Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-830/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6465/2024-8 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6465/2024-8 od 19. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6465/2024- 8 od 19. rujna 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 8.962,33 Eura sa zateznim kamatama koja teku od 30. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 platiti tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud polazeći od primjene Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) pogrešno primijenio materijalno pravo u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine 157/13m 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 – dalje ZOMO) predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj pretrpi plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima kojima je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu te da u konkurenciji odredaba ZOOP-a i ZOMO-a treba primijeniti odredbe ZOMO. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. istog zakona.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od **.**.2021. do **.**.2024. osiguraniku tužitelja AŽ koja je stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio PŽ upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom i u žalbenom postupku sporno je da li se o zahtjevu za naknadu štete nastale isplatom mirovina prema osiguratelju odlučuje primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u brojnim odlukama (broj Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x-388/2018-2 od 15. kolovoza 2020., broj Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023.) kao i novijim odlukama (Rev- 631/2023-2 od 19. siječnja 2024., Rev-936/2023-2 od 17. siječnja 2024., Rev- 777/2023-2 od 27. ožujka 2024., Rev-1149/2022-2 od 20. ožujka 2024.) za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

9. Prema odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u primjeni u spornom razdoblju (od 1. studeni 2021. do 31. listopada 2024.), društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema stavku 2. istog članka, stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hravatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Prema članku 27. stavak 4. ZOOP, odredbe stavak 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema članku 27. stavak 5. ZOOP, obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

10. Iz navedenih odredbi proizlazi da postoji obveza osiguratelja naknade štete nastale isplatom mirovine ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa mirovine koja bi se osiguraniku isplaćivala kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

11. Tužitelj u žalbi, a niti za trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ne dovodi u pitanje činjenicu da u spornom razdoblju (od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2024.), ne postoji razlika isplaćenih mirovina i mirovine koja bi se isplaćivala umirovljenjem zbog ozljede na radu u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, već ustraje u tvrdnjama da se postojanje visine štete utvrđuje primjenom odredbi ZOMO prema kojim tužitelj ima pravo na naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.

12. Obveza tuženika kao osiguratelja proizlazi iz Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno odredbi ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu kada su za to ispunjene propisane pretpostavke naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13. Budući niti u žalbi nije sporno da u utuženom razdoblju ne postoji šteta iz članka 27. stavak 3. ZOOP, odnosno razlika između visine invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao osiguranici i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj ozljede na radu, pravilna je odluka iz izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

14. Iz ovih razloga je temeljem članka 368. ZPP-a odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda pa je odlučeno kao u izreci.

U Karlovcu 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec