Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 898/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 898/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P. iz Z. B., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu P.-D. u Z., protiv tuženice Osnovne škole Z. B. iz Z. B., OIB:..., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi radi nedopuštenosti odluke o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, vraćanja na rad i isplate plaće, odlučujući o tužiteljevoj reviziji podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj R-1799/2022-2 od 24. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj Pr-1675/2021-18 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Osnovna škola, Z. B., ..., ... Z. B., OIB: ... o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja klasa: 114-04/21-01/01, urbroj: 2211/08-380-30-21-01 od 30. 06. 2021. godine tužitelju P. Ž. iz Z., ..., OIB: ... nezakonita i nedopuštena pa se tuženiku nalaže da tužitelja vrati na radno mjesto voditelja računovodstva u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku Osnovna škola, Z. B., ..., ... Z. B., OIB: ... da tužitelju P. Ž. iz Z., ..., OIB: ... plati neisplaćene plaće:

 

- za mjesec srpanj 2021. godine u brutto iznosu od 8.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. 08. 2021. godine do isplate;

 

- za mjesec kolovoz 2021. godine u bruto iznosu od 8.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. 09. 2021. godine do isplate,

 

a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Osnovna škola, Z. B., ..., ... Z. B., OIB: ... da tužitelju P. Ž. iz Z., ..., OIB: ... na ime naknade štete isplati iznos od 44.736,56 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presuda suda prvog stupnja pa do isplate stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku Osnovna škola, Z. B., ..., ... Z. B., OIB: ... da tužitelju P. Ž. iz Z., ..., OIB: .... nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presuda suda prvog stupnja pa do isplate stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.".

 

II. O d b i j a s e protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja Ž. P., ..., Z., OIB: ..., kod poslodavca Osnovna škola Z. B., ..., ... Z. B. OIB: ... prestao s danom 16. kolovoza 2021.".

 

III. N a l a ž e s e tužitelju/protutuženiku Ž. P. da tuženici/protutužiteljici Osnovnoj školi Z. B. naknadni troškove postupka u iznosu od 6.875,00 kn (šesttisućaosamstosedamdesetpet kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 30. ožujka 2022. godine pa do isplate, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu troškova u iznosu od 5.000,00 kn (petisuća kuna)."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-1675/2021-18 od 30. ožujka 2022. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 6.875,00 kn sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. do isplate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu."

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu u smislu istaknutih revizijskih navoda ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Iako je u reviziji naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih smatra da je ta bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena, odnosno nije naveo razloge zbog kojih reviziju podnosi. Stoga ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP tužiteljev neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

 

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženičine odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, vraćanje na rad na radno mjesto voditelja računovodstva, isplatu plaće i naknadu štete.

 

9. Protutužbenim zahtjevom tuženica je zahtijevala utvrđenje da je tužitelju radni odnos kod tuženice prestao s danom 16. kolovoza 2021.

 

10. Sudovi su, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužiteljev tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan ocijenivši da je tuženica, na kojoj je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu   ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), tijekom postupka dokazala postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja normiranog odredbom čl. 115. st. 1. točka 3. ZR.

 

11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, a posebno drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR.

 

12. Provedenim dokazima utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj radio kod tuženice na radnom mjestu voditelj računovodstva od 2007.,

 

- da poslove voditelja računovodstva tužitelj nije obavljao u skladu sa blagajničkim poslovanjem (čl. 4., čl. 11. i čl. 13. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu), te da  je u razdoblju od 2012. do 2020. od iznosa koji je uplaćen na blagajni  (ukupno: 549.489,35 kuna) evidentirao isplate u iznos od 345.446,75 kuna, da je od tog iznosa na žiro računu evidentirao samo uplatu iznosa 96.137,00 kuna, dok za ostatak iznosa 249.309,75 kn nije pronađena vjerodostojna dokumentacija, da je razlika između izvršenih uplata i isplata 204.042,60 kuna, a propisani blagajnički maksimum je 5.000,00 kuna, te da za 2020. nije sačinio Izvješće o provedenom popisu imovine i obveza;

 

- da je tužitelj protiv tuženičine odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 14. lipnja 2021.,

 

- da je tuženica odlukom od 17. lipnja 2021. stavila izvan snage odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 27. svibnja 2021.,

 

- da je tužitelj tuženičinu odluku od 17. lipnja 2021. primio 23. srpnja 2021.,

 

- da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti tuženičine odluke  o otkazu redovitom otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2021. (koju je tuženica stavila izvan snage prije nastupanja konačnosti) pred Općinskim sudom u Zlataru te da je taj radni spor (Pr-1593/2021) pravomoćno okončan rješenjem kojim je tužba odbačena,

 

- da je tuženica 30. lipnja 2021. donijela odluku o otkazu ugovora o radu čiju zakonitost tužitelj pobija u ovom postupku,

 

- da je tuženica omogućila tužitelju iznošenje obrane u smislu čl. 119. stavak 1. ZR,

 

- da je tuženica provela postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom (čl. 150.  st. 1. ZR u vezi s čl. 153. st. 3. ZR),

 

- da je školski odbor tuženice dao prethodnu suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2021. sukladno odredbi čl. 114.  st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne  novine", broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/1., 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18,  98/19 i 64/20).

 

13. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj je u reviziji naveo da je nakon zaprimanja (prve) poslodavčeve odluke o otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2021., koja je u postupovnom smislu egzistirala od trenutka kada ju je tužitelj zaprimao, zasnovana litispendencija, nakon čega tuženik više ne može donositi jednostrane odluke kojom mijenja donesenu odluku o otkazu ugovora o radu bez da se "o tome ne pita druga strana". Istaknuo je da je u zakonskom roku za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava tuženici podnio (14. lipnja 2021. - zahtjev je predan pošti preporučenom pošiljkom) zahtjev za zaštitu prava ukazujući na nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu jer ju je tuženica donijela bez suglasnosti školskog odbora tuženice. Smatra da tuženica nije mogla dva puta donijeti odluku o otkazu ugovora o radu temeljeći pobijanu odluku na identičnom činjeničnom stanju i identičnim razlozima za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem.

 

14. Tužitelj u reviziji neosnovano tvrdi da poslodavac nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu te nakon što radnik zaprimi tu odluku, više ne može jednostranom odlukom opozvati donesenu odluku o otkazu ugovora o radu. Prema ustaljenoj praksi ovoga suda te pravnom shvaćanju zauzetom u odlukama ovoga suda (primjerice u odlukama broj Revr-165/04 od 15. studenoga 2006., broj Rev-2656/2018 od 9. ožujka 2021. i drugim) u slučaju kad tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnese zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a potom i tužbu, takva odluka o otkazu ugovora o radu nije postala konačna.

 

14.1. Konačna odluka poslodavca je ona odluka koja nakon donošenja nije pravnim putem osporavana od strane radnika na način i u rokovima propisanim ZR, niti ju je sam poslodavac u tim rokovima stavio van snage. Nakon nastupanja konačnosti odluke o otkazu ugovora o radu poslodavac više nije ovlašten sam jednostrano opozvati tu odluku (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2006.).

 

15. U predmetnom slučaju, u kojem tuženičina odluka o otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2021. nije postala konačna, tuženica je, kao poslodavac imala ovlast staviti izvan snage tu odluku o otkazu ugovora o radu. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-238/16 od 30. ožujka 2017. prema kojem "Poslodavac ima ovlast staviti izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu protiv koje je radnik podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu nadležnom sudu."

 

16. Budući da je tuženica imala ovlast opozvati ranije donesenu odluku o otkazu ugovora o radu jer ista nije postala konačna u vrijeme opoziva, neosnovana je tužiteljeva tvrdnja da je tuženica donijela dvije odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju temeljeći predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu na identičnom činjeničnom stanju i identičnim razlozima za otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika zbog kojih razloga je bila donesena ranija po poslodavcu opozvana odluka o otkazu ugovora o radu, koju je tuženica opozvala prije nastupanja konačnosti.

 

17. Slijedom navedenog proizlazi da su sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

 

 

18. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu