REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-164/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko - upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, dana 27. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 1741 m2 , koji je na skici lica mjesta, izrađenoj dana 20. ožujka 2024. god. po dipl. ing. geod. Marku Vukši, označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, AC, AD, AE, AF, AG, AH, AI, AJ, A pa je na temelju ove presude ovlaštena zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je samostalni i pošteni posjednik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio je na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. Marku Vukši označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, AC, AD, AE, AF, AG, AH, AI, AJ, A, a koji dio - ukupne površine 1741 m2 - u naravi predstavlja kuću (kbr. 141/1) te okućnicu (dvorište) i maslinik. Predmetni dio naprijed navedene nekretnine je kupila u listopadu 2023. god. od dotadašnjeg samostalnog i poštenog posjednika – CĐ iz [adresa]. CĐ je predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti oca – OĐ pok. I, a kojem je ista pripala temeljem nasljeđivanja i ugovora o diobi sklopljenog 2010. god. sa sestrom NĐ. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću, okućnicu (dvorište) i maslinik, odnosno upravo ono što je navedeno pod toč. 1. i 2. ugovora o diobi (naslovljenog kao „Ugovor o nagodbi“) od 20. listopada 2010. god. Nadalje, navodi kako je predmetna nekretnina posljednjih nekoliko stotina godina neprekidno u poštenom, samostalnom i nesmetanom posjedu obitelji NĐ odnosno CĐ (prodavatelja) i njegovih predaka, a nakon kupoprodaje i same tužiteljice. S tim u vezi, posebno naglašava da je predmetna nekretnina s istočne, zapadne i sjeverne strane u cijelosti omeđena suhozidima, starima nekoliko stotina godina (dok na jugu granicu predstavlja lokalna - asfaltna cesta) – kako to nedvojbeno proizlazi iz spomenute skice lice mjesta - a što je najbolji dokaz o dugogodišnjem posjedovanju predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljice. Da predmetna nekretnina (danas) zaista predstavlja faktično vlasništvo tužiteljice potvrđuje i izjava JĐ koju je isti sačinio u svojstvu svjedoka Ugovora o nagodbi (diobi) sklopljenog između NĐ i OĐ. Osim toga, još jedan dokaz ili barem snažna indicija koja govori u prilog tvrdnjama tužiteljice u pogledu stjecanja prava vlasništva jest činjenica da je kuća sagrađena na predmetnoj nekretnini ozakonjena (legalizirana) upravo po zahtjevu OĐ (oca prodavatelja CĐ), a što je razvidno iz Rješenja o izvedenom stanju od 10. siječnja 2023. god. Ističe da iz navedenog Rješenja o izvedenom stanju nedvojbeno proizlazi da je predmetna kuća sagrađena, pa čak i nadograđena, prije 1968. god. Štoviše, iz uvjerenja Odjela za katastar nekretnina Metković od 29. rujna 2022. god. je evidentno da je riječ o kući sagrađenoj prije 1960. god., budući da je ista vidljiva na snimci iz zraka sačinjenoj te godine. Kao vlasnik (cijele) nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi je upisana Republika Hrvatska, a što zasigurno ne odgovara stvarnom stanju, zbog čega je tužiteljica - kao stvarni vlasnik dijela predmetne nekretnine (1 741 m2 od ukupno 74 226 m2 ) – prisiljena ustati ovom tužbom. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se dana 23. prosinca 2024. god. obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću sa Zahtjevom za mirno rješenje spora u pogledu predmetne nekretnine odnosno navedenog dijela iste. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je od tužiteljice zatražilo da dopuni zahtjev na način da dostavi povijest promjena nadležne ispostave katastra za predmetnu nekretninu, a nakon što je tužiteljica to i učinila (dana 17. siječnja 2025. god.), navedeno državno odvjetništvo se oglušilo na predmetni zahtjev. Stoga, tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem stoga podnosi ovu tužbu i predlaže Sudu da prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 17.01.2025. izrijekom odbio postupanje. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. S obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena ističe kako tužiteljica, po mišljenju tužene, ne dokazuje jesu li i koji njezini pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužiteljice i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužiteljica je dužna dokazati da bi njezini prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njezini prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužiteljica nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužiteljice u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužiteljica se poziva i na niz navodnih pravnih prednika, no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužiteljici. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama ili prepoznatljivim referentnim točkama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Metkovića kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže i pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi. Predlaže pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže također pozvati Grad Metković, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda, ali tek nakon nedvojbene mogućnosti identifikacije predmeta spora i samim time izdavanja potvrda u vezi istog što za sada nije moguće. Navodi kako je u predmetnom postupku tužiteljica dužna predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njezini pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužiteljice i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja. Predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem: skica sa lica mjesta sa (lista 5 spisa), ugovor o prodaji ovjeren kod javnog bilježnika stranica 6-8 spisa, Ugovor o nagodbi sa (lista 9-10 spisa), izjava sa (lista 11 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravno odjela za prostorno uređenje i gradnju, ispostava u Metkoviću sa (lista 12-14 spisa), uvjerenje područnog ureda za katastar Dubrovnik, odjel za katastar nekretnina sa (lista 15 spisa), izvadak iz zemljišne knjige sa (lista 16 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora sa (lista 17-18 spisa), Zapisnik javnog bilježnika iz ostavinskog postupka iza pok. OĐ sa (lista 29-30 spisa), zapisnik o očevida sa lica mjesta sa (lista 33-35 spisa), skica lice mjesta sa (lista 36 spisa), skica sa lica mjesta sa popisom koordinata rubnih točaka sa (lista 38 spisa) i izvadci iz informacijskog sustava prostornog uređenja, dopis Hrvatskih šuma od 17. listopada 2025. godine, dopis Grada Metkovića od 30. srpnja 2025. godine i fotografije sa lica mjesta.

4. Punomoćnik tužiteljice i zz tužene nisu popisali troškove postupka.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem te da se upiše kao isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. Ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

6. Među strankama nije sporno:

- da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu Prud na adresi kućnog broja 141/1,

- da je predmetna nekretnina dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću, okućnicu (dvorište) i maslinik.

7. Među strankama je sporno:

- jesu li i koji tužiteljičini pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi,

- tko je od pravnih prednika tužiteljice i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju,

- na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023– dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Međutim, što se tiče prigovora tužene da bi tužbu tužitelja trebalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 186. a ZPP-a, a u kontekstu st. 10. tog članka, ovaj sud je mišljenja da podnositelj zahtjeva za mirno rješenje spora nije u obvezi podnijeti i prijedlog za osiguranje dokaza u odnosu na promatranu nekretninu. Naime, sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev mora sadržavati sve obligatorne sastavnice kao i sama tužba. Istina, Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu (ne moraju) nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da se osiguraju određeni dokazi i to način da se isti izvedu, jer da su nužni radi utvrđivanja određenog činjeničnog supstrata, a o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora (čl. 186. a st. 10. ZPP-a). Kako je u konkretnom podnositelj zahtjeva ustrajao na zahtjevu za mirno rješenje spora, te kako je očigledno izostalo suglasje stranaka za osiguranjem dokaza, to je po proteku roka od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora podnio tužbu. Zato, ovaj sud ne prihvaća tvrdnju tužene da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Dakle, osiguranje dokaza u smislu čl. 186. a st. 10. jest mogućnost, ali nikako i obveza podnositelja da nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora osiguravaju dokaze putem nadležnog suda, iako izvedeni dokazi u ovaj parnici sami po sebi upućuju da nije bilo potrebe iste osiguravati u postupku osiguranja dokaza putem izvanparničnog suda.

10. Naime, uviđajem (očevidom) na licu mjesta, sud utvrđuje, kako se promatrana nekretnina nalazi u mjestu u mjestu Prud na adresi kućnog broja 141/1. Predmetna nekretnina je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da istu čini uređeno dvorište na jugu sa 2 spojena objekta (stambeni, različite starosti). Sa južne strane predmetna nekretnina je omeđena zidom u odnosu prema asfaltnoj cesti. Sa istočne i sjeverne strane granicu predmetne površine predstavlja suhozid koji pripada tužiteljici. U sjeverno-zapadnom dijelu granica predmetne površine također predstavlja tužiteljičin suhozid dok se na udaljenosti cca 5 metara od ruševine LĐ granica postaje istočni brid suhozida i granica završava na zidu koji je također susjedov. U cijelosti su na parceli zasađene masline. Skica lica mjesta koja je priložena uz tužbu na listu 15 spisa odgovara licu mjesta koje je predmet očevida, a što je potvrdio i vještak. Također cca 15 metara sjeverno od kuće vidljivu su ostaci tora ispred kojeg se nalazi "pritorak" ispod kojeg su vidljivi ostaci svinjara, a (sve to izgrađeno u suhozidu) i sve prema navodima tužiteljice.

11. Navedena utvrđenja je fotografirala i tužena, pa iz fotografija lica mjesta koje su predane na ročištu glavne rasprave od 30.10.2025. godine vidljiva je kuća s dvorištem, suhozidi te maslinik, što je sud upravo identificirao uz nazočnost stranaka i vještaka Marka Vukše, koji je potvrdio da kuća, dvorište i maslinik, upravo predstavljaju utuženu nekretninu u zemljišnoknjižnom smislu. Stranke nisu imale primjedbi na identifikaciju vještaka Marka Vukše, kao što i tužiteljica nije imala primjedbi na fotografije tužene, predane na ročištu glavne rasprave od 30.10.2025.

12. Vještak je, dakle, jasno, precizno i baš po kazivanju tužiteljice i sukladno nalogu suda usmeno označio predmet spora, detaljno ga prikazujući sa svim elementima u prostoru, te je obrazložio u naravi ono što je tužiteljica pokazala na terenu, pa je sud navedeni nalaz i mišljenje, odnosno skicu lica mjesta, prihvatio, budući je dana određeno i jasno, prema pravilima struke, znanosti i iskustva.

13. Nadalje, iz iskaza svjedoka JĐ proizlazi da je rođen 100 metara od predmetne nekretnine. Tu su se kao djeca igrali "sakrive" između torova, a nekretninu je posjedovao Ivičin djed pok. C. Nakon smrti C istu je naslijedio njegov sin OĐ, a poslije OĐ sin CĐ. Na predmetnoj nekretnini je bila kuća, iza kuće je bila štala u kojoj su držali ovce i kravu te su se "sabijali" stogovi. Predmetna nekretnina je cijela omeđena suhozidom koji je postojao po pričama starijih i 200 godina prije.

13.1. Na posebno pitanje pun. tužitelja da kuća koju je spomenuo u svom iskazu postoji i danas, a nalazi se nekoliko metara od ceste. Nadalje naveo je da ne zna tko je gradio kuću, a misli da ne bi znao ni njegov pok. otac.

13.2. Na posebno pitanje pun. tužiteljice koliko je od kuće udaljena spomenuta štala, svjedok je odgovorio da po njegovoj slobodnoj procjeni između 12 i 15 metara. Nadalje odgovorio je da C te OĐ nitko nikad nije ometao u posjedu predmetne nekretnine, te da je cijeli prostor unutar suhozida kultiviran te je u najvećem dijelu zasađen maslinama koje je sadio pok. OĐ prije 20-tak godina.

13.3. Na posebno pitanje pun. tužiteljice da li je suhozid u istim gabaritima i dan danas, svjedok je odgovorio da jeste.

13.4. Na posebno pitanje pun. tužiteljice da li zna da li je unutar obitelji LĐ izvršena podjela, odgovorio je da jeste te da je on bio svjedok prilikom sklapanja nagodbe i diobi. Nadalje odgovorio je da je nagodba bila između OĐ i nevjeste NĐ, jer je njezin muž O umro ranije te nije bilo nikakvih nesuglasica između njih. Nadalje navodi da je OĐ imao samo CĐ od djece.

13.5. Na upit ZZ tužene prije maslina taj prostor korišten za ispašu ovaca, unutar spomenutog suhozida. Nadalje odgovorio je da je ovce zadnji držao Ljubin otac C, prije otprilike 40-tak godina, te da je kraj štale bio svinjar i kokošinjac.

14. Iz iskaza svjedoka SĐ proizlazi da se rodio i živi 30 metara od predmetne nekretnine i da cijeli svoj život zna kako izgleda predmetne nekretnina, da je ona oduvijek bila ograđena suhozidom. Uz put je bila kuća koja je tu i danas. Iza kuće je nekada bio tor koji je sada zidina, a unutar toga suhozida se nalaze masline.

14.1. Na posebno pitanje pun. tužiteljice svjedok odgovorio je da otkad on zna za sebe suhozid kojim je ograđena ova nekretnina je oduvijek u istim gabaritima. Nadalje navodi da je masline sadio OĐ iza rata, da se prije sadnje masline nekretnina koristila za ispašu prvenstveno ovaca, da su zadnje ovce držali Ljubina majka i ćaća otprilike do 70-tih godina, te da je pored štale postojao i svinjar.

14.2. Na posebno pitanje pun. tužiteljice zna li da li je unutar obitelji SĐ izvršena podjela i jeli bilo ikakvih sporova između njih, svjedok je odgovorio da koliko je on upoznat N nije sa svojim bratom O dijelio već sa svojom nevjestom NĐ nagodbom, te je po toj nagodbi predmetna nekretnina pripali N, a sve zemlje i ograde NĐ. Nadalje navodi da je OĐ imao jedno dijete i to CĐ.

14.3. Na posebno pitanje pun. tužiteljice svjedok je odgovorio da je kuća pored ceste građena oko 1930-tih.

14.4. Na posebno pitanje ZZ tužene svjedok je odgovorio da je on za N održavao te masline na način da ih zalijevao, obrezivao i kosi ispod njih, a N mu je bio dao i ključ od kuće.

14.5. Na posebno pitanje ZZ tužene da li je situacija među Marušićima riješena, svjedok je odgovorio da jeste. Nadalje navodi da je nadogradnja kuće rađena na već postojećim temeljima.

15. Iz iskaza svjedokinje FĐ proizlazi da su njezini roditelj imali zemlju malo dalje od predmetne nekretnine, da se taj predio zove "Crnići Velike njive", te da je kao dijete dolazila tamo. Tu su prolazili pored njihove kuće, svratili i počinili. Pokojnog J otac C i majka L su tu živjeli. Iznad kuće su imali tor, štalu, gdje su držali krave i ovce. Predmetna nekretnina je bila omeđena suhozidom te nije bilo nikakve šume.

15.1. Na upit pun. tužiteljice gdje su živjeli roditelji od OĐ, svjedokinja je odgovorila da su živjeli u kući koja se nalazi uz cestu, a koja je i danas na toj nekretnini. Nadalje odgovorila je da joj nije poznato tko je gradio kuću. Poznato je da su se C i L oženili negdje između 1930. i 1931. godine i da su živjeli u toj kući. Nadalje navodi da se danas suhozid oko predmetne nekretnine pruža u istim gabaritima kako je i bilo prije. Nadalje navodi da na sjevernom dijelu nekretnine, odnosno iza kuće nalaze masline koje je zasadio N prije otprilike 20-tak godina te da se prostor prije nego su zasađene masline koristio za "zbijanje" stogova te ispašu stoke.

15.2. Na posebno pitanje pun. tužiteljice svjedokinja odgovara da joj nije poznato da bi unutar obitelji OĐ bilo sporova u vezi predmetne nekretnine te da nitko nikada nije ometao N i njegovog oca u posjedu predmetne nekretnine te da je OĐ imao samo jedno dijete CĐ, a supruga mu je umrla ranije.

15.3. Na posebno pitanje pun. tužiteljice svjedokinja odgovara da misli da je pored tora postojao svinjar i kokošinjac te da je ovce zadnji držao Ljubin otac C do otprilike 70- tih godina.

15.4. Na posebno pitanje ZZ tužene da li poznaje NĐ, svjedokinja je odgovorila da je poznaje.

15.5. Na posebno pitanje ZZ tužene da li NĐ polaže pravo na predmetnu nekretninu, svjedokinja je odgovorila da nije.

16. Sud je prihvatio kao istinite iskaze navedenih svjedoka, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo iskazivali na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljičinog isključivog vlasništva predmetne nekretnine kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu. Svi svjedoci su jasno iskazivali o postojanju suhozida te riješenosti situacije između NĐ.

17. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. listopada 2023. vidljivo je da je CĐ spornu predmetnu nekretninu prodao ovdje tužiteljici IĐ.

18. Iz Ugovora o nagodbi vidljivo je da je isti sklopljen dana 20.10.2010. između NĐ ud. pok. O te OĐ pok. I, o tome što kome pripada.

19. Iz izjave od 17.02.2023. vidljivo je da je JĐ bio osobno prisutan te da je vlastoručno, kao svjedok, potpisao Ugovor o nagodbi između NĐ (udovica pok. O) i OĐ (pok. I), što ujedno potvrđuje da predmetna nekretnina zaista predstavlja faktično vlasništvo tužiteljice.

20. Iz Rješenja o izvedenom stanju od 10.01.2023. proizlazi da je predmetna kuća sagrađena, pa čak i nadograđena prije 1968. godine.

21. Iz uvjerenja Odjela za katastar nekretnina Metković od 29.09.2022. vidljivo je da je riječ o kući sagrađenoj prije 1960., budući da je ista vidljiva na snimci iz zraka sačinjenoj te godine.

22. Iz ZK uloška broj [broj ZK uloška] vidljivo je da je kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi upisana Republika Hrvatska.

23. Prethodno navedenim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka utvrđeno je:

- da je pravo vlasništva tužiteljica stekla kupnjom od dotadašnjeg samostalnog i poštenog posjednika – CĐ iz [adresa],

- da se tužiteljičin posjed proteže na kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, okućnica (dvorište) i maslinik,

- da je tadašnji vlasnik CĐ predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti oca, OĐ pok. I, a kojem je ista pripala temeljem nasljeđivanja i ugovora o diobi sklopljenog 2010. godine sa sestrom NĐ.

24. Tužiteljica je po ocjeni ovog suda dokazala da je stekla vlasništvo kupoprodajnim ugovorom od 18.10.2023. od dotadašnjeg samostalnog i poštenog posjednika, CĐ iz [adresa], koji je predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svoga oca – OĐ pok. I, a kojem je ista pripala temeljem nasljeđivanja i ugovora o diobi sklopljenog 2010. godine sa sestrom NĐ. Na temelju iskaza svjedoka kao i podataka iz spisa utvrđeno je da je pokojni S (Jozo), djed CĐ, posjedovao predmetnu nekretninu još od sredine 20-tog stoljeća te da je taj posjed nastavljen preko njegovog sina OĐ, a potom i preko CĐ. Po ocjeni ovog suda posjed tužiteljevih prednika je bio pošten i neprekinut te utemeljen na pravnom sljedništvu (nasljeđivanju) i na činjenici dugotrajnog faktičnog raspolaganja nekretninom.

25. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

26. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

27. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

28. To jer je spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

29. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

30. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

31. Odluka o trošku je izostala obzirom stranke isti nisu popisale;

32. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 27. studenog 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, Andrije Hebranga 8, Metković

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO, Andrije Hebranga 9, Metković, na broj: P-DO-33/2025