1                               Poslovni broj: Ps-7/2023-7

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ps-74/2023-7

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Sisku po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB …., S., R. 26, S., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz O. B. i B. u Zagrebu, protiv tuženice G. B., OIB …., iz Siska, A. H. 25, radi iseljenja i predaje stana u posjed, nakon provedene i zaključene glavne rasprave dana 13. rujna 2023. kojoj su prisustvovali zamjenik punomoćnika tužitelja K. V. odvjetnički vježbenik iz O. B. i B. u Z. i tuženica G. B. osobno, 11. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o               j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. S. koji glasi:

 

"Tuženica G. B. iz S., A. H. 25, OIB 87799524036, zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva koji imaju pravo korištenja stana sukladno članku 4. Ugovora, dužna je iseliti iz stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 48,60 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi u U. A.. H. 25 koji se nalazi na k.č.br. 1811/100 stambena zgrada, A. H. 25 od 531 m2, upisanoj u zk.ul. 5845 k.o. N. S., te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju G. S., kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 126,09 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj G. S., OIB …., S., R. 26 (dalje: tužitelj) je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženice G. B., OIB …., iz S., A. H. 25 (dalje: tuženica), radi iseljenja i predaje u posjed predmetne nekretnine. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik zgrade na k.č.br. 1811/100 u S., A. H. 25 od 531 m2, upisanoj u z.k.ul.br. 5845 k.o. N. S., te da je 22. veljače 2002. s tuženicom zaključio Ugovor o najmu stana (za socijalno ugrožene osobe) za stan u S., A. H. 25, u naravi stan na II katu stambene zgrade koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ukupne površine 48,60 m2 i ostave koja se nalazi na II katu desno od glavnog stubišta, druga desno u spremištu, na neodređeno vrijeme, a koji stan tuženica koristi zajedno sa svojim članovima obiteljskog domaćinstava B. M., B. D. i B. N.. Nadalje navodi da je člankom 5. Ugovora propisano da je najmoprimac dužan, uz ugovorenu najamninu, plaćati režijske troškove i pričuvu, no nakon izvršene provjere tužitelj navodi da je utvrđeno da tuženica ne plaća režijske troškove zbog čega je dopisom pozvana na plaćanje istih uz upozorenje da je nepodmirivanje plaćanja režijskih troškove razlog za raskid Ugovora, nakon čega slijedi i postupak za iseljenje. Ističe da je tuženica isti dopis primila 26. listopada 2018.. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da, kako se tuženica nije odazvao pozivu na plaćanje režijskih troškova, tužitelj joj je Odlukom o otkazu ugovora od 21. ožujka 2019. otkazao Ugovor uz otkazni rok od 3 mjeseca, te ga je pozvao na podmirenje svih režijskih troškova i obvezu predaje ključeva i stana u posjed tužitelju. Dodaje da nakon isteka otkaznog roka tužitelj je dopisom od 9. prosinca 2019. još jednom pozvao tuženicu na predaju u posjed stana, praznog od osoba i stvari u roku od 8 dana uz upozorenje da će se ukoliko ne preda isti u posjed tužitelju pokrenuti sudski postupak, a koji poziv je tuženica primila 16. prosinca 2019.. Nastavno tužitelj u tužbi navodi da obzirom da tuženica nije vratila ključeve stana praznog od osoba i stvari, a Ugovor je otkazan, tužitelj podnosi ovu tužbu radi iseljenja i predaje u posjed stana, te predlaže da sud naloži tuženici da iseli iz stana i isti slobodan od osoba i stvari preda tužitelju.

2.              Uz tužbu tužitelj dostavlja i dokaze o osnovanosti svojih navoda i to izvadak

iz zemljišnih knjiga z.k.ul.br. 5845 k.o. N. S. (str 5 spisa), Ugovor o najmu stana (za socijalno ugrožene osobe) od 22. veljače 2002. (str 6-8 spisa), dopis-poziv na plaćanje od 18. listopada 2018. (str 9 spisa), Odluku o otkazu Ugovora o najmu stana (str 11-12 spisa), karticu kupaca (str 14-20 spisa), otvorene stavke – salda konti (str 21-45 spisa), dopis s pozivom na predaju ključeva od 9. prosinca 2019. (str 41)

3.              Presudom zbog ogluhe ovog suda poslovnog broja Ps-12/2020-5 od 14. srpnja 2020. je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

4.              Na takvu presudu (toč. 3. ove presude) tuženica je uložila žalbu a u kojoj navodi da tuženica predmetni stan koristi već 18 godina, da je zbog gubitka zaposlena i redovnih primanja došla u situaciju zakašnjenja u plaćanju režija. Ističe da kao samohrani roditelj je podizala i školovala dvoje djece te je bila u vrlo teškoj i nezavidnoj situaciji. Istakla je da sada živi sama, a uzdržava se od zajamčene minimalne naknade u iznosu od 800,00 kn, te vrlo teško živi i nema od kuda odjednom podmiriti dugovanje. Ističe da je tuženica nezaposlena te je pohađala tečaj koji joj je ponudio HZZ a u cilju ponovnog zapošljavanja i ostvarivanja prihoda. Nastavno tuženica ističe da je bolesna te trenutno nije u stanju svojim radom zaraditi bilo kakva dodatna sredstva od kojih bi počela otplaćivati nastala dugovanja. Pored toga ističe da je nezaposlena, bez primanja, bez ikakve imovine te kao osoba takvog imovnog i materijalnog stanja živi vrlo teško jer nema od kuda podmiriti najnužnije životne troškove i potrebe pa stoga ovaj postupak samo produbljuje njezinu ionako tešku materijalnu i životnu situaciju. Ističe da tuženica nema kuda iseliti jer nema nikoga tko bi joj pomogao oko uzdržavanja i stanovanja, te bi ona doslovce iselila "na cestu".

5.              Po žalbi tuženice rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1196/2021-3 od 29. ožujka 2023. drugostupanjski sud je ukinuo presudu iz toč. 3. ove presude i predmet vratio na ponovni postupak s uputom da je nužno utvrditi da li predmetna nekretnina predstavlja dom za tuženicu i je li se tužitelj otkazom ugovora o najmu umiješao u pravo tuženice na dom, a da joj nije pružio dovoljnu zaštitu osiguranjem drugog smještaja ukoliko tuženica zbog svog materijalnog i socijalnog statusa nije u mogućnosti riješiti svoje stambeno pitanje na drugi način.

6.              U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid izvadak iz zemljišnih knjiga z.k.ul.br. 5845 k.o. N. S. (str 5 spisa), Ugovor o najmu stana za socijalno ugrožene osobe od 22. veljače 2002. (str 6-8 spisa), poziv tužitelja od 18. listopada 2018. i povratnicu za isti (str 9 spisa), Odluku tužitelja o otkazu Ugovora o najmu stana od 21. ožujka 2019. i povratnicu za istu (str 11-12 spisa), Karticu kupca za najamninu (str 14-16 spisa), Karticu kupca za komunalnu naknadu (str 17-20 spisa), Karticu kupca za naknadu za uređenje voda (str 21-22 spisa), Karticu kupca za pričuvu (str 23 spisa), karticu kupca za toplinsku energiju za stanove (str 24 spisa), Otvorene stavke Gospodarenja otpadom Sisak d.o.o. (str 25-27 sisa), Otvorene stavke Sisački vodovod d.o.o. (str 28-40 spisa), Poziv na predaju ključeva stana od 9. prosinca 2019. godine (str 41 spisa), kopiju povratnice (str 42 spisa), Rješenje RH, Centra za socijalnu skrb Sisak od 24. srpnja 2019. (str 53-55 spisa), presliku izvoda po računu tuženice i uplatama po tom računu (str 55-102 spisa).

7.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.              Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu zk. ul. br 5845 k.o. S. stari utvrđeno je da je tužitelj uknjižen kao vlasnik stambene zgrade u S., A. H. 25, a koja je upisana na kčbr. 1811/100 k.o. N. S., a upisana u zk. ul. br. 5845 iste k.o..

9.              Uvidom u Ugovor o najmu stana (za socijalno ugrožene osobe) od 22. veljače 2002. koji je sklopljen između tužitelja kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca (dalje: Ugovor o najmu), utvrđeno je da čl. 1. istog ugovora najmodavac daje u najam stan u S., A. H. 25 broj 19 na II katu a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine od 48,60m2.   Čl. 4. Ugovora o najmu ugovoreno je da će najmoprimac koristiti stan zajedno sa M. B., kćeri (rođ1983.), D. B., sinom (rođ. 1986.), te N. B. (rođ (1997.). Čl. 5. Ugovora o najmu ugovoreno je da će najmoprimac za korištenje stana a obzirom da ostvaruje prihod manji od 10.080,00 kn godišnje po članu obitelji, plaćati najamninu od 1,53 kune po m2 sukladno čl. 8. Odluke o davanju u najam stanova i kuća socijalno ugroženim osobama, te da režijske troškove koji se   odnose na nekretninu iz čl. 1. kao i pričuvu najmoprimac je dužan sam podmirivati. Čl. 7. Ugovora o najmu ugovoreno je da se najamnina plaća svaki mjesec općom uplatnicom najkasnije do 15-tog u mjesecu za svaki mjesec. Čl. 14. Ugovora o najmu ugovoreno je da otkaz, odnosno raskid Ugovora najmu najmodavac može dati samo iz razloga i na način određen odredbama Zakona o najmu stanova. Ugovor je potpisan, na strani najmodavca od gradonačelnika Grada Siska i ovjeren pečatom tužitelja na strani najmoprimca potpisom same tuženice. Sadržaj Ugovora o najmu i činjenicu sklapanja istog tuženica ne osporava niti osporava činjenicu da je u posjedu predmetnog stana, kao što niti osporava da bi stan koji koristi bio vlasništvo ovdje tužitelja.

10.              Uvidom u Poziv tužitelja na plaćanje od 18. listopada 2018. utvrđeno je da u istom tužitelj navodi da tuženica ne plaća režijske troškove ( HEP Elektra, HEP Toplinarstvo, Sisački vodovod, GOS) slijedom čega se tuženica poziva da se u roku od 8 dana javi tužitelju radi podmirenja dospjelog dugovanja, te ju se poziva da potvrde o uplati duga dostavi tužitelju. Uvidom u povratnicu utvrđeno je da je tuženica putem pošte isti poziv primila dana 26. listopada 2018..

11.              Uvidom u Odluku tužitelja o otkazu Ugovora o najmu stana s tuženicom od 21.              ožujka 2019. utvrđeno je da je istom odlukom otkazan Ugovor o najmu tuženici iz razloga što tuženica nije podmirila za predmetni stan najamninu, komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, pričuvu, toplinsku energiju i odvoz otpada . Čl. II Odluke o otkazu Ugovora određeno je da se Ugovor otkazuje uz otkazni rok od 3 mjeseca a koji počinje teći prvog sljedećeg dana od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

12.              Uvidom u povratnicu za istu odluku (iz toč. 11. ove presude) utvrđeno je da je Odluku o otkazu tuženica zaprimila putem pošte dana 27.ožujka 2019..

13.              Uvidom u Poziv tužitelja od 9. prosinca 2019. utvrđeno da tužitelj pozvao tuženicu da u roku od 8 dana preda predmetni stan tužitelju, prazan od osoba i stvari, te je istim pozivom istakao da je tuženici otkazan ugovor o najmu Odlukom o otkazu Ugovora od 21. ožujka 2019.. Nastavno, uvidom u povratnicu za taj poziv utvrđeno je da je taj poziv tuženica primila 16. prosinca 2019., a kojim činom je tuženica svakako obaviještena da joj je odlukom tužitelja otkazan ugovor o najmu te da tužitelj zahtjeva njezino iseljenje. Sama tuženica nije dokazala da bi na takav poziv bilo što odgovorila niti da bi osporila na bilo koji način otkaz Ugovora o najmu.

14.              Uvidom u otvorene stavke i konto karticu sud je utvrdio da tuženica ima evidentirani dug po osnovi neplaćene najamnine za nekretninu na adresi A. H. 25, S. (za period od 31. ožujka 2012. do 30. lipnja 2019. u iznosu od 31.758,69 kn, s time da je mjesečni iznos najma tužitelj doista obračunava u iznosu od 340,20 kn unatoč čl. 5. Ugovora o najmu), komunalne naknade (iznos od 4.011,17 kn), naknade za uređenje voda (iznos od 502,12 kn), pričuvu (iznos od 5.945,80 kn), toplinske energije za stan (ukupno 30.242,07 kn), vode-Sisačkom vodovodu d.o.o. (ukupno 8.285,56 kn), te odvoza otpada (u iznosu od 4.091,00 kn). Sud ovdje naglašava da činjenica visine dugovanja tuženice po osnovi najma i režijskih troškova nije odlučna u ovom predmetu, a koji predmet se vodi po tužbi vlasnika nekretnine radi predaje u posjed, tim više što sama tuženica ne osporava da bi dugovala tužitelju po osnovi neplaćenog najma i režija, no tuženica ističe da je dug nastao zbog lošeg materijalnog stanja tuženice te izostanka stalnih mjesečnih prihoda. Tijekom ovog postupka tuženica je predočila sudu izvod po računu tuženice iz kojeg je vidljivo da tuženica u međuvremenu vrši uplate po osnovi dugova (a što je vidljivo jer joj se sa računa obustavlja u korist ne samo tužitelja već i Gospodarenja otpadom a po osnovi rješenja o ovrsi i to Ovrv-2993/2019 i Ovrv-1237/19 javnih bilježnika). Dakle, iz navedenih obustava ali i činjenice postojanja pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi (budući da su isti dostavljeni na naplatu) proizlazi da tuženica nije po dospijeću plaćala režije za predmetni stan (što svakako je dug prema Gospodarenju otpadom), a što u konačnici niti sama tuženica ne osporava, slijedom čega, a u smislu čl. 19. st. 1. toč. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje: ZNS) je tužitelj imao zakonskog osnova za otkaz Ugovora o najmu, kako je to i bilo ugovoreno čl. 14. Ugovora o najmu.

15.              U smislu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZOV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

16.              U konkretnom slučaju između stranka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, a kako to u konačnici proizlazi iz zk izvatka i Ugovora o najmu.

17.              Nadalje u smislu čl. 162.st. 1. ZOV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženice.

18.              U konkretnom slučaju tuženica ne osporava da bi bila u posjedu predmetnog stana.

19.              U smislu čl. 164. ZOV tuženica bi mogla odbiti predaju u posjed stana tužitelju, a u slučaju isticanja prigovora iz čl. 164. ZOV, no takve prigovore tijekom ovog postupka tuženica nije isticala.

20.              Jedini prigovor kojeg je tuženica tijekom postupka istakla je činjenica da svoje obveze ne može podmirivati zbog lošeg materijalnog stanja, a zbog kojeg živi vrlo teško jer nema od kuda podmirivati najnužnije životne troškove i potrebe te živi ispod svakog civiliziranog minimuma. Pored toga ističe da je bez ikakve imovine te kao osoba takvog imovnog i materijalnog stanja živi vrlo teško jer nema od kuda podmiriti najnužnije životne troškove i potrebe pa stoga ovaj postupak samo produbljuje njezinu ionako tešku materijalnu i životnu situaciju i da nema kuda iseliti te bi doslovce morala iseliti "na cestu". Istakla je da nema u vlasništvu nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, te da su u međuvremenu njezina djeca postala punoljetna te više ne žive s tuženicom ali tuženica nema mogućnosti živjeti sa svojom djecu niti ima uvjeta za to.

21.              Dakle, jedina relevantna okolnost konkretno, a obzirom da tuženica nije isticala druge prigovore iz čl. 164. ZOV, je činjenica, a koju tuženica ističe i koju tužitelj nije osporio niti dokazao protivno, da tuženica nema kuda iseliti te da tuženica u vlasništvu nema nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti (negativnu okolnost tuženica ne mora dokazivati), te da u predmetnoj nekretnini živi više od 20 godina i da nema kuda iseliti, a u slučaju usvajanja tuženog zahtjeva morala bi iseliti "na cestu".

22.              Naime, u smislu čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 dalje: Konvencija) a koju konvenciju

5.              studenog 1997. godine ratificirala Republika Hrvatska i stoga Konvencija, sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi je iznad nacionalnih zakona, (pa tako i ZOV), svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a st 2. istog članka Konvencije je određeno da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

23.              Dakle, navedena odredaba nameće određena prava i obveze domaćim tijelima vlasti (pa i lokalnim, u konkretnom slučaju jedinici lokalne samouprave odnosno tužitelju) u konkretnom slučaju da mora poštivati dom pojedinca (konkretno tuženice).

24.              Predmetna nekretnina, kako to tuženica i ističe, je jedini dom tuženice u kojem ista živi 21 godine te tuženica nema kuda iseliti, a u protivnom bi se našla na "cesti". Slijedom navedenog tužitelj, kao tijelo vlasti, mora pružiti zaštitu pojedincu (konkretno tuženici) kada je to potrebno, a koja potreba je u konkretnom slučaju i utvrđena (tuženica je ekonomski ugrožena osoba te nema vlastite imovine a osnovom koje bi si osigurala drugi dom –ESLJP, Škrtić protiv Hrvatske).

25.              U konkretnom slučaju tuženica u predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz Ugovora, živi 21 godinu (Ugovor o najmu sklopljen 22. veljače 2002.) a koji period je dovoljno dugo vrijeme da tuženica predmetni stan smatra svojim domom, te činjenica da joj je u međuvremenu jednostranom odlukom tužitelja otkazan ugovor o najmu za tu nekretninu zbog neplaćanja režija, nije od utjecaja na činjenicu da tuženica upravo tu nekretninu smatra svojim domom te da nema drugog doma (Europski sud za ljudska prava, Bjedov protiv Hrvatske). Činjenica da je predmetni stan bio nekretnina koja je dana u najam socijalno ugroženoj osobi, svakako govori u prilog navoda da je tuženica osoba koja nije ostvarivala dostatne prihode za podmirenje vlastitih potreba (kako to na kraju proizlazi i iz samog Ugovora o najmu gdje se navodi godišnji prihod tuženice po članu obitelji) odnosno da je ista bila socijalno ugrožena, slijedom čega i onemogućena u cijelosti podmirivati svoje dospjele obveze.

26.              Da je tuženica doista socijalno ugrožena osoba odnosno osoba lošeg materijalnog stanja, a koje samo po sebi ne omogućuju podmirenje u kratkom roku dospjelih a neplaćenih obveza, proizlazi i iz Rješenja Centra za socijalnu skrb Sisak (dalje: CZSS) od 24. srpnja 2019. a kojim rješenjem je tuženici priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 800,00 kn mjesečno počevši od 5. veljače 2019. godine. Iz obrazloženja rješenja CZSS Sisak, a koje rješenje je uslijedilo nakon provođenja materijalnih dokaza na okolnost imovnog stanja tuženice ali i terenskog uviđaja CZSS, proizlazi da je navedeno pravo tuženici priznato jer je utvrđeno da je tuženica osoba koja živi u samačkom domaćinstvu u stanu vlasništva ovdje tužitelja, da je tuženica osoba bez prihoda, da tuženica nema u vlasništvu drugi stan ili kuću osim stana u kojem živi, da tuženica nije vlasnik imovine koju bi mogla koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba, da tuženica ne koristi registrirano osobno vozilo u vlasništvu druge osobe, da tuženica nije sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, da se tuženica vodi u evidenciji nezaposlenih osoba pri HZZ, da je kćer tuženice zaposlena u Rijeci i živi sama u samačkom domaćinstvu te u konačnici da si tuženica na drugi način ne može osigurati uzdržavanje. Sud smatra da su činjenice navedene u rješenju CZSS točne i potpune jer su utvrđene u upravnom postupku a radi utvrđivanja prava tuženice na ispate po osnovi socijalnih prava, te kako su takve činjenice utvrđene od strane javnog tijela, sud nije imao razloga sumnjati u istinitost istih, a tužitelj tijekom ovog postupka sudu nije predočio druge dokaze (primjerice da je tuženica vlasnica druge nekretnine ili da ima imovinu veće vrijednosti i sl.). Činjenica da je tuženica aktualno zaposlena i ostvaruje prihode manjeg obima (vidljivo iz izvoda po računu tuženice, primjerice dana 3. veljače 2023. uplaćen joj je iznos od 36,64 eur, zatim dana11. kolovoza 2023. iznos od 91,53 eur, zatim 10. svibnja 2023. iznos od 153,68 eur, zatim 11. travnja 2023. iznos od 160,37 eur, a na kojim uplaćenim iznosima je odmah vršena obustava dugovanog iznos po ovrhama ranije citiranim u toč. 14. ove presude) ne upućuje na zaključak da se imovno stanje tuženice promijenilo u toj mjeri da se ista više ne može smatrati socijalno ugroženom osobom i da od takvih prihoda može osigurati podmirenje svojih tekućih potreba ali i podmirivanje dospjelih a neplaćenih obveza, slijedom čega niti ne dovodi do zaključka da si tuženica može osigurati drugi smještaj pa time i iseliti iz predmetne nekretnine.

27.              Nadalje, kako je utvrđeno tijekom postupka, upravo je tužitelj jednostranom odlukom (Otkazom Ugovora) umiješao se u pravo tuženice na dom (bez obzira na razloge donošenja takve odluke a i pravo na donošenje takve odluke) a da pri tome nije tuženici pružio dovoljnu zaštitu niti na drugi način zaštitio tuženicu (osiguravajući joj drugi smještaj kao socijalno ugroženoj osobi te osobi koja vlastitim radom nije u mogućnosti u potpunosti pomiriti svoje obveze po osnovi stanovanja ali i druge egzistencijalne potrebe), dok sama tuženica, zbog svog materijalnog i socijalnog statusa, nije u mogućnosti riješiti na drugi način svoje stambeno pitanje (niti provedeni dokazi na to upućuju). Tijekom postupka tužitelj nije niti dokazao da bi takvo miješanje javne vlasti (konkretno tužitelja) u pravo tuženice na dom bilo nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih, niti takva okolnost proizlazi iz provedenih dokaza i općepoznatih činjenica.

28.              U konkretnom slučaju unatoč činjenici da je tužitelj imao zakonsko ovlaštenje temeljem čl. 161. ZOV tražiti od tuženice predaju u posjed predmetne nekretnine, tijekom postupka tužitelj nije dokazao, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, da bi tužitelju predmetna nekretnina bila potreba radi vlastitog korištenja ili zbrinjavanja potrebitih (tužitelj je pravna osoba dok potrebu da nekog, čija je potreba veća od potrebe tuženice koja je i sama socijalno ugrožena osoba, smjesti u predmetnu nekretninu, tužitelj nije dokazao). Sam ekonomski interes tužitelja (da mu tuženica ne plaća režije) nije dovoljan razlog da se umiješa u pravo tuženice na dom.

29.              S druge strane tuženica, ne samo da je ekonomski i socijalno ugrožena osoba, već u spornoj nekretnini živi 21 godinu, te je bez imovine (veće vrijednosti) te nema drugog adekvatnog smještaja u koji bi preselila.

30.              Dakle, konkretno u testu razmjernosti javnog interesa i privatnog (konkretno interesa tuženice, a u smislu čl. 16. st. 2. Ustava RH) ovaj sud smatra da prednost treba dati privatnom interesu, slijedom čega ovaj sud smatra da miješanje tužitelja kao vlasnika nekretnine u pravo tuženice na dom (čl. 8 Konvencije) nije opravdano, slijedom čega je sud odbio zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

31.              Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u smislu čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je i zahtjev tužitelja za nadoknadom troška ovog postupka a prema zahtjevu koji je tužitelja, u smislu čl. 164. ZPP, postavio na ročištu od 13. rujna 2023..

32.              Stoga je slijedom svega navedenoga odlučeno kao u izreci.

 

             

 

U Sisku 11. listopada 2023.

 

                                                                                                                                          Sutkinja

                                                                                                                       Kristina Devčić Merzel,v.r.

                                                                     

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana uručenja presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

 

DNA:

1.                  Tužitelju po punomoćniku

2.                  Tuženici