Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-59/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optužene IN zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. i članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optužene od 2. veljače 2022. protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-80/2020 od 26. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene IN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-80/2020 od 26. listopada 2021. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 36 K-375/2019-3 od 25. studenog 2019. te je optužena IN proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/111 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 optuženoj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci a na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te je temeljem članka 51. KZ/11 optužena osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optužena IN u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženoj IN da plati troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 3.598,00 kuna, s time da se iznos od 2.598,00 kuna odnosi na troškove vještačenja a iznos od 1.000,00 kuna na paušalne troškove suda, u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena, po branitelju Hanibalu Hunjeku, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona s prijedlogom da nadležan sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem a podredno da presudu preinači na način da ju oslobodi optužbe.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-69/2022 od 7. ožujka 2022.

4. Žalba optužene nije osnovana.

5. Optužena smatra da prvostupanjski sud nije na pravičan način sagledao sve objektivne i subjektivne okolnosti koje proizlaze iz provedenih dokaza već dvojbene činjenice tumači na njezinu štetu a odlučne činjenice koje joj idu u korist ignorira čime je povrijedio odredbu članka 450. stavak 2. ZKP/08 i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

6. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optužene prvostupanjski sud je proveo savjesnu analizu provedenih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi te na temelju takve ocjene donio ispravne zaključke o odlučnim činjenicama pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Optužena u žalbi provodi svoju analizu provedenih dokaza nudeći drugačije zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud pa se u stvari žali s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Tako optužena smatra da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da su oštećena LN i svjedoci AN (sestra oštećene), VN (nevjenčani suprug oštećene) i FN (šogor oštećene) iskazivali kako bi prikrili svoj udruženi i zajednički protupravni napad na nju kojom prilikom je zadobila udarac šakom od VN u području lijeve zigomatične kosti i pretrpjela ozljedu u vidu krvnog podljeva lijeve strane lica i razderotinu gornje usne. Takav slijed događaja potvrđuje iskaz njezinog supruga ĆN, očevidca događaja, medicinska dokumentacija na njezino ime, priložene fotografije te izvješće o postupanju Policijske postaje Zlatar Bistrica od 4. srpnja 2019. Iskazi oštećene i svjedoka optužbe su proturječni o dinamici odvijanja inkriminiranog događaja. Tako svjedokinja AN navodi da su u trenutku inkriminiranog događaja šogor VN i njezin suprug FN bili na balkonu, FN uopće nije izlazio na cestu dok je VN došao na cestu u trenutku kada je oštećena već bila pala. Oštećena navodi da u trenutku kada ju je optužena napala njezin suprug je išao cestom prema njima pa je odgurnuo optuženu kada je ponovno krenula na nju, dok je šogor FN bio u dvorištu s unucima. Svjedok VN navodi da je sve gledao s balkona kuće i poriče da bi udario optuženu. Svjedok FN navodi da je bio u dvorištu iz kojeg je krenuo na cestu kako bi smirio sukob a na mjesto događaja je došao nakon što je oštećena već pala. Što se tiče iskaza svjedoka ĆN, prvostupanjski sud ga neopravdano diskreditira jer je on bio očevidac događaja što potvrđuje svjedok FN koji navodi da je ĆN cijelo vrijeme bio u svom dvorištu, u neposrednoj blizini događaja ali se nije miješao u sukob. Naposljetku, prvostupanjski sud i zanemaruje dio nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine iz kojeg proizlazi da su ozljede oštećene mogle nastati i prilikom tzv. jednostavnog pada (poskliznuća ili posrtanja), odnosno bez djelovanja druge osobe.

8. Nasuprot ovakvoj analizi optužene u postupku je nesporno utvrđeno da je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila ozljede u vidu natučenja desne strane glave u sljepoočno-tjemenom području, ranu razderotinu kože dlana desne šake u području palca te otok desne podlaktice u području iznad zapešća, da su te ozljede mogle nastati udarcem nekog tupotvrdog sredstva, padom i udarcem o podlogu ili međusobnom kretanju nekog tupotvrdog sredstva i tijela oštećene. Što se tiče pada oštećene, kao jednog od mehanizma nastanka ozljeda vještak nije mogao zaključiti da li se radilo o tzv. jednostavnom padu (bez djelovanja izvanjske sile na tijelo oštećene) ili u okolnostima djelovanja sile na oštećenu (zadobivanje udarca ili odgurivanje druge osobe). Takva utvrđenja sudsko medicinskog vještaka prvostupanjski sud je doveo u vezu s iskazom oštećene te iskazima svjedoka VN, AN i FN i osnovano našao dokazanim da je oštećena pretrpjela ozljede uslijed djelovanja optužene, odnosno udarca dlanom ruke u predjelu prsa od kojeg je izgubila ravnotežu i pala niz stepenice.

9. Nadalje, što se tiče iskaza svjedoka ĆN prvostupanjski sud ga s pravom ne prihvaća jer je njegov iskaz u suprotnosti s iskazima ostalih ispitanih svjedoka a kao suprug optužene je zainteresiran za ishod postupka odnosno otklanjanju kaznene odgovornosti od nje. Isto tako, prvostupanjski sud ne zanemaruje da je i optužena ozlijeđena u ovom događaju, međutim kako optužena i njezin suprug ĆN navode da ju je udario VN onda njezine ozljede nisu ni na koji način povezane s oštećenom i odlučnim činjenicama u ovom postupku. Naposljetku, razlike u iskazima oštećene i svjedoka VN, FN i AN, koje optužena ističe u žalbi, gdje su stajali VN i FN na početku inkriminiranog događaja (balkonu, cesti ili dvorištu), da li je VN uopće dolazio na mjesto događaja nisu od utjecaja na uvjerljivost njihovih iskaza jer su suštinski iskazivali međusobno suglasno te suglasno medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka pa ih prvostupanjski sud s pravom prihvaća.

10. U odnosu na kazneno djelo prijetnje optužena u žalbi navodi da je neuvjerljiv iskaz oštećene jer samo paušalno navodi da je osjetila strah i poniženje a kada se to stavi u kontekst njezinog iskaza da joj je optužena više puta prijetila ali ju nije prijavljivala očito je da za nju ovakvo postupanje optužene predstavlja samo poniženje a ne i ozbiljan strah za vlastiti život. Međutim, izazivanje straha kod oštećene uslijed prijetnje optužene je uvjerljivo i logično, posebno kada se stavi u kontekst inkriminiranog događaja kada optuženica najprije tjelesno ozljeđuje oštećenu pa joj potom, dok leži na tlu i ponovo kreće prema njoj govori da će ju dokrajčiti. Drugim riječima, uvjerljivo je da oštećena u takvoj situaciji, za razliku od prijašnjih događaja ozbiljno shvaća prijetnju optužene i osjeća strah za svoj život i zdravlje.

11. Zaključno, optužena smatra da ovaj postupak protiv nje nije proveden sukladno ustavnom načelu vladavine prava jer je sud unatoč brojnim dvojbenim odlučnim činjenicama propustio primijeniti načelo in dubio pro reo. Međutim, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice utvrdio izvan svake dvojbe pa nije bilo mjesta primijeni načela in dubio pro reo.

12. Optužena u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona jer ju je sud proglasio krivom radi počinjenja kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 i članka 139. stavak 2. KZ/11. Takvi žalbeni navodi ukazuju na tzv. posrednu povredu, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženu proglasio krivom radi počinjenja kaznenih djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

13. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kaznu na koju je optužena osuđena radi počinjenja kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 i članka 139. stavak 2. KZ/11.

14. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optužene cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost, stariju životnu dob, da je u događaju i sama zadobila tjelesne ozlijede te da se radi o jednom ekscesu u njezinom primjerenom ponašanju dok je otegotno cijenio da je oštećena pala preko stepenica koji pad je mogao dovesti do teških posljedica.

15. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

16. Prvostupanjski sud je optuženoj za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optužena osuđena uz izricanje uvjetne osude primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Blažom kaznom se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženu da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

17. Povodom žalbe optužene ovo vijeće je ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić