Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-337/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, [adresa], kojega zastupa generalna punomoćnica NR, dipl.iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Granića te generalne punomoćnice tuženika NR, na ročištu za objavu odluke, dana 27. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], a protiv ovršenika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a sve po Rješenju o ovrsi Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, posl. broja Ovrv-42/15 od 9.3.2015., koje je rješenje pravomoćno i ovršno 3.4.2015, proglašavaju se nezakonitim i nedopuštenim.

2. Dužan je tuženik CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 712,75 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 22.1.2024. pa do isplate koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, u roku od 15 (petnaest) dana na ime troškova ovog parničnog postupka naknadi iznos od 67,28 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 26. siječnja 2024., u bitnome se navodi da je tuženik/ovrhovoditelj u odnosu na tužitelja / ovršenika ishodio ovršnu ispravu, točnije rješenje o ovrsi Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, poslovni broj Ovrv-42/15 od 9.ožujka 2015., a koje rješenje je pravomoćno i ovršno 3. travnja 2015. Tužitelj da je dana 15.travnja 2015. pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u Splitu. Agencija prestaje s izvršavanjem ove osnove za plaćanje upravo na dan 4.kolovoza 2018. Razlog prestanka je članak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno što se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa toga ovršenika.

1.2. Unatoč tome, da je ovaj ovrhovoditelj iznova pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, odnosno istu osnovu za plaćanje da je predao Agenciji 21. studenoga 2023. Nadalje, da postoji pravni stav izražen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019., prema kojemu da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika , navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istome.

1.3. Tužitelj da je naslovnom sudu podnio i prijedlog radi donošenja rješenja kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te radi donošenja rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odlukom posl. broja Ovr-2722/2023-6 od 17.1.2023. sud je odbio prijedlog u cijelosti te ovdje tužitelja uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Jedini relevantni dio obrazloženja pobijane odluke da je sadržan je članku 7.1. obrazloženja, u kojemu da se navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o izravnoj naplati tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. OZ-a te da ovdje nema mjesta donošenju rješenja o proglašenju nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva za izravnu naplatu.

1.4. Protiv ovog rješenja da je pravodobno uložena žalba te da je ukazano na odluku Županijskog suda u Varaždinu posl. broja Gž Ovr 120/2017-2 od 7.2.2019. u kojoj je odluci da je zauzet izričit stav: ''Postupci izvansudske ovrhe iz čl. 284. Ovršnog zakona i izravne naplate kod Financijske agencije iz čl. 209. Ovršnog zakona predstavljaju izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke…između postupka izvansudske ovrhe iz čl. 284. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 - dalje: OZ) i postupka izravne naplate kod FINA-e iz čl. 209. OZ-a nema razlike jer se u oba slučaja radi o izravnoj naplati novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke. Parničnom sudu da se također ukazuje na pitanje sa kojim bi ciljem Zakonodavac člankom 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima odredio da Agencija prestaje s izvršavanjem osnova za plaćanje nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa toga ovršenika, a onda dao mogućnost ovrhovoditelju da iznova pokrene isti postupak izvansudske ovrhe temeljem iste ovršne isprave? Tužitelj nadalje navodi da bi bilo krajnje nelogično stvarati probleme ovrhovoditeljima na način da se njihova osnova prestane izvršavati, a da potom bez ikakva čekanja mogu pokrenuti isti postupak.

1.5. Tužitelj da je u gore citiranom ovršnom postupku istaknuo žalbeni rzalog iz članka 50.st.1. toč. 7. Ovršnog zakona, u smislu da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti takvu ovrhu na temelju ove ovršne isprave koja je već jednom uklonjena iz Očevidnika. Potpuno isti i nijedan drugi žalbeni razlog, da tužitelj ističe i u ovom tužbenom zahtjevu, a dodatno se ističe i tužbeni zahtjev iz članka 56. Ovršnog zakona, te se traži od suda da ovrhovoditelju naloži da tužitelju kao ovršeniku vrati ono što je neosnovano stekao nezakonitom ovrhom, a to da je iznos od 712,75 eura , koji da je neosnovano prenesen sa računa tužitelja na račun tuženika upravo 21.siječnja 2024.

1.6. Shodno navedenome, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, a protiv ovršenika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve po Rješenju o ovrsi Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, posl. broja Ovrv-42/15 od 9.3.2015., koje je rješenje pravomoćno i ovršno 3.4.2015, nezakonitim i nedopuštenim (točka I petita); naložiti tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 712,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 22.siječnja 2024. (točka II petita) te da mu naknadi troškove postupka (točka III izreke).

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 7. ožujka 2024., tuženik ističe da je potraživanje koje je isti imao prema tužitelju temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi Javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita posl. br: Ovrv-42/15 od 09.03.2015.g. u međuvremenu naplaćeno (prisilno preko FINE) te da tužitelj nema pravi interes za vođenje ovog postupka. Stoga se predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev. Nadalje, ukoliko sud ne bi odbacio tužbeni zahtjev, tuženik ističe da osporava navode tužitelja iz tužbe kao neosnovane i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Naime, tuženik da je imao prema tužitelju potraživanje u iznosu od 380,91 EUR uvećano za troškove i kamate i to temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi Javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita posl. br: Ovrv-42/15 od 09.03.2015.g., a kako to ističe i sam tužitelj u svojoj tužbi.

2.2. Raniji pokušaj naplate ovrhovoditeljevog potraživanja da je prošao bez uspjeha jer je Financijska agencija (dalje: FINA) prestala s izvršenjem po naprijed navedenom rješenju o ovrsi dana 04.08.2018.g. i to temeljem odredbe čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Budući je ovrhovoditeljevo potraživanje i dalje bilo nepodmireno, to je isti dana 21.11.2023.g. poslao FINA-i novi Zahtjev za izvansudsku ovrhu, a kako to također ističe i sam tužitelj. U odnosu na mišljenje odnosno stav izražen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog dana 27.11.2019.g. (SU-IV-245/2019-3), a na koji se poziva tužitelj, tuženik ističe da se isti odnosi na sudske, a ne izvansudske ovrhe, kako je to već ranije i isticao u ovršnom postupku iz kojeg je proizišla i ova tužba. O navedenom postoji već i mnoštvo sudske prakse i to one koja ide upravo u prilog tuženikovim tvrdnjama.

2.3. Protiv ovršenika da se nije vodio postupak izravne naplate već postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave, a koji je uređen odredbama čl. 284. OZ. Na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne može se tražiti izravna naplata u smislu odredbe čl. 209 OZ-a već izvansudska ovrha iako je postupak isti u smislu da ovrhovoditelj može provedbu zatražiti izravno od FINA-e, dakle izvan suda. Stoga, tužitelju nisu na raspolaganju pravna sredstva iz odredbe čl. 210 OZ. Dakle, neosnovan je stav ovršenika da ovrhovoditelj ne može tražiti provođenje izvansudske ovrhe temeljem naprijed navedene ovršne isprave. Štoviše, ovršenik da nije uopće ovlašten podnositi pravna sredstva iz odredbe čl. 210 Ovršnog zakona jer je zahtjev za naplatu od FINE zatražen temeljem isprava koje ne spadaju u isprave iz odredbe čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona. Isto tako, da nemogućnost ponovnog slanja osnove za plaćanje FINA-e nije propisana ni odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

2.4. Dodatno se ističe kako tužitelj nema zakonsku osnovu tražiti da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva tuženika predanog FINA-i dana 21.11.2023.g., a radi naplate tuženikova potraživanja protiv tužitelja, sve po Rješenju o ovrsi Javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita posl. br: Ovrv- 42/15 od 09.03.2015.g., proglasi nezakonitim i nedopuštenim. Naime, zakonodavac je propisao različite načine zaštite ovršenikovih prava u slučajevima kada se radi o izravnoj naplati na temelju nekih od isprava iz čl. 209. Ovršnog zakona (pa tako i podnošenje prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to odredbom čl. 210 OZ). Da je namjera zakonodavca bila da se i u postupku izvansudske ovrhe može podnijeti prijedlog za proglašenje provedbe i prijenosa nedopuštenim tada bi i to bilo propisano Ovršnim zakonom, a što nije slučaj. Time što je FINA prestala s izvršenjem temeljem navedene osnove i to nastupanjem uvjeta iz čl. 12 ZPONS-a, ne znači da na temelju te iste osnove ovrhovoditelj ne može protiv ovršenika pokrenuti novi postupak (izvansudske) ovrhe, a što je u konkretnom slučaju tuženik kao ovrhovoditelj i učinio. Tuženik je dana 21.11.2023. FINA-i dostavio novi Zahtjev za izvansudsku ovrhu čime je pokrenut novi postupak kod FINE te se ne radi o nedopuštenom prijedlogu. Tuženik predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezu istoga da mu naknadi troškove postupka.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zaprimljen kod javnog bilježnika Nevenke Kekez u Splitu dana 6. ožujka 2015., temeljem kojega je javni bilježnik Nevenka Kekez u Splitu dana 9. ožujka 2025. donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-42/15 (list 5-8 spisa); očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za tužitelja GR , OIB: [osobni identifikacijski broj], od 12. prosinca 2023. (list 9-17); potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS od 12. prosinca 2023. (list 18); specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 19); rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-2722/2023-6 od 17.siječnja 2023. (list 26-29); žalba ovršenika GR protiv citiranog rješenja (list 31-32); rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-572/2024-2 od 23.prosinca 2024. (list 75- 78); rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2280/2024-4 od 10.listopada 2024. (list 80).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčanog potraživanja ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, protiv ovršenika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve po Rješenju o ovrsi Nevenke Kekez, javnog bilježnika u Splitu, posl. broja Ovrv-42/15 od 9.3.2015., koje je rješenje pravomoćno i ovršno 3. 4. 2015, nezakonitim i nedopuštenim (točka I petita) te zahtjev za isplatom iznosa od 712,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 22.siječnja 2024. (točka II petita), zbog žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“; broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.; dalje: OZ), da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

7. Tužitelj predmetnu tužbu radi proglašenja prijenosa i plljenidbe nedopuštenom temelji na tvrdnji da je ovrhovoditelj/tuženik dana 15. travnja 2015., pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u Splitu temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez broj Ovrv-42/15 od 9.ožujka 2015., te da je Agencija prestala sa izvršavanjem osnove za plaćanje upravo na dan 4.kolovoza 2018., a da je razlog prestanka članak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine"; broj: 68/18., 02/20., 46/20., 47/20.; dalje: ZPONS), kojom je propisano da , ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

7.2. Obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj, iznova pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, odnosno istu osnovu za plaćanje da je predao na provedbu Agenciji dana 21. studenoga 2023., tužitelj smatra da bi bio ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. st.1. toč. 7. OZ, odnosno da tuženik - ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovakvu ovrhu na temelju citirane ovršne isprave koja je već jednom uklonjena iz Očevidnika.

7.3. Pri tome se tužitelj poziva na pravno shvaćanje izraženo na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.studenoga 2019. (Su-IV-245/2019-3), prema kojemu nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istome.

8. Tuženik iznesenim navodima tužitelja, suprotstavlja tvrdnje da se navedeno pravno shvaćanje odnosi na sudske, a ne izvansudske ovrhe, te da se protiv ovršenika nije vodio postupak izravne naplate već izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koji je uređen odredbama članka 248. OZ. Na temelju toga rješenja o ovrsi da se ne može ni tražiti izravna naplata u smislu članka 209. OZ, već izvansudska ovrha iako je postupak isti, u smislu da ovrhovoditelj može provedbu zatražiti izravno od FINA- e, dakle izvan suda. Stoga, da tužitelju nisu na raspolaganju pravna sredstva iz odredbe članka 210. OZ, a ujedno, da ovršenik nije uopće ovlašten podnositi pravna sredstva iz članka 210. OZ, jer da je zahtjev za naplatu od FINE zatražen temeljem isprava koje ne spadaju u isprave iz članka 209. OZ.

8.2. Dodatno, tuženik ističe da je potraživanje koje je isti imao prema tužitelju temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita broj Ovrv-42/15 od 9. ožujka 2015., u međuvremenu prisilno naplaćeno putem Financijske agencije te da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2722/2023-6 od 17. siječnja 2023., upućen da u roku od petnaest (15) dana od dana primitka rješenja, pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u ovoj pravnoj stvari, iz žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. OZ, niti da je tužitelj u ostavljenom roku pokrenuo predmetnu parnicu, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe.

8. Naime, tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (u konkretnom slučaju pljenidbe i prijenosa nedopuštenom) moguće je s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenih razloga radi kojeg je tužitelj upućen na parnicu, te se tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Stoga, ovaj sud zaključuje kako se u ovoj pravnoj stvari može raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu, a koji su navedeni pod točkom 7., 7.2. i 7.3. obrazloženja ove odluke.

9. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne slijedeće činjenice:

-da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 15. travnja 2015. pokrenuo postupak izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem Ovrv-42/15, radi naplate iznosa od 2.870,00 kn sa zateznim kamatama kao i troškova ovršnog postupka;

- da je Financijska agencija dana 4. kolovoza 2018. primjenom članka 12. st. 1. ZPONS, prestala sa izvršavanjem navedene osnove obzirom da se tražbina temeljem citirane ovršne isprave nije naplatila od ovršenika – tužitelja u roku od tri godine, odnosno jer po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci;

-da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 21. studenoga 2023. ponovno podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene ovršne isprave;

-da je dana 21. siječnja 2024. provedena pljenidba i prijenos iznosa od 712,75 eura temeljem citirane ovršne isprave.

10. Neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, obzirom da je potraživanje u međuvremenu u cijelosti naplaćeno prisilno putem FINA-e. Naime, niti jednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice, tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe članka 62. st. 1. toč. 4. OZ, prema kojoj, nakon što je ovrha dovršena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od sud da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga, i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1153/2024-4 od 15. veljače 2022.).

11. Međutim, u odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. toč. 7. OZ, ovaj sud je stava da je isti u cijelosti neosnovan.

12. Naime, suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti Zaključak sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019. prema kojemu nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Fina nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika i da nakon toga rješenje o ovrsi upiše ponovno u Očevidnik.

Ovo stoga što se navedeni zaključak odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka (što u konkretnoj pravnoj situaciji nije slučaj jer se radi o izvansudskoj ovrsi).

13. Financijska agencija, na temelju članka 12.st.1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka tog roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća odnosno jer zaštita ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba nakon proteka tog roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti, što, međutim, ne priječi da ovrhovoditelj naknadno, novim zahtjevom za izravnu naplatu ili novim rješenjem o ovrsi ishođenim na temelju novog prijedloga za ovrhu, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnese prijedlog da je Financijska agencija upiše u Očevidnik.

13.2. To iz razloga jer nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva, pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju koji (i dalje) raspolaže s valjanom i važećom osnovom zabrani zahtjev za njezinom provedbom.

13.3. Prema stavu ovog suda, dopušten je prijedlog da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. ZPONS, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, (istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024.).

14. Stoga, kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao ostvarenje žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. OZ, tužbeni zahtjev usmjeren na proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem citirane ovršne isprava nezakonitim i nedopuštenim, je u cijelosti neosnovan. Posljedično, neosnovan je i tužbeni zahtjev za isplatom / povratom zaplijenjenog iznosa od 712,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

15. Slijedom iznesenog, odlučeno kao u točki I izreke.

16. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1. ZPP i članku 164. ZPP. Imajući na umu citirane zakonske odredbe, tužitelj, koji je izgubio parnicu, dužan je tuženiku u cijelosti naknaditi troškove postupka.

18. Tako je tuženiku valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,28 eura, dok tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer navedeni trošak nije ni nastao. Naime, prema članku 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23.), obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu dospijeva po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu, 27. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis