REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-711/2020-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske mornarice 1i, protiv tužene ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku MŠ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15.listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Anite Jozičić, odvjetnice u OD Hanžeković i partneri d.o.o., tužene osobno i punomoćnika tužene MŠ, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude 27.studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetna, pravno nevaljana i nevažeća te da ne proizvodi pravne učinke oporuka pok.FŠ od 13.siječnja 2012.godine, proglašena od strane ovog suda dana 23.svibnja 2017.godine.“
II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR (slovima: dvije tisuće dvije stotine pedeset eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27.studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda zaprimljena je 26.veljače 2020. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Splitu posl.br. O-4700/16 od 10.veljače 2020., pod točkom III. izreke upućen da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja pokrene parnicu protiv tužene radi utvrđenja da je nevaljana oporuka FŠ od 13.siječnja 2012., proglašena od strane istog suda dana 23.svibnja 2017. Predmetna oporuka nevaljana je i ništetna, iz razloga što pok.ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke. Naime, isti je bio dugogodišnji alkoholičar, a u konačnosti je obolio od ciroze jetre i preminuo uslijed posljedica alkoholizma. Iz nalaza psihijatra od 23.lipnja 2016. vidljivo je da je pok.VŠ bolovao od psihooragnskog sindroma (F07.9), kao i bolesti alkoholizma (F.10.2). kao i da je pok.VŠ „dezorijentiran, pogriješi sobu… prilikom pregleda reduciranog kontakta, slabije vremenski orijentiran“. Kada se ima u vidu da je pok.ostavitelj bolovao od psihoorganskog sindroma i alkoholizma, jasno je da nije bio u stanju shvatiti posljedice predmetne oporuke. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je pok.KŠ pio 2-3 litre alkohola dnevno, te je sam 23.lipnja 2016. naveo psihijatru da je alkoholičar duže vrijeme. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna, pravno nevaljana, i nevažeća, te da ne proizvodi pravne učinke oporuka pok.FŠ od 13.siječnja 2012., proglašena od strane ovog suda 23.svibnja 2017., kao i naložiti tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je predložila isti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužena ističe da je među strankama u tijeku parnica pred ovim sudom pod posl.brojem P-363/2017, po tužbi tužitelja ovog spora radi pobijanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog pred sucem Općinskog suda u Splitu dana 16.lipnja 2016. pod posl.brojem R1-456/2016, sklopljenog između sada pok. FŠ, kao primatelja uzdržavanja i tužene ĐŠ, kao davateljice uzdržavanja, predmetom kojeg Ugovora je sva imovina primatelja uzdržavanja koja se zatekne u trenutku njegove smrti, a posebice 1/2 dijela posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], i baš 1/2 četverosobnog stana s nusprostorijama položenog na I.katu, južno krilo zgrade, sve nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine zgrade, uključujući zemljište, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade, kao i 1/2 dijela garaže sagrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužena navodi da je VŠ preminuo **.**.2016. u Općoj bolnici Varaždin, Odjel za plućne bolesti u Klenovniku s glavnom dijagnozom A15.0 –tuberkuloza pluća. Tužena i sada pok.VŠ stupili su u izvanbračnu zajednicu 2008. i u istoj kontinuirano skladno živjeli do dana smrti oporučitelja, koji godinama sa svojim sinom-ovdje tužiteljem nije imao nikakve kontakte niti godinama ranije, niti u trenutku sastavljanja predmetne vlastoručne oporuke iz 2012., a sve isključivo voljom tužitelja i sve unatoč činjenici da su sve vrijeme živjeli na istoj adresi u [adresa], u stanovima položenim jedan iznad drugog. Ostale navode iz odgovora na tužbu sud je izostavio jer se odnose na sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije predmet ovog spora, niti je sklopljen u približno istom vremenskom razdoblju.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije pok.FŠ, uvidom u predmete ovog suda posl.br.P-363/2017, O-4770/2016, i III P-262/2001, saslušanjem svjedoka ĆŠ, LŠ, PŠ i TŠV, saslušanjem tužitelja i tužene, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalistu psihijatru dr.Nikoli Sikirici, te dopunskim usmenim očitovanjem vještaka dr.Nikole Sikirice.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna oporuka pok.FŠ od 13.siječnja 2012., proglašena od strane ovog suda 23.svibnja 2017.
6. Između parničnih stranaka sporno je da li je pok.VŠ, otac tužitelja, prilikom sastavljanja vlastoručne oporuke dana 13.siječnja 2012. bio sposoban za rasuđivanje, uslijed dugogodišnjeg alkoholizma.
7. Prema odredbi članka 26. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., nadalje ZN), koji se ima primijeniti u ovom postupku, propisano je da je oporuka ništava ako oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom tako da postupa u skladu s tim znanjem.
8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je njegov otac VŠ stanovao u istoj zgradi kao i tužitelj, kat poviše, stanovao je sam, imao je problema s alkoholom, te je svakodnevno konzumirao velike količine alkohola. Tužitelj navodi da tužena nije nikada živjela sa pok. FŠ, da je sporna oporuka iznenadila cijelu obitelj, a i rukopis ne odgovara rukopisu ostavitelja. Otac tužitelja VŠ imao je problema s alkoholizmom još od 80-ih godina, zbog toga je dobio otkaz u Splitskoj banci, te misli da mu je 2003. dijagnosticirana ciroza jetre, a nekoliko dana prije sastavljanja sporne oporuke pretrpio je i moždani udar. Tijekom 2012. pok. VŠ imao je velike raspone raspoloženja, svoje delirije, pio je tri do četiri litre alkohola dnevno, tužitelj mu je pomagao povremeno i to financijski, bili su u kontaktu, a otac je preminuo od dekompenzirane ciroze jetre. Tužitelj mu je uvijek bio na raspolaganju, emocionalno i financijski, njegovi roditelji su se razveli 2001., te je bio u čestom kontaktu s ocem u razdoblju od 2000. do 2016. Pok. VŠ uredno je podmirivao režijske obveze, a tužitelju nije poznato tko je ZŠ.
9. Tužena u svom iskazu navodi da je sa pok. JŠ bila u kratkoj vezi tijekom 1983., živjeli su zajedno oko mjesec i pol dana, u vrijeme kada isti nije stanovao sa svojom suprugom, a nakon čega je veza prekinuta. Sreli su se nakon 24 godine, krajem 2007., te se tužena odmah rastala od supruga, i tijekom 2008. počela živjeti u stanu sa pok. DŠ. Isti je vlasnik polovice stana kojim je raspolagao oporukom u korist tužene, dok je vlasnik druge polovice rođak tužitelja NŠ koji živi u [adresa]. Od 2008. u kontinuitetu je živjela u stanu sa pok. DŠ sve do tjedan dana nakon njegove smrti, u kojem stanu je primala i izraze sućuti, a nakon toga je sama odselila iz stana. Nakon njegove smrti nastavila je plaćati sve režijske troškove za taj stan. Tužena navodi da je pok. JŠ preminuo zbog tuberkuloze, točno je da je imao cirozu jetre 2002/2003, kada je na dva i pol tjedna bio hospitaliziran, nakon čega je potpuno ozdravio i od tada nije popio ni kap alkohola. Iz tog razloga tužena osporava navode tužitelja da bi pok. JŠ bio alkoholičar, a pogotovo u vrijeme sastavljanja sporne oporuke, koju je deponirao na sudu, a tuženoj pokazao fotokopiju iste, jer nije bila prisutna kada je istu sastavljao. Pok. JŠ je tijekom 2012. bio u izvrsnom psihičkom i fizičkom stanju, imao je malo pojačan šećer, ali je prehranom i šetnjama to riješio. Tužitelj nije bio u kontaktu sa svojim ocem FŠ sve od rujna 1999. pa do njegove smrti, te se u prolazu nisu čak niti pozdravljali iako su živjeli u istoj zgradi, a pogotovo su neistiniti navodi da bi tužitelj svom ocu bio na raspolaganju i da bi mu pomagao na bilo kakav način. Isto tako osporava da bi pok. JŠ dobio otkaz zbog alkoholizma, već je na temelju opće poznate činjenice Splitska banka d.d. nakon što je preuzeta od T utvrdila višak zaposlenika, te su neka radna mjesta ugašena, uključujući i ono pok. FŠ. Istina je da je **.**.2012. pok. JŠ na radnom mjestu u banci doživio slabost, zamućen vid u trajanju od nekih 10-ak minuta, ali je nastavio raditi i nakon toga sam vozilom došao kući. Nije htio ići u liječnika, ali ga je tužena na to nagovorila sutradan kada mu je na neurološkom odjelu utvrđeno da je imao moždani udar, propisan mu je lijek Cardiopirin, a zbog toga je bio i na bolovanju. Pok. JŠ nakon tog moždanog udara nije bio dezorijentiran, a naknadno je obavio sve potrebne kontrole.
10. Svjedokinja ĆŠ u svom iskazu navodi da je ona majka tužitelja, a pok. BŠ je njen bivši suprug s kojim je bila u braku 20 godina, koji brak je razveden oko 2001. s tim da je zajednica prestala godinu dana prije. Svjedokinja navodi da ne poznaje tuženu niti ju je ikad vidjela, da je tužitelj sa svojim ocem pok. JŠ bio u prilično korektnim odnosima, da je pok. Đ počeo imati problem s alkoholom još 1980-tih, da je to išlo jako progresivno, da je suživot postao nemoguć, a sve se manifestiralo i na njegovo zdravlje. Nakon razvoda ostala je sa pok. JŠ u korektnim odnosima, nakon razvoda su živjeli u istoj zgradi na različitim katovima tako da bi se znali sresti na stubištu i porazgovarati. Poznato joj je da je pok. BŠ imao problema sa cirozom jetre, moždanim udarom, šećerom, te je umro u bolnici kod Varaždina. Smatra da je 2012. pok. JŠ teško mogao suvislo komunicirati, odbijao je pomoć tužitelja da mu angažira pomoć u svakodnevnim obvezama, kao što je odbijao i liječenje ovisnosti o alkoholu. Glavni razlog njihova razvoda bio je alkoholizam, iako to nije spominjala u brakorazvodnom postupku zbog zajedničkog djeteta.
11. Svjedokinja UŠ u svom iskazu navodi da tužitelja ne poznaje dok je sa tuženom prijateljica od fakultetskih dana. Poznavala je pok. FŠ od 2008. do njegove smrti, poznato joj je sve o ljubavnoj priči tužene i pok. JŠ iz 1983., te njihovom ponovnom susretu nakon toliko dugo godina, kada su se ponovno sreli, shvatili da su jedno za drugo, tužena se razvela, i u proljeće 2008. počela živjeti zajedno sa pok. JŠ. Živjeli su od tada u stanu u [adresa] u kontinuitetu, u taj stan svjedokinja je dolazila često sa svojim suprugom, a nakon njegove smrti sama, pa zna da u istoj zgradi stanuje i bivša supruga pok. JŠ. Svjedokinja navodi da pok. BŠ ne samo što nije bio alkoholičar, već prilikom zajedničkih druženja nikada nije pio alkohol. Radio je u Splitskoj banci, te se sjeća da je u siječnju 2012. imao manji moždani udar, što je sve saznala od tužene. Upravo je to razlog zbog čega je sastavio spornu oporuku, jer je smatrao da osim tužene nema nikoga, i da mu se svaki dan može nešto dogoditi. Otkaz je dobio kao višak, bio je prijavljen kao nezaposlena osoba na zavodu za zapošljavanje, dok u mirovinu nije otišao jer je prije toga preminuo. Pok. JŠ nije bio u nikakvim odnosima sa tužiteljem i bivšom suprugom, često se na to žalio, napominjući da žive u istoj zgradi. Pok. JŠ preminuo je od tuberkuloze, a tijekom 2016. žalio se kako se loše osjeća, te da je zbog toga zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom, a bio je u tom razdoblju u cijelosti priseban.
12. Svjedokinja PŠ u svom iskazu navodi da tužitelja osobno ne poznaje osim iz viđenja, dok je tuženu upoznala tijekom 2008. u stanu u kojem je stanovao pok. BŠ. Naime, svjedokinja je pok. JŠ upoznala 2005., kada je u stanu živio sa dvije starije žene, tražio je ispomoć u kućanstvu te je preko prijateljice svjedokinja počela od lipnja 2005. obavljati kućanske poslove u tom stanu, kuhati, čistiti, peglati i paziti na stariju osobu M. Cijeli angažman bio je na prijedlog JŠ koji joj je i davao plaću, a nakon smrti F u listopadu 2006. BŠ je zamolio svjedokinju da mu nastavi pružati pomoć u kućanstvu s tim da nije dolazila svaki dan, već tri puta tjedno. U stanu je od 2008. do 2016. stalno sa JŠ bila i tužena, a nakon što se ista uselila u stan, svjedokinja je dolazila kao ispomoć u kućanstvu dva puta mjesečno u razdoblju od 2008. do 2016. Nikada u stanu nije vidjela ni kapi alkohola, niti je vidjela da pok. JŠ pije alkohol ili da je pijan. Tijekom 2012. imao je lagani moždani udar, ali je u to vrijeme djelovao normalno i suvislo, te je čak rekao svjedokinji da je sastavio oporuku koju će odnijeti na sud. Tužitelj i pok. BŠ nisu bili u dobrim odnosima, niti mu se tužitelj javljao kad bi se sreli, jednako tako kao i sa bivšom suprugom koju od 2005. nikada nije vidjela u stanu u kojem je stanovao pok. VŠ.
13. Svjedokinja ĐŠV u svom iskazu navodi da ne poznaje tužitelja, da poznaje tuženu jer je dolazila u njen odvjetnički ured sa pok. DŠ. Pok. BŠ kontaktirao je svjedokinju krajem 2011. vezano sa problem s neregistriranim automobilom koji je bio u posjedu njegova sina-ovdje tužitelja i s kojim nije komunicirao, pa mu se svjedokinja obratila pisanim dopisom. Tada je počela suradnja svjedokinje i pok. FŠ, obraćao joj se i 2014./2015. vezano za plaćanje poreza na promet nekretnina, istom je sastavila i ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio sa tuženom, s kojom je živio. Poznato joj je da nije bio u kontaktu sa tužiteljem ni sa bivšom suprugom, a početkom 2012. prilikom dolaska u njen odvjetnički ured pok. BŠ je djelovao uredno u fizičkom i psihičkom pogledu, te nije ostavljao dojam da bi bio teži alkoholičar. Bio je jako karizmatičan, komunikativan, stalno je isticao svoju ljubavnu priču sa tuženom, te nije za vrijeme njihove suradnje primijetila nikakve promjene u njegovom psihičkom statusu.
14. Sudski vještak specijalist psihijatar dr.Nikola Sikirica u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da iz spisa i analize svih dostupnih podataka iz medicinske dokumentacije ne postoji dostatno elemenata i pokazatelja po kojima bi se zaključilo da je sposobnost pok. FŠ za rasuđivanje, odnosno sposobnost za sastavljane oporuke dana 13.siječnja 2012. bila kompromitirana. U vještačenjima ovakvog tipa izjave svjedoka su uvijek manje- više subjektivne i kontaminirane potencijalnom sekundarnom dobiti, pa zbog svega toga podaci iz medicinske dokumentacije imaju neosporno i objektivno dominantnu ulogu u donošenju zaključka i mišljenja. U zdravstvenom kartonu liječnika opće medicine vještak ne pronalazi opis psihičkog statusa koji bi sadržavali manifestnu produktivnu psihopatologiju, nema sumanutih sadržaja prema članovima svoje obitelji ili drugim osobama, a što bi potencijalno moglo generirati iracionalno donošenje odluka u svakodnevnom životu. U zdravstvenom kartonu liječnika opće medicine ne pronalazi niti dokaza koji bi eventualno govorili u prilog tome da je mentalni kapacitet pok. FŠ koji uključuje razumijevanje informacija važnih za donošenje odluke, sposobnost procjene (primjena informacija na svoju situaciju), sposobnost korištenja tih informacija u procesu donošenja odluke, sposobnost komuniciranja jasne odluke odnosno konzistentnog izbora općenito bio reduciran u vrijeme sastavljanja oporuke dana 13.siječnja 2012. U vrijeme sastavljanja oporuke koja je predmet ovog spora vještak nije pronašao u zdravstvenom kartonu nikakve zapise u smislu opisivanja nekih psihopatoloških fenomena iz kruga uznapredovalih psihoorganskih promjena ličnosti koji bi govorili u prilog tome da je pok. VŠ bio u takvom psihičkom stanju koje bi kompromitiralo ili reduciralo njegovu adekvatnu percepciju realiteta tj. reduciralo njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja kod sastavljanja oporuke. Nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da je istome bila oduzeta poslovna sposobnost.
14.1. Sudski vještak dr.Nikola Sikirica navodi da je pok.VŠ bio hospitaliziran u Općoj bolnici Varaždin od 08.kolovoza 2016. do 25.kolovoza 2016. kada je preminuo. U otpusnom pismu te bolnice navodi se da je pacijent premješten iz KBC-a Split zbog nastavka liječenje TBC pluća. Isto tako vještak navodi da je pok.Silvije Pecotić 4 godine ranije prebolio hemoragijski moždani udar bez trajnih posljedica Kako je sporna oporuka sastavljena 13.siječnja 2012., sud je izostavio pregled medicinskog stanja pok.FŠ nakon tog datuma, posebice iz 2016. U nalazu neurologa od 6.siječnja 2012. navodi se da je pacijent usporen, blago vremenski dezorijentiran, inače primjerenog kontakta. U anamnezi navodi da mu povremeno „pofali poneka riječ“. Do tada uglavnom zdrav, redovito se kontrolira, bio na sistematskom pregledu prije dva mjeseca. Dva mjeseca imao zatiljne glavobolje, jučer mu u trajanju oko pola sata nastupio ispad vida. Iz nalaza i mišljenja interniste dr. V saznaje se za zapis od 06.siječnja 2012. u kojem se navodi da je VŠ bio na hitnom neurološkom prijemu, i da nije sklon hospitalizaciji. Bio je na kontrolnom pregledu 25.siječnja 2012., kada je prilažio nalaz MR mozga, po kojem se prikazuje subakutna inzultna lezija u irigacijskom području lijeve stražnje moždane arterije, te je mjestimično došlo do hemoragijske transformacije. Još uvijek ima malo spaciokompresivnog učinka na stražnji dio lijeve postranične komore. Od terapije uzima kardiopirin 1x1, ne puši, nije dobio na težini, mršavi. Klinički vid je sada potpuno dobar, bez ispada po tipu hemianopsije/ kvadrantanopsije, te bez motoričkog i osjetnog deficita. Neurolog savjetuje 10 dana izostaviti kardiopirin, uz poštedu psihofizičkih napora. Kako je sporna oporuka sastavljena 13.siječnja 2012., izostavljen je pregled medicinskog stanja pok.FŠ iz 2016.
15. U usmenoj dopuni svog nalaza i mišljenja, sudski vještak dr. Nikola Sikirica prije svega je ispravio omašku u pisanju ističući da se u cijelom vještačenju riječ "ugovor o doživotnom uzdržavanju" ima ispravno zamijeniti riječju "oporuka". Vještak navodi da je pronašao zapis da se spominje dijagnoza ciroze jetre pok. BŠ u veljači 2003., ali ta dijagnoza, kao ni bilo koja druga samim automatizmom ne isključuje nečiju sposobnost za rasuđivanje. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije pronašao dokaze koji bi govorili u prilog tome da je BŠ bio alkoholičar tijekom 2011. do sastavljanja sporne oporuke, te je objasnio prisutnima na koji način se utvrđuje da li je neka osoba alkoholičar. Vještaku je bilo postavljeno više pitanja za koja je naveo da spadaju u domenu neurologije, tako se nije ni mogao očitovati da li se odbijanje hospitalizacije prilikom moždanog udara može povezati s alkoholizmom, uz ponovnu napomenu da nije pronašao sumanute sadržaje u medicinskoj dokumentaciji pok. FŠ, a upravo na toj dokumentaciji se daje isključivo nalaz i mišljenje, a ne na temelju iskaza svjedoka. Ponavlja da je pok. BŠ tjedan dana nakon moždanog udara bio sposoban za rasuđivanje, da iz nalaza neurologa proizlazi da navedeni moždani udar nije ostavio trajna oštećenja, da nakon 2003. pa sve do 2013. nije pronašao nikakve zapise o spomenu ciroze jetre kod FŠ, osim one dijagnosticirane 2003.
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno je da pok.BŠ prilikom sastavljanja vlastoručne oporuke od 13.siječnja 2012. bio potpuno sposoban za rasuđivanje. Vještak dr.Nikola Sikirica navodi da pregledom medicinske dokumentacije pok. FŠ u vrijeme sastavljanja sporne oporuke nema nikakvih zapisa koji bi se odnosili na psihopatološke fenomene iz kruga uznapredovalih psihoorganskih promjena ličnosti koji bi govorili u prilog tome da je pok. VŠ bio u takvom psihičkom stanju koje bi kompromitiralo ili reduciralo njegovu adekvatnu percepciju realiteta tj. reduciralo njegove sposobnosti shvaćanja svog postupanja kod sastavljanja oporuke. Isto tako nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da je istome bila oduzeta poslovna sposobnost.
17. Tužitelj osporava oporuku svog oca pok.FŠ smatrajući da isti u vrijeme sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje zbog dugogodišnjeg alkoholizma. Međutim, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je pok.BŠ u vrijeme sastavljanja oporuke bio alkoholičar, niti da je njegovo zdravstveno stanje utjecalo na njegovu sposobnost rasuđivanja.
18. Iz iskaza saslušanih svjedoka LŠ, PŠ i TŠV, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite, tim više što su sukladni ostalim izvedenim dokazima, proizlazi da je pok.BŠ prethodno imao velikih problema alkoholom zbog čega mu je 2003. dijagnosticirana ciroza jetre. Međutim, nakon tako postavljene dijagnoze pa do sastavljanja sporne oporuke proizlazi da pok.VŠ očito više nije konzumirao alkohol, a pogotovo nije bio teški alkoholičar kako to tvrdi tužitelj. To potvrđuju svjedokinje UŠ, PŠ i TŠV, koje nikada nisu FŠ vidjele da pije alkohol, odnosno da bi bio teški alkoholičar.
19. Iskaz svjedokinje ĆŠ sud ne može prihvatiti kao istinit jer je u suprotnosti sa iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka, kao i sa zaključkom sudskog vještaka dr.Nikole Sikirice. To ne čudi jer svjedokinja ima indirektan pravni interes da tužitelj postigne uspjeh u ovom postupku, budući da se radi o njenom sinu. Pri tome treba navesti da su iskazi tužitelja i njegove majke ĆŠ neistiniti i u pogledu odnosa koji su isti imali s pok.FŠ. Tužitelj i ĆŠ ističu da u bili u korektnim odnosima, da su se pomagali i slično, dok iz iskaza tužene i naprijed navedenih svjedokinja proizlazi da ni tužitelj ni njegova majka ĆŠ uopće nisu kontaktirali s pok.DŠ, iako su živjeli u istoj zgradi.
20. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je pokojni VŠ u vrijeme sastavljanja vlastoručne oporuke od 13.siječnja 2012. bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke, njenog sadržaja i pravnih učinaka koje će proizvoditi. Da li je pok.Silvije Pecotić 2016. pio alkohol, ako jest, u kojim količinama, i da li je to utjecalo na njegovo rasuđivanje nije od značaja za ovaj postupak. Naime, sporna oporuka je sastavljena u siječnju 2012., a ne 2016. Ovo iz razloga što tužitelj citira medicinsku dokumentaciju pok.FŠ iz 2016., odnosno neposredno prije njegove smrti. Slijedom navedenoga, sud je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio je kao u izreci ove presude pod točkom I.
21. Tužitelj je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, zatim 5 godina od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i više od 9 godina nakon smrti pok.FŠ izjavio da sporna oporuka nije pisana rukom ostavitelja. Sud je odbacio prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, ne samo kao nepravovremen, već i kao usmjeren na odugovlačenje ovog postupka, nakon što tužitelj ničim nije dokazao da je pok.VŠ bio teški alkoholičar u vrijeme sastavljanja sporne oporuke.
22. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, a što se odnosi na pregledane predmete tijekom dokaznog postupka, sud ne smatra relevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 13.272,28 EUR (naznačenoj u tužbi, a kojoj tužena nije prigovarala kao previše ili prenisko određenoj) za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 28.studenoga 2022., 30.ožujka 2023., 3.listopada 2023., 29.studenoga 2023., 26.veljače 2024., 29.travnja 2024., 5.lipnja 2025. i 15.listopada 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x8), odnosno ukupno 900 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.800,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 2.250,00 EUR.
23.1. Tuženoj nije priznat trošak devet (9) obavijesti stranci u visini od 25 bodova za svaku pojedinu obavijest budući da zahtjev tužene u tom dijelu nije određen, odnosno nije navedeno o čemu je punomoćnik obavještavao tuženu, pogotovo imajući na umu da je tužena bila osobno prisutna na svim održanim ročištima pored svog punomoćnika. Upravo zbog ovog potonjeg upitno je da li je punomoćnik imao potrebe za obavještavanje tužene o tijeku postupka ili ročištima koja su održana ili se imaju održati. Tuženoj također nije priznat trošak sudske pristojbe „po odluci suda“ jer zahtjev u tom dijelu nije određen ni po vrsti pristojbe (za koju radnju je u obvezi plaćanja), ni po visini.
23.2. Slijedom navedenoga, tuženoj je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR. Na dosuđeni trošak tuženoj je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U Splitu, 27.studenoga 2025.
Sutkinja:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
-tuženoj putem punomoćnika,
-u spis.
