Poslovni broj: P-1636/2023-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupana po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mire Marinovića, odvjetnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 25.338,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 2,45 EUR od 28.02.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,31 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,16 EUR od 30.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od 30.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,71 EUR od 27.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,27 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,75 EUR kn od 27.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,27 EUR 28.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,87 EUR od 21.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,60 EUR od 29.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,61 EUR od 27.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,20 EUR od 28.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,06 EUR od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,70 EUR od 22.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,70 EUR od 22.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,75 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,72 EUR od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,26 EUR od 06.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,88 EUR od 28.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,24 EUR od 03.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,28 EUR od 07.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,03 EUR od 13.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,40 EUR od 09.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 162,09 EUR od 28.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 147,35 EUR od 08.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,21 EUR od 04.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,21 EUR od 04.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,43 EUR od 13.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 161,48 EUR od 13.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 200,74 EUR od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 251,69 EUR od 28.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 208,20 EUR od 10.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 208,94 EUR od 04.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 193,11 EUR od 29.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 22.519,66 EUR od 29.11.2011. godine pa do isplate,

do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Erste & Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 8.754,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se prigovor prijeboja u iznosu od 1.659,64 EUR kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 06.04.2020. godine navodi kako su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o kreditu, broj: 1031262160/51400607-5102187327 s tim da je dana 17.01.2005. godine potpisa i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini. Citiranim Ugovorom, tuženik je tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 172.502,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, za kupovinu nekretnine. Kredit je ugovoren sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i kamatom promjenjivom u skladu s važećim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,99 %.

2. Nadalje tužitelj navodi da su ugovorne odredbe, kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, nezakonite i ništetne. Navedeno iz razloga što se, među strankama, o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja. Činjenica da je tuženik, prilikom sklapanja ugovora o kreditima, u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008. godine, postupao na način opisan u točki II Tužbe, pravomoćno je utvrđena u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P- 1401/12, a isto je potvrđeno drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17.

3. Dalje se navodi kako unatoč činjenici što se radilo o ništetnim odredbama, tuženik je uredno obračunavao ukupan iznos anuiteta sukladno srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika, što je za posljedicu imalo i povećanje mjesečnog anuiteta. Ništetnost odredbi naznačenih u točki II Tužbe znači da su nezakonita sva povećanja tužiteljeve obveze na temelju jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK, što je sve rezultiralo povećanjem ukupnog iznosa mjesečnih anuiteta. Po gore navedenim osnovama, tužitelj je preplatio svoju obvezu po predmetnom Ugovoru o kreditu za iznos od 178.625,60 kn.

4. Nakon provedenog osnovnog i dopunskog financijskog vještačenja tužitelj je precizirao svoj tužbeni zahtjev te predlaže da sud usvoji isti u cijelosti.

5. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

6. Zatim tuženik navodi da su odluke VTS-a Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine i Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine nepravilne i nezakonite te da se te odluke ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Tuženik naglašava da je u to vrijeme nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD, da nije preferirao niti jednu vrstu istih, da nije tražio jamce i da je u svim elementima obavijestima potencijalne klijente u reklamnom materijalu. Isto tako se navodi da su potencijalni korisnici kredita kako iz promidžbenih materijala tako i od djelatnika tuženika mogli dobiti sve relevantne podatke potrebne da donesu odluku o vrsti kredita koji žele realizirati, uključujući sve informacije o rizicima intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli za CHF.

7. Zatim, tuženik ističe i prigovor radi prijeboja u iznosu od 12.595,60 kn s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kao i s osnove razlike u depozitu koji je u trenutku kada je uplaćen na partiju kredita iznosio 22.038,43 kn više nego u trenutku kada je uplaćen na partiju depozita. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka.

8. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu (list 8-23 spisa), pregled prometa po kreditu (list 24-34 spisa), otplatni plan (list 35-40 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope s novim otplatnim planovima (list 41-64 spisa), informativni materijali banke s informacijom o valutnoj klauzuli (list 81-136 spisa), sudska praksa (list 146-296 i 409-419 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 423- 432 spisa), iskazi svjedoka ĆD i tužitelja GD dani na ročištu 02.11.2021. godine (list 463-466 spisa), pisani iskaz LD (list 473-474 spisa) te dopunski nalaz i mišljenje (list 673-680 spisa).. Time su provedeni svi predloženi dokazi.

9. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

10. U ovoj pravnoj stvari je dana 18.05.2022. godine donijeta presuda P- 1783/20 koja je temeljem žalbe ukinuta u tč. I. i II., a potvrđena u tč. III. izreke presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1075/22 od 15.12.2022. godine. Točka III. Izreke se odnosila na odbijanje prigovora radi prijeboja. Obzirom da je o prigovoru prijeboja već pravomoćno odlučeno valjalo je isti odbaciti kao nedopušten. Čak i kada bi se isti prigovor smatrao kao novi nakon ukida isto tako bi ga trebalo dobaciti jer nije postavljen do zaključenja prethodnog postupka.

11. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 1031262160/51400607- 5102187327 te je utvrdio da su isti sklopili tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik dana 14.01.2005. godine, s tim da su iste stranke dana 17.01.2005. godine potpisale i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini koja je bila predmet kupnje.

12. Citiranim Ugovorom, tuženik je tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 172.502,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, za kupovinu nekretnine.

13. Kredit je ugovoren sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i kamatom promjenjivom u skladu s važećim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,99 %. Navedeni Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Maksimirska 48 dana 19.01.2005. godine, OU- 51/05.

14. Na ročištu održanom dana 02.11.2021. godine svjedok ĆD je iskazala da radi kod tuženika i 2005. godine je radila na poslovima koji obuhvaćaju i odobravanje kredita stanovništvu. Kad ju se pita za ovdje prisutnog tužitelja, odgovara da ga ne poznaje i da ga se ne sjeća. Završila je srednju ekonomsku školu, ali u banci je prolazila cijelo vrijeme različite tečajeve kojima je njihov poslodavac dopunjavao svojim zaposlenicima znanja vezano uz poslove koje rade. U to vrijeme su se odobravali kod tuženika krediti u kunama te krediti s valutnom klauzulom u CHF i EURO. U to vrijeme je kamatna stopa s kreditom koji je imao valutnu klauzulu u CHF imao manju kamatu od onoga u EUR pa se znalo događati da netko bude kreditno sposoban za kredit u CHF, ali ne i za onaj s valutnom klauzulom u EURO. U vrijeme kada je ovaj kredit realiziran nije znala da će doći do značajne promjene tečaja CHF na gore. U to vrijeme su naši klijenti odabrali uglavnom kredite s valutnom klauzulom u CHF zbog niže kamatne stope. Tada nije znala niti koliko će se kretati promjena odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. To sve ovisi o samoj situaciji na tržištu, a kako nije znala kako će se tržište unaprijed ponašati, nije o tome niti mogla govoriti klijentima. Što se tiče javnih bilježnika, stranke su mogle odabrati bilo kojeg od njih. Oni su stranke upozoravali sukladno tekstu ugovora, a imali su i određene letke o valutnoj klauzuli o kretanju tečaja na tržištu te su te letke znali davati strankama i s njima o tome razgovarati. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da su ti letci sadržavali informacije pored za CHF i za druge valute. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da su djelatnici banke morali ponuditi strankama sve opcije koje su bile na raspolaganju, a stranka bi onda odabrala koju hoće. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je počela raditi u banci 1996. godine te da je tada banka imala drugačiji naziv. Prvo je radila na blagajničkom šalteru, a s vremenom je napredovala. Na poseban upit pun. tužitelja koje je tečajeve završila te koje je certifikate dobila prije 2005. godine, odgovara da je neke ali da se više ne sjeća. Napominje da je za radno mjesto na kojem je radila s kreditima morala imati certifikat. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da su tečajevi bili uglavnom u RH, ali da je jednom prilikom bila u Austriji na tečaju. Edukacija se odnosila na kompletno poslovanje i njene poslove. Na poseban upit pun. tužitelja kada je njena banka počela odobravati prve kredite u CHF, odgovara da se ne sjeća. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je 2005. godine velika većina odobrenih kredita imala valutnu klauzulu u CHF. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da su neki klijenti u startu tražili kredit u CHF jer su znali za uvjete no da bi se velika većina odlučila za kredit u CHF nakon što bi čuli da je kamatna stopa za te kredite manja. To posebno nakon informativnog izračuna jer bi ukupna obveza bila značajno manja za valutnu klauzulu CHF u odnosu na onu u EUR. Ne sjeća se kako je 2005. godine se kretao tečaj CHF. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da su problemi zbog rasta tečaja CHF i kamatne stope počeli tek nakon nekoliko godina te da u prvom trenutku stranke nisu reagirale. Na poseban upit pun. tužitelja da li su joj njeni nadređeni dali naputak da preferira ponudu kredita sa CHF klauzulom, odgovara da ne. Dodaje da nije bila nagrađena ako bi sklapala kredite sa točno određenom valutnom klauzulom. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da se radi izračun sa strankama za kredit sa valutnom klauzulom i u CHF i u EUR i da kad bi stranke vidjele visinu rate i ukupan iznos, da bi se odlučivale za valutnu klauzulu gdje je obveza manja, a to je bilo sa CHF, a ona bi im rekla u redu, to je vaš izbor, bez daljnjih upozorenje.

15. Na istom ročištu tužitelj GD je iskazao da je predmetni kredit realizirao kod tuženika za potrebe rješavanja svog stambenog pitanja te je s tim novcem kupio stan u [adresa] na adresi koju je gore naveo. Kod tuženika je u to vrijeme već imao otvoreni račun na koji je primao plaću pa mu se učinilo logičnom da tamo zatraži i ovaj kredit. Sve rate je sam platio. Pohađao je poslijediplomski studij iz ekonomije. Sjeća se naprijed navedene svjedokinje te je s njom razgovarao kad je realizirao kredit. Tražio je da mu se kažu uvjeti i za kredite u kunama, eurima i CHF. Ona mu je odmah na početku rekla da su uvjeti za kunske kredite smiješno loši, a što se tiče ove druge dvije valute, rečeno mu je da je puno isplativiji kredit sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na onu u EUR. Njega je tada zanimalo zašto su uvjeti kredita tako različiti za te dvije strane valute na što mu je odgovorila da su to uvjeti banke i da se na taj način stimuliraju krediti u CHF. Njemu je na pitanje zašto je takva politika banke izjavila da ljudi koji rade u banci te Ministarstvu financija i RH uzimaju kredite u CHF i da on sam odluči, no da se njoj čini da su ti krediti povoljniji. Kad mu je pokazala tablice izračuna u CHF i EUR proizlazilo je da su uvjeti za kredite u CHF stvarno puno bolji. Na njegovo pitanje oko tečaja tih valuta rekla mu je da su CHF i EUR vrhunske i stabilne valute. Zatim mu je rekla da treba ili jamce ili osiguranje života koje bi se vinkulirano u korist banke i on se opredijelio za ovu drugu opciju da ne maltretira rodbinu i prijatelje. Savjetovala mu je kod kojeg javnog bilježnika treba otići jer banka kod istog ima deponirane potpise. Sjeća se da su otišli on i supruga kod tog javnog bilježnika i da su se potpisali gdje su im rekli i ne sjeća se da su ih išta upozoravali već da je to išlo kao na traci. Prije potpisivanja su on i supruga provjeravali da li su upisani svi točni podaci vezano uz stan koji su htjeli kupiti. Nitko u banci ga nije upozorio vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu da li se u budućnosti očekuje promjena tečaja i stope i kolika bi ona mogla biti. Njemu je tijekom otplatnog razdoblja porasla obaveza za više od 15 %, a to je rezultiralo da je nakon nekoliko godina otplate zapravo bio opet na istoj razini duga kao prije par godina. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je išao u banku s namjerom da uzme kredit ili u eurima ili u kunama iz razloga što je kupio stan u eurima odnosno njihovoj protuvrijednosti u kunama. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je prvi puta razgovarao sa gđom ĆD cca 30 minuta, a drugi puta puno kraće. Dodaje da ju je telefonski zvao kad se počela povisivati rata no tada mi je rekla da je to tako privremeno na tržištu i da se drugi klijenti ne uzbuđuju zbog toga. Na poseban upit pun. tužitelja tko je napravio usporedni obračun za CHF i EUR odgovara sama djelatnica banke koja mu je to pokazala. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je gđa ĆD bila vrlo ljubazna, da mu je pokazala ta dva usporedna obračuna i da mu je rekla da je u to vrijeme bilo uobičajeno da ljudi uzimaju kredite sa valutnom klauzulom u CHF. Na poseban upit pun. tužitelja da li ga je gđa ĆD išta upozorila vezano uz kamatnu stopu i valutnu klauzulu te tečaj odgovara da se on ne sjeća da ga je ona išta upozoravala. Na poseban upit pun. tužitelja da li je imao mogućnost pojedinačnog pregovaranja o uvjetima kredita, odgovara da je pitao da li može kao klijent banke dobiti povoljnije uvjete te da mu je djelatnica banke odgovorila da je ono što piše u ponuđenom ugovoru to i da je to najpovoljnije. Na poseban upit pun. tužitelja da li je banka prije povisivanja rate zbog promjene tečaja i kamatne stope s njim razgovarala o tome, odgovara da nije već da su to donijeli jednostranom odlukom. Dodaje da smatra da je u ovom kreditnom poslu financijski oštećen od strane banke. Na poseban upit pun. tuženika da li je od strane djelatnika banke bio upozoren da se kredit otplaćuje u kunama sa valutnom klauzulom koja primjenjuje tečaj CHF, odgovara da se ne sjeća da je bio upozoren. Na poseban upit pun. tuženika da li je tada znao da njegova obaveza može biti viša ili niža ovisno o promjeni tečaja, odgovara da se više toga ne sjeća. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da se informirao o toj valutnoj klauzuli kod prijatelja. Na poseban upit pun. tuženika da li je prije ili kasnije dizao bilo kakav kredit, odgovara da se ne sjeća. Dodaje da je kupovao stvari sa karticom u više rata, ali nije dizao kredit za kupovinu nekog drugog stana ili auto. Na poseban upit pun. tužitelja da je znao da će biti ovakva situacija sa frankom da li bi dizao ovakav kredit, odgovara da ne bi. Tužitelj dodaje da se školovao za organizaciju menadžmenta, a ne za financije tako da iz područja financija nema stručnih znanja. Dodaje da je prodao komad zemlje ispod cijene samo da se riješi kredita. Dodaje da se konzultirao s prijateljem koji je isto uzeo kredit u CHF.

16. Iz iskaza tužitelja i svjedoka te uvidom u predmetni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je tužitelj realizirao navedeni kredit kod tuženika za potrebe rješavanja svog stambenog pitanja te da stoga predmetni kredit ima obilježja potrošačkog kredita. Što se tiče pitanja da li je banka upozorila tužitelja na sve mogućnosti koje se mogu dogoditi sa kretanjem tečaja CHF/KN u budućnosti, odnosno za vrijeme otplatnog razdoblja, sud je iz iskaza djelatnice banke utvrdio da ona nije niti znala kako će se dalje kretati taj tečaj, mada su davali nekakve promotivne letke strankama. Što se tiče konkretnog pravnog posla, sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da je pristao na kredit s valutnom klauzulom u CHF iz razloga što su usporedni obračuni pokazivali da je on povoljniji od onoga u EUR, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga nitko nije upozoravao na eventualne mogućnosti veće oscilacije tečaja za CHF. Što se tiče pojedinačnog pregovaranja o pojedinim stavkama sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da je isti pitao može li dobiti povoljnije uvjete od onog što mu je prezentirano u predmetnom ugovoru, no da je dobio odgovor da ono što piše u ponuđenom ugovoru je najpovoljnije i da je to to. Na kraju je sud iz iskaza tužitelja utvrdio da isti nije imao specifična ekonomska znanja vezano uz kretanje tečaja stranih valuta, pa tako i onoga za CHF te samo temeljem svog znanja nije mogao predvidjeti kako će se tečaj u budućnosti kretati.

17. Vezano uz dostavljeni pisarni iskaz ĐD sud je iz istog utvrdio da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila zaposlenik tuženika. Nadalje, ista je radila na nekoliko upravljajućih funkcija ali nije osobno radila sa strankama na pojedinačnim ugovorima, a posebno nije radila na Ugovoru koji je potpisao tužitelj s tuženikom te mu nije davala nikakve informacije ili uputstva. Stoga je njeno znanje zapravo uopćeno i govori o politici tuženika kao banke vezano uz ugovaranje kredita sa trećim osobama (stanovništvo) te ista nema nikakvih saznanja o predmetnom Ugovoru ili tužitelju. Stoga je su njen iskaz prihvatio samo kao informaciju o pogledima banke na ovu materiju.

18. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je: pod 4. izreke, pored ostaloga, da je banka u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004.godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008.godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika - banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika - banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik ako banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kako banka u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo da se djelomično odbija žalba tuženika - banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

20. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. Nadalje, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pošao od slijedećih zakonskih propisa.

22. Članak 118. Zakona o zaštiti potrošača određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

24. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

25. Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

26. Prema čl. 26. st. 3. ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

27. Prema čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

28. Odredbom čl. 1111 st. 1 ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

29. Odredbom čl. 1115 ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno predmetno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača, na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe.

31. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C-618/10, Banco Espanol de Credito v. UD Camino od 14.06.2012. godine, točka 73. utvrđeno je da se članak 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

32. Prema stavu ovoga suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

33. Slijedom svega naprijed ovaj sud smatra da su dijelovi odredbe čl. 2 i 7 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se visina tužiteljeve obveze plaćanja mjesečnih anuiteta čini ovisnom o promjeni tečaja za CHF u dijelu u kojem je ona viša od početno ugovorene ništetna, te da je zbog primjene tih ništetnih odredbi ugovora između stranaka došlo do stjecanja bez osnove u korist tuženika i to u visini razlike koja je nastala naplatom po promijenjenom, višem tečaju od početno ugovorenog na teret tužitelja.

34. Imajući u vidu sva naprijed navedena utvrđenja kao i gore citirane odredbe zakonskih propisa ovaj sud smatra da je došlo do povrede prava tužitelja kao potrošača i nepoštene primjene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u dijelu u kojem je zbog povećanja tečaja u odnosu na hrvatsku kunu došlo do povećanja obveze tužitelja kao korisnika kredita i potrošača s jedne strane te da je zbog navedenog došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tuženika kao banke kreditora.

35. Sud smatra da tužitelju kao potrošaču nisu na svima jasan način prilikom ugovaranja Ugovora o kreditu obrazloženi svi dosezi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te da mu nisu objašnjeni na koji način i po kojim parametrima može doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, a niti je tuženik kao banka kreditor omogućio tužitelju kao ugovaratelju i potrošaču da na ravnopravnoj bazi pregovara s bankom o toj ugovornoj odredbi.

36. Naime, sud podsjeća i na obrazloženje odluke VSRH Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine iz koje proizlazi da banke (uključujući i ovdje tuženika) vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima temeljem propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacija na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumijete značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose.

37. Stoga je vezano uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud utvrdio ništavim pojedine odredbe navedeno Ugovora o kreditu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

38. Slijedom navedenog sud smatra da je temeljem tog ništetnog dijela odredbe čl. 2 i 7. predmetnog Ugovora o kreditu došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja te stoga smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli - CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF u valutnoj klauzuli predmetnog ugovora.

39. Prilikom gore navedenog utvrđenja ovog suda, ovaj sud je imao u vidu i presudu VSRH Rev-18/2018 od 26.05.2020. godine iz koje jasno proizlazi vezanost sudova za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu.

40. Naime, iz te odluke proizlazi da se treba uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. godine utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valutu uz koju je vezana glavnica za CHF kao i ugovorna odredba kojom je određena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka, te da je ta odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502. c. ZPP-a obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima te je stoga ovaj sud vezan za ta utvrđenja i dužan ih je primijeniti.

41. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, saslušao je tužitelja osobno, izvršio je uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja.

42. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da pretplata anuiteta koja proizlazi iz razlike između većeg tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do dana konačne otplate iznosi ukupno 191.291,46 kuna. Ta razlika bi u slučaju da se vodio postupak po osnovi promjene kamatne stope iznosila 188.818,35 kuna.

43. Nadalje, u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrđeno je da ukupan iznos pretplata uzevši u obzir rast tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 25.388,75 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio u odnosu na početni anuitet iznos od 25.060,48 EUR te je pretplatio u odnosu na dio koji je posljedica promjene kamatne stope iznos od 328,27 EUR.

44. Zatim je utvrđeno da je da ukupan iznos koje je tužitelj manje platio, uzevši u obzir pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi 1.680,66 EUR od kojeg iznosa je tužitelj manje platio u odnosu na početni anuitet iznos od 1.659,64 EUR, a u odnosu na promjenu kamatne stope iznos od 21,02 EUR.

45. Konačno sveukupan iznos koji je više plaćena(zbroj veše i manje plaćenog) za vrijem otplate kredita pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj te pod pretpostavkom da nije vođen postupak za utvrđenje zbog promjene kamatne stope ukupna iznos pretplata koja proizlazi iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početaka otplate kredita do posljednjeg anuiteta iznosi 23.708,09 EUR.

46. Na kraju je utvrđena da ukoliko se vodio postupak za utvrđivanje pretplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope potraživanja koja proizlaze iz razlike u tečaju prilikom otplate kredita u odnosu na početni tečaj primijenjeno na početni anuitet iznosi 23.400,84 EUR. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

47. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

48. U osnovnom i dopunskom nalazu i mišljenju dano je više varijanti od kojih neke uključuju i tzv. negativne razlike kada je tečaj i kamatna stopa bila povoljnija za tužitelja do početne. Temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Odredbom čl. 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (čl. 1111., odnosno 1115. ZOO). Naime, tužitelj od tuženice, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženica, koja nije niti potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlaštena tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.

49. Vezano uz pitanje zastare, a koji je prigovor tuženik iznio u svom odgovoru na tužbu, sud je krenuo od odredbe čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO-a) kojim je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

50. Uvidom u prijemni štambilj ovog suda na tužbi tužitelja sud je utvrdio da je tužba podnesena dana 06.04.2020. godine.

51. U svom podnesku tužitelj navodi da europska sudska praksa određuje da podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima koje fizičke i pravne osobe radi naknade štete proistekle iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

52. Nadalje, tužitelj se poziva i na tekst presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 i VSRH Rev-2245/17 te se protivi prigovoru zastare tuženika.

53. Ovaj sud smatra da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 04.04.2012. godine, a što je sud utvrdio uvidom u tekst dostavljene presude broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, došlo do prekida zastare te da je ista ponovo počela teći pravomoćnošću te presude, odnosno dana 13.06.2014. godine kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4. Dakle, ovaj sud smatra da je vezano uz pitanje promjenjive kamatne stope zastarni rok od pet godina počeo ponovo teći dana 13.06.2014. godine.

54. Što se tiče pitanje valutne klauzule u CHF ovaj sud smatra da je po tom pitanju odlučujuća pravna shvaćanja zauzeta u presudi Visokog trgovačkog suda Pž- 6632/17 od 14.06.2018. godine te da zastarni rok od pet godina vezano uz valutnu klauzulu počeo ponovo teći od pravomoćnosti te odluke dana 14.06.2018. godine.

55. Kako je u ovom predmetu tužba koja se odnosi samo na pitanje ništetnosti valutne klauzule (dakle, ne i na promjenjivu kamatnu stopu) podnijeta dana 06.04.2020. godine (VPS 191.307,50 kn), zatim obzirom da je precizirani tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 20.10.2021. godine (VPS 191.291,46 kn), odnosno onih iz konačno preciziranog tužbenog zahtjeva od 25.338,75 EUR, sud je utvrdio da je došlo do nebitnog sniženja tužbenog zahtjeva, a ne i do preinake tužbe, a obzirom na ova dva datuma i petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, koji teče od 14.06.2018. godine, to u ovom predmetu nije došlo do zastare niti jednog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga je sud ovaj prigovor tuženika odbio kao neosnovan.

56. Nadalje, ovaj sud je prilikom odluke o zastari imao u vidu i pravno shvaćanje VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 20. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno da zastari rok u slučaju restitucijskog zahtijeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtijeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

57. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 25.388,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos.

58. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate sud je za period do 31.07.2015. godine donio temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, a za period od 01.08.2015. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05.

59. Vezano uz prigovor usmjeren na uračunavanje i tzv. negativnih razlika sud je utvrdio slijedeće.

60. Nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba.

61. Vezano uz prigovor tuženika oko postojanja tzv. pozitivnih razlika kada je tečaj za CHF bio niži od onog u vrijeme korištenja kredita sud ukazuje na pravno mišljenje izneseno u odluci vrhovnog suda Republike Hrvatske VSRH Rev-677/23 da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba. Kako u ovoj pravnoj stvari tuženik nije istaknuo prigovor kompenzacije ili protutužbeni zahtjev, to sud nije usvojio ovaj njegov prigovor.

62. U ovoj pravnoj stvari tuženik je postavio prigovor prijeboja koji je pravomoćno odbijen, a nije postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor kompenzacije. Stoga sud smatra da nema uvjeta za prihvat ovakvog prigovora tuženika.

63. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i uspjeh u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i dr.). Obzirom da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio u cijelosti s preciziranim tužbenim zahtjevom, to je sud tužitelju dosudio parnični trošak u cijelosti.

64. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 06.04.2020. godine sa 250 bodova (tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 16.11.2020., 19.04.2021., 02.09.2021. i 09.11.2021. godine sa 250 bodova za svaki podnesak (tbr. 8/1, 4 ukupno), trošak sastava podneska od 22.09.2021. i 02.09.2025. godine sa 100 bodova (tbr. 8/3), trošak pristupa na ročišta 15.02.2021., 02.11.2021., 04.04.2022., 02.11.2023., 03.04.2025. i 20.10.2025. godine sa 250 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak sastava žalbe sa 12,5 bodova, trošak ročišta za objavu sa 50 bodova (tbr. 9/3) ili ukupno 3.075 bodova, a što uz cijenu jednog boda od 2,00 EUR iznosi 6.150,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 1.537,50 EUR, trošak financijskog vještačenja od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 301,28 EUR te na presudu od 500,00 EUR, pa se dobiva iznos od 8.754,23 EUR koji je sud dosudio tužitelju na teret tuženika, obzirom da je u cijelosti uspio sa preciziranim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari.

65. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 27. studenog 2025. godine pa do isplate.

66. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu dana 27. studenog 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.