REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5579/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Juraj Blažičko iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa odvjetnica Tihana Svetec iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. listopada 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. studenoga 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. platiti tužitelju VC 7.376,25 eur s zateznim kamatama na
- iznos od 5,34 EUR od 11. studenog 2008. godine do isplate;
- iznos od 13,63 EUR od 8. siječnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 19,00 EUR od 14. veljače 2009. godine do isplate;
- iznos od 20,20 EUR od 5. ožujka 2009. godine do isplate;
- iznos od 13,98 EUR od 7. travnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 12,62 EUR od 9. svibnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 10,47 EUR od 6. lipnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 9,87 EUR od 9. srpnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 7,90 EUR od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos od 10,21 EUR od 10. rujna 2009. godine do isplate;
- iznos od 6,58 EUR od 13. listopada 2009. godine do isplate;
- iznos od 8,41 EUR od 10. studenog 2009. godine do isplate;
- iznos od 11,45 EUR od 8. prosinca 2009. godine do isplate;
- iznos od 15,93 EUR od 9. siječnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 19,76 EUR od 10. veljače 2010. godine do isplate;
- iznos od 18,42 EUR od 6. ožujka 2010. godine do isplate;
- iznos od 25,17 EUR od 7. travnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 26,99 EUR od 8. svibnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 36,93 EUR od 10. lipnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 44,63 EUR od 13. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 41,38 EUR od 14. kolovoza 2010. godine do isplate;
- iznos od 60,16 EUR od 15. rujna 2010. godine do isplate;
- iznos od 51,13 EUR od 16. listopada 2010. godine do isplate;
- iznos od 48,13 EUR od 9. studenog 2010. godine do isplate;
- iznos od 62,09 EUR od 10. prosinca 2010. godine do isplate;
- iznos od 74,83 EUR od 14. siječnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 61,02 EUR od 11. veljače 2011. godine do isplate;
- iznos od 66,35 EUR od 11. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos od 60,49 EUR od 9. travnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 74,36 EUR od 11. svibnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 89,64 EUR od 14. lipnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 93,26 EUR od 9. srpnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 151,13 EUR od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;
- iznos od 95,37 EUR od 13. rujna 2011. godine do isplate;
- iznos od 86,95 EUR od 14. listopada 2011. godine do isplate;
- iznos od 87,92 EUR od 15. studenog 2011. godine do isplate;
- iznos od 88,94 EUR od 13. prosinca 2011. godine do isplate;
- iznos od 97,83 EUR od 13. siječnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,49 EUR od 4. veljače 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,06 EUR od 6. ožujka 2012. godine do isplate;
- iznos od 98,80 EUR od 13. travnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 100,23 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,70 EUR od 14. lipnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 99,51 EUR od 10. srpnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 101,11 EUR od 7. kolovoza 2012. godine do isplate;
- iznos od 92,06 EUR od 15. rujna 2012. godine do isplate;
- iznos od 97,33 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate;
- iznos od 99,15 EUR od 8. studenog 2012. godine do isplate;
- iznos od 97,31 EUR od 8. prosinca 2012. godine do isplate;
- iznos od 100,92 EUR od 5. siječnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 94,66 EUR od 7. veljače 2013. godine do isplate;
- iznos od 96,57 EUR od 6. ožujka 2013. godine do isplate;
- iznos od 99,89 EUR od 5. travnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 97,89 EUR od 4. svibnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 90,08 EUR od 6. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 87,12 EUR od 3. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 88,49 EUR od 7. kolovoza 2013. godine do isplate;
- iznos od 93,35 EUR od 5. rujna 2013. godine do isplate;
- iznos od 98,42 EUR od 4. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos od 96,13 EUR od 6. studenog 2013. godine do isplate;
- iznos od 97,16 EUR od 4. prosinca 2013. godine do isplate;
- iznos od 95,11 EUR od 9. siječnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 97,36 EUR od 6. veljače 2014. godine do isplate;
- iznos od 100,71 EUR od 5. ožujka 2014. godine do isplate;
- iznos od 98,64 EUR od 3. travnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 96,00 EUR od 6. svibnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 94,32 EUR od 4. lipnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 95,98 EUR od 3. srpnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 98,38 EUR od 5. kolovoza 2014. godine do isplate;
- iznos od 100,79 EUR od 3. rujna 2014. godine do isplate;
- iznos od 101,54 EUR od 3. listopada 2014. godine do isplate;
- iznos od 104,80 EUR od 3. prosinca 2014. godine do isplate;
- iznos od 104,47 EUR od 8. siječnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. veljače 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. ožujka 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. travnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. svibnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 20. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 4. srpnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. rujna 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 1,41 EUR od 11. studenog 2008. godine do isplate;
- iznos od 2,93 EUR od 8. siječnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,92 EUR od 14. veljače 2009. godine do isplate;
- iznos od 4,14 EUR od 5. ožujka 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,00 EUR od 7. travnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,75 EUR od 9. svibnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,35 EUR od 6. lipnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,24 EUR od 9. srpnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,88 EUR od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,30 EUR od 10. rujna 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,64 EUR od 13. listopada 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,97 EUR od 10. studenog 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,53 EUR od 8. prosinca 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,36 EUR od 9. siječnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 4,06 EUR od 10. veljače 2010. godine do isplate;
- iznos od 3,81 EUR od 6. ožujka 2010. godine do isplate;
- iznos od 5,06 EUR od 7. travnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 5,39 EUR od 8. svibnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 7,22 EUR od 10. lipnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 8,63 EUR od 13. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 8,04 EUR od 14. kolovoza 2010. godine do isplate;
- iznos od 11,49 EUR od 15. rujna 2010. godine do isplate;
- iznos od 9,83 EUR od 16. listopada 2010. godine do isplate;
- iznos od 9,28 EUR od 9. studenog 2010. godine do isplate;
- iznos od 11,85 EUR od 10. prosinca 2010. godine do isplate;
- iznos od 14,19 EUR od 14. siječnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 11,65 EUR od 11. veljače 2011. godine do isplate;
- iznos od 12,63 EUR od 11. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos od 11,55 EUR od 9. travnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 14,10 EUR od 11. svibnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,92 EUR od 14. lipnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 17,58 EUR od 9. srpnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 28,23 EUR od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;
- iznos od 17,97 EUR od 13. rujna 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,42 EUR od 14. listopada 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,60 EUR od 15. studenog 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,79 EUR od 13. prosinca 2011. godine do isplate;
- iznos od 18,42 EUR od 13. siječnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,28 EUR od 4. veljače 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,20 EUR od 6. ožujka 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,60 EUR od 13. travnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,86 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,32 EUR od 14. lipnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,73 EUR od 10. srpnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,03 EUR od 7. kolovoza 2012. godine do isplate;
- iznos od 17,36 EUR od 15. rujna 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,66 EUR od 8. studenog 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 8. prosinca 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,99 EUR od 5. siječnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,84 EUR od 7. veljače 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,19 EUR od 6. ožujka 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,80 EUR od 5. travnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,43 EUR od 4. svibnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,00 EUR od 6. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 16,45 EUR od 3. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 16,70 EUR od 7. kolovoza 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,60 EUR od 5. rujna 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,53 EUR od 4. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,11 EUR od 6. studenog 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,30 EUR od 4. prosinca 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,92 EUR od 9. siječnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,14 EUR od 6. veljače 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,75 EUR od 5. ožujka 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,37 EUR od 3. travnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,89 EUR od 6. svibnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,59 EUR od 4. lipnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,89 EUR od 3. srpnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 5. kolovoza 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,76 EUR od 3. rujna 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,90 EUR od 3. listopada 2014. godine do isplate;
- iznos od 19,50 EUR od 3. prosinca 2014. godine do isplate;
- iznos od 19,44 EUR od 8. siječnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. veljače 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. ožujka 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. travnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. svibnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 20. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 4. srpnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 5. kolovoza 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 4. rujna 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
kao i naknaditi trošak parničnog postupka od 1.751,34 eur s zateznim kamatama od 27. studenoga 2025. godine do isplate, godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja VC kojim zahtijeva isplatu:
- iznosa od 1.780,80 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznosa od 342,39 EUR s zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate,
kao i 0,01 eur sa zateznim kamatama od 7. travnja 2010. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 7. lipnja 2023. godine tvrdi da je s tuženikom 22. svibnja 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu radi kupnje stana na 56.077,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji se otplaćuje u 158 mjesečnih obroka te uz kamatnu stopu od 4,38% godišnje u kunskoj protuvrijednosti, sve prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita da bi 10. listopada 2006. sklopila još jedan ugovor radi kupnje garaže od 11.185,33 CHF u istoj kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 177 mjeseci uz iste kamatne stope i tečaj te smatra ugovorenu valutnu klauzulu ništetnom pozivom na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-5632/17 i Zakon o zaštiti potrošača, da bi 17. prosinca 2015. sklopili dodatak ugovoru o kreditima radi konverzije u valutnu klauzulu u eurima te je nastala i razlika anuiteta koja predstavlja stjecanje bez osnove na tuženikovoj strani i konačno zahtjeva kao u podnesku od 25. travnja 2025. godine tj:
"1. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,
OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.499,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 5,34 EUR od 11. studenog 2008. godine do isplate;
- iznos od 13,63 EUR od 8. siječnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 19,00 EUR od 14. veljače 2009. godine do isplate;
- iznos od 20,20 EUR od 5. ožujka 2009. godine do isplate;
- iznos od 13,98 EUR od 7. travnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 12,62 EUR od 9. svibnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 10,47 EUR od 6. lipnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 9,87 EUR od 9. srpnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 7,90 EUR od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos od 10,21 EUR od 10. rujna 2009. godine do isplate;
- iznos od 6,58 EUR od 13. listopada 2009. godine do isplate;
- iznos od 8,41 EUR od 10. studenog 2009. godine do isplate;
- iznos od 11,45 EUR od 8. prosinca 2009. godine do isplate;
- iznos od 15,93 EUR od 9. siječnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 19,76 EUR od 10. veljače 2010. godine do isplate;
- iznos od 18,42 EUR od 6. ožujka 2010. godine do isplate;
- iznos od 25,17 EUR od 7. travnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 26,99 EUR od 8. svibnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 36,93 EUR od 10. lipnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 44,63 EUR od 13. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 41,38 EUR od 14. kolovoza 2010. godine do isplate;
- iznos od 60,16 EUR od 15. rujna 2010. godine do isplate;
- iznos od 51,13 EUR od 16. listopada 2010. godine do isplate;
- iznos od 48,13 EUR od 9. studenog 2010. godine do isplate;
- iznos od 62,09 EUR od 10. prosinca 2010. godine do isplate;
- iznos od 74,83 EUR od 14. siječnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 61,02 EUR od 11. veljače 2011. godine do isplate;
- iznos od 66,35 EUR od 11. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos od 60,49 EUR od 9. travnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 74,36 EUR od 11. svibnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 89,64 EUR od 14. lipnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 93,26 EUR od 9. srpnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 151,13 EUR od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;
- iznos od 95,37 EUR od 13. rujna 2011. godine do isplate;
- iznos od 86,95 EUR od 14. listopada 2011. godine do isplate;
- iznos od 87,92 EUR od 15. studenog 2011. godine do isplate;
- iznos od 88,94 EUR od 13. prosinca 2011. godine do isplate;
- iznos od 97,83 EUR od 13. siječnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,49 EUR od 4. veljače 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,06 EUR od 6. ožujka 2012. godine do isplate;
- iznos od 98,80 EUR od 13. travnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 100,23 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 102,70 EUR od 14. lipnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 99,51 EUR od 10. srpnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 101,11 EUR od 7. kolovoza 2012. godine do isplate;
- iznos od 92,06 EUR od 15. rujna 2012. godine do isplate;
- iznos od 97,33 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate;
- iznos od 99,15 EUR od 8. studenog 2012. godine do isplate;
- iznos od 97,31 EUR od 8. prosinca 2012. godine do isplate;
- iznos od 100,92 EUR od 5. siječnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 94,66 EUR od 7. veljače 2013. godine do isplate;
- iznos od 96,57 EUR od 6. ožujka 2013. godine do isplate;
- iznos od 99,89 EUR od 5. travnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 97,89 EUR od 4. svibnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 90,08 EUR od 6. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 87,12 EUR od 3. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 88,49 EUR od 7. kolovoza 2013. godine do isplate;
- iznos od 93,35 EUR od 5. rujna 2013. godine do isplate;
- iznos od 98,42 EUR od 4. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos od 96,13 EUR od 6. studenog 2013. godine do isplate;
- iznos od 97,16 EUR od 4. prosinca 2013. godine do isplate;
- iznos od 95,11 EUR od 9. siječnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 97,36 EUR od 6. veljače 2014. godine do isplate;
- iznos od 100,71 EUR od 5. ožujka 2014. godine do isplate;
- iznos od 98,64 EUR od 3. travnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 96,00 EUR od 6. svibnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 94,32 EUR od 4. lipnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 95,98 EUR od 3. srpnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 98,38 EUR od 5. kolovoza 2014. godine do isplate;
- iznos od 100,79 EUR od 3. rujna 2014. godine do isplate;
- iznos od 101,54 EUR od 3. listopada 2014. godine do isplate;
- iznos od 104,80 EUR od 3. prosinca 2014. godine do isplate;
- iznos od 104,47 EUR od 8. siječnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. veljače 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. ožujka 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. travnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. svibnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 20. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 4. srpnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. rujna 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 105,40 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 1.780,80 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 1,41 EUR od 11. studenog 2008. godine do isplate;
- iznos od 2,93 EUR od 8. siječnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,92 EUR od 14. veljače 2009. godine do isplate;
- iznos od 4,14 EUR od 5. ožujka 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,00 EUR od 7. travnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,75 EUR od 9. svibnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,35 EUR od 6. lipnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,24 EUR od 9. srpnja 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,88 EUR od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,30 EUR od 10. rujna 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,64 EUR od 13. listopada 2009. godine do isplate;
- iznos od 1,97 EUR od 10. studenog 2009. godine do isplate;
- iznos od 2,53 EUR od 8. prosinca 2009. godine do isplate;
- iznos od 3,36 EUR od 9. siječnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 4,06 EUR od 10. veljače 2010. godine do isplate;
- iznos od 3,81 EUR od 6. ožujka 2010. godine do isplate;
- iznos od 5,06 EUR od 7. travnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 5,39 EUR od 8. svibnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 7,22 EUR od 10. lipnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 8,63 EUR od 13. srpnja 2010. godine do isplate;
- iznos od 8,04 EUR od 14. kolovoza 2010. godine do isplate;
- iznos od 11,49 EUR od 15. rujna 2010. godine do isplate;
- iznos od 9,83 EUR od 16. listopada 2010. godine do isplate;
- iznos od 9,28 EUR od 9. studenog 2010. godine do isplate;
- iznos od 11,85 EUR od 10. prosinca 2010. godine do isplate;
- iznos od 14,19 EUR od 14. siječnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 11,65 EUR od 11. veljače 2011. godine do isplate;
- iznos od 12,63 EUR od 11. ožujka 2011. godine do isplate;
- iznos od 11,55 EUR od 9. travnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 14,10 EUR od 11. svibnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,92 EUR od 14. lipnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 17,58 EUR od 9. srpnja 2011. godine do isplate;
- iznos od 28,23 EUR od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;
- iznos od 17,97 EUR od 13. rujna 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,42 EUR od 14. listopada 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,60 EUR od 15. studenog 2011. godine do isplate;
- iznos od 16,79 EUR od 13. prosinca 2011. godine do isplate;
- iznos od 18,42 EUR od 13. siječnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,28 EUR od 4. veljače 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,20 EUR od 6. ožujka 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,60 EUR od 13. travnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,86 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,32 EUR od 14. lipnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,73 EUR od 10. srpnja 2012. godine do isplate;
- iznos od 19,03 EUR od 7. kolovoza 2012. godine do isplate;
- iznos od 17,36 EUR od 15. rujna 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,66 EUR od 8. studenog 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 8. prosinca 2012. godine do isplate;
- iznos od 18,99 EUR od 5. siječnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,84 EUR od 7. veljače 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,19 EUR od 6. ožujka 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,80 EUR od 5. travnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,43 EUR od 4. svibnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,00 EUR od 6. lipnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 16,45 EUR od 3. srpnja 2013. godine do isplate;
- iznos od 16,70 EUR od 7. kolovoza 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,60 EUR od 5. rujna 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,53 EUR od 4. listopada 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,11 EUR od 6. studenog 2013. godine do isplate;
- iznos od 18,30 EUR od 4. prosinca 2013. godine do isplate;
- iznos od 17,92 EUR od 9. siječnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,14 EUR od 6. veljače 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,75 EUR od 5. ožujka 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,37 EUR od 3. travnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,89 EUR od 6. svibnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,59 EUR od 4. lipnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 17,89 EUR od 3. srpnja 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,33 EUR od 5. kolovoza 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,76 EUR od 3. rujna 2014. godine do isplate;
- iznos od 18,90 EUR od 3. listopada 2014. godine do isplate;
- iznos od 19,50 EUR od 3. prosinca 2014. godine do isplate;
- iznos od 19,44 EUR od 8. siječnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. veljače 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. ožujka 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. travnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. svibnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 20. lipnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 4. srpnja 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 5. kolovoza 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 4. rujna 2015. godine do isplate;
- iznos od 19,60 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
- iznos od 342,39 EUR od 1. listopada 2015. godine do isplate;
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje dospijeća od 1.siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a zadrugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,OIB: 02535697732, nadoknaditi tužiteljici VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu 5. prosinca 2023. godine osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je konverzijom uređen međusobni odnos stranaka zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF te je prijašnji ugovor prestao postojati i razmatra učinke konverzije, inače valutna klauzula je načelno dopuštena i zakonita, te su te ugovorne odredbe bile jasne, razumljive, uočljive i objašnjene makar putem javnog bilježnika te prigovara zastari te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u oba Ugovora o kreditu od 22. svibnja 2006. i10. listopada 2006. s prvim dodatkom od 18. travnja 2007. i priloženom punomoći, plan otplate i pregled uplata po kreditu te knjigovodstvenu karticu za oba kredita, dodatak Ugovoru o kreditu od 17. prosinca 2015. godine i 17. prosinca 2015. godine, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] i 208 k. o. [katastarska općina] i plan otplate, preslušao tužitelja i odredio računovodstveno vještačenje s tim što je tuženik podneskom od 15. studenog 2025. dostavio plan otplate i obavijest o konverziji od 11. studenog 2015. s izračunom konverzije te izvatkom otvorenih stavaka i prijedlogu dodatka ugovoru i obavijesti korisnika kredita o prihvaćanju izračuna konverzije koji su služili za izradbu nalaza i mišljenja.
4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.
5. Nije prijeporno, da su parnične stranke sklopile 22. svibnja 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu radi kupnje stana na 56.077,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita koji se otplaćuje u 158 mjesečnih obroka te uz kamatnu stopu od 4,38% godišnje u kunskoj protuvrijednosti, sve prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kredita da bi 10. listopada 2006. sklopila još jedan ugovor radi kupnje garaže od 11.185,33 CHF u istoj kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita s rokom otplate od 177 mjeseci uz iste kamatne stope i tečaj, da bi sklopili i dodatke ugovoru o tim kreditima 17. prosinca 2015. godine radi konverzije s valutnom klauzulom u eurima, te je po prvom ugovoru o kreditu iznos preplate 2.506,26 eura 30. rujna 2015. godine, a po drugom kreditu je ta preplata 89,81 euro istog dana, te će se koristiti za buduću otplatu tih kredita kao i da je tuženik sastavio ugovore o kreditu i dodatak istima, kao i da je kredit prijevremeno otplaćen 2017. godine kako i iskazuje sama tužiteljica.
6. Kako se je tuženik protivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 31. ožujka 2025. godine u odnosu na onaj iz tužbe i tužiteljeva podneska od 24. ožujka 2024. godine, sud je dopustio takvu preinaku na ročištu 7. travnja 2025. godine, jer ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-13/17). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret (ESLJP, zahtjev br. 14692/18).
7. Prijeporni su ponajprije ništetnost valutne klauzule u CHF- u, osnova i visina tužbenog zahtjeva u tom dijelu zahtjeva te zastara.
8. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.
9. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula iz čl. 1. i 7. oba Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju, a ugovor o kreditu može opstati bez ovih ugovornih odredaba, sve primjenom odredbe čl.87.st.1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena valutna klauzula nije bila uvjet ugovora, a niti ima dokaza da je bila odlučna pobuda na tužiteljevoj strani, već je kupovao stan i garažu kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
10. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
11. Sada je prijeporno pitanje zastare za taj dio tužbenog zahtjeva glede ništetnosti valutne klauzule u CHF-u.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno za valutnu klauzulu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke tj. tim je presudama je utvrđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna zbog kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita. Kako ugovor još nije otplaćen, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl. 225, 241. i čl.225. Zakona o obveznim odnosima budući je tužba 7. lipnja 2023. godine, što vrijedi i za tuženikov prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva, budući tužitelj jest ovlašten tijekom ovog postupka povećati taj zahtjev, budući je pravodobno utužio svoju tražbinu.
13. Utvrđeno je tužiteljevim iskazom da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu po zvanju srednje stručne spreme, a po zvanju prodajni savjetnik kao zaposlenik privatnoga trgovačkog društva, bez prijavljenog obrta ili trgovačkog društva na svoje ime te mu je kredit trebao radi kupnje stana i garaže, što odgovara i namjeni kredita iz čl. 2. oba ugovora, a u kojem prebiva i ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost, koji iskaz sud prihvaća kao životan i uvjerljiv i sukladan namjeni samog ugovora i izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] i 208, k. o. [katastarska općina] po kojem je uknjižen kao vlasnik kupljenoga stana i garaže, zbog čega se primjenjuje odredba čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača u odnosu na njega, a tuženik nije dokazao suprotno, premda je dokazni teret na njemu.
14. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o namjenskom kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.
15. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.
16. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.
17. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.
18. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:
- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“
19. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je uzeo u obzir i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine Rev- 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.
20. Tuženik se tijekom postupka poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 kao u odgovoru na tužbu. Prema stajalištu ovog suda tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine u smislu da tužiteljica nema pravnu osnovu iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
21. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužiteljica i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u postupku konverzije, a nije ni dokazao da se sporazumio s tužiteljem o načinu korištenja iznosa koji je uplatio temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi, prihvaćajući tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu.
22. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („zatvaranje mjesečnih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova Ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.
23. Prijeporno pitanje visine ovog dijela tužbenog zahtjeva će biti obrazloženo potonje.
24. Nadalje je prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva za tzv. razliku glavnice te zastara za isti.
25. Tužitelj navodi da u trenutku konverzije iz valute CHF u valutu EUR došlo je do značajne razlike u iznosu glavnice.
26. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice kao u točki II izrjeke.
27. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice . U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:
"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."
28. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.
29. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).
30. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.
31. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim oplatnim planom po tečaju CHF na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svoga nepoštenog i nesavjesnog postupanja, kao što zahtijeva i razliku preostale glavnice prema obračunu tuženikovu primjenom tečaja na do plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjeno za razliku glavnice iz dodatka ugovoru o kreditu.
32. Računovodstvenim vještačenjem od 10. ožujka 2025. godine je utvrđeno da je razlika između anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćeni iznos u odnosu na valutnu klauzulu u CHF-u za ugovor o kreditu broj 9011382513 6204,01 eur kao u točci I mišljenja, ista razlika za koju je utvrđen manje plaćeni iznos je 199,02 eur kao u točci II mišljenja, razlika preostale glavnice prema tuženikovu obračunu primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita za razliku glavnice iz konverzije 1.780,80 eur kao u točci III mišljenja, zatezne kamate su obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja do sklapanja dodatka ugovora o kreditu je 1.891,47 eur kao u točci IV mišljenja, po ugovoru o kreditu broj 9012014396 je prva razlika utvrđena u svoti od 1,172,25 eur kao u točki 6. mišljenja, negativna razlika je 19,30 eur kao u točki 7, mišljenja, razlika glavnice je 342,39 eur kao u točki 8. mišljenja i izračun zateznih kamata je 362,37 eur kao u točci 9. mišljenja, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu a tuženik podneskom od 1. travnja 2025. godine ne prigovara matematičkom izračunu već opetuje pravna pitanja te vještak nije ni pozivan na usmeno obrazloženje.
33. Nadalje, točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF-a bio niži od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 2. i 7. nalaza 199,02 eur i 19,30 eur.
34. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike tečaja CHF-a , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tečaja CHF-a tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).
35. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti., sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine, a niti je tuženik postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja u toj svoti.
36. Glede utvrđene preplate po ugovoru o kreditu, a koja preplata je utvrđena dodatkom tom ugovoru u svoti od 589,81 eur i 2.506,26 eur, primjenjuje se čl. 5, tih dodataka ugovoru, a slijedom toga se koristi za otplatu kredita u eurima te sud ocjenjuje da se ista svota ne odbija od dosuđene glavnice, a ni tu tuženik nije postavio protutužbu niti prigovor radi prebijanja.
37. Slijedom toga, je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za razliku u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u CHF-u za oba ugovor o kreditu kao u točki I izrjeke, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjene za razliku glavnice iz konverzije kao u točki II izrjeke za oba ugovora. Pri tomu treba reći da je vještak izračunao razliku valutne klauzule u CHF po Ugovoru o kreditu broj 9011382513 za 31. listopada 2010. 25,18 eur, a tužitelj umjesto te svote zahtijeva 25,17 eur, te je pravilnim postavljanjem tužbenog zahtjeva trebao zahtijevati onda jedan cent manje tj. umjesto 9.499,45 eur je trebao zahtijevati 9.499,44 eur, zbog čega je sud odbio dosuđeni dio zahtjeva za jedan cent.
38. Zatezne kamate na dosuđenu svotu teku do teku od prvog sljedećeg dana nakon pojedine mjesečne uplate kao dana dospjelosti, po odredbi čl.27, st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a na parbeni trošak po odredbi čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku, sve po stopi propisanoj odredbom čl.29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od tri tj pet postotnih bodova jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
39. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 78%, a tuženik s 22% te je razlika 56% je sud tužitelju primjenom Tbr. 7, 8 i 9 OT priznao trošak odvjetničkog zastupanja za tužbu, sva četiri podneska i sva tri ročišta po 200,00 eura što je 1.600,00 eur uz PDV od 400,00 eur, što je 2.000,00 eur te sudsku pristojbu na tužbu od 55,97 eur što je 2.055,97 eur te je 56% toga 1.151,34 eur, čemu je pribrojen trošak vještačenja u cijelosti kao nuždan za uspjeh u postupku od 600,00 eur, što je ukupno 1.751,34 eur, a podnesak od 25.42025. nije priznat jerje riječ o ispravku tužbenog zahtjeva, što je trebalo biti učinjeno odmah.
U Zagrebu, dana 27. studenog 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćenicima stranaka
