Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-182/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Ledić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4520/2024. od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4520/2024. od 8. siječnja 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4520/2024. od 8. siječnja 2025. utvrđena je ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu od 7. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi: "3. TREĆE/NAKNADA 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 400,35 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2007. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 558,73 EUR-a, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora o kreditu od 7. svibnja 2007. sklopljenog između njega kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu 0,50% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, a slijedom toga i zahtjev za isplatom plaćene naknade u iznosu od 400,35 EUR-a koju je tužitelj platio dana 15. svibnja 2007.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 7. svibnja 2007. kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 136.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 360 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

Nadalje, da je odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena naknada za obradu kredita, tzv. ulazna naknada u iznosu od 0,50% od iznosa kredita što je tuženik dana 15. svibnja 2007. naplatio u iznosu od 3.016,44 kuna odnosno 400,35 EUR-a ali da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07., 79/07.) ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, jer da je istu unaprijed formulirao tuženik, trgovac zbog čega tužitelj, potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pa suprotno načelu savjesnosti i poštenja da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, a naknada da je određena u postotku od odobrenog iznosa kredita što korisnike kredita da dodatno dovodi u neravnopravan položaj.

8. Tužitelj dakle, nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi a odredbom članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a stavkom 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Protivno stoga žalbenim navodima sporna odredba članka 3. Ugovora o kreditu je ništetna sukladno odredbi članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 102. stavak 1. u svezi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača pa kako je tužitelj temeljem ništetne odredbe izvršio isplatu u korist tuženika na ime jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva dana 15. svibnja 2007., to je sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pravilno naložio tuženiku da taj plaćeni iznos plati odnosno vrati tužitelju na koji iznos je kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti i kamate temeljem odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.

10. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare koji je istakao tuženik i pri tom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. srpnja 2024. odnosno zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz točke I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, to zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnove iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 27. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin