Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2365/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić odvjetnik iz Zagreba, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2025., poslovni broj P-6290/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2025., poslovni broj P-6290/2024-9.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odredba članka 5./TROŠKOVI, Ugovora o [broj kredita] od 19. travnja 2006. godine zaključenog između tužitelja ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedan zarez pedeset posto) iznosa kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 185,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.4.2006. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka iznos od 1.231,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. svibnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika od 19. travnja 2006. sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita."
7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora sklopljen Ugovor o [broj kredita]. travanja 2006. kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 19.959,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je odredbom članka 5. Ugovora određeno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita, te da je tužiteljica navedenu naknadu platila 21. travnja 2006. u visini od 185,09 EUR.
8. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratnih troškova obrade kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, te da tužiteljica nije ni mogla pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj.
8.1. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila kod tuženika i da su ona i suprug pročitali ugovor, da je prigovorila naknadi za obradu kredita pitajući zašto se morala plaćati naknada za obradu kredita, da je tuženik rekao da tako mora biti u ugovoru i da se ne može mijenjati, te da je Ugovor o kreditu bio za kupnju vozila koje je koristila za osobne svrhe.
9. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9.1. Prema odredbi članka 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovora odredba je ništava.
10. Kako je odredba čl. 5. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, niti je bila upoznata na što se točno navedeni troškovi odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 185,09 EUR-a zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2006. do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18, 126/21, 114/22. – dalje ZOO).
12. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.
13. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020.
14. Neosnovano se tuženik poziva i na odredbu čl. 85. ZZP-a kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
14.1. Naime ovaj sud nalazi da nije jasno niti razumljivo zašto tuženik naplaćuje naknadu u visini od 1,50% od ukupnog iznosa odobrenog kredita prilikom prvog korištenja kredita iako se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika.
14.2. Iz presude pak Suda Europske unije C-565/21 proizlazi da je za ocjenu jasnoće i razumljivosti ugovorne odredbe kojom se predviđa da zajmoprimac plaća naknadu za obradu zahtjeva nadležni sud dužan provjeriti, s obzirom na sve relevantne činjenične elemente, je li zajmoprimcu omogućeno da procijeni ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega, te shvati prirodu usluga koje se pružaju u zamjenu za troškove predviđene navedenom odredbom.
14.3. U konkretnom slučaju djelatnici banke nisu tužiteljici pojasnili na što se točno troškovi naknade odnose tako da nije mogla shvatiti prirodu usluga koje se pružaju u zamjenu za troškove.
15. Neosnovano tuženik u izjavljenoj žalbi osporava i odluku o parničnom trošku u odnosu na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude.
15.1. Naime, radi se o ročištu na kojem se donosi, objavljuje i dostavlja presuda (čl. 155. st. 1. ZPP), a punomoćnik tužiteljice pristupio je na ročište, te ima pravo na trošak sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.).
16. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 27. studeni 2025.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović