Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S p l i t
Poslovni broj: P Ob-324/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Dario Lalić i Bojan Filipović, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u OD Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice Daria Lalića, odvjetnika u Makarskoj, tuženika osobno, pun. tuženika Ane Močić, odvjetnice u OD Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, objavljene 27. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova bračne stečevine suvlasnica za 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine koja se nalazi u nekretnini označenoj kao:
- k. č. br. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ površine 441 m2 u ZU 3173 u KO [katastarska općina]-Makar, koji stan je upisan kao 6. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-6, stan na prvom katu zgrade, označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m2, pa je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva nad navedenom predmetnom nekretninom za 1/2 dijela, uz istodoban upis brisanja tog prava u srazmjernom dijelu s imena tuženika: BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.711,37 eur.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 9. lipnja 2023. tužiteljica je navela da su parnične stranke još od 1996. bile u izvanbračnoj zajednici, a da su sklopile brak 15. listopada 2002. u [adresa], a koji brak da je upisan u matičnoj knjizi vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2002. pod rednim brojem 00169. Bračna zajednica stranaka da je trajala sve do 01. siječnja 2016., iako da je brak formalno razveden nešto kasnije i to 31. siječnja 2017. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke da su kupile nekretninu - stan u [adresa], u zgradi izrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ površine 441 m2 u ZU 3173 u KO [katastarska općina]-Makar, koji stan da je upisan kao 6. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-6, stan na prvom katu zgrade, označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m2, a kao kupac da je naveden samo tuženik, te da je isti i upisan u zemljišnoj knjizi kao jedini vlasnik te nekretnine, iako da se radi o suvlasništvu stranaka i da predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Nekretnina da je kupljena kreditnim sredstvima dobivenim od tadašnje Splitske banke d.d., a koji kredit da se vraćao za cijelo vrijeme bračne zajednice stranaka, te da je bilo i upisano fiducijarno vlasništvo u korist Splitske banke d.d., a nakon povrata kredita da je vraćen upis vlasništva na ime tuženika. Obzirom da je nesporno kako je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice, sredstvima koje su stekli radom za vrijeme braka, te kako stranke nisu drugačije ništa ugovorile, predmetna nekretnina da predstavlja suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima, sukladno čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11). Zbog svega ranije navedenog, tužiteljica da ima pravni interes utvrditi svoje pravo suvlasništva nad predmetnom nekretninom. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je s osnova bračne stečevine suvlasnica za ½ dijela posebnog dijela nekretnine koja se nalazi u nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ površine 441 m2 u ZU 3173 u KO [katastarska općina]-Makar, koji stan je upisan kao 6. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-6, stan na prvom katu zgrade, označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m2, pa da je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva nad predmetnom nekretninom za 1/2 dijela, uz istodoban upis brisanja tog prava u srazmjernom dijelu s imena tuženika. Također tužiteljica je predložila obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.
2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 21. rujna 2023. tuženik je naveo da se protivi i osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te da predlaže isti odbiti te osuditi tužiteljicu na naknadu parničnih troškova. Svi navodi iz tužbe tužiteljice da su činjenično netočni te pravno neutemeljeni. Tuženik da ističe da je indikativno da je bračna zajednica stranaka prestala još krajem 2015., a tužiteljica da ovakav tužbeni zahtjev postavlja protekom čak osam godina. Upravo suprotno navodima same tužiteljice predmetna nekretnine da ne predstavlja niti je ikada predstavljala bračnu stečevinu stranaka, a što među strankama da nikada nije bilo ni sporno. Štoviše, sama da je tužiteljica u postupku koji se pred ovim sudom, Stalna služba u Makarskoj, vodio radi razvoda braka, izričito tvrdila da ona i tuženik „nemaju nikakve zajedničke imovine“. Ova nesporna činjenica da je utvrđena i obrazloženjem pravomoćne sudske presude posl.br. P Ob-492/16, a dio koje da je i sama tužiteljica priložila uz tužbu s tim da je prigodno ispustila stranicu obrazloženja presude u kojoj je ova nesporna činjenica među strankama konstatirana. Tuženik da nadalje kategorički osporava da bi stranke ikada bile u izvanbračnoj zajednici, a kako to tužiteljica iz očitih razloga tvrdi. Stranke da su prije sklapanja braka bile u ljubavnoj vezi, kao i svaki drugi momak i cura, ali ta njihova veza da nije imala nikakve sastavnice izvanbračne zajednice. Stranke da su zajednicu života ostvarile tek nakon sklapanja braka, a prije toga da nikada nisu bile u izvanbračnoj zajednici što da može posvjedočiti cijela [adresa]. Tek nakon sklapanja braka tužiteljica da se preselila u obiteljsku kuću tuženika nakon čega da su se zajedno uselili u predmetni stan. Nikakve izvanbračne zajednice prije sklapanja braka da nije bilo. O ovom da najbolje svjedoči javna isprava, potvrda o prebivalištu za tužiteljicu i tuženika, iz koje da će zasigurno biti razvidno da tužiteljica prije sklapanja braka pa tako ni u vrijeme kupnje predmetnog stana nije stanovala s tuženikom odnosno da nisu bili u izvanbračnoj zajednici. Tužitelj da je ugovor o kupoprodaji stana sklopio te stan prodavatelju platio prije nastanka bračne zajednice stranaka. Novac za kaparu za kupnju predmetnog stana tuženiku da je dao otac, što da je tužiteljici itekako dobro poznato. Otac tuženika da se bavio građevinom te da je zajedno sa svojim radnicima predmetni stan, koji je kupljen u „roh bau“ stanju i dovršio. Nadalje, otac tuženika da je istom i davao mjesečno novac za anuitete. Ključna da je činjenica da tužiteljica i tuženik u trenutku kupnje predmetnog stana nisu bilo ni u kakvoj bračnoj ni izvanbračnoj zajednici pa predmetni stan u niti jednom dijelu da ne predstavlja bračnu zajednicu stranaka. Ovo da je uostalom dugi niz godina bilo nesporno među strankama te dobro poznato svima u okolini stranka. Slijedom iznesenog, da se predlaže podnesenu tužbu odbiti te osuditi tužiteljice na snašanje parničnog troška.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom vjenčanog lista parničnih stranaka, Presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj pod posl. br. P Ob-492/16 od 13. prosinca 2016., zk izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar, Ugovora o kupoprodaji zaključenog između ŽU kao prodavatelja i BU kao kupca **.**.2002., punomoći izdane od CU "U [adresa], **.**.2002." ovjerene kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem OV-8287/02 od 30. srpnja 2002., Potvrde UU " [adresa], **.**.2002.", Ugovora o kreditu broj 6056-151480 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine zaključenog između Splitske banke d.d. Split kao vjerovnika, tuženika kao korisnika kredita, ČU kao solidarnog dužnika te CU kao prodavatelja "U [adresa] 11. rujna 2002.“, Brisovnog očitovanja Splitske banke d.d. od 5. listopada 2017., internog naloga za prijenos te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, te dokaz saslušanjem HU, MU, FU, EU, DU, RU, JU, ĐU, BU, IU, TU, ĆU, GU, OU, NU, VU i PU u svojstvu svjedoka.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su iste sklopile brak 5. listopada 2002., a da je bračna zajednica prestala 2016. Spornim se međutim ukazuje pitanje predstavlja li nekretnina u naravi stan označen kao posebni dio čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar i to 6. suvlasnički dio 51/493 etažno vlasništvo E-6, bračnu stečevinu parničnih stranaka slijedom čega je li tužiteljica vlasnica navedene nekretnine za ½ suvlasničkog dijela.
7. Pregledom Ugovora o kupoprodaji zaključenog između CU kao prodavatelja zastupanog po punomoćniku UU i tuženika kao kupca 1. kolovoza 2002. (ovjerenog u potpisu punomoćnika prodavatelja kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem OV-8364/02 " [adresa] 1. kolovoza 2002.") utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora 51/493 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Makar, a koji suvlasnički dio je neraskidivo povezan s vlasništvom stana na 1. katu koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, dvije sobe, kupaonice i lođe, sve ukupne površine 50,62m2, kao posebnog dijela te nekretnine koji je u Elaboratu etažiranja označen kao stan C2, uz koji stan ide pripadajuća ostava (spremište) površine 0,95m2 smješteno u podrumu zgrade i označeno kao ostava C2, a koji stan da se prodaje u stanju "roh bau" i to zajedno s njegovim pripadnostima za iznos od 30.675,00 eur, a koju cijenu će kupac platiti na način da iznos od 5.000,00 eur kupac isplaćuje prodavatelju na dan potpisa ovog Ugovora što prodavatelj potvrđuje potpisom svog punomoćnika na Ugovoru, a ostatak cijene u iznosu od 25.675,00 eur da je kupac dužan platiti prodavatelju najkasnije do 30. kolovoza 2002., dakle rok za potpunu isplatu cijene da je do 30. kolovoza 2002., a pri tom stranke da utvrđuju da je prije zaključenja ovog Ugovora kupac platio prodavatelju na ruke kaparu u iznosu od 3.000,00 eur.
8. Pregledom Ugovora o kreditu broj 6056-151480 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključenog između Splitske banke d.d. Split kao vjerovnika, tuženika kao korisnika kredita, ČU kao solidarnog dužnika i CU kao sudionika od 11. rujna 2002. utvrđeno je da je istim tuženiku odobren kredit u iznosu od 25.000,00 eur za kupnju stana s rokom otplate od 15 godina te ugovorenim mjesečnim anuitetom od 247,00 eur, a pri tom je tuženik kao dužnik te CU kao sudionik ovlastio Banku kao vjerovnika da na temelju ovog Ugovora bez njihovog daljnjeg sudjelovanja može u zemljišnim knjigama ishoditi upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime.
9. Pregledom Potvrde UU " [adresa] **.**.2002." utvrđeno je da istom UU potvrđuje da mu je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena po Ugovoru o kupoprodaji zaključenog između njega kao punomoćnika prodavatelja CU i tuženika, a koji Ugovor je zaključen 1. kolovoza 2002., ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem OV-8364/02 od 1. kolovoza 2002., te da time ujedno ovlašćuje tuženika da temeljem Ugovora i ove potvrde može u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj i drugim javnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva dijela koji iznosi 51/493 s kojim je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana na prvom katu koji je u Elaboratu etažiranja označen kao stan C2 sveukupne površine 50,62 m[2] , uz ostavu oznake C2 površine 0,95 m[2] , koji stan se nalazi u zgradi identična sa čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3173 K. O. [katastarska općina]-Makar, a sve to bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja.
10. Pregledom preslika zemljišne knjige utvrđeno je da je temeljem prijedloga zaprimljenog 16. rujna 2002. uknjiženo pravo vlasništva na 51/493 dijela BU u korist Splitske banke d.d. i to temeljem Ugovora o kreditu broj 6056-151480 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina.
11. Pregledom Brisovnog očitovanja Splitske banke od 5. listopada 2017. utvrđeno je da se istom dozvoljava brisanje na svoje ime i u svoju korist prenesenog prava vlasništva (na temelju Ugovora o kreditu broj 6056-151480 od 11. rujna 2002. odobrenog tuženiku) koje je upisano na čest. zgr. [katastarska čestica]. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na prvom katu zgrade označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m[2] ZU 3173 KO [katastarska općina]-Makar.
12. Pregledom ZK izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3173 K. O. [katastarska općina]-Makar utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3173 K. O. [katastarska općina]- Makar i to 6. suvlasničkog dijela: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) stan na prvom katu zgrade označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m[2] .
13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva s naslova utvrđenja da bi bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavljao stan u [adresa] označen kao 6. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-6 na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 3173 K. O. [katastarska općina]-Makar, valja primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne imovine, dakle odredbe Obiteljskog zakona (NN 162/98, u daljnjem tekstu ObZ/1998) Odredbom čl. 251. ObZ/1998 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 252. ObZ/1998 propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 257. st. 1. ObZ/1998 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).
14. Cijeneći sadržaj naprijed iznijetih pisanih dokaza proizlazi da je predmetni stan u [adresa] tuženik stekao u vlasništvu prije sklapanja braka s tužiteljicom, a navedeno su u svojim iskazima i potvrdili saslušani svjedoci SU, ĐU, KU, TU, OU, NU, VU i AU. Međutim, unatoč činjenici što je navedeni stan tuženik stekao prije sklapanja braka, tijekom ovog postupka valjalo je utvrditi je li između parničnih stranaka postojala izvanbračna zajednica prije sklapanja njihovog braka, a sve u svrhu utvrđenja je li isti predstavlja izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka. Naime, sukladno odredbi članka 262. ObZ/1998 je određeno da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinsko pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugovima. Pritom valja navesti da je odredbom čl. 3. ObZ/1998 određeno da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca.
15. Na okolnost postojanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka tužiteljica je u svom iskazu navela da su ona i tuženik uistinu živjeli u izvanbračnoj zajednici najmanje pet godina, a ta izvanbračna zajednica da je funkcionirala na način da bi tuženik povremeno dolazio živjeti kod nje, odnosno u stan gdje je ona živjela sa svojim roditeljima i bratom, a povremeno da bi i ona odlazila živjeti kod tuženika u kuću njegovih roditelja gdje da je i on živio. Štoviše, ona da bi znala odlaziti kod njega jednom mjesečno te boraviti i do deset dana. Nadalje, tužiteljica je iskazala da ona i tuženik nisu imali zajedničke financije, međutim da su već tada počeli štedjeti novac za stan koji su namjeravali kupiti u [adresa]. S druge pak strane, tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo da nikada nije živio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom, već da je živio i radio u Vrgorcu, a tužiteljica u [adresa] te da su se tijekom cijelog trajanja njihove veze, dakle od 1998., viđali svega 1-2 puta mjesečno i to kada bi on došao u [adresa] vikendom bez prespavljivanja. Prednje navode tuženika kako parnične stranke nisu nikada stanovale zajedno, već je tužiteljica stanovala kod svojih roditelja u [adresa], a tuženik kod svojih roditelja u Umčanima, potvrdili su u svojim iskazima saslušani svjedoci HU, MU, FU, EU, DU, ĐU, KU, TU, OU, NU, GU i VU. Pri tom su svjedoci HU, ĐU i KU naveli da su se tijekom trajanja njihove veze parnične stranke viđale vikendom, otac tuženika FU je naveo da je tužiteljica kod njih bila svega jednom, brat tuženika EU je naveo da je tužiteljica kod njih bila svega dva puta i to bez prespavljivanja, a tuženik da nikada nije prespavljivao kod nje, ujak tuženika DU i RU su naveli da tužiteljicu nikada nisu viđali da dolazi u Umčane, svjedok KU je naveo da je tužiteljicu u Umčanima sreo svega dva-tri puta prije vjenčanja, dok iz iskaza OU, NU, VU, PU također proizlazi da je tužiteljica u Umčane dolazila rijetko bez prespavljivanja, dok da tuženik nije ni prespavljivao kod tužiteljice u [adresa]. Konačno, iz iskaza svjedoka IU, a koji stanuje u neposrednoj blizini obiteljske kuće tuženikovih roditelja, proizlazi da je ovaj svjedok vidio tužiteljicu u Umčanima svega jedan-dva puta.
16. Cijeneći naprijed iznijete iskaze svjedoka uvjerljivim i argumentiranim razvidnim proizlazi da među parničnim strankama prije sklapanja braka nije postojala izvanbračna zajednica. Naime, temeljna pretpostavka postojanja izvanbračne zajednice jest postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici, a što znači da postoji uzajamna briga i pomaganje, potreba zajedničkog stanovanja te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku. Pritom, za postojanje izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja (samo po sebi) činjenica da oni zajedno žive na istoj adresi već je odlučna činjenica da između njih postoji životna zajednica koja traje duže vremena, dakle da među njima postoji trajnija životna zajednica kako emocionalna tako i ekonomska. U konkretnom slučaju veza tužiteljice i tuženika koja se sastojala od viđanja vikendom, a koja je isključivala zajednički život stranaka, već tek rijetke kućne posjete jedan drugom, te koja nije uključivala ni ekonomsku zajednicu života po ocjeni ovog suda zasigurno ne predstavlja izvanbračnu zajednicu. S tim u vezi razvidnim proizlazi da stan koji je predmet ovog postupka, ne predstavlja ni izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka.
17. Među parničnim strankama nije sporno da je predmetni stan kupljen na način da je tuženik isplatio kupcu iznos od 8.000,00 eur (3.000,00 eur kapare prije potpisivanja Kupoprodajnog ugovora, te 5.000,00 eur na dan zaključenja Kupoprodajnog ugovora) dok je preostala kupoprodajna cijena isplaćena sredstvima stambenog kredita. Iako je tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela da iznos od 5.000,00 eur isplaćen na ime kapare predstavlja novčani iznos kojeg su uštedjele parnične stranke, ista te navode nije potkrijepila nikakvim dokazima. S druge pak strane, tuženik je u svom iskazu naveo da mu je novac za kaparu dao otac FU, a takve navode tuženika potvrdio je i saslušani svjedok FU, otac tuženika. Nadalje, tužiteljica je u svom stranačkom iskazu isticala da je predmetni stambeni kredit otplaćivan (ne u cijelosti) tijekom trajanja bračne zajednice od sredstava kojeg su parnične stranke stekle radom. I te tvrdnje tužiteljice u svom iskazu osporio je tuženik iskazujući da je navedeni stambeni kredit otplatio njegov otac FU dajući mu svaki mjesec novac za otplatu kredita. Prednje tvrdnje tuženika potvrdili su u svojim iskazima tuženikov otac FU, iskazujući da je podmirivao tuženikove mjesečne rate kredita u cijelosti od prve do posljednje rate te tuženikov brat EU, tuženikov ujak DU, RU, KU, OU (ista ne zna je li tuženikov otac u cijelosti ili dijelom otplatio stambeni kredit), ĆU, NU, VU (iskazao je da je tuženikov otac podmirivao istom skoro cijele rate kredita) te AU, a koji su naveli da je tuženikov otac financirao predmetnu kupovinu stana u [adresa]. Štoviše, uzimajući u obzir iskaze svjedoka FU, EU, DU, OU, NU, VU i PU, a iz kojih proizlazi da je tuženikov otac pomagao financijski i radom u rješavanju stambenih pitanja i ostale svoje djece, te cijeneći iskaze svjedoka FU, EU, DU, RU, BU, IU, NU, VU i PU, a iz kojih proizlazi da je tuženikov otac ostvarivao kako prihode radeći u poduzeću TIV Vrgorac (gdje je sukladno iskazu svjedoka RU imao najveću plaću koja mu je dijelom bila isplaćivana na ruke) tako i značajne prihode baveći se poljoprivredom i stočarstvom (potvrdili svjedoci DU, KU, IU, NU i AU) to se uvjerljivim ukazuju tvrdnje tuženika da je navedena otplata stambenog kredita bila financirana od strane njegovog oca. Međutim i takvo utvrđenje u konačnici nije ni relevantno za ishod ovog postupka s obzirom da je za utvrđenje bračne stečevine relevantno je li ista stečena za vrijeme postojanja bračne ili izvanbračne zajednice, vlastitom imovinom ili sredstvima rada, a ne način otplate i izvor sredstava kojima je otplaćen stambeni kredit. Štoviše, u slučaju da je taj kredit otplaćivan sredstvima rada za vrijeme trajanja bračne zajednice, takva okolnost ne ovlašćuje bračnog druga na stjecanje suvlasničkog dijela predmetnog stana, već može postaviti obvezno pravni zahtjev s naslova stjecanja bez osnove, a sve vezano za otplaćivanje kreditnih anuiteta novcem stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.
18. Među parničnim strankama u ovom postupku nije sporno da je predmetni stan u [adresa] kupljen u roh-bau izvedbi, a pri tome je tužiteljica iskazala da navedeni stan u vrijeme kupovine nije imao pregradne zidove, da je imao otvore bez instaliranih zatvora, da je imao ulazna vrata, na podu da nisu bile postavljene ni pločice ni parket osim pločica na balkonu, te da nije bila provedena ni struja ni voda. Nadalje, tužiteljica je iskazala da su u navedeni stan ona i tuženik uselili dva – tri mjeseca nakon svadbe, a isti da je odmah nakon svadbe još uvijek bio u roh-bau stanju pa da su ga u ta dva – tri mjeseca uredili uz pomoć njihovih prijatelja, rodbine i novca kojeg su dobili na vjenčanju. Suprotno prednjim navodima tužiteljice, tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo da su u predmetni stan tužiteljica i on uselili mjesec i pol dana nakon sklapanja braka iz razloga što još u stanu nije bila priključena voda. Međutim, u vrijeme sklapanja braka, taj stan da je bio u cijelosti namješten i u njemu da se moglo stanovati izuzev činjenice što još nije bio osiguran dotok vode. Nadalje, tuženik je iskazao da su sve radove u navedenom stanu u svrhu opremanja istog za stanovanje obavili njegov otac i brat koji je električar, a njegov otac da mu je i financijski pomogao prilikom opremanja tog stana. I ove tvrdnje tuženika potvrdili su saslušani svjedoci FU, EU, DU, RU, LU, ĐU, KU, TU, OU, ĆU, NU, GU, VU i AU. Iz iskaza tih svjedoka proizlazi da su u predmetnom stanu radove obavljali tuženikov otac FU, tuženikov brat EU (na postavljanju elektroinstalacija), tuženikov ujak DU (koji je radio besplatno) te kolege tuženikovog oca RU (za što mu je tuženikov otac platio), LU (koji je radio besplatno na zamolbu tuženikovog oca kao protuuslugu istom), ĆU (kojem je platio tuženikov otac), a svjedok TU je pritom iskazao da je tuženikov otac tuženiku financijski pomagao u uređenju predmetnog stana. Konačno, iz iskaza saslušanih svjedoka FU, EU, DU, ĐU, BU, TU, OU, NU, VU i PU proizlazi da je predmetni stan bio u cijelosti uređen za stanovanje do vjenčanja parničnih stranaka, izuzev priključka za vodu. Cijeneći naprijed iznijete navode svjedoka uvjerljivim i argumentiranim, a iz kojih proizlazi da su sva ulaganja u predmetni stan izvršena prije sklapanja braka parničnih stranaka, dakle sredstvima koja ne predstavljaju ni izvanbračnu ni bračnu stečevinu, to nisu ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi tužiteljica mogla steći stvarna prava na predmetnoj nekretnini. Naime, temeljem provedenog dokaznog postupka ničim nije utvrđeno da bi tužiteljica ulagala svoju vlastitu imovinu ili imovinu koja bi predstavljala bračnu stečevinu u navedeni stan koji predstavlja vlastitu imovinu tuženika pa se nisu ostvarile ni zakonske pretpostavke za stjecanje stvarnih prava sukladno članku 9. toč. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).
19. Slijedom svega naprijed iznijetog, sud je neosnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista zatražila utvrđenje da je s osnova bračne stečevine suvlasnica za ½ dijela posebnog dijela nekretnine koja se nalazi u nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ površine 441 m2 u ZU 3173 u KO [katastarska općina]-Makar, koji stan je upisan kao 6. suvlasnički dio: 51/493 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-6, stan na prvom katu zgrade, označen u Elaboratu etažiranja kao C2, površine 50,62 m2, pa da je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva nad navedenom predmetnom nekretninom za 1/2 dijela, uz istodoban upis brisanja tog prava u srazmjernom dijelu s imena tuženika, te je isti kao takav odbio, a kako je to i odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
20. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 564,95 bodova, za sastav podneska od 21. ožujka 2024. 564,95 bodova, za pristup ročištima od 20. ožujka 2024. , 6. lipnja 2024., 30. rujna 2024., 16. siječnja 2025., 24. ožujka 2025., 27. svibnja 2025. i 8. listopada 2025. po 564,95 bodova, ukupno dakle 5.084,55 boda, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda i PDV-om daje iznos od 12.711,37 eur.
U Splitu 27. studenog 2025.
S U D A C
DUNJA RUMORA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
– pun. tužiteljice
– pun. tuženika
– u spis