Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-10810/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 26. listopada 2025., poslovni broj: Pp-4470/2025, u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. VF kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona VF je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura ) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji okr. VF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju 45 dana.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme uhićenja 25. listopada 2025. u 9:15 sati do 26. listopada 2025. do 9:15 sati, uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 2 (dva) dana, pa je preostalo za izdržati 43 dana kazne zatvora.
1.2. Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima D kategorije u trajanju 2 godine, u koju će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza.
1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 51,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja Zvonimira Rajića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iako žalitelj formalno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, ne ističe u čemu bi se sastojale navedene povrede, pa budući da je izostala svaka konkretizacija tih žalbenih osnova to ih ovaj sud nije ispitivao, osim u pogledu povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to izrijekom danog jasnog i određenog priznanja okrivljenika u pogledu svih odlučnih činjenica te čitanjem materijalne dokumentacije predmeta, imao valjane razloge zaključiti da su se u njegovom postupanju u prometu inkriminirane prilike ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu nije predlagao izvođenje drugih dokaza u postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret.
6.1. Slijedom navedenog, a budući da žalitelj ne upire, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe i ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena pravilna i zakonita kazna, primjerena izrazitoj težini djela, stupnju prekršajne odgovornosti, opasnosti i pogibeljnosti, kao i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni, koje nisu bile poznate i tijekom prvostupanjskog postupka. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno cijenio okolnosti od utjecaja na kaznu, pa je očito imao u vidu činjenicu da je otac troje djece međutim budući da je od 22. lipnja 2024. u dva navrata pravomoćno osuđivan zbog teških istovrsnih prometnih prekršaja (vožnje pod utjecajem alkohola), to pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja nisu ostvareni uvjeti za preinačenje odluke o kazni. U prethodnim postupcima žalitelju su izricane blaže vrste kazni, kako to proizlazi iz predmetu priložene potvrde Ministarstva pravosuđa RH od 26. listopada 2025. koju je prvostupanjski sud ispravno vrednovano u pogledu ocjene njegovog ranijeg ponašanja u prometu, međutim očito ranije kažnjavanje nije u dovoljnoj mjeri utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja budući da i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u protupravnom postupanju, to naročito s obzirom na vrstu prijevoza koju je kao profesionalni vozač obavljao, u potpunosti zanemarujući činjenicu naručenog prijevoza većeg broja putnika (mlađih osoba) te nedovoljne kritičnosti. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, smatrajući da je upravo zbog velike pogibeljnosti djela potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje i da je ista opravdana za postizanje svrhe kažnjavanja.
7.1. Okrivljeniku je na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja 2 dana, tako da je na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 43 dana zatvora.
8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom D kategorije u trajanju 2 godine i ovaj sud je stajališta da je ista, s obzirom na izrazitu težinu i veliku opasnost počinjenog prekršaja, opravdana i zakonita, utemeljena na članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona. Stoga je i ovaj sud mišljena da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, s time da je zaštitna mjera izrečena u najdulje zakonom propisanom vremenu, koje i ovaj sud smatra razmjernim težini i pogibeljnosti počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati i opasnosti počinitelja s obzirom na pravomoćnu kažnjavanost zbog istovrsnih prometnih prekršaja, odnosno u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Naime, prema počinitelju ranije izrečene zaštitne mjere u kraćem trajanju očito nisu djelovale na promjenu njegovog ponašanja. Paušalnim navodima žalbe, bez konkretizacije, nije dovedena u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu osnovanosti i trajanja zaštitne mjere. U izrečenu zaštitnu mjeru uračunati će se vrijeme trajanja mjere opreza.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na članku 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
