REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-2542/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja UNION d.d., Zagreb, Rapska 33, OIB: 00716582732, kojeg zastupa punomoćnik DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 37/B, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 27. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj UNION d.d., Zagreb, Rapska 33, OIB: 00716582732 stekao pravo vlasništva dosjelošću na 1/2 dijela zk.čest. 2075/2, [adresa], pov. 1269 m2 (dvorište pov. 986 m2 i poslovna zgrada, [adresa], pov. 283 m2), upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Z-16374/2023 od 16.07.2024. g. na način da se na nekretnini –1/2 dijela (1. suvlasnički dio) zk.čest. 2075/2, [adresa], pov. 1269 m2 (dvorište pov. 986 m2 i poslovna zgrada, [adresa], pov. 283 m2), upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. izvrši brisanje prava vlasništva u korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja UNION d.d., Zagreb, Rapska 33, OIB: 00716582732.".

II/ Odbija se kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: " 1. Utvrđuje se da je tužitelj UNION d.d., Zagreb, Rapska 33, OIB: 00716582732 stekao pravo vlasništva građenjem na 1/2 dijela zk.čest. 2075/2, [adresa], pov. 1269 m2 (dvorište pov. 986 m2 i poslovna zgrada, [adresa], pov. 283 m2), upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Z-16374/2023 od 16.07.2024.g na način da se na nekretnini - 1/2 dijela (1. suvlasnički dio) zk.čest. 2075/2, [adresa], pov. 1269m2 (dvorište pov. 986m2 i poslovna zgrada , [adresa], pov. 283m2), upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. izvrši brisanje prava vlasništva u korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja UNION d.d., Zagreb, Rapska 33, OIB: 00716582732.".

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 800,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom predmetu podnio tužbu protiv tuženika navodeći kako je 16. srpnja 2024. godine doneseno je Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel, posl. broj 2-16374/2023, kojim je usvojen prigovor tuženika na uknjiženo pravo vlasništva tužitelja u odnosu na 1/2 dijela zk.č.br. 2075/2, [adresa] (dvorište i poslovna zgrada, [adresa]) pov. 1269 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je na predmetnoj nekretnini dopušten upis prava vlasništva u korist tuženika. Kako su tužitelju povrijeđena njegova prava predmetnim upisom, tužitelj ustaje s tužbom za ispravak sukladno čl. 203. Zakona o zemljišnim knjigama obzirom da je tužitelj stvarni suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela. Tužitelj je još 1964. temeljem kupoprodajnog ugovora sa prodavateljem II stekao pravo korištenja predmetne nekretnine koja je bila upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zagrebu kao dio zk.čest. 755/1, pov. 3033 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist tužitelja. Tužitelj je upisan kao posjednik u katastarskom operatu nakon postupka nove katastarske izmjere još 1967. od kada je ostao upisan kao posjednik sve do pokretanja postupka obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 260/2023/1656 u kojem je doneseno ranije navedeno rješenje. Tužitelj napominje da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1974. godine cijepana na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (koje je predmet ovog postupka). Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-35369/2007 od 09.06.2008. određena je uknjižba brisanja društvenog vlasništva kao i prava korištenja tužitelja te uknjižba prava vlasništva u korist tuženika temeljem odredbe čl. 3. st. 1, a u vezi s čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, što je u cijelosti neosnovano obzirom da predmetna nekretnina evidentno nije poljoprivredno zemljišta. Naime, nadležna tijela su još 22.06.1988., dakle 3 godine prije stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24.07.1991.), izdala građevinsku dozvolu kojom se na predmetnoj nekretnini dozvoljava izgradnja društvenog doma i trgovine investitoru Mjesnoj zajednici Ježdovec. Osim toga, sukladno čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu kao građevinsko zemljište definirano je zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i ono koje je izgrađeno ili je prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine, a što su nesporno karakteristike predmetne nekretnine. Slijedom navedenog tuženik nije stekao pravo vlasništva temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu obzirom da predmetna nekretnina nesporno nije predstavljala niti ne predstavlja poljoprivredno zemljište. Međutim, Izmjenom građevinske dozvole od 13.07.1993. kao suinvestitor je utvrđen i tužitelj, da bi s danom 10.09.1993. bila izdana i II. izmjena građevne dozvole kojim se dopunjuje glavni projekt. Iz obrazloženja Izmjene građevinske dozvole razvidno je da je u tom postupku dostavljena i suglasnost Republike Hrvatske- Ministarstva obrane. Prema navedenoj građevinskoj dozvoli i izmjenama iste, Mjesna zajednica Ježdovec (čiji je slijednik Grad Zagreb) i tužitelj sagradili su objekt koji i danas u naravi čini zgradu koja je podijeljena na dva jednaka dijela, od kojih se u jednom dijelu nalazi Društveni dom, a u drugom dijelu prodavaonica mješovite robe. Tužitelj se dakle još od 1964. nalazi u nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, a tako je i danas. Stoga je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću još 2001. godine odnosno protekom roka od 10 godina, a sukladno čl. 388. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000 114/2001 79/2006 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV) u svezi sa člankom 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje u tekstu: ZOVO).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je kako je u postupku obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sastavljen novi zk. ul. [broj ZK uloška] za kčbr. [katastarska čestica] te su kao suvlasnici, svaki u 1/2 dijela upisani tužitelj UNION d.d. i Grad Zagreb. Tuženik je u ispravnom postupku podnio prigovor sa zahtjevom da bude upisan kao suvlasnik u odnosu na suvlasnički dio od ½ koji je bio upisan kao suvlasništvo tužitelja. Sud je proveo raspravu za ispravak dana 15. srpnja 2024. i prihvatio prigovor tuženice za upis Republike Hrvatske kao suvlasnika predmetne nekretnine u 1/2 dijela. Iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju od 23. svibnja 2023. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/l-943-01/99-02/3 od 3. lipnja 1999. proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UNION d.d. nije procijenjena u društveni kapital, a na koju je pretvorbu dana suglasnost 15. rujna 1992. Sukladno članku 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine br. 52/18, 115/23), imovina koja je neprocijenjena u postupku pretvorbe i privatizacije predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-35369/07 od 9. lipnja 2008. Tužitelj je već tada mogao osporavati upis Republike Hrvatske pred nadležnim sudom, što nije učinio. Na predmetnoj čestici, odnosno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], bilo je uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Remetinečkog magazina, Trgovačkog poduzeća u Zagrebu, Remetinečka cesta 77, odnosno prednika ovdje tužitelja, kao što proizlazi iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu R3-13013/16 od 6. rujna 2016. Pravni sljednik Remetinečkog magazina, Trgovačkog poduzeća je RO UNION, odnosno u konačnici ovdje tužitelj. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-35369/07 od 9. lipnja 2008. proizlazi da je upis vlasništva za korist Republike Hrvatske izvršen, između ostalog, upravo na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa UP/l-943-01/99-02/3 od 3. lipnja 1999. U skladu s čl. 390. ZV-a odredbe o pretvorbi društvenog vlasništva se ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno- političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a koja pretvorba se uređuje posebnim zakonom. Iz navedenog je razvidno da tužitelj nije niti mogao upisati svoje pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. Zakonom o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 52/18, 155/23), odnosno Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 50/202) jasno je propisano da su vlasništvo Republike Hrvatske nekretnine koje nisu procijenjene u društveni kapital društva, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital u postupku privatizacije. Navodi o stjecanju nekretnine dosjelošću, odnosno građenjem nisu osnovani jer se u odnosu na tužitelja i njegove prednike nisu ostvarili zakonom propisani uvjeti za takvu vrstu stjecanja. Građevinske dozvole, odnosno rješenje o izvedenom stanju ne predstavljaju dokaz prava vlasništva.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako iz potvrde temeljem koje je tuženik bio upisan u zemljišne knjige rješenjem zemljišno-knjižnog suda broj Z-35369/2007 od 09.06.2028. u kojoj je navedeno da se kč. br. [katastarska čestica] nalazi unutar zone neizgrađene površine-poljoprivreda, a ne kč. br. [katastarska čestica] koja je predmet ovog postupka pa da tuženik nije mogao steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Činjenica da predmetna nekretnina nije ušla u pretvorbu tužitelja nije od značaja u ovoj pravnoj stvari obzirom da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao građenjem (II. Izmjene građevne dozvole od 10.09.1993.) nakon pretvorbe koja je za tužitelja provedena 23.12.1992. te je 1993. predmetna zgrada evidentirana u katastarskom operatu temeljem rješenja klasa UP/I 932-07/93-01/603. Nadalje, napominje kako je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 1964. pa sve do danas, dakle preko 60 godina u kojem periodu mu nitko pa ni tuženik nikada nije osporio pravo na taj posjed niti ga je u istome ometao ili ograničavao. Navodi kako sukladno čl. 18. ZV, a tužitelj posjed zakonit s obzirom da je sklopljen kupoprodajni ugovor, da je posjed istinit što proizlazi iz zapisnika od 03.11.1969. te je pošten pa su ispunjene u cijelosti sve zakonske pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Stupanjem na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991) dana 08.10.1991. stavljena je van snage odredba čl. 29. o zabrani stjecanja dosjelošću stvari u društvenom vlasništvu pa je od tog trenutka moguće stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama pod pretpostavka iz čl. 28. st. 2. tada važećeg ZOVO. Smatra kako je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću 08.10.2001. odnosno najkasnije 23.12.2022. ukoliko se računa od datum provedbe pretvorbe tuženika. Također se poziva na čl. 338. st. 2. i 3. ZV-a prema kojem se na ovaj konkretan predmet imaju primijeniti odredbe Zakona o vlasničkopravnim odnosima (stoga je rok dosjelosti 10 godina).

4. Tužitelj je podneskom od 15.04.2025. preinačio tužbu na način da je potraživao i da se utvrditi kako je tužitelj stekao prava vlasništva dospjelošću na ½ dijela predmetne nekretnine te da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-16374/2023 od 16.07.2024. na način da se izvrši brisanje vlasništva u korist tuženika uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja. Uz navedeni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim potražuje da se utvrdi kako je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na ½ dijela predmetne nekretnine te da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-16374/2023 od 16.07.2024. na način da se izvrši brisanje vlasništva u korist tuženika uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja. Ista preinaka učinjena je prije zaključenja prethodnog postupka. Isti podnesak uručen je tuženiku na ročištu dana 16. travnja 2025. Kako se isti nije protivio preinaci tužbe, a upustio se u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023; dalje u tekstu ZPP) smatra se da je isti pristao na preinaku tužbe.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu (list 7-9 spisa), Povijesni prikaz Izvatka iz BZP-a (list 10-11 spisa), zapisnik (list 12-13 spisa), ZK izvadak (list 14 spisa), potvrda (list 15-16 spisa), uvjerenje (list 17 spisa), Posjedovni list (list 18 spisa), poziv (list 19 spisa), popisni list (list 20 spisa), zapisnik (list 21-22 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 23-24 spisa), građevinska dozvola (list 25-27 spisa), Izmjene građevinske dozvole (list 28-29, 30-31 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 33 spisa), fotografije (list 34-36 spisa), dopis (list 57 spisa), rješenje o izvedbenom stanju (list 58-60 spisa), lokacijska informacija (list 61-62 spisa), dopis (list 63-64 spisa), sudsku praksu (list 100- 106 spisa), saslušao je svjedoke ĆI (list 95-96 spisa) i UI (list 97- 98 spisa) te je izvršio uvid u presliku spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu Z- 16374/2023 (list 72-87 spisa), kao i u original istog spisa.

6. Tužitelj je na ročištu dana 16.04.2025. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja stranaka, dok je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja provođenja očevida uz prisustvo vještaka geodetske struke radi utvrđenja da je na predmetnog zemljištu izgrađene zgrade te da se ista koristi pola od strane Grada Zagreba, a pola zgrade od strane tužitelja. Naime, tuženik je učinio nespornom činjenicu da je na predmetnoj nekretnini izgrađena zgrada, dok se činjenica korištenja zgrade u postupku utvrđivala saslušanjem svjedoka pa bi provođenje očevida uz prisustvo vještaka samo dovelo do produljenja tijeka trajanja postupka i nepotrebno povećanja troškova postupka.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud došao je do uvjerenja da su tužbeni zahtjev kao i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani u cijelosti.

8. Prvi tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću na ½ dijela nekretnine na zk.č. 2075/2, [adresa], pov. 1269 m2 (dvorište po. 986 m2 u poslovna zgrada, [adresa], pov. 283 m2 (upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-16374/2023 od 16.07.2024. na način da se izvrši brisanje vlasništva u korist tuženika uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužitelja.

9. Iz ZK izvadak razvidno je kako je na dan 06.03.2008. na nekretnini upisanoj u zk.č ul. 2905 k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] Oranica [adresa] u [adresa] površine 845 čhv bilo upisano društveno vlasništvo te da je bilo uknjiženo pravo korištenja za korist Remetinečkog magazina, Trgovačkog poduzeća u Zagrebu, Remetinečka cesta br. 77. Iz Potvrde ovog suda R3-13013/16 razvidno je da je tužitelj pravni slijednik Remetinečkog magazina, Trgovačkog poduzeća u Zagrebu, Remetinečka cesta br. 77. Iz Zapisnika Gradske uprave-Zagreb, Sekretarijata za komunalne poslove gradjevinarstvo i saobračaj od 03.11.1969. godine razvidno je da je pristupio ŽI koji je izjavio da je prije 4 do 5 godina svoje zemljište kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 745 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodao poduzeću Remetinečki magazin o čemu je bio sastavljen ugovor te da se odriče vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist društvenog vlasništva odnosno općenarodne imovine pod upravljanjem i korištenjem poduzeća Remetinečki magazin.

10. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 23-24 spisa) od 09.06.2008. razvidno je da se u zemljišno knjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušta uknjižba brisanja vlasništva uknjiženog na zemljištu u A1 pod A redni broj 1. uknjižba brisanja korištenja Remetinečkog magazina, trgovačkog poduzeća u Zagrebu, Remetinečka cesta br. 77 pod B redni broj 2.1 te uknjižba prava vlasništva na zk. čbr. [katastarska čestica] oranica površine 845 čhv za korist Republike Hrvatske.

11. Iz Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11.09.2013. razvidno je da je u postupku nove katastarske izmjere 1967. godine snimljena kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], livada površine 3033 m2, a kao korisnik je evidentiran SAVA trgovačko poduzeće na veliko i male, Zagreb, Proleterskih brigada bb (pravni slijednik Remetinečkog magazina, a pravni prednik ovdje tužitelja, sukladno ranije navedenoj potvrdi ovog suda) te da je potom rješenjem Klasa UP/I-7507/74 iz 1974 kao korisnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentiran ovdje tužitelj, što potvrđuje i Posjedovni list od 21.03.2023. (list 18 spisa).

12. Iz Poziva Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 28.03.2023. razvidno je da je tužitelj pozvan na izlaganje na javni uvid katastarskih podataka te radi obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jer da je sud utvrdio kako podaci zemljišne knjige o knjižnim pravima nisu istovjetni s podacima prikupljenim u katastarskoj izmjeri i/ili tehničkoj reambulaciji ili postojećeg katastarskog operata koji je u službenoj uporabi, i to u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Iz zapisnika Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28.03.2023. razvidno je da je isti sastavljen povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da su identificirane čestice nove oznake k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica], [adresa], zgrada, [adresa] površine 283 m2, dvorište površine 986 m2, ukupno površine 1269 m2, a koja čestica je identična čestici stare oznake zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. 755/1

14. Uvidom u Povijesni prikaz Izvatka iz BZP-a razvidno je da je na predmetnoj nekretnini u ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] bilo upisano pravo vlasništva i to u na ½ dijela u korist ovdje tužitelja i na ½ dijela u korist Grada Zagreba te da je potom 16.07.2024. došlo do upisana prava vlasništva na ½ dijela nekretnine u korist ovdje tuženika, dok je brisan upis prava vlasništva tužitelja na ½ dijela.

15. Iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu (list 7-9 spisa) od 16. srpnja 2024. kao i spis Općinskog suda u Novom Zagrebu razvidno je da je prihvaćen prigovor Republike Hrvatske te da se u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini upisanoj kao suvlasništvo 1. suvlasnički dio ½ suvlasničkog dijela UNION d.d.,, kčbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 1269 m2 uknjižuje pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske u ½ dijela te da se nalaže provedbe u zemljišnu knjigu. U istom rješenju je navedeno kako je u postupku obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sastavljen novi zk. ul. [broj ZK uloška] za gore opisanu kčbr. [katastarska čestica] te su kao suvlasnici upisani UNION d.d. i GRAD ZAGREB, svaki u 1/2 dijela, da je u otvorenom ispravnom postupku prigovor je podnijela Republika Hrvatska u pogledu suvlasničkog dijela od 1/2 koji je upisan kao suvlasništvo UNION d.d. sa zahtjevom da ju se upiše kao suvlasnika u tom dijelu s obzirom da ista nekretnina nije procijenjena u postupku pretvorbe i privatizacije u vrijednost društvenog kapitala društva, što je vidljivo iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/l-943-01/99-02/3 od 3. lipnja 1999. Ovdje tužitelj se usprotivio ranije navedenom prigovoru tuženika te je naveo da iako predmetna nekretnina nije ušla u pretvorbu, da isto nije niti moglo biti učinjeno jer je do pretvorbe došlo 1991. godine, a UNION d.d. je kao investitor unesen u građevinsku dozvolu tek 1993. godine sukladno kojoj je sudjelovao u gradnji objekta pa je tako stekao pravo vlasništva građenjem odnosno podredno dosjelošću. Također je razvidno kako je sud između ostalog utvrdio da je sporna kčbr. [katastarska čestica] od 1269 m2 nastala od dijela ranije zk. čbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro kao vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu je iz povijesnog zk. izvatka vidljivo da je zkčbr. [katastarska čestica] bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja REMETINEČKOG MAGAZINA, trgovačkog poduzeća u Zagrebu, sve do 23. 5. 2007. kada je upravo na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/l-943-01/99- 02/3 od 3. lipnja 1999. i druge dokumentacije upisana Republika Hrvatska kao vlasnik pod brojem Z-35369/07, dok je u katastarskom operatu kao korisnik bilo upisano društvo UNION d.d. pa je komisija za sastavljanje uložaka u novi zk. ul. [broj ZK uloška] upisala suvlasništvo Grada Zagreb i Union d.d., svakog u 1/2 dijela. Također je sud utvrdio da predmetna nekretnina nije procijenjena u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UNION d.o.o., Zagreb, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

16. Uvidom u građevinsku dozvolu od 22.06.1988. razvidno je kako je ista izdana mjesnoj zajednici [adresa] kojom joj je dozvoljava kao investitoru građenje objekta društvenog doma i trgovine na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz Izmjene građevinske dozvole od 13.07.1993. razvidno je da se ranije navedena građevinska dozvola mijenja na način da je uz investitora mjesna zajednica Ježdovec suinvestitor trgovačko poduzeće UNION Zagreb, Rapska bb. Iz II. Izmjene građevne dozvole od 10.09.1993. razvidno je da ranije navedena građevinska dozvola koje je izmijenjena ranije navedenom Izmjenom se ponovno mijenja u smislu izmjene priključka kanalizacije građevine društvenog doma i trgovine.

18. Iz fotografija dostavljenih u spis (list 34-36 spisa) razvidno je da iste prikazuju trgovinu "Prehrana". Također je razvidno da naveden fotografije su dio Arhitektonske snimke izvedenog stanja na adresi [adresa].

19. Iz rješenja o izvedbenom stanju (list 58-60 spisa) Grada Zagreba od 17.12.2014. razvidno je da se ozakonjuje rekonstruirani dio poslovne zgrade-poslovni prostor (trgovačko-ugostiteljski sadržaj) s južne ulične strane u kojem se izvedeni radovi na rekonstrukciji bez odobrenja za gradnju na način da su terasa i ulazni plato izgrađeni uz minimalna odstupanja u odnosu na odobreni projekt te je također nad terasom izgrađena drvena nadstrešnica sve na postojećoj zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa].

20. Iz dopisa (list 57 spisa) Grada Zagreba od 15.01.2004. razvidno je da se u istom navedi kako kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi od 23.07.1991. u zahvatu Prostornog plana Grada Zagreba i to unutar zone neizgrađene površine-poljoprivreda. Ovdje valja napomenuti kako čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ne odnosi na ovdje utuženu nekretninu.

21. Iz lokacijska informacija (list 61-62 spisa) Grada Zagreba od 24.10.2014. razvidno je kako se čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u neizgrađenom uređenom dijelu građevinskog područja naselja-pretežito stanovanje, a da se čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan građevinskog područja unutar zone poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene-osobito vrijedno obradivo tlo.

22. Uvidom u izvod iz katastarskog plana (list 33 spisa) razvidno je da se čestice kčbr. [katastarska čestica] nalaze jedna pored druge te da je na čestici 2075/2 izgrađena zgrada.

23. Iz dopisa od 10.10.2024. (list 63-64 spisa) razvidno je da Grad Zagreb, Gradski ured za katastar i geodetske poslove naveo kako je u postupku katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] iz 1967. godine evidentirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3033 m2, nositelja prava Skupština Grada Zagreba, da je rješenjem tog ureda Klasa: UP/I-2774/71 iz 1971. godine na temelju rješenja suda broj: Z-1973/70, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je evidentiran nositelj prava "Sava" trgovina na veliko i malo, Zagreb, a potom rješenjem Klasa: UP/I- 7507/74 iz 1974. godine uz prilog parcelacijskog elaborata RN 188/74 k. o. [katastarska općina] evidentirane su k. č. [katastarska čestica] površine 2238m2 i k. č. [katastarska čestica] površine 795m2, nositelja prava "Union" poduzeće za trgovinu, Zagreb. Rješenjem ovog ureda Klasa: UP/I-932-07/88- 10/14 iz 1988. godine uz prilog parcelacijskog elaborata RN 976/88 k. o. [katastarska općina] evidentirane su k. č. [katastarska čestica] površine 1924m2, k. č. [katastarska čestica] površine 848m2, dosadašnjeg nositelja prava. Rješenjem ovog ureda Klasa:UP/I-932-07/93-01/515 iz 1993. godine uz prilog geodetskog elaborata RN 1384/93 k. o. [katastarska općina], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana zgrada površine 283 m2 i dvorište površine 826m2, nositelja prava "Union", Zagreb. Rješenjem ovog ureda Klasa:UP/I-932-07/93-01/603 iz 1993. godine uz prilog parcelacijskog elaborata RN 1395/93 k. o. [katastarska općina], evidentirane su k. č. [katastarska čestica] površine 1764m2 i k. č. [katastarska čestica] površine 1269 m2, dosadašnjeg nositelja prava. Promjenom iz 2005. godine, temeljem rješenja DGU Klasa: 932-02/05.02/01, k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su evidentirane u katastarskoj općini [katastarska općina]. Prije uspostave BZP-a za k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su bile evidentirane u posjedovnom listu nositelja prava Grad Zagreb i Union d.d. svaki u 1/2 dijela. Današnja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je evidentirana u BZP ulošku br. [broj ZK uloška] vlasnika UNION d.d. i Grad Zagreb svaki u 1/2 dijela, a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je evidentirana u BZP ulošku br. [broj ZK uloška], vlasnika Grad Zagreb i Republika

Hrvatska svaki u 1/2 dijela

24. Nadalje, sud je saslušao svjedoke UI i ĆI na okolnost stjecanja i posjedovanja predmetne nekretnine. Iz njihovih iskaza proizlazi kako se prodavaonica radila kroz više godina te da je završena 1994. kada je dobila minimalne tehničke uvjete i kada je prodavaonica stavljena u uporabu, da se nekretnina vodila u poslovnim knjigama kao investicija u tijeku i da je kao takva ušla u pretvorbu jer u vrijeme pretvorbe objekt odnosno prodavaonica nije još bila izgrađena. Tužitelj je bio u nesmetanom posjedu pola objekta odnosno prodavaonice i kafića od 1994. do danas.

25. Dakle iz ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je kako je sporna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Novom Zagrebu ranije bila označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da je na ranijoj čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu bilo uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Remetinečkog magazina, trgovačko poduzeće u Zagrebu, Remetinečka cesta br. 77, a čiji pravni slijednik je ovdje tužitelj.

26. Nadalje, uvidom u spis Općinskog suda Novi Zagreb Z-16374/2023, Z-260/23, Z- 19919/24 razvidno je kako su mjesna zajednica Ježdovec i RO UNION OOUR Trgovina Zagreb, sklopili Samoupravni sporazumi o udruživanju sredstava iz čistog dohotka za izgradnju društvenog doma i poslovnog prostora za opskrbu stanovništva u [adresa] dana 6. 7. 1987. i Ugovore međusobnim odnosima o korištenju izgrađenog prostora prema grad, dozvoli klasa 361-04/88-02/09 urbroj: UP/l-2204-05-02-88-3 od 22. 6. 1988. dana 23. 10. 1989., iz kojih proizlazi da su te dvije osobe udružile sredstva za izgradnju društvenog doma i trg. poslovnog prostora na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od čega svakoj strani pripada jedna polovica objekta te mjesna zajednica prenosi u vlasništvo i pravo korištenja polovine zemljišta jednu polovicu objekta na RO UNION. Nadalje, iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju od 23. 5. 2023. i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/l- 943-01/99-02/3 od 3. lipnja 1999. proizlazi da zkčbr. [katastarska čestica] odnosno kčbr. [katastarska čestica] nije procijenjena u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća UNION d.o.o., Zagreb, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a na koju je pretvorbu dana suglasnost 15. 9. 1992.

27. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (stavak 4.).

28. U smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZVDSP-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

29. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a).

30. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

31. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjenje već u vrijeme podnošenja tužbe.

32. U odnosu na navedenu nekretninu, po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio kako je pravni prednik tužitelj dobio pravo korištenja na predmetnoj nekretnini od ŽI te je temeljem toga bilo društvo SAVA (pravni slijednik društva Remetinečki magazin, a pravni prednik tužitelja) bio upisan u katastar kao korisnik. Međutim iz provedenih dokaza nije razvidno da je tužitelj odnosno njegovi pravni prednici u tom trenutku i ušli u posjed predmetne nekretnine. Naime, svjedoci koji su iskazivali u ovom predmetu govore kako se tužitelj nalazio u nesmetanom posjedu od 1994. kada je izgrađen objekt na zemljištu pa sve do danas.

33. No, čak i da je tužitelj dokazao svoju tvrdnju da je bio u neprekidnom posjedu od 1969. godine valja bi primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj: 53/91 i 91/96; dalje: ZOVO) u smislu članka 388. stavka 2. ZVDSP-a kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka; a člankom 388. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

34. Paragrafom 1460. OGZ-a propisano je da se dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

35. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

36. Prema paragrafu 1468. OGZ-a u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

37. Prema paragrafu 1472. OGZ-a proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287. 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.

38. Imajući u vidu navedena pravila razvidno je da je Opći građanski zakonik imao u vidu redovnu i izvanrednu dosjelost i ovdje valja ukazati da je prema Načelnom mišljenju opće sjede Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano izvornim tekstom Općeg građanskog zakonika zbog čega proizlazi da se na stjecanje prava vlasništva za razdoblje od 1945. do 1. rujna 1980. (dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) primjenjuju navedena pravila Općeg građanskog zakonika. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio na snagu 1. rujna 1980. te su u članku 28. bila određena pravila glede dosjelosti na način da je bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 3 godine, a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina. Savjesni posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a kod nekretnina se traži protek roka od 20 godina. Bilo je propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i ako je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, time da vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva. Stoga, glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificirani posjed a to znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost je dovoljno da je posjed barem pošten.

39. Imajući na umu navedene odredbe OGZ-a razvidno je da pravni prednik tužitelja do stupanja na snagu ZOVO-a nije stekao prava vlasništva dosjelošću obzirom da nije protekao propisani rok (od 1969. do 01.09.1980. kada je stupio na snagu ZOVO, proteklo je 11 godina).

40. Odredba čl. 29. ZOVO-a propisala je da na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću.

41. Odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske broj 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljena izvan snage odredba članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima te da je ZV/1996 u odredbi članka 388. stavka bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koju odredbu je ukinuo Ustavni sud 17. studenog 1999.

42. Europski sud za ljudska prava u presudama Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Hrvatske u svojim presudama je zauzeto pravno shvaćanje da u tim okolnostima podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije bilo ukinuto kao neustavno ne bi trebao s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba snositi posljedice greške koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis. Kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njena vlastita greška, pa Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, a greške se ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kad ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

43. S tim u vezi, naveo je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

44. Međutim ovdje valja napomenuti kako prema odredbama čl. 28. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 50/20) ostalo građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) odnosno nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (Narodne novine, br. 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10) vlasništvo je Republike Hrvatske. Slične odredbe se nalaze i u drugim pozitivnim propisima (čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom).

45. Naime, i odredba čl. 360. ZVDSP-a propisuje kako pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

46. U ovom predmetu je utvrđeno kako je pravni prednik tužitelj Remetinečki magazin 1969. sklopio ugovor sa ŽI koji je dobio pravo korištenja predmetne nekretnine te je temeljem toga bilo društvo SAVA (pravni slijednik društva Remetinečki magazin, a pravni prednik tužitelja) bio upisan u katastar kao korisnik.

47. Nadalje, utvrđeno je kako RO UNION (pravni prednik tužitelja), predmetnu nekretninu odnosno zemljište na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Novom Zagrebu (ranije kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu) nije prilikom pretvorbe procijenio u vrijednost društvenog kapitala, tako je predmetna nekretnina (zemljište) prema citiranim propisima postala vlasništvo Republike Hrvatske, nakon što je završena pretvorba, što je bilo po navodima tužitelja dana 23.12.1992. Naime, iz iskaza svjedoka sud je utvrdio kako je pravni prednik tužitelja zemljište i budući objekt koji su planirali gradnju vodio u poslovnim knjigama kao investiciju u tijeku, obzirom da u tijeku provedbe privatizacije nije objekt na predmetnom zemljištu bilo izgrađeno, no međutim iz provedenog dokaznog postupka razvidno je kako samo zemljište na kojem se planirao graditi objekt nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala.

48. Naime, da bi bi se na nekretnini u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva, jedna od pretpostavki je da je nekretnina bila unesena u temeljni kapital društva, a kada nekretnina ne može ući, niti je kao u ovom slučaju ušla, u temeljni kapital društva prilikom pretvorbe, tada pravna osoba ne može biti niti u dobroj vjeri kod stjecanja takvih nekretnina (tako i VSRH Rev 898/2023-2, Rev-425/2024-2). To sve neovisno o tome što je vrijeme posjedovanja nekretnine počelo teći prije pretvorbe, a isteklo je nakon pretvorbe, jer pravna osoba, kada u trenutku pretvorbe nekretnina nije unesena u temeljni kapital društva, prestaje biti u dobroj vjeri odnosno prestaje biti pošteni posjednik nekretnine. Naime, kada nekretnina nije unesena u temeljni kapital društva, tada je pravna osoba (ovdje tužitelj) imala razloga posumnjati da joj pripada nekretnina te ona prestaje biti pošteni posjednik prema čl. 18. st. 3. ZVDSP-a pri čemu je poštenje jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

49. Iz stanja u predmetu razvidno je da je 23.12.1992. pretvorba završena te da do tada od 1969. (ukoliko je tužitelj od tada bio u nesmetanom posjedu zemljišta) nije protekao rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega tužitelj u trenutku kada je završena pretvorba nije stekao pravo vlasništva na zemljištu već je to stekao tuženik ex lege upravo iz razloga jer isto zemljište nije bio procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tužitelja.

50. Kako je tuženik stekao prava vlasništva po samom zakonu, tužitelj može steći nakon toga pravo vlasništva ukoliko poslije toga ostane u posjedu u propisanom roku za stjecanje dosjelošću, što se u ovom konkretnom slučaju i dogodilo, no međutim ni do podnošenja tužbe nije istekao propisani rok od 40 godina za nepoštenog posjednika pa da je time stekao pravo vlasništva dosjelošću.

51. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovani prvo postavljeni tužbeni zahtjev pa je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

52. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem, valja navesti kako je u ovom predmetu utvrđeno da je gradnja objekta na predmetnoj nekretnini počela nakon pretvorbe (nakon 1992.) i da je objekt izgrađen 1994. nakon ishođenja minimalnih i tehničkih uvjeta.

53. Iz Izmjene građevinske dozvole od 13.07.1993. razvidno je da se građevinska dozvola za predmetnu nekretninu izmijenila na način da je uz investitora mjesna zajednica Ježdovec kao suinvestitor trgovačko poduzeće UNION Zagreb, Rapska bb. Prema navodu tužitelj, na predmetnoj nekretnini je 09.06.2008. određena uknjižba brisanja društvenog vlasništva i brisanja prava korištenja tužitelja.

54. Kako predmetna nekretnina nije bila u privatnom vlasništvu, to tužitelj nije mogao gradnjom steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer je odredbom čl. 24. tada važećeg ZOVO-a bilo propisano da građenjem može steći vlasništvo osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva. Naime, Vrhovni sud RH je u nizu svojih odluka (tako i Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/03-2 od 2. prosinca 2003., Rev-204/2018) zauzeo pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne može steći građenjem, u smislu odredbe čl. 24.-26. ZOVO, na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, jer da je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem i to da zemljište mora biti u građanskom (privatnom) vlasništvu.

55. Nadalje, valja napomenuti kako čl. 12. ZOVO propisuje da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji.

56. Međutim uvidom u zemljišno knjižni izvadak razvidno je kako predmetni objekt ima površinu 283 m2 te da se nalazi na zemljištu površine 986 m2.

57. Sukladno ranije navedenoj odredbi tužitelj bi mogao postati vlasnik zemljišta u društvenom vlasništvu ukoliko je isti vlasnik objekta, ali samo na zemljištu na kojem je objekt izgrađen i koji joj služi za redovnu upotrebu. U ovom predmetu nije utvrđeno da bi cijela površina zemljišta od 986 m2 služila uporabi objekt od 283 m2. Slijedom čega prema mišljenju ovog suda ne bi moglo doći do primjene ove odredbe u odnosu na cjelokupnu nekretninu odnosno zemljište.

58. Slijedom svega navedenog sud je cijenio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovan te je odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

59. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to mu je sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

60. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 16.04.2025., 04.09.2025. i 27.10.2025. za svako iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što je ukupno 800,00 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev- 1114/23 od 04.06.2024.) pa je odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 27. studenog 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po ŽDO U ZAGREBU