REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-50/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DH, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-20/2023 od 4. lipnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika, a prisutnosti branitelja Frana Olujića, odvjetnika iz Zagreba,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika DH, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru optuženi DH je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavaka 1. i 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženom DH je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 136. stavka 1. KZ/11 utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženi DH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom DH je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode 23. veljače 2021.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) žrtva ĆH je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama

1. i 6. ZKP/08 optuženi DH je dužan naknaditi trošak postupka u iznosu od 3,60 eura na ime troška svjedoka, iznos od 109,57 eura s osnova vještačenja i iznos od 300,00 eura s osnova paušala u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok će se o troškovima opunomoćenika oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o „uvjetnoj osudi“ i povredi kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi po branitelju Franu Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženik putem branitelja bez isticanja prijedloga ali uz isticanje da se u cijelosti ostaje kod svih navoda sadržanih u žalbi optuženika.

7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.

9. Sukladno istaknutom prijedlogu u žalbi optuženika određena je javna sjednica na koju su pozvani državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika. Na javnu sjednicu nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik, za kojeg je dostava naloga izvršena putem oglasne ploče, a pristupio je branitelj optuženika, Fran Olujić, odvjetnik iz Zagreba.

10. Optuženik kao žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da je izreka presude nerazumljiva i u proturječju s razlozima presude, kao što smatra da su izostali razlozi o odlučnoj činjenici a to je da se radi o ranjivoj osobi što je odlučno radi ocjene radi li se o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, što se posebno ističe u odgovoru na žalbu. Slijedom navedenog smatra da je ujedno počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer je teško povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.

11. Protivno prigovorima optuženika izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi pri čemu žalitelj u argumentaciji tog oblika istaknute bitne povrede iznosi prigovore činjenične naravi. Jednako tako, iako je u pravu žalitelj da iz obrazloženja presude proizlazi da sud smatra utvrđenim, prihvaćajući iskaz žrtve, da je optuženik počinio kaznena djela na način kako to proizlazi iz činjeničnog dijela izreke pa između ostaloga i da se žrtva uslijed prepasti zbog prijetnji pomokrila u automobilu, a suprotno tome je žrtva iskazala da se nije pomokrio zbog straha nego namjerno kako bi ostavio tragove DNA, radi se o prigovoru činjenične naravi a ne za proturječje izreke i razloga presude.

11.1. No, s pravom optuženik prigovara da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jer se samo navodi da je kazneno djelo počinjeno prema djetetu, bez navođenja zbog čega smatra da se radi o ranjivoj osobi, imajući u vidu da sama dob nije dostatna za zaključak da se radi o ranjivoj osobi.

12. Nije u pravu optuženik da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud dao razloge za svoju odluku čime je optuženik omogućen u podnošenju učinkovitog pravnog lijeka, a druga je stvar valjanosti tih razloga. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

13. Obveza je drugostupanjskog suda osvrnuti se na ostale žalbene razloge optuženika. Neosnovano optuženik prigovara da u njegovim radnjama nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode jer da nije dokazano da bi zaključao vrata, a osim toga ukazuje da je namjeravao odvesti mlt. ĆH kući i da je vožnja bila kratka. Naime, nesporno je da je optuženik ugurao u svoje vozilo žrtvu i pritom mu se obratio zapovjednim tonom da ide sada u zatvor, a da je tome tako ne osporava niti sam optuženik, kao što je i žrtva iskazala da ga je optuženik ugurao u vozilo na stražnje sjedalo. Pritom nije odlučno je li vožnja trajala kratko ili duže vrijeme, kao što je u tom dijelu nelogična obrana optuženika da je htio žrtvu odvesti roditeljima, imajući u vidu da nije znao tko su roditelji žrtve niti gdje žrtva stanuje, već tek po dolasku EH je saznao tko su roditelji mlt. žrtve. Također, protivno prigovoru da se imala primijeniti odredba članka 136. stavka 5. KZ/11, po ocjeni ovoga suda, optuženik nije dobrovoljno odustao od počinjenja kaznenog djela jer je tek po saznanju tko je otac žrtve, a što mu je rekao EH, odvezao žrtvu kući.

14. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, optuženik je, za sada, svojim prigovorima doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik protivno volji žrtve istoga ugurao u vozilo, da sam optuženik ne osporava da se tijekom vožnje zapovjednim tonom obratio žrtvi i rekao mu da ide u zavor i da dozvoljava da se žrtva uplašila, ali osporava da bi mu izgovorio prijetnje koje se navode u činjeničnom dijelu izreke presude osim što mu je rekao da hoće li u zatvor ili kod roditelja. Jednako tako osporava da bi žrtvu tijekom vožnje udarao šakama u glavu. Nadalje, sin optuženika opovrgnuo je da bi bile izgovorene prijetnje i da bi optuženik udarao žrtvu, a svjedok EH opovrgava da ga se tražilo da donese pušku. Iako je točno da se optuženiku ne stavlja na teret počinjenje kaznenog djela nanošenja tjelesnih ozljeda, prvostupanjski sud proglašava krivim optuženika na način da smatra utvrđenim sve navedeno u činjeničnom opisu izreke presude, između ostaloga i da je tijekom vožnje optuženik udarao šakama po glavi i tijelu žrtvu koja je sjedila na stražnjem sjedalu. Takvo ponašanje optuženika prvostupanjski sud izvodi iz iskaza žrtve i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka pri čemu je propustio zatražiti od sudskomedicinskog vještaka pojašnjenje je li moguće da za vrijeme vožnje bi optuženik mogao istovremeno udarati žrtvu šakama po glavi i tijelu. Naime, treba ukazati da svaka okolnost navedena u činjeničnom opisu koja je odlučna, a gore navedeno predstavlja povećanu kriminalnu količinu u počinjenu kaznenog djela prijetnje, mora biti na nedvojben način utvrđena, a ukoliko nije, prvostupanjski sud je ovlašten ono što nije dokazano ispustiti iz činjeničnog opisa.

15. Stoga je, za sada, dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo prijetnje i da bi to kazneno djelo bilo počinjeno upravo na način kako se to navodi u činjeničnom dijelu izreke presude.

16. U pravu je i državni odvjetnik kada ističe povredu kaznenog zakona pri izricanju jedinstvene kazne zatvora. Naime, odredbom članka 51. stavka 2. KZ1/11 je, između ostaloga, propisano da se jedinstvena kazna zatvora sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon jer je utvrdio za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. Z/11 kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci pa nije mogao osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.

18. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud obnoviti dokaze i dopunski saslušati sudskomedicinskog vještaka na okolnost je li tijekom vožnje optuženik mogao udarati šakom žrtvu po glavi i tijelu i nanijeti mu bilo koju od utvrđenih ozljeda u sudskomedicinskom smislu i ukloniti će nedostatke na koje je ukazano drugostupanjskim rješenjem. Po učinjenom će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti na način kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08, osobito u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje, a jednako tako će imati u vidu da ono što nije na nedvojben način utvrđeno je ovlašten ispustiti iz činjeničnog opisa.

U Velikoj Gorici 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević