Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-148/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ZL zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-287/2019-17 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K- 287/2019-17 od 9. veljače 2023. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda broj 39. K-179/2019 od 16. srpnja 2019. protiv optuženog ZL zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 453. ZKP/08 optuženi ZL oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave - opisano u članku 278. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1. -5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik tvrdi da je okrivljenik unošenjem neistinitog podatka o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u podneseni zahtjev za naknadu štete i uporabom iste te isprave radi ostvarivanja navedenih prava, izradio lažnu ispravu i uporabio je kao pravu.

4.1. Takvi žalbeni navodi državnog odvjetnika su neosnovani jer izradba lažne isprave predstavlja materijalno krivotvorenje isprave, kojoj je svojstveno da ne potječe od osobe koja je u njoj označena kao izdavatelj. Lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je ona stvarno nije izdala. Lažna isprava postoji i onda kad joj je sadržaj istinit, ali ju nije izdala osoba koja je u njoj navedena kao njezin izdavatelj.

4.2. Iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik osobno ispunio odštetni zahtjev, potpisao ga svojim imenom i podnio dana 12. travnja 2018. godine osiguravajućem društvu [obrt], a činjenica da je u taj odštetni zahtjev unio neistinit podatak ne čini tu ispravu lažnom u smislu članka 278. stavak 1. KZ/11. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je za sam pojam lažne isprave irelevantno pitanje istinitosti sadržaja, tako da isprava sa neistinitim sadržajem ima svojstvo prave isprave ako je izdana od osobe koja je na njoj naznačena kao izdavatelj. Imajući u vidu da je optuženik kao vlasnik vozila marke Hyundai, tip Tuscon 1,7 CRDI, reg. oznaka [registarska oznaka], od osiguravajućeg društva zatražio naknadu štete iz osiguranja automobilskog kaska, u kojem zahtjevu je i naveo da je njegov otac upravljao tim vozilom i imao nesreću, te je taj zahtjev i potpisao, pa se stoga ne radi o lažnoj ispravi, jer je lažna isprava ona koja sadrži izjavu, koja se pripisuje osobi koja ju nije dala ili sadrži izjavu.

4.3. Prema tome, navedenim postupanjem, okrivljenik nije izradio lažnu ispravu i upotrijebio kao pravu, pa da bi počinio kazneno djelo iz članka 178. stavak 1. KZ/11. Predmetni odštetni zahtjev doduše, sadrži jedan neistinit navod, ali je takva isprava unatoč tome prava isprava jer potječe od osobe koja je na njoj označena kao izdavatelj.

4.4. Potrebno je istaknuti da svojstvo lažne isprave ima isprava koja sadrži izjavu koja se pripisuje osobi koja ju nije dala ili sadrži izjavu neke osobe koja ne postoji te da za utvrđenje da li je isprava lažna ili ne nije bitno da li je njen sadržaj istinit ili ne, već je za nju bitno samo to da u njoj sadržana izjava nije dana od onog koji je označen kao osoba koja je sačinila tu ispravu. Drugim riječima, lažna je isprava ona koja ne potječe od onog koji je izradio. Slijedom navedenog postupanje optuženika ne sadrži obilježja terećenog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

5. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

Dubrovnik, 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav