Poslovni broj: P-485/2024-36

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u [adresa], protiv I. tuženog IČ i dr., zastupani po punomoćniku Filipu Gradišeku odvjetniku iz [adresa], kao i OD Babić i Babić iz Splita, radi isplate, 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužni su tuženici 1. IČ, [adresa], 2. EČ, [adresa], 88340 Grude, BiH, 3. UČ, [adresa], 4. FČ, [adresa], i 5. ČČ, [adresa], solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 200.000 EUR sa zakonskom zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11.10.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za 3% poena, a od 01.01.2023. god do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena.

Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka prema određenju suda prema određenju suda uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate. II Tužitelj MČ OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tuženicima naknaditi troškove postupka i to trećetuženom AČ, [adresa], u iznosu od 15.700,00 eura, a preostalim tuženicima i to prvotuženom IČ OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženom EČ OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotuženoj FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i petotuženom ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 24.375,00 eura, time svakom od navedenih tuženika iznos od 6.093,75 eura, svima sa zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05-155/23) tekućom od presuđenja do isplate, sve to u roku 15 dana, time da se trećetuženi UČ odbija s višezatraženim troškovima do 25.400,00 eura, a preostali tuženici s višezatraženim troškovima do 44.242,25 eura.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 24. svibnja 2023. u bitnom ističe da je sa tuženicima kao suvlasnicima obiteljskog biznisa 1995. godine zasnovao poslovni odnos uzevši u najam lokal Caffe & Night bar KARAKA u Gradcu, Konopljike 1 koji se nalazio u prizemlju objekta, najam je prestao 11. listopada 2022. jer tuženici odbijaju ugovorni odnos produljiti, fiktivna zakupnina po ugovoru iznosila je 550,00 kn mjesečno, a stvarna 12.000 EUR-a godišnje, fiktivnu je tužitelj plaćao na račun tuženika, a drugu na ruke I. tuženom IČ, posjeduje potpisane priznanice, u trenutku zaključenja ugovora objekt je imao prizemlje i kat, prizemlje je imalo 30 m2, danas prizemlje ima 70 m2 i 40 m2 terase, a cjelokupni objekt ima i drugi kat, u prizemnom prostoru lokala tužitelj je uložio velika novčana sredstva, detaljno navodi u što su utrošena kao i 2018. i 2019. godinu kao vrijeme investicije, a također je u 2019. godini tokom gradnje drugog kata objekta pomagao i znatno doprinio njegovoj izgradnji ishodovanjem mogućnosti gradnje, plaćajući radnike i kupujući materijal, na takav način tužitelj je u iznosu najmanje od 200.000 EUR-a doprinjeo vrijednosti kuće i lokala, a uz to plaćao i dogovorenu najamninu, sve to pouzdajući se u dogovor s tuženicima da će mu najam biti produžen na određeni broj godina bez plaćanja najamnine kako bi na taj način vratio ulog, ili da će mu iznos ulaganja biti isplaćen.

Na sastancima stranaka nije bilo ni slutnje da najam neće biti produljen nakon 11. listopada 2022., no tuženici odbijaju kako najam produljiti, tako i tužitelju isplatiti njegovu investiciju.

Tužitelj je pokušavao postići dogovor sa tuženicima s kojima je čitavo vrijeme bio u prijateljskim odnosima i međusobnom povjerenju, potom ih opomenuo pisanim putem pred tužbu, ističući da će zadržati objekt u posjedu dok ne bude isplaćen, te obzirom da potraživanje i nadalje nije realizirao podnio je predmetnu tužbu kojom traži isplatu 200.000 EUR-a s pripadnostima i troškovima postupka. Tužbu i detaljnije obrazlaže predlažući dokaze.

U odgovoru na tužbu, III tuženik UČ u bitnom ističe da je I. tuženi IČ jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine u kojoj je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost, nastavno čemu je prigovorio da je pasivno legitimiran, prigovara da tužitelj nije dokazao da bi o svom trošku organizirao i financirao građevinske radove ili da bi to činio po nalogu i odobrenju, kao i u ime i za račun I. tuženog. Suprotno tome sve građevinske radove naručio je i platio I tuženik kao vlasnik nekretnine osobno ili putem II. i III. tuženih koji su njegovi sinovi kao i V. tuženog koji mu je zet. Nadalje, poriče da bi tužitelj organizirao i financirao izgradnju drugog kata predmetne nekretnine, isti je izgrađen 1988. te time prije uspostave zakupnog odnosa, to je učinio I tuženi temeljem potrebnih dokumenata, takove navode detaljno opisuje, nastavno čemu prigovara kako tužiteljevoj aktivnoj, tako i pasivnoj legitimaciji III tuženog. Tužitelj nema osnovanu tražbinu prema tuženiku, niti bi tražbina bila dospjela, time nema pravo niti zadržati predmet zakupa u posjedu, a kako je ugovor istekao 6. srpnja 2022. tužitelj je nepošteni posjednik predmeta zakupa. Završno, prigovara zastari potraživanja jer su ulaganja u kako poslovni prostor tako i preostali objekt I tuženog izvršena 2015. i 2016. godine. Slijedom iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Odgovor na tužbu i detaljnije obrazlaže, navodeći dokaze.

U odgovoru na tužbu I., II., IV. i V. tuženi u bitnom ističu skladno odgovoru na tužbu III. tuženog, time poriču i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prigovaraju aktivnoj i pasivnoj legitimaciji te ističu zastaru tužiteljevog potraživanja. Predmetni zakupni odnos i to između I. tuženog i tužitelja uz nalog i odobrenje I tuženog sklapao je njegov sin, a ovdje III. tuženi, UČ. Nakon što je zakupni ugovorni odnos prestao 6. srpnja 2022. isti nije produljen jer tužitelj unazad tri godine nije plaćao zakupninu, a ista i nadalje nije plaćena. Zaključno, predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Odgovor na tužbu i detaljnije obrazlažu, navodeći dokaze.

U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te su time pročitani izvodi iz zemljišnih i katastarskih knjiga (list 20-21, 141-142 spisa), Ugovori o zakupu poslovnog prostora (list 22-33, 143-154 spisa), ponuda, predračun, računi, nalozi plaćanja (list 38-45, 70-74, 76-77, 159-166 spisa), zemljišnoknjižno i katastarska rješenja (list 46-50 spisa), suglasnost (list 51 spisa), geodetski snimak s rješenjima i katastarskim planovima, foto dokumentacijom (list 52-69 spisa), dopis (list 75 spisa), snimka izvedenog stanja s popratnom dokumentacijom arhitektice ŠČ iz [adresa] (list 78-109 spisa), ponuda Gradac (list 110-111 spisa), uplatnice (list 112- 117 spisa), kopije dokumenata (list 133-140 spisa), rješenja, ugovor, uredovna zabilježba, suglasnost, snimka izvedenog stanja arhitektice ŠČ (list 167- 205 spisa), geodetski snimak s rješenjem, katastarskim planovima, uvjerenjem, posjedovnim listom, fotodokumentacijom (list 206-223 spisa), računi, predračuni, dopis, ponude, uplatnice (list 224-239 spisa), rukom pisani obračun (list 251-260 spisa), računi, ugovor o zakupu, rukom pisani računi (list 261-277 spisa), suglasnost adaptacije (list 278 spisa), fotodokumentacija (list 295-314 spisa), korespondencija s otpremnicom (list 333-334 spisa).

U postupku je sud saslušao tužitelja MČ (list 327-328), prvotuženog IČ (list 328-329 spisa), trećetuženog UČ (list 329 spisa), drugotuženog ŽČ (list 330 spisa), petotuženog ČČ (list 330 spisa).

Saslušan kao tužitelj MČ u bitnom iskazuje skladno navodima svoje tužbe te time potvrđuje da je 1995. započeo poslovnu suradnju sa svim tuženicima te je sa svima njima vršio sva dogovaranja tretirajući ih kao obitelj koja ima obiteljski posao. Ulaganja su bila upravo onakova kako su u tužbi opisana i trajala čitavo vrijeme dok je posao obavljao, a to je bilo do studenog 2022., te je čitavo vrijeme plaćao i najamninu. Ulaganja procjenjuje na utuženih 200.000,00 EUR, to je bilo u dogovoru s tuženicima i moralo mu se priznati u trenutku kada više ne bi koristio predmetnu nekretninu za posao koji je obavljao. Ulagao je u čitavu nekretninu koja se sastoji od prizemlja i dva kata, a ulaganja su završila zaključno 2019. godine. O ulaganjima nema pisanih dokaza te je to razlog da kao dokaz predlaže svjedoke koji su bili izvođači radova odnosno na drugi kat kuće ulaganja su se sastojala u izradi novog krovišta, obnavljanju samoga kata betonskim radovima a pri čemu su izrađene nove tri lože. Upravo su tuženi inicirali aranžman da on vrši ulaganja a koja će se njemu priznati. Ne može komentirati račune koje su tuženici predmetno priložili, osim da im suprotstavi iskaz koji daje na sudu. Roba, odnosno materijal koji bi naručio u korist ulaganja dostavljana su na njegovu adresu jer geografska pozicija predmetne nekretnine tuženih a koja se nalazi odmah do prometnice, nije dozvoljavala mogućnost istovara na njihovoj nekretnini, tako je bilo u 90 posto slučajeva. Zakup je plaćao i za vrijeme epidemije korona virusa, a u jednom dijelu su mu tuženici izašli u susret u smislu beneficiranog plaćanja radi nemogućnosti poslovanja. Zadnji ugovor o zakupu istekao je u lipnju ili srpnju 2022., do produženja nije došlo te on nije htio produljiti ugovor i tražio obračun svojih ulaganja, tada mu je ponuđeno 45.000,00 EUR što mu je bilo neprihvatljivo. Utuženi iznos od 200.000,00 EUR osobno je procijenio, sam ugostiteljski objekt obnavljan je u periodu najma nekih 6 puta, a zadnji puta 2019. godine. Od kada je napustio predmetni ugostiteljski objekt isti ne radi, ali u potpunoj je funkciji.

Saslušan kao stranka I. tuženi IČ ističe da je predmetnu kuću kupio 1987. koja je bila u takovom stanju da je kompletno srušena, te je za godinu dana, dakle 1988. podigao novu kuću koja se sastojala od prizemlja i dva kata te krovišta, sve to svojim sredstvima, a u prizemlju je odmah otvorio kafić. Slušao je iskazivanje tužitelja te ističe da tužitelj nikad u ovu njegovu predmetnu nekretninu ništa nije uložio niti je bio takav dogovor, a najamninu je uredno plaćao. Do produljenja najma nije došlo jer on više nije imao interesa dalje iznajmljivati. Poslove oko iznajmljivanja predmetnog lokala povjerio je svom sinu AČ. Tužbu, a posebice time i činjenicu da su osim njega tuženi i preostali tuženici ne može drugačije objasniti osim nerealnog potraživanja.

Saslušan kao stranka III. tuženi UČ u bitnom iskazuje da je poslovao u predmetnom lokalu od 1989. do rata 1991., a 1995. isti je iznajmljen tužitelju u potpuno funkcionalnom stanju za ugostiteljsko poslovanje caffe bara, on ga je iznajmio ali s odobrenjem svojeg oca IČ. U periodu dok je u lokalu poslovao tužitelj u njega su vršena ulaganja, ali nije ih tužitelj plaćao. Najamninu je uredno plaćao. Tužitelj nije vršio niti ulaganja u preostali dio nekretnine a kako je to u saslušanju iskazivao, te ne može objasniti koji su motivi tužitelja za podizanjem predmetne tužbe. Dozvoljava da bi tužitelj nekad izvršio plaćanja koja su bila u obvezi tuženih ali te novce bi dobio natrag. Ne zna da li je predmetni poslovni prostor proširen za vrijeme dok ga je koristio tužitelj. Tuženici su financirali pripajanje terase lokalu i ostakljivanje iste. Činjenica je da nije postignut dogovor oko produljenja najma, no tada nije moglo biti nikakvih razgovora o nekom tužiteljevom potraživanju prema tuženicima jer ga nije niti moglo biti. Ne sjeća se iznosa najamnine no ponavlja da je ista uredno plaćana.

Saslušan kao stranka II. tuženi ŽČ u bitnom ističe da kao osoba prisutna raspravljanju potvrđuje ono što su njegov otac i brat kao tuženici predmetno iskazivali, posebice ističe da su zadnja ulaganja i zahvati na predmetnoj nekretnini izvršeni 2016. Iznenadio se kad je primio tužbu, a posebice kad je vidio da će se njeni navodi dokazivati naknadno, a dokaza i nadalje nema. Nije točno da bi tužitelju bilo ponuđeno 45.000,00 EUR kako je to u saslušanju naveo a vezano za njegovo ulaganje. Tužitelj je i nadalje u posjedu predmetnog caffe bara koji je zaključan i tuženici ne mogu stupiti u posjed istog. Početkom 2023. u jednom neugodnom razgovoru tužitelj mu je rekao da će tuženike, a to uključuje i njega, pustiti na miru ako mu se isplati 150.000,00 EUR.

Saslušan kao stranka V. tuženi ČČ u bitnom iskazuje kako također, a slušajući na raspravi iskazano, potvrđuje ono što su prethodno saslušani tuženici iskazali. Pristupio je obitelji ŽČ vjenčanjem s FČ, predmetno IV. tuženoj, 1999. i odmah upoznao tužitelja koji je bio u najmu predmetnog ugostiteljskog objekta. Svi tuženici uključivo i njega, imali su lijepe odnose s tužiteljem sve do 2019. kad je lokal počeo slabije poslovati, da bi po epidemiji korona virusa 2020. lokal mogao poslovati na načine kako se u toj situaciji moglo, financijski to znači vrlo slabo, a tuženici su to uzeli u obzir i za vrijeme 2020. i 2021. potraživali samo 20 posto najamnine. Godine 2022. on kao i svi tuženici, smatrali su da treba postići nov dogovor o iznosu najamnine, isti nije postignut i to ne krivnjom tuženih. Nikakovih ulaganja koja tužitelj spominje on nije imao, sve su to ulaganja tuženika završno sa 2016. godinom i dokazi o tome priloženi su spisu.

Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Predmetno je odlučno da su tuženici svoje cjelokupne navode koji uključuju očitovanja kao i iskazivanje saslušanjem pred sudom ,dokazali pisanom dokumentacijom koja je prihvatljiva za vjerodostojnost njihovih tvrdnji. U istoj nema imena tužitelja niti u kakovoj funkciji, a pogotovo ne u funkciji investitora kako to navodi u tužbi. Čitanjem iste vidno je i vlasničko i posjedovno stanje predmetne nekretnine kao i gospodarenje istom , i to ono gospodarenje koje prije svega sadrži ishođenje dokumenata vezanih uz građenje na predmetnoj nekretnini kao i u tu svrhu, nabavu i plaćanje građevinskog materijala, sva dokumentacija glasi na tuženike (list 20-109,te 141-224 spisa),i jasno iskazuje o 2016.godini kao završnoj godini cjeline građevinske investicije tuženika.

Suprotno tome, tužiteljeva očitovanja kao i njegovo iskazivanje saslušanjem pred sudom nemaju uporišta u pisanim dokazima koje je priložio, niti je prihvatljivo da se isti obrazlažu personalnim dokazima. Sam tužitelj na raspravljanju ne objašnjava, a morao bi, povezanost dokaza sa svojim tvrdnjama. Morao bi, jer kada se čita rukom pisana dokumentacija (listovi 251 do 260, 264-265 spisa) tada se vidi da ista ne sadrži specifikaciju ili je specifikacija nejasna, godine koje se na istoj navode a koje je moguće pročitati( ili zaključiti da bi se radilo o bilježenju godina), jesu 2004., 2005., 2008., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2021. i 2022., a jedina razumljiva specifikacija odnosi se na najam, za koji je nesporno da je plaćan i da s tog osnova tužba nije niti podnesena. Nadalje, naknadna tiskana dokumentacija (listovi 266 do 278 spisa)u jednom dijelu sadrži račune na izrazito lošim fotokopijama i nije prihvatljiva kao dokaz. Od dokumentacije koja je vidljiva te ju je moguće pročitati vidno je da glasi na račune telekomunikacijske usluge iz 1998. godine , otpremnice i povratnice iz 2018. godine te račune iz 2019. godine , svi su iznosi u hrvatskim kunama te u matematičkom zbroju daju minornozanemariv iznos obzirom na tvrdnje tužbe, a vidno je i to, da bi se u osnovi radilo o elektromaterijalu, sanitarijama i soboslikarskom materijalu, dok rukom pisani dokument s poleđine lista 275 spisa koji sadrži iznos od 10.825,00 eura , nužno mora biti potpuno obrazložen te time i kalendarski definiran, što u potpunosti izostaje .

Kada dakle tužitelj ne objašnjava dokumentaciju koju je bez objašnjenja moguće pročitati upravo na način kako je sud iznio, te kada je dokumentacija prezentirana u takovom nesistematiziranom slijedu kako je u spisu vidljiv, pa kada se posebice takav procesnopravni pristup i dokazivanje suprotstavi procesnopravnom pristupu i dokazivanju tuženika, nema niti početnog pravnog uporišta svjedocima dokazivati ono što sam tužitelj propušta,kao niti nastavno tome provoditi građevinsko vještačenje,jer izostankom i izglednog osnova tužbe, nema uporišta u utvrđivanju visine tužiteljevog potraživanja,te bi nastavljanje postupka predstavljalo njegovo neprihvatljivo odugovlačenje i nepotreban trošak.

Gospodarstvenik ,a tako i svaka osoba koja ima investiciju u tuđu imovinu kako to tužitelj tvrdi, mora imati u cijelosti jasnu, razvidnu i razumljivu materijalnu dokumentaciju,a bez obzira bila ona službena ili privatna,mora je moći i prihvatljivo objasniti jer je to minimum njegova procesnog angažmana,koji mora biti i to tim veći što je potraživanje veće.

Stoga,a maiori ad minus, nema prihvatljive argumentacije niti da se daljnjim dokazima tužbe utvrdi eventualno pripadajuće manje potraživanje, jer prije svega slijedi i da su sva potraživanja tužitelja prije 31. svibnja 2018. u zastari, budući odnosno na tužbu podnesenu 31. svibnja 2023. godine vrijedi zastarni rok od pet godina slijedom čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05-155/23).

Završno, kako izostaje prihvatljivo objašnjenje pasivne legitimacije za sve tuženike osim prvotuženog IČ koji se predmetno valjano legitimirao kao vlasnik predmetne nekretnine, to je i u tom smislu prigovor tuženika osnovan.

Time je sud vjerodostojnim ocijenio materijalnu dokumentaciju koji su tuženici priložili, koja je u cijelosti tiskana dokumentacija sastavljena od ovlaštenih osoba te skladna iskazivanju tuženika koji su iskazali o svemu onom što predmetno mogu i moraju znati obzirom na svoj status i povezanost s predmetom raspravljanja,te je temeljem takove činjeničnopravne ukupnosti tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Suprotno tome sud nije mogao prihvatiti tužiteljevo iskazivanje a posebice kad se isto usporedi s dokumentacijom koju je priložio i o kojoj se sud prethodno izjasnio.

Daljnje dokaze sud nije proveo iz razloga koje je također prethodno naveo.

Parnični trošak obračunat je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12-138/23; u daljnjem tekstu Tarifa), a priznaju se čitanjem troškovnika trećetuženog UČ (list 358 spisa) troškovi sastava odgovora na tužbu od 8. rujna 2023. te zastupanja na ročištima 6. ožujka 2025., 9. travnja 2025., 14. svibnja 2025. te 28. listopada 2025., time pet radnji svaka po 3.000,00 eura to daje iznos od 15.000,00 eura čemu treba pridodati sudske pristojbe na tužbu i presudu od ukupno 700,00 eura, što čini sveukupno priznati trošak od 15.700,00 eura a u višezatraženom iznosu troška do 25.400,00 eura zahtjev se odbija.

Preostalim tuženicima (I,II,IV,V) priznaju se čitanjem njihovog troškovnika (list 363 spisa) sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištima 6. ožujka 2025., 9. travnja 2025., 14. svibnja 2025. te 28. listopada 2025. time pet radnji svaka po 3.000,00 eura, to daje iznos od 15.000,00 eura, tome treba dodati trideset posto za zastupanje više osoba, što daje iznos od 4.500,00 eura, time ukupnom iznosu od 19.500,00 eura treba pridodati 25 % PDV-a od 4.875,00 eura što čini sveukupni iznos od 24.375,00 eura, a u višezatraženom iznosu troškova do 44.242,25 eura navedeni tuženici se odbijaju. Kako bi obveza tužitelja bila jasna sud je odredio da svakom od navedenih tuženika tužitelj treba platiti identičan iznos jer su navedeni tuženici zastupani kao cjelina, ali je pri refundaciji troškova od protivne stranke svaki subjekt za sebe.

Tuženici troškove imaju pravo potraživati temeljem odredbi Glave XII te posebice čl. 154 ZPP-a (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), a sa višezatraženim iznosima se odbijaju jer njihovi preostali podnesci nisu u smislu Tbr. 47 Tarife troškovi takove potrebe da se odmjere na teret protivne stranke.

Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 27. studenog 2025.

Sudac

Igor Kanajet

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženicima po punomoćnicima