Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-327/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MŽ, zbog dva kaznena djela iz članka 139 stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19-dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženog MŽ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, pod poslovnim brojem K-169/2022 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženog MŽ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu optuženi MŽ proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisana u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11. Optuženom MŽ je je za kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Optuženi MŽ je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) okrivljeni MŽ dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka na način da dužan na ime paušalne svote platiti iznos u visini od 800,00 kuna/ 106,17 eura, trošak svjedoka HŽ u iznosu 127,34 kuna/ 16,91 eura, odnosno sveukupno 927,34 kuna/123,08 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe dok će se o visini ostalih troškova, po potrebi odlučiti zasebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljeniku za inkriminirana kaznena djela utvrdi pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po deset mjeseci te da okrivljeniku opozove uvjetnu osudu kojom mu je također izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i navedenu kaznu uzme kao utvrđenu, pa da okrivljenika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Protiv navedene presude žalbu je uložio i optuženi MŽ putem branitelja Ivana Milanovića, odvjetnika u Umagu, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno traži da se okrivljenika i njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća suda drugog stupnja.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani optuženik, branitelj optuženika i predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

O žalbi optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

4. Optuženi MŽ se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u bitnome navodi da je prvostupanjski sud trebao provest psihijatrijsko vještačenje kojim bi se utvrdila ubrojivost optuženika inkriminirane zgode kako je predlagala obrana u dokaznom postupku imajući u vidu ponašanje optuženika i iskaze policijskih službenika iz kojih proizlazi da je okrivljenik MŽ bio pod utjecajem alkohola.

4.1. Suprotno naprijed ukratko iznijetom žalbenom stavu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvoga stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka s pravom utvrdio da se optuženi MŽ kritične zgode uistinu ponio upravo na način kako je opisano u činjeničnom supstratu izreke pobijane presude, čime je u objektivnom i subjektivnom smislu ostvario obilježja bića dva kaznena djela protiv osobne slobode

–prijetnja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, navedena u izreci presude, za koja je proglašen krivim, na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11.

4.2. Suprotno stavu žalitelja, osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog branitelja za provođenjem psihijatrijsko vještačenja optuženika te je za svoju odluku dao razloge u točkama 13. -20. pobijane presude na što se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja.

4.3. Prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne i druge relevantne činjenice u ovom predmetu. Svoje zaključke o odlučnim i drugim važnim činjenicama prvostupanjski sud temelji na logičnoj i savjesnoj analizi te kritičkoj i pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti svih relevantnih dokaza izvedenih na raspravi, posebice proturječnih, koje sagledava kako svaki za sebe tako i u međusobnoj vezi. Na temelju takve analize dokaza prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u konkretnom slučaju na izvjestan način dokazano da je optuženik MŽ, na način kako se to pobliže činjenično opisuje u izreci prvostupanjske presude, počinio dva kaznena djela prijetnje službenim osobama za koja se tereti u ovom postupku.

4.4. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud dao ocjenu izvedenih dokaza, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio zlom policijskim službenicima DŽ i IŽ da bi ih zastrašio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenim osobama u svezi s njihovim radom o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, svjedoci oštećenici DŽ i IŽ su detaljno i okolnosno iskazivali o ponašanju optuženika, a njihov iskaz je potvrđen i iskazima svjedoka CŽ i HŽ kao i sadržajem cjelokupne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku.

4.5. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza svih saslušanih svjedoka kao i ostalih dokaza izvedenih u dokaznom postupku kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

O žalbi državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

5. Nije u pravu državni odvjetnik kad se žali zbog odluke o kazni, tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

5.1. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

5.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

5.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti kod optuženika njegove osobne prilike (otac malodobnog djeteta) te njegovo izraženo kajanje dok mu je pravilno kao otegotnu okolnost cijenio višestruku osuđivanost.

5.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

5.5. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na svako pojedino kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci

nakon čega je optuženika osudio na temelju odredbi za stjecaj na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, cijeneći, a sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11 počiniteljevu ličnost te počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti. I po stavu ovog suda upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

5.6. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud trebao opozvati uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Puli – Pola Kzd-17/18-15 od 24. ožujka 2021., pravomoćna 16. travnja 2021., kojom je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno na tri godine jer i po stavu ovog suda nije bilo mjesta opozivu uvjetne osude jer je okrivljenik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela protiv osobne slobode kao drugačijeg pravnog objekta te jer je okrivljeniku u ovom kaznenom postupku izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, što je kazna do jedne godine, pa opoziv uvjetne osude nije obligatoran.

5.7. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni.

6. Kako žalbenim razlozima okrivljenika i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno to je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove odluke.

Dubrovnik, 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž