Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-308/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančiće predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužne izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-260/2021-22 od 1. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, te se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P- 260/2021-22 od 1. veljače 2023., potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka tužitelja sadržana u presudi Općinskog suda u Koprivnici broj P-260/2021-22 od 1. veljače 2023. pod točkom III. izreke preinačava i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 1.275,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja se obračunava po stopi na temelju članka 29. stavak 2. ZOO-a (Uredba o izmjeni ZOO od 29. prosinca 2022.) i to od dana presuđenja do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka s razlikom do traženih 1.916,15 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-260/2021-22 od 1. veljače 2023. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te se točkom I. izreke utvrđuje da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu br. 041-50-2877414, od 08. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, vezano uz ugovorenu kamatnu stopu koja iznosi 5,85 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 Ugovora o kreditu br. 041-50-2877414, od 08. lipnja 2005.. sklopljenog između tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi “Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema Otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita, ovdje tužitelju, po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu”.

Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.376,40 EUR-a/10.370,47 kn, s osnova preplate anuiteta zbog promjene tečaja CHF-a, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od 03. studenog 2011. pa do konačnog plateža, po stopi koja se određuje za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena, te po stopi za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do isplate, koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Točkom II. izreke navedene presude odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 293,10 EUR-o/ 2.208,34 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom III., izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 1.578,91 EUR-o,/11.896,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja se obračunava po stopi na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a ( v. Uredba o izmjeni ZOO od 29.12.2022.) i to od dana presuđenja do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odnosno zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava te osporava i odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno, u protivnom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na predmet spora dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja povodom žalbe tužitelja i povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u žalbi ne navodi kojom bitnom povredom odredaba parničnog postupka bi pobijana presuda bila zahvaćena, dok se tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kojom međutim, nije zahvaćena pobijana presuda kao ni pobijano rješenje budući pobijana presuda, a i pobijano rješenje, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati, izreka presude kao i izreka rješenja je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen konačno uređen tužbeni zahtjev tužitelja, no pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništenosti odredbi vezanih za promjenjivost ugovorene odredbe o kamatnoj stopi i vezanost kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, te zahtjev za isplatu razlike preplaćene kamate na glavnicu kredita u odnosu na kamatu koju bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, te razlike vezane uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen Ugovor o kreditu do 8. lipnja 2005., da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, da je kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjana temeljem odluke tuženika, da su anuiteti kredita tijekom otplate kredita rasli zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF-a, da je kredit otplaćen.

8. Tijekom postupka, a i sada u žalbenom postupku tuženik problematizira primjenjivost odluka iz postupka kolektivne zaštite potrošača na odnos stranaka u ovom postupku, ima li tužitelj status potrošača te da li je potraživanje tužitelja u zastari. Zatim, iz pobijane presude kao i iz stanja spisa, a i sada u žalbenoj fazi sporno je i jesu li ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, je li se sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo u odnosu na valutnu klauzulu, sporna je pravilnost materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose.

9. Prvostupanjski sud je pored pozivanja na kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćne 13. lipnja 2014. (Pž-6632/17, Pž-7129/13), i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj Rev-221/18 i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, iznesao jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, te je usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), te je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos s osnove promjene tečaja CHF, a odbio u odnosu na isplatu s osnove promjenjivosti kamatne stope, budući je tužitelj za taj dio povukao tužbeni zahtjev kojem povlačenju se tužitelj protivio smatrajući da se radi o preinaci tužbe.

12. Iako bi se konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja, a nakon provedenog financijskog vještačenja, obzirom na naznačen VPS u tužbi, mogao smatrati smanjenjem tužbenog zahtjeva, konačno uređen tužbeni zahtjev koji je manji u odnosu na nominalni dio, ne predstavlja povlačenje tužbe u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a za koje bi trebao pristanak tuženika, već se radi o dispoziciji tužitelja koja po naravi ima učinak povlačenja tužbe na način da za dio koji je povučen, tužbeni zahtjev više ne egzistira.

13. Podnesak kojim tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka sadržava i povlačenje dijela tužbenog zahtjeva na isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjenjivosti kamatne stope, a kako je prvotno postavio tužbeni zahtjev. Dakle, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev uskladivši ga sa nalazom i mišljenjem vještaka, te traži utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe po kojoj se obveza tužitelja vezuje uz valutnu klauzulu u CHF, te isplatu iznosa od 41.376,40 EUR na ime razlike vezane za valutnu klauzulu u CHF s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Prvostupanjski sud je pravilno i prema stavu ovog suda, zauzeo stav da se ne radi o preinaci tužbe, već o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjenjivosti kamatne stope, (članak 191. stavak 3. ZPP). Međutim kako se radi o dispoziciji tužitelja koja ne podliježe normi iz članka 193. stavak 2. ZPP-a, to povučeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope više ne egzistira te je suvišna odluka pobijane presude pod točkom II izreke kojom odbija taj dio smanjenog (povučenog) tužbenog zahtjeva.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužitelja nije zastarjela jer da podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. ZOO/05 je prekinuta zastara predmetne tražbine jer rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, kojima je utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu pa do podnošenja tužbe u ovom postupku (27. srpnja 2021.).

16. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( 1/22 ) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 ), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 ). U ovom predmetu tužba je podnesena 27. srpnja 2021., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.

17. Iz sadržaja Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, proizlazi da ugovor nije sklopljen u svrhu zanimanja / poslovne aktivnost ili poduzetničke djelatnosti tužitelja, a niti to proizlazi iz isprava dostavljenih po tuženiku. Kredit je sklopljen za kupnju osobnog vozila marke Renault.

18. Pravilno prvostupanjski sud zauzima stav da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio potrošač, pa pravilno neosnovanim ocjenjuje tuženikov prigovor i zaključuje da se na istog primjenjuje presuda Visokog trgovačkog suda RH donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji je vođen i protiv ovdje tuženika po bitno istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

19. Tužitelj je dokazao da je potrošač u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, jer da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu za svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok tuženik nije pružio niti jedan dokaz koji bi ukazivao da tužitelj nije potrošač.

20. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da su u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primjeni na ovaj način ugovorenu valutnu klauzulu u CHF ništetne pa je primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a i članka 1111. ZOO-a ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.376,40 EUR s osnove promjene tečaja valute CHF.

21. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj otplatio. Naime, ocjena je suda prvog stupnja da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih, radi čega nije osnovan tuženikov prigovor glede tijeka zateznih kamata. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

22. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju parnične troškove primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa), no prilikom određivanja troškova postupka na koje tužitelj ima pravo, pogrešno je za ročište od 8. studenog 2022., a koje je odgođeno tužitelju priznao punu naknadu u iznosu od 199,08 EUR, umjesto da je pravilnom primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife tužitelju odredio naknadu troška u iznosu od 25% nagrada iz Tbr 7., odnosno 49,77 EUR. Prvostupanjski sud tužitelju priznaje trošak za podnesak od 3. studenog 2022., međutim, takav podnesak ne postoji u spisu predmeta.

23. Stoga tužitelju pripadaju troškovi postupka za sastav tužbe u iznosu od 199,08 EUR-a, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR-a, zastupanje na dva ročišta i to ročište od dana 12.5.2022., i 12.1.2023.g. svako u iznosu od 199,08 EUR-a, za ročište za objavu u iznosu od 99,54 EUR, te za podneske od dana 7.10.2022., svakog u iznosu od 199,08 EUR-a, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 EUR-a, za pristup na ročište 8.11.2022., koje odgođeno 49,77 EUR, odnosno uku0pan trošak tužitelja iznosi1.045,13 EUR, a na koji trošak valjalo je uračunati PDV od 25% u iznosu od 261,28 EUR tako da ukupan trošak iznosi 1.306,41 EUR. Budući da je tužitelj uspio sa 82,4% u tom postotku mu je priznat trošak u iznosu od 1.076,48 EUR kojem iznosu se pribraja iznos troška predujma za vještačenje od 199,08 EUR, a koji trošak se priznaje u cijelosti budući je bio neophodan za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva tužitelja, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.275,56 EUR. Tužitelj je obveznik plaćanja sudske pristojbe te stoga ostvaraju pravo i na naknadu troška sudske pristojbe, a o plaćanju iste sud vodi evidenciju i postupka u skladu s člankom 27. i 28 Zakona o sudskim pristojbama.

24. Prema Tbr. 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa stoga tužena neosnovano napada pobijanu odluku o troškovima postupka u odnosu na obračun troškova po vrijednosti boda od 2,00 EUR.

25. Žalbenim navodima tuženik nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. stavak 1. i stavak 2. ZPP, žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom I izreke, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka žalba tuženika djelomično osnovana te je odluka o troškovima postupka na temelju članka 380. ZPP-a, preinačena na način kako to i proizlazi izreke rješenja.

26. Budući tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na predmet spora, a u odnosu na odluku o troškovima postupka uspio je sa cca 10% to je temeljem članka 166. ZPP- a, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

27. Obzirom na navedeno presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić