Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-763/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, kojega zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1393/2019-27 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 1393/2019-27 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 75.611,48 kn/10.035,37 eur i sudi:

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 75.611,48 kn/10.035,37 eur.

i

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1393/2019-27 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od ukupno 75.611,48 kn/10.035,37 eur, obračunatim na:

- iznos od 1,32 eur/9,92 kn od 10.1.2008. do isplate,

- iznos od 5,09 eur/38,34 kn od 11.02.2008. do isplate,

- iznos od 10,39 eur/78,26 kn od 10.03.2008. do isplate,

- iznos od 6,46 eur/48,64 kn od 10.4.2008. do isplate,

- iznos od 2,08 eur/15,65 kn od 12.5.2008. do isplate,

- iznos od 2,03 eur/15,31 kn od 10.06.2008. do isplate,

- iznos od 8,62 eur/64,97 kn od 10.10.2008. do isplate,

- iznos od 18,65 eur/140,52 kn od 10.11.2008. do isplate,

- iznos od 9,20 eur/69,34 kn od 10.12.2008. do isplate,

- iznos od 27,13 eur/204,39 kn od 12.01.2009. do isplate,

- iznos od 51,74 eur/389,86 kn od 10.02.2009. do isplate,

- iznos od 61,13 eur/460,56 kn od 10.03.2009. do isplate,

- iznos od 47,49 eur/357,79 kn od 10.04.2009. do isplate,

- iznos od 47,25 eur/356,02 kn od 11.05.2009. do isplate,

- iznos od 44,84 eur/337,81 kn od 10.06.2009. do isplate,

- iznos od 46,22 eur/348,24 kn od 10.07.2009. do isplate,

- iznos od 42,63 eur/321,17 kn od 10.08.2009. do isplate,

- iznos od 45,04 eur/339,37 kn od 10.09.2009. do isplate,

- iznos od 41,19 eur/310,33 kn od 12.10.2009. do isplate,

- iznos od 43,52 eur/327,92 kn od 10.11.2009. do isplate,

- iznos od 43,95 eur/331,17 kn od 10.12.2009. do isplate,

- iznos od 67,38 eur/507,68 kn od 11.01.2010. do isplate,

- iznos od 72,42 eur/545,62 kn od 10.02.2010. do isplate,

- iznos od 70,50 eur/531,20 kn od 10.03.2010. do isplate,

- iznos od 78,01 eur/587,79 kn od 12.04.2010. do isplate,

- iznos od 81,64 eur/615,10 kn od 10.05.2010. do isplate,

- iznos od 92,58 eur/697,53 kn od 10.06.2010. do isplate,

- iznos od 100,31 eur/755,78 kn od 12.07.2010. do isplate,

- iznos od 90,29 eur/680,29 kn od 10.08.2010. do isplate,

- iznos od 119,49 eur/900,31 kn od 10.09.2010. do isplate,

- iznos od 106,82 eur/804,86 kn od 11.10.2010. do isplate,

- iznos od 108,87 eur/820,27 kn od 10.11.2010. do isplate,

- iznos od 120,59 eur/908,59 kn od 10.12.2010. do isplate,

- iznos od 139,32 eur/1.049,70 kn od 10.01.2011. do isplate,

- iznos od 111,69 eur/841,53 kn od 10.02.2011. do isplate,

- iznos od 117,66 eur/886,49 kn od 10.03.2011. do isplate,

- iznos od 110,04 eur/829,10 kn od 11.04.2011. do isplate,

- iznos od 126,61 eur/953,98 kn od 10.05.2011. do isplate,

- iznos od 142,04 eur/1.070,17 kn od 10.06.2011. do isplate,

- iznos od 146,09 eur/1.100,75 kn od 11.07.2011. do isplate,

- iznos od 212,56 eur/1.601,50 kn od 10.08.2011. do isplate,

- iznos od 150,14 eur/1.131,24 kn od 12.09.2011. do isplate,

- iznos od 142,40 eur/1.072,95 kn od 10.10.2011. do isplate,

- iznos od 142,92 eur/1.076,81 kn od 10.11.2011. do isplate,

- iznos od 142,94 eur/1.076,99 kn od 12.12.2011. do isplate,

- iznos od 151,57 eur/1.142,01 kn od 10.01.2012. do isplate,

- iznos od 156,62 eur/1.180,09 kn od 10.02.2012. do isplate,

- iznos od 157,26 eur/1.184,87 kn od 12.03.2012. do isplate,

- iznos od 153,84 eur/1.159,14 kn od 10.04.2012. do isplate,

- iznos od 155,58 eur/1.172,23 kn od 10.05.2012. do isplate,

- iznos od 159,32 eur/1.200,38 kn od 11.06.2012. do isplate,

- iznos od 154,98 eur/1.167,70 kn od 10.07.2012. do isplate,

- iznos od 155,34 eur/1.170,41 kn od 10.08.2012. do isplate,

- iznos od 147,88 eur/1.114,21 kn od 10.09.2012. do isplate,

- iznos od 150,34 eur/1.132,72 kn od 10.10.2012. do isplate,

- iznos od 155,67 eur/1.172,88 kn od 12.11.2012. do isplate,

- iznos od 154,03 eur/1.160,52 kn od 10.12.2012. do isplate,

- iznos od 156,68 eur/1.180,48 kn od 10.01.2013. do isplate,

- iznos od 149,79 eur/1.128,56 kn od 11.02.2013. do isplate,

- iznos od 147,81 eur/1.113,70 kn od 11.03.2013. do isplate,

- iznos od 154,93 eur/1.167,3 kn od 10.04.2013. do isplate,

- iznos od 149,21 eur/1.124,21 kn od 10.05.2013. do isplate,

- iznos od 146,39 eur/1.102,99 kn od 10.06.2013. do isplate,

- iznos od 139,26 eur/1.049,24 kn od 10.07.2013. do isplate,

- iznos od 144,26 eur/1.086,95 kn od 12.08.2013. do isplate,

- iznos od 147,51 eur/1.111,40 kn od 10.09.2013. do isplate,

- iznos od 151,71 eur/1.143,07 kn od 10.10.2013. do isplate,

- iznos od 152,08 eur/1.145,83 kn od 11.11.2013. do isplate,

- iznos od 154,58 eur/1.164,68 kn od 10.12.2013. do isplate,

- iznos od 145,14 eur/1.093,52 kn od 10.01.2014. do isplate,

- iznos od 107,29 eur/808,38 kn od 10.02.2014. do isplate,

- iznos od 108,80 eur/819,79 kn od 10.03.2014. do isplate,

- iznos od 107,66 eur/811,19 kn od 10.04.2014. do isplate,

- iznos od 105,57 eur/795,43 kn od 12.05.2014. do isplate,

- iznos od 105,16 eur/792,31 kn od 10.06.2014. do isplate,

- iznos od 106,84 eur/805,00 kn od 10.07.2014. do isplate,

- iznos od 109,94 eur/828,35 kn od 11.08.2014. do isplate,

- iznos od 111,07 eur/836,85 kn od 10.09.2014. do isplate,

- iznos od 110,18 eur/830,16 kn od 10.10.2014. do isplate,

- iznos od 113,61 eur/856,00 kn od 10.11.2014. do isplate,

- iznos od 114,52 eur/862,87 kn od 10.12.2014. do isplate,

- iznos od 114,88 eur/865,56 kn od 12.01.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.02.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.03.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.04.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 11.05.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.06.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.07.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.08.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.09.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 12.10.2015.do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.11.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.12.2015. do isplate,

- iznos od 115,09 eur/867,14 kn od 10.01.2016. do isplate,

- iznos od 147,71 eur/1.112,91 kn od 10.02.2016. do isplate,

u kojem dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1393/2019-27 od 1. srpnja 2022. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točki I. izreke, naloženo tuženiku platiti tužitelju 75.611,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je pobliže određeno tom točkom izreke, dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.462,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2022. do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštenih odredbi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su sadržane u potrošačkom kreditu br. 54559/07 koji su stranke sklopile 13. srpnja 2007., a u odnosu na koji su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16., dalje: ZPK), 12. veljače 2016. sklopile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu broj 54559/07 (dalje: dodatak ugovoru).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava i financijskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 13. srpnja 2007. u Zadru između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o kreditu broj 54559/07 s ugovorenim iznosom kredita od 82.900,00 CHF po prodajnom tečaju banke na dan korištenja (isplate) kredita i s rokom otplate od 300 mjeseci

- da je taj ugovor sklopljen uz redovnu kamatu od 5,00% godišnje, promjenjivu

- da je riječ o potrošačkom ugovoru koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Privredne banke Zagreb d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012, a kojom presudom je prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što su banke bez pojedinačnog pregovaranja u potrošačke ugovore unosile nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača,

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuiteti u CHF naplaćeni do konverzije pomnože razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, uz primjenu početno ugovorene kamatne stope od 5,00 % do 1. siječnja 2014., odnosno zakonski određene kamatne stope od 3,23 % nakon 1. siječnja 2014., iznosi 75.611,48 kn,

- da su stranke 10. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/2015),

- da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK.

- da je iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosio 27.567,57 kn,

- da se preplata koristi za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti i to na način da se sukcesivno, kod plaćanja budućeg anuiteta, iznos do najviše 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi,

- da razlika po osnovi preplate nastale promjenom kamatne stope i tečaja tijekom otplate kredita do 10. veljače 2016. s uključenim efektom konverzije iznosi 75.611,48 kn.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da su ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope ništetne, zbog čega je obvezao tuženika isplatiti tužitelju 75.611,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je svaki pojedini iznos plaćen tuženiku do dana isplate. Pritom je zaključio da tužitelj zbog sklopljenog dodataka ugovoru o kreditu nije izgubio pravo zahtijevati naknadu iznosa koje je platio primjenom ništetnih ugovornih odredbi.

8. U odnosu na prigovor tuženika da mu nije dana mogućnost dokazivanja pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, ističe se kako tuženik tu mogućnost nije iskoristio, jer je radi dokazivanja te činjenice predložio isključivo saslušati tužitelja kao stranku. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari utemeljena na tvrdnjama da tužitelj, kao potrošač, na sporne ugovorne odredbe, koje su unaprijed bile formulirane od strana tuženika, nije mogao utjecati, jer mu mogućnost pregovaranja nije dana, za očekivati je da bi on u svom iskazu samo potvrdio navedene tvrdnje. Stoga se ne može zaključiti da je tuženiku, odbijanjem tog dokaznog prijedloga, onemogućeno dokazivanje činjenice pojedinačnog pregovaranja. Kako se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je tuženik dostavio u spis, zakonska presumpcija iz članka 81. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. – dalje: ZZP/03) nije dovedena u pitanje.

8.1. Bez obzira na stručnu spremu i zanimanje tužitelja i bez obzira na to je li mu bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa odnosno ugovaranje valutne klauzule, ako tužitelj nije znao ili mogao znati za tečajni rizik i fluktuaciju tečaja CHF, odnosno ako nije mogao znati na koji način, kada i u kojoj visini će tuženik svojim odlukama mijenjati kamatnu stopu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti takvih ugovornih odredbi.

8.2. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja i jednostranoj promjeni kamatne stope potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, odnosno za mogućnost promjene kamatne stope, već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

9. S obzirom na utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravilno je u prvostupanjskom postupku primijenjena odredba članka 502.c ZPP kojom je propisana vezanost parničnog suda u ovoj parnici (za isplatu) na pravna utvrđenja iz te presude kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je isti protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, odnosno o jednostranoj promjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

9.1. Kada je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da tužitelj nije znao niti mogao znati kako će rasti tečaj CHF, odnosno kada će i u kojem iznosu banka samoinicijativno mijenjati kamatnu stopu, jer o tome s tuženikom nije pregovarao, poštujući temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika obveznopravnog odnosa i načelo savjesnosti i poštenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj je banka ovlaštena mijenjati kamatnu stopu samoinicijativno na temelju svojih odluka, ništetne.

10. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, neosnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpunom činjeničnom stanju.

11. S obzirom na utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003, zaključio da su odredbe ugovora o kreditu broj 54559/07 od 13. srpnja 2007. kojima je valuta obveze vezana uz valutu CHF, odnosno kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa prema odluci kreditora (tuženika) ništetne.

12. Međutim, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita do konverzije tuženiku plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

13. Iako ZZP/03, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

14. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile 13. srpnja 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

14.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/03 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

15. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

15.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i o otplati kredita uz valutnu klauzule u CHF iz ugovora o kreditu od 13. srpnja 2007. nakon zaključenog dodatka ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

15.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

16. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, oni trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

16.1. Stranke su dodatkom ugovora o kreditu koji je sadržavao ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CH i oni plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope.

16.2. Isto tako, u skladu s člankom 19.f stavkom 2. ZPK, iznosi koji su plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) do dana sklapanja dodatka ugovora o kreditu (10. veljače 2016.), iskorišteni su za korist tužitelja na način da se od dospijeća prvog slijedećeg anuiteta u kunama s valutom klauzulom u EUR smatraju preplatom koja se koristi za podmirenje budućih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u EUR ugovorenih valjanim dodatkom.

17. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštenih ugovornih odredbi koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu od 13. srpnja 2007. na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka tom ugovoru iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu, bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. srpnja 2007. vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.

17.1. Tome valja nadodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

17.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

17.3. Naposljetku, dodatak ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj dodatka ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14. i 110/15., dalje ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja dodatka, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona. Osim toga, opseg i sadržaj informiranja u odnosu na sklopljeni dodatak ugovoru također su uređeni prisilnom odredbom članka 19.d ZPK, a tijekom postupka nisu iznesene tvrdnje o tome da tuženik nije ispunio svoje obveze informiranja. Imajući na umu da se u skladu s člankom 19.c. stavkom 1. točkom 2. ZPK konverzija provodi na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, očito je da je tužitelj prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio precizno obaviješten o deviznom tečaju za otplatu kredita i visini kamatne stope prema ugovorenom dodatkom (jer su promjene tečaja i kamatne stope već realizirane) i koji se retroaktivno primjenjuju na njegov ugovorni odnos.

18. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja uključivo razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promjenjivoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početno ugovorena kamatna stopa, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaju koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je suglasno postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog dodatka ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

18.1. Tuženik je, dakle, na temelju sklopljenog dodatka ugovora o kreditu, u izračun konverzije unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi bez osnove prešli u njegovu imovinu do 30. rujna 2015. Međutim, ti su iznosi zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

19. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između stvarno primijenjene kamatne stope i one početno ugovorene kao i tečajne razlike prema stvarno primijenjenom tečaju i onom koji je važio na dan korištenja kredita, jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

20. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužitelj restituiran za nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj promjeni kamatne stope koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. srpnja 2007. jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim dodatkom. Stoga mu prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada zatražena isplata od 75.611,48 kn.

21. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25. i Rev 586/2024-14 od 21. prosinca 2022., točka 26. i Rev 925/2023- 2 od 8. travnja 2025., točka 54.1.

22. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je u odluci o isplati glavnice pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO u vezi s člankom 19.c ZPK, na temelju članka 373. točke 3. ZPP u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu glavnih iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih

1 0

navoda tuženika koji se odnose na taj dio pobijane odluke, prije svega navod da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prigovoru radi prebijanja koji je ionako istaknut samo za slučaj da sud (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja nađe osnovnim.

23. Iako je tuženik na temelju sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose na ime ispunjenja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, ostaje činjenica da je iznose koji su mu plaćeni do prijelaznog razdoblja bez pravne osnove držao u svojoj imovini od dana kada su mu isti plaćeni do dana konverzije (30. rujna 2015.), dok je iznose plaćene u prijelaznom razdoblju bez osnove držao u svojoj imovini sve do dana dospijeća prvog slijedećeg anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana (10. ožujka 2016.).

24. Imajući na umu razlog ništetnosti spornih ugovornih, tuženik je nedvojbeno iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužitelja držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik bi, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužitelju i zatezne kamate koje su na pojedine iznose stečene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja preuzete valjanim dodatkom tom ugovoru. U odnosu na iznose plaćene u prijelaznom razdoblju tuženik bi tužitelju zatezne kamate na te iznose bio dužan platiti do dana kada su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim dodatkom (10. ožujka 2016.), kada je ujedno prestala tuženikova obveza vraćanja.

25. Kako specijalnim propisom (ZPK) ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata na izvršene uplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi do dana konverzije, obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom) je obveza koja proizlazi iz općeg propisa, odnosno odredbe članka 1115. ZOO).

26. Iako je zahtjev tužitelja za isplatu glavnice ovom presudom odbijen, visina pojedinih mjesečnih glavničnih iznosa opredjeljuje i zahtjev za isplatu zateznih kamata, pa je potrebno istaknuti da je tuženik tijekom postupka osnovano iznosio prigovor da bi visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa dospjelih nakon 1. siječnja 2014. trebalo utvrditi razlikom između stvarno primijenjene i početno ugovorene kamatne stope od 5,00 % (prema početnom otplatnom planu), a ne zakonski određene kamatne stope od 3,23 %. U tom smislu, s obzirom na zaključak ovog suda o neosnovanosti glavnog potraživanja, u nastavku postupka potrebno je pozvati tuženika da se očituje osporava li i dalje visinu pojedinih iznosa glavnice dospjelih nakon 1. siječnja 2014., nakon čega je potrebno donijeti novu odluku o tome na koje iznose i u kojem razdoblju tužitelju pripadaju zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO.

27. Valjao je stoga, na temelju odredbe članka 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zatražene kamate na pojedinačno

1 1

određene iznose i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

28. Kako je zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi.

29. Na osnovi odredbe članka 166. stavak 4. ZPP odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku.

U Sisku 27. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja