Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1314/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-810/2021-3 od 1. lipnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-572/2019-27 od 29. siječnja 2021., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-572/2019-27 od 29. siječnja 2021. suđeno je:
„I. Utvrđuje se da su otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojeg je tuženik R. A. d.d. sa sjedištem u Z., MBS: ..., OIB: ... donio, dana 24.12.2018.g. i Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od dana 05.02.2019.g. kojom se odbija kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, nedopušteni.
II. Utvrđuje se da tužiteljici M. R. iz Z., OIB: ... nije prestao radni odnos, odnosno da nije prestao Ugovor o radu koji je zaključen, dana 01.05.2017.g. između tužiteljice i tuženika.
III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. sa sjedištem u Z., MBS: ..., OIB: ... da vrati tužiteljicu M. R. iz Z., OIB: ... na radno mjesto za koje je sklopljen Ugovor o radu Voditelj za poslovanje sa stanovništvom, a ako takvog radnog mjesta nema, onda na neko drugo odgovarajuće radno mjesto i to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“.
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-810/2021-3 od 1. lipnja 2021. suđeno je:
„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-572/19-27 od 29. siječnja 2021.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.“.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajno tuženik ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturiječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Suprotno revizijskim navodima, tvrdnje o odlučnim činjenicama je sud provjerio izvođenjem predloženih dokaza, izvršena je ocjena svih dokaza, a ne samo nekih kako tvrdi tuženik u reviziji, te je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno koje dokaze je sud izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, a navedeno je i koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. Drugostupanjski sud odgovorio je na odlučne žalbene navode, pa ne stoji tvrdnja tuženika da bi pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, a kako to proizlazi iz sadržaja revizije.
8.1. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tuženik i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tuženika, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.
9. Tuženik u reviziji osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnoga prava, premda se revizijski razlozi odnose na činjenična utvrđenja i zaključke sudova nižeg stupnja koje tuženik smatra pogrešnima. Treba međutim imati na umu, da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kojega je tuženik dao tužiteljici 24. prosinca 2018. te povratak tužiteljice na rad.
11. U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su u bitnome utvrdili: da je tužiteljica temeljem ugovora o radu od 1. svibnja 2017. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu - voditelja za poslovanje sa stanovništvom, poslovnica Regija četiri, poslovnica u ... u Z.; da je 14. studenog 2018. tuženik donio odluku kojom je utvrdio da je uslijed provođenja programa novog operativnog poslovnog modela banke, smanjen opseg poslova na radnom mjestu voditelja za poslovanje sa stanovništvom te je utvrđen višak na navedenom radnom mjestu sa 2. studenim 2018., istovremeno je utvrđena potreba za radom na radnom mjestu specijalist poslovnog odnosa te je tužiteljici ponuđeno sklapanje ugovora o radu za rad na tom radnom mjestu, koju ponudu tužiteljica nije prihvatila. Tužiteljici je izmijenjeni ugovor o radu faktično uručen 26. listopada 2018. a ona je 2. studenog 2018. izjavila zahtjev za zaštitu prava koji je odlukom tuženika od 13. studenoga 2018. odbijen.
11.1. Utvrđeno je da je 24. prosinca 2018., tuženik donio pobijanu odluku, a iz obrazloženja te odluke proizlazi da je provedenom racionalizacijom unaprijeđen poslovni proces, čime je smanjen opseg poslova na radnom mjestu voditelja za poslovanje sa stanovništvom a poslodavac prisiljen smanjiti broj izvršitelja na radnom mjestu Regiji četiri i da se u odluci navodi da je poslodavac prilikom otkazivanja vodio računa o svim kriterijima propisanim zakonom i odlukom poslodavca o kriterijima u sklopu provođenja programa „Novog poslovnog i operativnog modela banke“. Utvrđeno je i to da je na radnom mjestu voditelja za poslovanje sa stanovništvom bilo zaposleno 35 izvršitelja, a prema novoj sistematizaciji ih je trebalo ostati 21; da je tuženik na istom radnom mjestu, na kojem je radila tužiteljica zadržao dvije radnice koje uopće nije uvrstio u postupak ocjenjivanja prema kriterijima (utvrđenim odlukom tuženika od 13. lipnja 2018.); da je tuženik na istom radnom mjestu zadržao i radnika sa istim brojem bodova kao tužiteljica, a da je pri tome uzeo u obzir njegovo mjesto boravišta i rada, iako to nije bio prethodno predviđeni kriterij.
12. Na iznijeto utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice. Naime, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, ako je prestala potreba za obavljanjem određenoga posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovni uvjetovani otkaz).
13. U smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a, poslodavac je dužan poštivati propisane socijalne kriterije, kada odlučuje o tome koje će od više radnika koji obavljaju poslove istog radnog mjesta otkazati ugovor o radu, uz njih može primijeniti i druge za njega važne kriterije s time da unaprijed određene kriterije primjeni obrazloženo i dosljedno.
13.1. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova, da tuženik u konkretnom slučaju nije prilikom utvrđivanja viška radnika postupio u skladu sa navedenom zakonskom odredbom te da samim time nije dokazao da je prestala potreba upravo za radom tužiteljice, a ne nekog drugog usporednog radnika (čl. 135. st. 3. ZPP-a).
13.2. Navedeno prvenstveno stoga, što je tuženik na radnom mjestu u Regiji četiri zadržao dvije radnice koje uopće nije uvrstio u postupak ocjenjivanja primjenom kriterija koje je unaprijed utvrdio kao i da je kriterije koje je sam propisao nedosljedno primjenjivao i odlukom o zadržavanju radnika koji je imao isti broj bodova ocjenjivanja kao tužiteljica.
14. Pravilna je stoga ocjena nižestupanjskih sudova da je odluka o otkaza ugovora o radu tuženika, nedopuštena i posljedično tome, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 124. ZR-a, kada je naloženo vraćanje tužiteljice na rad.
15. Slijedom izloženoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.