REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-56/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog NĐ, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. rujna 2025. broj Kzd-144/2025-30, u javnoj sjednici održanoj 27. studenog 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog NĐ i njegovog branitelja, odvjetnika Marka Markića,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća se žalba optuženog NĐ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri te se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, izrečena optuženom NĐ na temelju članka 73. KZ/11. u trajanju 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora iz neuvjetovanog dijela kazne zatvora, izriče samo u odnosu na žrtvu IĐ.

II. Žalba državnog odvjetnika u cijelosti i žalba optuženog NĐ u ostalom dijelu, odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi NĐ je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., te zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., opisanih pod točkom 1) izreke, te zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11., opisanog pod točkom 2) izreke.

1.1. Na temelju članka 179.a KZ/11., optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, dok mu je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

1.2. Primjenom članka 57. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11. u vezi s člankom 64. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, te je određeno da se neuvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečeni bezuvjetni dio kazne uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2025. pa nadalje.

1.4. Primjenom članka 70. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja traje za vrijeme izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora i nakon toga za vrijeme provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

1.5. Na temelju članka 73. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve IĐ i djeteta NĐO, u trajanju jedne godine dulje od izrečene kazne zatvora iz bezuvjetnog dijela kazne zatvora, s time da se žrtvama ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara.

1.6. Na temelju članka 74. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, u trajanju tri godine dulje od izrečene kazne zatvora.

1.7. Primjenom članka 57. stavka 6. KZ/11. i članka 58. stavka 5. KZ/11., optuženik je upozoren da sud može, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama iz članaka 70., 73. i 74. KZ/11., ili ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11., opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju jedne godine. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugim obvezama, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje obveza ili zaštitnog nadzora.

1.8. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženi NĐ je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., na ime paušalne svote u iznosu 2.000,00 eura, dok je dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., na ime zastupanja oštećenika po opunomoćeniku, u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od petnaeset dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi NĐ.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći strožu sankciju.

2.2. Optuženi NĐ je žalbu podnio putem branitelja Marka Markića, odvjetnika u Zagrebu, također zbog odluke o kazni te u odnosu na odluku o sigurnosnoj mjeri iz članka 73. KZ/11. Predlaže pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći blažu kaznu i ukinuti sigurnosnu mjeru u pogledu NĐO.

3. Optuženi NĐ je, putem istog branitelja, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te prihvatiti žalbu optuženika, a državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

4. Opunomoćenik oštećene IĐ, Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, dostavio je podnesak nazvan "odgovor na žalbu optuženika". Međutim, sukladno članku 202. stavka 13. ZKP/08., oštećenica nema status stranke u postupku pa tako niti ovlast podnošenja odgovora na žalbu.

5. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika u dijelu odluke o kazni su neosnovane, dok je žalba optuženika u dijelu odluke o sigurnosnoj mjeri iz članka 73. KZ/11. u odnosu na dijete NĐO, djelomično osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, niti je u pravu optuženik kada se zalaže za izricanje kraćeg trajanja bezuvjetnog dijela izrečene kazne.

7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenih djela, iskazanu spremnost suradnje s Probacijom i njegovo prihvaćanje obveza koje odredi sud, kao i osobnu ispriku upućenu oštećenici, uz dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te okolnost njegove uredne zaposlenosti kojom je doprinosio za uzdržavanje obitelji sve do određivanja istražnog zatvora protiv njega, premda je nepravilno otegotnim ocijenjen sadržaj izvješća Probacijskog ureda, koje se očito tiče odlučivanja o sigurnosnim mjerama i zaštitnom nadzoru.

7.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a otegotne okolnosti nije vrednovao u dovoljnoj mjeri. Protivno tvrdnjama ovog žalitelja, sud prvog stupnja je imao u vidu zaštitne objekte i stupanj njihove povrede počinjenim kaznenim djelima, s čim u vezi je vodio računa o žrtvama i temeljnim pravima djeteta, koja su povrijeđena počinjenjem kaznenog djela na njegovu štetu. Žalitelj pretjerano naglašava protupravnost optuženikovih postupaka, u vidu dugotrajnosti inkriminiranog razdoblja te modaliteta počinjenja kaznenih djela, jer ove okolnosti, nasuprot stavu žalitelja, ne nadmašuju one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenim djelima zbog kojih je optuženik osuđen do te mjere da bi kazna bila još stroža. Osim toga, okolnosti koje predstavljaju bitna obilježja pojedinog kaznenog djela, nije dopušteno dvostruko vrednovati, najprije kao bitno obilježje djela, a onda i kao otegotnu okolnost. U pogledu pak žaliteljevog naglašavanja izvješća Probacijskog ureda i procjene njihovih stručnih službi, kako je ovdje već navedeno pod točkom 7.2., ističe se žalitelju kako sadržaj ovog izvješća treba sagledati prilikom donošenja odluke o sigurnosnim mjerama i zaštitnom nadzoru, što je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu i što je valjano obrazložio u dijelu koji se odnosi na te odluke. Naime, svrha kažnjavanja razlikuje se od svrhe koja se postiže izricanjem sigurnosnih mjera.

7.3.1. Isto tako, neosnovano je upiranje ovog žalitelja na oštećeničino neprihvaćanje isprike upućene joj od optuženika. Pored toga što je jasno da je na dispoziciji oštećenice hoće li ili neće prihvatiti optuženikovo ispričavanje, ovakav optuženikov aktivan postupak dodatno potvrđuje iskrenost optuženikove spremnosti preuzimanja vlastite odgovornosti za poduzeto protupravno ponašanje, te istovremeno i njegovo kajanje i žaljenje zbog počinjenih djela, a s tim u vezi i samokritičnost, što mu svakako treba honorirati.

7.3.2. Uz navedeno, ovaj žalitelj neopravdano ignorira optuženikovo priznanje kaznenih djela, premda ono predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka. Isto tako, neosnovano ovaj žalitelj obezvređuje optuženikovu redovitu zaposlenost prije stupanja u istražni zatvor, zanemarujući da je optuženik svojim radom, s obzirom na nezaposlenost izvanbračne supruge, jedini skrbio i uzdržavao obitelj. Pri tomu, primjerena mjera strogosti adekvatno se reflektirala u duljini trajanja vremena provjeravanja, primjenom djelomične uvjetne osude.

7.4. Isto tako, nije u pravu optuženik kada žalbom prigovara duljini trajanja neuvjetovanog dijela kazne iz djelomične uvjetne osude, smatrajući ga predugim. Ovaj žalitelj samo ponavlja pravilno vrednovane olakotne okolnosti, koje prvostupanjski sud nije podcijenio. Pored toga, ovaj žalitelj zanemaruje da su optuženiku za sva kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora koje predstavljaju minimume kazni propisanih za ova kaznena djela, a jedinstvena kazna zatvora je odmjerena sukladno članku 51. stavku 2. KZ/11.

7.5. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na adekvatno utvrđene pojedinačne kazne te međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, kao što je pravilno ocijenjeno postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu odredbu članka 57. stavka 1. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude, tako da neuvjetovani dio iznosi jednu godinu, a dio u trajanju jedne godine se uvjetuje na vrijeme četiri godine. Upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.6. Stoga, izricanje kazne zatvora bez njenog uvjetovanja, za koje se zalaže državni odvjetnik, te optuženikovo apeliranje na izricanje kraćeg trajanja neuvjetovanog dijela, nije osnovano.

8. Međutim, u pravu je optuženik kad tvrdi da je u konkretnoj situaciji neosnovano izricanje sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, iz članka 73. KZ/11., u odnosu na dijete NĐO.

8.1. Naime, odredbom članka 73. stavka 1. KZ/11. je propisano da se ova sigurnosna mjera izriče počinitelju kaznenog djela kad postoji opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo.

8.2. Pri tomu ovaj žalitelj opravdano upire na okolnosti počinjenja kaznenog djela opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude, pravilno naglašavajući kako se oblik počinjenja djela, osim u jednom izoliranom slučaju, sastoji u djetetovoj prisutnosti svađama roditelja. Kako se primjenom sigurnosne mjere iz članka 73. KZ/11. prema optuženikovoj izvanbračnoj supruzi, a tako i izrečenom sigurnosnom mjerom udaljenja iz zajedničkog kućanstva, iz članka 74. KZ/11., kojima se ne protivi ni sam optuženik, anuliraju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, izostankom kontakata optuženika i žrtve izvanbračne supruge, time izostaje i opasnost da bi dijete ponovno bilo izloženo neprimjerenom ponašanju optuženika prema žrtvi izvanbračnoj supruzi. Pri tomu treba voditi računa i o propisanoj svrsi sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11., kao i njihovim načelom razmjernosti iz članka 67. KZ/11., te imati u vidu kako iz izvješća Probacijskog ureda ne proizlazi da bi bila naglašena potreba isključivanja kontakata između optuženika i djeteta, a prema izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad je razvidno da će njihov Područni ured Peščenica i nadalje provoditi postupka iz svoje nadležnosti u cilju zaštite prava i interesa djeteta.

8.3. Zato je prvostupanjsku presudu u tom dijelu, prihvaćajući žalbu optuženika, trebalo preinačiti, kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

9.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08. kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec