poslovi ne mogu raditi bez te edukacije. Na upit da li zna što je program Jupiter iskazuje da nije radio u tom programu ali da zna da je to aplikacija vezana uz evidenciju radnog vremena, a da ne zna da li netko drugi osim tužiteljice može raditi u tom programu, s tim da se nakon odlaska tužiteljice nastavilo raditi u tom programu. Na upit da li se raniji predsjednik Soža prema tužiteljici ponašao diskriminatorno, izjavljuje da koliko zna nije, a na upit da li je tužiteljici bio onemogućen rad budući nije imala ključ, iskazuje da nije jer su drugi imali te ključeve, a s tim da su ranije imali svi ključeve.
16. Svjedok BT, zaposlenik HGK koji trenutno obavlja poslove pomoćnika glavnog tajnika i voditelja službe za pravne poslove, iskazuje da mu nije poznato da bi u konkretnom slučaju bilo diskriminacije, da zna da se kolegica jednom i obraćala povjereniku za zaštitu dostojanstva a gospođi ZT, a vezano uz dozvole za ulazak u zgradu za vrijeme Covida i tu da se radilo o nesporazumu vezano uz liječničku potvrdu za tužiteljicu a vezano uz koju je i došlo do spora i to se riješilo i tužiteljici je dozvoljen ulaz. Na upit pun. tužiteljice da li je postojala diskriminacija prilikom bodovanja iskazuje da po njegovom mišljenju diskriminacije nije bilo, s tim da neposredni rukovoditelj nije odlučivao o socijalnim kriterijima prilikom bodovanja, već je odlučivao o poslovanju a što je njegovo diskrecijsko pravo i njegova ovlast. Iskazuje da mu nisu poznati konkretni problemi i odnosi među članovima, ali da mu je poznato da je bilo iskaza nezadovoljstva još za vrijeme ranijeg predsjednika gospodina Č a problemi da su se nastavili i nakon što je došao gospodin FT, a osim iz navoda tužiteljice, da mu nije poznato da bi gospodin FT svojim postupanjem i diskriminirao tužiteljicu, kao i da bi bilo od strane nadređenog a konkretno gospodina FT bilo povrjeđivanja časti tužiteljice, njenog ugleda i dostojanstva ali to da je njegov subjektivni stav. Iskazuje također da mu nije poznato da bi radni zadaci tužiteljice bili prebacivani na drugu osobu i ne zna dinamiku radnih odnosa, s tim da je program Jupiter razina poslova za osnovnu školu. Naposljetku da koliko zna tužiteljica nije diskriminirana temeljem obrazovanja a ono da nije niti bilo kriterij. Na upit pun. tuženika da li je netko diskriminiran ukoliko nije poslan na edukaciju, iskazuje da to ne zna, s tim da ne zna točni niti o čemu se radi, s tim da imaju milion edukacija a tko odlučuje o tome tko će biti pozivan, da pretpostavlja da je to rukovoditelj i da to nije njegova nadležnost, a ne zna u konkretnom da bi rukovoditelj FT diskriminirao tužiteljicu nepozivanjem na edukaciju.
17. Svjedok HT iskazuje da je arhivar u HGK u Zagrebu a inače obnaša dužnost sindikalnog povjerenika, a kako tužiteljica nije član sindikata da nijem imao obvezu postupanja vezano uz njen zahtjev, ali da ima saznanje da se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu koji je tužiteljici i uručen, a da nema saznanja da bi tužiteljica bila podvrgnuta diskriminaciji ili mobingu, a niti su mu poznati međusobni odnosi tužiteljice i gospodina FT. Iskazuje da msli da je u konkretnom slučaju vezano uz otkaz tužiteljici poslodavac postupao sukladno odredbama zakona, te da nema saznanja da bi u komori [adresa] tužiteljica bila diskriminirana na način da bi netko drugi bio postavljen na njezino radno mjesto i ustvari to je sve odluka uprave i ponavlja da ne smatra da je tužiteljica diskriminirana reorganizacijom rada u ŽK Šibenik određivanjem dva stručna referenta a dok je u ostalima bio ostavljen samo jedan, a to je vezano uz poslovne procese koji se razlikuju od komore do komore, a o tome da odlučuje uprava komore s tim da rukovoditelji daju samo prijedlog. Naposljetku da misli da tužiteljica nije diskriminirana i da joj nije povrijeđena čast i ugled.
18. Svjedok FT iskazuje da po njegovom mišljenju diskriminacije prema tužiteljici nije bilo, da on nije diskriminirao tužiteljicu na način da bi JT pridonio veće ovlasti jer u konkretnom slučaju to su "kruške i jabuke", radi se o različitim razinama. Vezano uz upit zašto se u ŽK Šibenik tražila dva radnika stručna referenta a u ostalim jedan, iskazuje da se tu radi o njegovoj procjeni, da drži da stručni referenti u [adresa] bolje rade od viših stručnih suradnika i da se smanjio obujam poslova za više stručne suradnike, te da je on taj prijedlog dostavio upravi i to je uprava odobrila pa da ne vidi zašto bi tu tužiteljica bila diskriminirana. Iskazuje da nije tužiteljicu diskriminirao na način da joj nije dodjeljivao određene poslove, a inače da je tužiteljica bila zamjena za određene poslove drugim djelatnicima, te da kad je bio Covid je tužiteljici s obzirom da mu nije dostavila potrebnu dokumentaciju i kazao da ne može ući u prostorije dok ne donese pravilnu potvrdu koju je ona naknadno i donijela, a što se tiče ključeva iste držii on i stručni referenti, a zbog toga što se ranije ti ključevi nisu vraćali, a on kao odgovorna osoba mora voditi i o tome računa, pa da je stoga tako i postupio. Osim ovog slučaja sa covid potvrdom kada je tužiteljica iskazala da se radi o diskriminaciji da se ne sjeća nekih drugih slučajeva, niti je od strane nadređenih pozvan da se očituje vezano uz bilo kakvu diskriminaciju. Na upit pun. tužiteljice kakav je imao odnos s tužiteljicom, iskazuje da je to duža priča, da je od njegovog imenovanja za v.d. predsjednika i kad je došao da zatekao sam potpuni nered, a i tužiteljicu upozorio da izbiva s posla i sjedi u kafiću, da je tužiteljici na to i ukazao, da ne zna kako se ona osjećala jer se jednostavno okrenula i otišla od njega, inače da je radio sve kao odgovorna osoba u cilju poboljšanja poslovanja a da ne može znati da li je takovim postupanjem i naškodio tužiteljici, i povrijedio njezino pravo osobnosti, a po njegovom mišljenju da nije, da je njemu direktno nadređena uprava u Zagrebu, s tim da nitko iz uprave nije tražio od njega očitovanje i da li je svojim postupanjem počinio diskriminaciju, niti se sjeća da bi to od mnjega tražili usmeno i ono što mora kazati a vezano uz potvrdu covida u odnosu na ostale djelatnike i tužiteljicu jeste u bitnome da ona nije imala potvrdu koja se tražila za razliku od drugih djelatnika i drži da nepridržavanjem tužiteljica u odnosu na ostale nije bila diskriminirana, a i njegova odgovornost i zadatak da je da zaštiti ostale djelatnike. Po njegovom sjećanju da nije vikao na tužiteljicu i bio neugodan prema njoj, a možda nekada malo jače govorio na sastanku ali to da nije bilo vikanje, niti je vrijeđao već joj samo rekao da će ju tužiti zbog mobinga a zbog stalnih pritužbi i tužbi, s tim da takovo ponašanje tužiteljice nije utjecalo na njegovu odluku prilikom dodjele bodova vezano uz poslovno uvjetovani otkaz, jer ponavlja da su mu svi djelatnici isti, i ističe da nije imao neki posebni, bolji odnos prema kolegici JT u odnosu na druge djelatnike, a da su odnosi u njihovoj komori loši jer on tražim da se radi.Na upit pun. tužiteljice zbog čega je samo tužiteljicu uputio na rad od kuće iskazuje da je to bilo za vrijeme covida a ona nije bila cijepljena niti imala potvrdu, niti je preboljela covid i trebao je štiti kolektiv i po njegovom mišljenju da nije bilo drugog razloga da se šalje na rad od kuće, a što se tiče mišljenja inspektorata od 10.7.2023. iskazuje da je to njihovo mišljenje, a s kojim se on apsolutno ne slaže. Na upit tužiteljice osobno da li je bilo prijeko potrebno tako slati djelatnike na rad od kuće ako je svatko imao svoju kancelariju iskazuje da jeste i da osim kancelarija postoje zajedničke prostorije. Na upit pun. tuženika da li je tužiteljici onemogućen na bilo koji način rad time što nije imala ključ, izjavljuje da nije. Na daljnji upit da li je bilo problema sa programom Jupiter nakon što je tužiteljica dobila otkaz izjavljuje da je problem imala osoba koja je preuzela taj posao jer tužiteljica ga nije odrađivala na pravilan način i drugi djelatnici osim tužiteljice su mogli raditi u tom sustavu. Što se tiče slanja na edukacije da nije ni tada diskriminirao tužiteljicu jer i nije bilo tada takvih edukacija, a tako npr. vezano za edukaciju u Zadru da nije on određivao tko će ići nego je bilo organizirano preko Zagreba. Po njegovom mišljenju da nije bilo razloga da tužiteljica odlazi na bolovanje i ima psihičkih problema, a na upit tužiteljice zašto određene poslove nije dao da obavlja u [adresa] nego je to dao da ih obavlja JT koja još nije bila u [adresa], iskazuje da je tužiteljica tada bila zamjena kolegici F koja je otišla u mirovinu, pa je njezine poslove prenio na JT a kada je ista radila u Kninu, a tužiteljica nije radila i što je radila da je bilo loše.
19. Dakle, svjedokinja VT i svjedok ĆT, između ostalog, suglasno navode kako im je poznata situacija vezano uz tužiteljicu, a njihovu radnu kolegicu koja da je diskriminirana na svom radnom mjestu višeg stručnog suradnika, a od strane gospodina FT koji da je njihov nadređeni i da je on tužiteljici ukidao neke njezine radne zadatke koje ona do tada obavljala i davao ih u rad kolegici JT, da više nije mogla ulaziti u svoje aplikacije, a time niti obavljati svoje poslove koje do tada radila, s tim da je radila i poslove niže stručne spreme, da je on naročito prema kolegici FTG bio diskriminatoran i bezobrazan, a koliko da zna ona njemu nije za to davala nikakav povod, da je takvo ponašanje nadređenog prema tužiteljici bilo razlogom da je tužiteljica bila uznemirena i da je čak tražila liječničku pomoć, da je tužiteljica bila uzrujana, da su pričali kako to nije išla u Zadar na edukaciju, kako neke poslove koje ranije radila više ne radi, kako su prije imali ključ za ulaz u firmu, a nakon dolaska FT to više nemaju jer je on promijenio brave, a samim time je povrijeđen ugled i čast tužiteljice.
20. Iz iskaza svjedoka BT, između ostalog, proizlazi da mu nije poznato da bi u konkretnom slučaju bilo diskriminacije, a da zna da se kolegica jednom i obraćala povjereniku za zaštitu dostojanstva, da po njegovom mišljenju diskriminacije nije bilo, s tim da neposredni rukovoditelj prilikom donošenja odluke o otkazu nije odlučivao o socijalnim kriterijima prilikom bodovanja, već je odlučivao o poslovanju, a što da je njegovo diskrecijsko pravo i njegova ovlast, kao i da, koliko zna, tužiteljica nije diskriminirana temeljem obrazovanja i da ne zna u konkretnom da bi rukovoditelj FT diskriminirao tužiteljicu nepozivanjem na edukaciju.
21. Svjedok HT ističe da ima saznanje da se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu koji je tužiteljici i uručen, a da nema saznanja da bi tužiteljica bila podvrgnuta diskriminaciji ili mobingu, a niti su mu poznati međusobni odnosi tužiteljice i gospodina FT, te da da misli da tužiteljica nije diskriminirana i da joj nije povrijeđena čast i ugled.
22. Svjedok FT iskazuje da po njegovom mišljenju diskriminacije prema tužiteljici nije bilo, niti vezano uz edukacije, niti uz program Jupiter, da je njegov odnos s tužiteljicom duža priča, da je od njegovog imenovanja za v.d. predsjednika i kad je došao da zatekao potpuni nered, a i tužiteljicu upozorio da izbiva s posla i sjedi u kafiću, da je tužiteljici na to i ukazao, da ne zna kako se ona osjećala jer se jednostavno okrenula i otišla od njega, inače da je radio sve kao odgovorna osoba u cilju poboljšanja poslovanja a da ne može znati da li je takovim postupanjem i naškodio tužiteljici, i povrijedio njezino pravo osobnosti.
23. Iz spisu predmeta priloženog izviješća Državnog inspektorata, PU Split, ispostava u [adresa], upućenog Državnom inspektoratu, Središnjem uredu, Sektoru inspekcije rada od 7. srpnja 2023.g., broj: Klasa:116-02/22-01/5665, Urbr.: 443-02-03-21-23-19, razvidno je da je od strane Državnog inspektorata doneseno usmeno rješenje koim se poslodavcu HGK Zagreb naređuje da Pravilnikom o radu uredi mjere zaštite od diskriminacije radika, te da je isti i posupuio po rješenju kada je čl. 109. Pravilnika izvršeno reguliranje postupka i mjera zaštite od diskriminacije radnika, te kako su utvrđene nepravilnosti kod tuženika u vidu prekršaja na način da je utvrđeno postojanje osnovane sumnje u smislu povrede dostojanstva radnika, ovdje tužiteljice, sukladno odredbama Zakna o diskriminaciji na način da su tužiteljicu, kao jedinu radnicu, uputili na tzv. rad od kuće, usprkos njezinom protivljenju, što je za posljedicu imalo stvaranje ponižavajućeg i uvredljivog okruženja temeljem njezinog društvenog položaja, na način da su povrijedili njezino dostojanstvo, te da je i podnesen optužni prijedlog sa ciljem pokretanja prekršajnog postupka dana 6. srpnja 2023.g.
24. Pored toga, tužiteljica je, što među strankama nije ni prijeporno, zatražila zaštitu svojih prava u smislu odredbe čl. 134. Zakona o radu, te kada se uzme u obzir sve prethodno navedeno ovaj sud nalazi da je tužiteljica osnovano podnijela tužbu radi zaštite od uznemiravanja.
25. Naime, iz iskaza svjedoka VT i ĆT slijedi da je tužiteljica i upućena na tzv. "rad od kuće", te da je ista izražavala nezadovoljstvo zbog ne upućivanja na edukacije, te zbog oduzimanja joj njezinih radnih zadataka, kao i nemogućnosti ostvarivanja svojih radničkih prava.
26. Da bi se doista radilo o uznemiravanju nedvojbeno slijedi iz činjenica da tužiteljica ima zdravstvenih problema, da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Bilića, spec. psihijatra od dana 7.3.2025.g. proizlazi da je tužiteljica u utuženom periodu imala psihičke poteškoće u vidu anksioznosti, lupanja srca, nesanice, napetosti, osjećaja kndle u grlu, beznadnosti i zabrinutosti , što je psijhijatrijski klasificira kao Poremećaj prilagodbe, a da se radi o stanju kada se osoba ne može prilagoditi nekoj novonastaloj životnoj situaciji koja uključuje veliku promjenu u životu ili gubitak, te da različiti stresni događaji i teške životne situacije mogu potaknuti razvoj tog poremećaja i najčešće traje do šest mjeseci.
27. Posljedično tome, tužiteljica ima u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja osnova proizlazi iz medicinske dokumentacije priložene spisu predmeta, iskaza tužiteljice te nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Bilića, kao i njegovog iskaza na ročištu dana 20. svibnja 2025.g.
28. Naime, vještak Bilić sačinio je nalaz i mišljenje na stručan i objektivan način, koji nije doveden u pitanje prigovorima tužiteljice, a iz kojeg nedvojbeno slijedi da su tužiteljici dijagnosticirana dva poremećaja i to anksiozno depresivni poremećaj te poremećaj prilagodbe sa prisutnim simptomima napetosti, razdražljivosti, berznadosti, zabrinutosti, koji uzimajući u obzir tužiteljičinu psihopatologiju i intenzitet smetnji, kao i utjecaj stresora na osobno i socijalno funkcioniranje osobe i da su anksiozno depresivne smetnje izražene u minimalnom stupnju pa bi se mogle okvalificirati kao povreda integriteta duševnog zdravlja u visini od 5 %.
28.1. Pored toga, u svom iskazu na ročištu vještak Bilić je decidirano naveo da, što se tiče postotka odnosno visine koju je odredio kao povredu duševnog integriteta, definira raspon od 0-5 % kao minimalnu povredu duševnog integriteta, dok procentualni iznos manji od 5 % ne postoji metodologija u psihijatriji kojom je eksplicitno moguće odrediti.
28.2. Na upit punomoćnika tužitelja da li je u razgovoru sa tužiteljicom utvrdio da li je bila psihički zlostavljana, ponižavana i da li je povrijeđen njezin ugled, čast, dostojanstvo i integritet vješta isti odgovora da navedeno pitanje prelazi granice kompetencija sudskog vještaka psihijatrije, dok na upit da li navedene posljedice i poremećaji imaju razlog mobinga na poslu odgovara potvrdno te da veliki stres i promjene u životnim okolnostima mogu dovesti do ovakvih psihičkih poteškoća ove prirode s tim da u psihijatrijskoj klasifikaciji mobing ne postoji. Na upit što ulazi u procijenjenih 5 % iskazuje da je u zaključku eksplicitno naveo da uključuje smetnje srednje jakog intenziteta koje su trajale mjesec dana i bile privremenog karaktera i kako nema trajnih posljedica za duševno zdravlje, te dodaje kako u sudskom spisu ne postoji niti jedan psihijatrijski nalaz niti opis psihičkog statusa tužiteljice. Na daljnji upit na koje se razdoblje odnosi taj mjesec dana iskazuje da jedini medicinski nalaz u spisu je iz kartona izabrane liječnice i otvoreno bolovanje u trajanju od 10 dana i misli da se radi o mjesecu siječnju 2022. Prirod ovakvih psihičkih smetnji u kliničkoj praksi obično da traje maksimalno 6 mjeseci okvirno a uzimajući u obzir ranije navedene okolnosti da mu se čini ovakva ocjena primjerena.
Na upit
tužiteljice kako se to svelo na mjesec dana a imajući u vidu da je to trajalo dugotrajno i više mjeseci počev od zahtjeva za zaštitu prava pa na dalje iskazuje da ponavlja da ne postoji, izuzev nalaza izabrane liječnice, niti jedan psihijatrijski nalaz niti uvid u psihičko stanje ispitanice čije bi eventualno postojanje moglo dovesti do drugačijih ocjena. Na upit punomoćnika tužiteljice na koji način je došao do ovoga razdoblja od mjesec dana iskazuje da je navedene ocjene donio na temelju vlastitog znanja i iskustva, da kao sudski vještak radi deset godina, a osim uže specijalizacije iz psihijatrije da je završio užu specijalizaciju iz psiho terapije, da je edukator iz grupne analize i psiho analitičar.
28.3. Na upit punomoćnika tuženika da li smatra da povreda koju je utvrdio u nalazu i mišljenju može nastati i kao rezultat otkaza tužiteljice ili neke druge stresne situacije koja nije niti povezana sa poslom tužiteljice, vještak odgovara da smetnje kod tužiteljice mogu biti rezultat poremećenih odnosa u radnom okruženju,. ali i otkaza kao i drugih okolnosti.
29. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnsoti (čl.8.ZPP) ovaj sud utvrđuje da tužiteljici u pravilnoj primjeni odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO pripada pravična novčana naknada u visini od 500,00 Eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate (čl. 1103. ZOO), imajući posebno u vidu duljinu trajanja poremećaja koji su dijagnosticirani tužiteljici, dok je u preostalom dijelu potraživanja za iznos od 9.500,00 Eura tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci (toč. I. i II. izreke).
30. Glede odluke o parničnom trošku, valja se pozvati na konvencijsko pravo iz članka 6.1. Konvencije i iz članka 1. Protokola I uz Konvenciju te na praksu Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Klauz protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 28963/10).
30.1. Naime, tužiteljica je jedino sudskim putem mogla ostvariti svoja temeljna ljudska prava.
30.2. Ovdje je riječ o obvezi naknade parničnog troška koja je rezultat djelomičnog stranačkog uspjeha odnosno neuspjeha u sporu dodjelom smanjenog iznosa naknade štete u odnosu na traženi iznos.
30.3. Prvenstveno, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Međutim, sud će voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove, čime su i dalje aktualni zaključci sjednice 3/80 građanskog odjela VSRH od 6.6.1980. koji glase: „kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti ili samo osnovu pojedinih samostalnih dijelova zahtjeva (pojedini oblik štete i slično), a zbog čega su izvršena vještačenja i izvedeni drugi dokazi za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa”.
30.4. Tužiteljici je priznat popisani parnični trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu 22.5.2024., 25.6.2024. 9.9.2024., 30.10.2024., 16.4.2025., 20.5.2025., 11.7.2025. i 28.10.2025.g. ukupno 1.600,00 Eura, te za sastav podneska od 21.6.2024. - 200,00 Eura, što sveukupno iznosi 2.200,00 Eura.
30.5. Konačno je tužiteljici trebalo odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojem su stranke uspjele u parnici, dakle 5% od 2.200,00 Eura, odnosno 110,00 Eura, što uvećno za troškove vještačenja od 500,00 Eura, koji su tužiteljici priznati u cijelosti, jer se bez istog ne bi mogla utvrditi visina potraživanja, tužiteljici je priznat na ime parničnog troška iznos od 610,00 Eura.
31. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Šibeniku, dana 27. studenog 2025.g.
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
