Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-966/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 30. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Silvije Pejak Kolarić, odvjetnice u Valpovu te zamjenika punomoćnika tuženika RI, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d, odlukom objavljenom 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 8.802,82 EUR na ime razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana, na iznose kako slijedi:

- iznos od 61,30 EUR od 30. svibnja 2012. godine,

- iznos od 95,32 EUR od 26. lipnja 2012. godine,

- iznos od 83,37 EUR od 30. srpnja 2012. godine,

- iznos od 78,33 EUR od 24. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 388,64 EUR od 30. listopada 2012. godine,

- iznos od 413,06 EUR od 11. prosinca 2012. godine,

- iznos od 82,18 EUR od 07. siječnja 2013. godine,

- iznos od 75,41 EUR od 04. veljače 2013. godine,

- iznos od 76,87 EUR od 04. ožujka 2013. godine,

- iznos od 79,94 EUR od 05. travnja 2013. godine,

- iznos od 82,05 EUR od 26. lipnja 2013. godine,

- iznos od 387,83 EUR od 29. srpnja 2013. godine,

- iznos od 73,97 EUR od 16. rujna 2013. godine,

- iznos od 649,44 EUR od 29. listopada 2013. godine,

- iznos od 79,39 EUR od 27. prosinca 2013. godine,

- iznos od 82,05 EUR od 18. siječnja 2014. godine,

- iznos od 35,78 EUR od 18. veljače 2014. godine,

- iznos od 37,77 EUR od 19. ožujka 2014. godine,

- iznos od 38,27 EUR od 28. travnja 2014. godine,

- iznos od 37,77 EUR od 17. svibnja 2014. godine,

- iznos od 38,44 EUR od 21. lipnja 2014. godine,

- iznos od 34,47 EUR od 21. srpnja 2014. godine,

- iznos od 38,30 EUR od 18. kolovoza 2014. godine,

- iznos od 40,61 EUR od 16. rujna 2014. godine,

- iznos od 40,43 EUR od 17. listopada 2014. godine,

- iznos od 41,09 EUR od 15. studenoga 2014. godine,

- iznos od 43,75 EUR od 13. prosinca 2014. godine,

- iznos od 41,36 EUR od 14. siječnja 2015. godine,

- iznos od 41,09 EUR od 21. veljače 2015. godine,

- iznos od 286,63 EUR od 18. travnja 2015. godine,

- iznos od 47,06 EUR od 15. svibnja 2015. godine,

- iznos od 41,09 EUR od 16. lipnja 2015. godine,

- iznos od 12,13 EUR od 18. srpnja 2015. godine,

- iznos od 72,94 EUR od 18. kolovoza 2015. godine,

- iznos od 41,62 EUR od 16. rujna 2015. godine,

- iznos od 42,42 EUR od 15. listopada 2015. godine,

- iznos od 41,09 EUR od 19. studenoga 2015. godine,

- iznos od 42,02 EUR od 03. prosinca 2015. godine,

- iznos od 40,99 EUR od 04. siječnja 2016. godine,

- iznos od 60,89 EUR od 24. veljače 2016. godine,

- iznos od 64,32 EUR od 02. ožujka 2016. godine,

- iznos od 41,09 EUR od 04. travnja 2016. godine,

- iznos od 76,26 EUR od 03. svibnja 2016. godine,

- iznos od 55,82 EUR od 02. lipnja 2016. godine,

- iznos od 61,66 EUR od 02. srpnja 2016. godine,

- iznos od 61,00 EUR od 01. kolovoza 2016. godine,

- iznos od 57,68 EUR od 02. rujna 2016. godine,

- iznos od 60,07 EUR od 03. listopada 2016. godine,

- iznos od 62,33 EUR od 08. studenoga 2016. godine,

- iznos od 67,64 EUR od 02. prosinca 2016. godine,

- iznos od 61,00 EUR od 02. siječnja 2017. godine,

- iznos od 67,64 EUR od 03. veljače 2017. godine,

- iznos od 61,00 EUR od 02. ožujka 2017. godine,

- iznos od 334,67 EUR od 13. travnja 2017. godine,

- iznos od 53,04 EUR od 02. lipnja 2017. godine,

- iznos od 55,69 EUR od 04. srpnja 2017. godine,

- iznos od 46,40 EUR od 07. kolovoza 2017. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 06. rujna 2017. godine,

- iznos od 42,82 EUR od 10. listopada 2017. godine,

- iznos od 293,26 EUR od 02. studenoga 2017. godine,

- iznos od 42,42 EUR od 02. siječnja 2018. godine,

- iznos od 42,42 EUR od 05. veljače 2018. godine,

- iznos od 42,42 EUR od 08. ožujka 2018. godine,

- iznos od 39,10 EUR od 10. travnja 2018. godine,

- iznos od 42,42 EUR od 11. svibnja 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 08. lipnja 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 10. srpnja 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 06. kolovoza 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 03. rujna 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 03. listopada 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 06. studenoga 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 05. prosinca 2018. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 11. siječnja 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 11. veljače 2019. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 07. ožujka 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 10. travnja 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 06. svibnja 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 13. lipnja 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 10. srpnja 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 02. kolovoza 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 03. rujna 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 07. listopada 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 04. studenoga 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 04. prosinca 2019. godine,

- iznos od 47,73 EUR od 03. siječnja 2020. godine,

- iznos od 59,20 EUR od 28. veljače 2020. godine,

- iznos od 72,94 EUR od 16. ožujka 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. travnja 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. svibnja 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. lipnja 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. srpnja 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. kolovoza 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. rujna 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. listopada 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. studenoga 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. prosinca 2020. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. siječnja 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. veljače 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. ožujka 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. travnja 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. svibnja 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. lipnja 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. srpnja 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. kolovoza 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. rujna 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. listopada 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. studenoga 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. prosinca 2021. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. siječnja 2022. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. veljače 2022. godine,

- iznos od 74,27 EUR od 01. ožujka 2022. godine.

ll. Odbija se tužitelj TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog nastupanja zastare s preostalim djelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.316,29 EUR na ime razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, na iznose kako slijedi:

- iznos od 11,28 EUR od 30. listopada 2007. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 01. studenoga 2007. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 24. prosinca 2007. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 16. siječnja 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 01. veljače 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 01. ožujka 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 25. travnja 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 19. svibnja 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 30. lipnja 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 23. srpnja 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 01. kolovoza 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 22. rujna 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 01. listopada 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 27. studenoga 2008. godine,

- iznos od 11,28 EUR od 29. prosinca 2008. godine,

- iznos od 24,73 EUR od 27. siječnja 2009. godine,

- iznos od 24,73 EUR od 01. veljače 2009. godine,

- iznos od 24,73 EUR od 23. ožujka 2009. godine,

- iznos od 24,73 EUR od 24. travnja 2009. godine,

- iznos od 24,73 EUR od 01. svibnja 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 30. lipnja 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 27. srpnja 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 01. kolovoza 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 08. rujna 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 05. listopada 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 18. studenoga 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 01. prosinca 2009. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 29. siječnja 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 01. veljače 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 12. ožujka 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 01. veljače 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 24. svibnja 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 01. lipnja 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 26. srpnja 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 09. kolovoza 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 21. rujna 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 19. listopada 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 12. studenoga 2010. godine,

- iznos od 41,84 EUR od 21. prosinca 2010. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 12. siječnja 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 10. veljače 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 16. ožujka 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 28. travnja 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 25. svibnja 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 27. lipnja 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 25. srpnja 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 01. kolovoza 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 09. rujna 2011. godine,

- iznos od 36,34 EUR od 20. listopada 2011. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 29. studenoga 2011. godine

- iznos od 32,04 EUR od 29. prosinca 2011. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 26. siječnja 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 21. veljače 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 26. ožujka 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 23. travnja 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 30. svibnja 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 26. lipnja 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 30. srpnja 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 24. kolovoza 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 01. rujna 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 30. listopada 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 01. studenoga 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 11. prosinca 2012. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 07. siječnja 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 04. veljače 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 04. ožujka 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 05. travnja 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 01. svibnja 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 26. lipnja 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 29. srpnja 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 01. kolovoza 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 16. rujna 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 29. listopada 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 01. studenoga 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 27. prosinca 2013. godine,

- iznos od 32,04 EUR od 18. siječnja 2014. godine.

lll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.464,95 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 1.464,95 eura do iznosa od 1.850,62 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 4. veljače 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikovim pravnim prednikom Slavonska banka d.d., kao kreditorom sklopio dana 7. srpnja 2005. Ugovor o kreditu broj: 5140030242-62000142366/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženikovog pravnog prednika na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u mjesečnim obrocima u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju za devize tuženika (tuženikovog pravnog prednika) na dan plaćanja, na rok od 30 godina, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju jednostrano tijekom otplate može mijenjati tuženik svojom Odlukom, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku kroz svako mjesečnu otplatu kredita preplatio dugovani iznos. Temeljem svega navedenog traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos, s tim da je zadržao pravo da specificira tužbeni zahtjev u djelu koji se odnosi na isplatu nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje jer ne raspolaže stručnim znanjem i potrebnom dokumentacijom da sam izračuna visinu preplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koju tužitelj namjerava postaviti nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Smatra da nisu ostvarene pretpostavke za primjenu zakonske odredbe čl. 186.b st.3. Zakona o parničnom postupku, koja tužitelju omogućava naknadno postavljanje tužbenog zahtjeva. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope. Istaknuo je prigovor zastare. Također je naglasio da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na presude iz kolektivnog spora "Potrošač" jer je zakonska odredba čl. 131.. Zakona o zaštiti potrošača, koja regulira institut kolektivne zaštite, stupila na snagu tek 16. srpnja 2009. pa se ista ne može primijeniti na konkretni ugovorni odnos koji je nastao ranije. Stoga smatra da tužitelj kao potrošač svoje navode o ništetnosti spornih odredbi treba dokazivati u ovom postupku. Osporava da bi tužitelj imao svojstvo potrošača te da je predmetni Ugovor potrošački ugovor.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u djelu koji se odnosi na isplatu nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u podnesku zaprimljenom 27. studenog 2023. (str.1002-1006 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama, o informacijama koje je dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom te na okolnost ima li isti u konkretnom slučaju svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to : Ugovor o kreditu na str. 6-14 spisa, s ovjerom javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz [adresa] na str. 15., otplatni plan na str. 16-26 spisa, obavijest o parametrima kamatne stope na str. 833-834, otplatni plan na str. 835-850 spisa, pregled prometa za klijenta na str. 851-877, specifikacija uplata na str. 878-882 spisa, otplatni plan na str. 883-890 spisa, obavijest o promjena kamatnih stopa po kreditu na str. 891 spisa, Nalaz vještaka Posrednik d.o.o. za vještačenje Osijek od 26. rujna 2023. na str. 921-964 spisa, očitovanje vještaka od 9. studenog 2023. na podnesak punomoćnika tužitelja od 2. studenog 2023. na str. 995- 1001 spisa.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ovaj je Sud dana 15. studenog 2024. donio i objavio presudu poslovni broj: P-94/2022-26. Navedenom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbi predmetnog Ugovora i to: čl. 2. koji glasi: "…CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.", čl. 3. st. 1. toč. 4. koji glasi: "...otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja...", čl. 3. st. 1. toč. 4. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.", čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope...". Također, točkom II. izreke Presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.119,11 eura / 83.776,84 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te da mu prema točki III. izreke Presude nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.662,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2024. do isplate.

5.1. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem broj: Gž-5682/2024-2 od 17. lipnja 2025. djelomično je odbio žalbu tuženika te je Presudu ovog Suda poslovni broj: P-94/2022-26 od 15. studenog 2024. potvrdio u cijelosti u točki I. izreke, dok je u odnosu na točku II. i III. izreke navedenu Presudu ukinuo i predmet u tom djelu vratio na ponovno suđenje ovom Sudu. Ujedno je ostavio da se o troškovima žalbenog postupka odluči konačnom odlukom. Iz obrazloženja citirane odluke Županijskog suda u Zagrebu u bitnom proizlazi da je u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude, koji se odnosi na kondemnatorni dio tužiteljevog zahtjeva, ovaj Sud počinio bitnu povredu parničnog postupka. To stoga što u tom djelu prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge u odnosu na tuženikov prigovor zastare pa se ista zbog toga ne može ispitati. Stoga je naložio da ovaj Sud u ponovljenom postupku, imajući u vidu pravna shvaćanja koja je drugostupanjski sud iznio za ukidajući dio prvostupanjske presude, ponovno raspravi tuženikov prigovor zastare i da nakon toga donese pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

6. U ponovljenom postupku, koji je proveden pred drugim sucem iz razloga što je ranije zaduženi sudac za ovaj predmet u međuvremenu otišao u mirovinu, stranke su ostale kod svojih navoda i prigovora koje su isticali ranije tijekom postupka. Uz suglasnost stranaka nije ponovno izvođen dokaz saslušanjem tužitelja, već je pročitan njegov iskaz sa raspravnog zapisnika od 6. studenog 2024. str. 1044-1045 spisa. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis, a koja je pobliže opisana u točki 4. obrazloženja ove Presude.

6.1. Sud je na raspravnom zapisniku od 30. listopada 2025. (str. 1119-1120 spisa) odbio prijedlog tužitelja da sudski vještak dopuni svoj raniji Nalaz na način da izračuna preplatu koja je nastala zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po izvršenim uplatama nakon 1. travnja 2022. pa do izrade dopune Nalaza. To stoga što je ranije donesena prvostupanjska presuda ukinuta u djelu tužbenog zahtjeva za isplatu te je predmet vraćen u tom djelu na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja se odnosi na to što prvostupanjska presuda nije sadržavala jasne razloge u odnosu na tuženikov prigovor zastare. Dakle, Županijski sud u Zagrebu nije predmet vratio na ponovno suđenje u ukidajućem djelu zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i potrebe da se činjenično stanje dopuni u odnosu na utvrđenu preplatu u Nalazu vještaka. Stoga je ovaj Sud postupajući temeljem čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u okviru svojih dužnosti da provede samo one parnične radnje i raspravi samo ona sporna pitanja na koja ga je u svom drugostupanjskom rješenju upozorio Županijski sud u Zagrebu, odbio navedeni prijedlog. Pri tom treba naglasiti da tužitelj niti u tužbi, niti u djelu u kojem je samo okvirno naznačio iznos kondemnatornog zahtjeva uz zadržavanje prava da isti specificira nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, niti nakon što je po provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju konačno specificirao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, nije posebno naznačio da traži i buduće iznose preplate koji će nastati u budućim razdobljima nakon podnošenja tužbe uslijed otplate kredita zbog ništetnih odredbi. U takvim okolnostima ovaj Sud smatra da i zbog toga tužitelj nije ovlašten u ovom predmetu potraživati preplatu koja je nastala nakon što je konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 27. studenog 2023. (str. 1002-1006 spisa) prema ranijem Nalazu vještaka u kojem je preplata izračunata zaključno sa mjesecom u kojem je tužba podnesena pa je stoga bespredmetan njegov prijedlog za dopunu Nalaza.

7. Predmet spora, nakon što je potvrđena presuda ovog Suda broj: P-94/2022- 26 od 15. studenog 2024. u deklaratornom djelu tužbenog zahtjeva, je isplata preplate koja je nastala u otplati kredita uslijed tako utvrđene ništetnosti djela odredbi Ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u razdoblju od početka otplate do zaključno sa 1. ožujka 2022., jer je tužitelj u konačno specificiranom zahtjevu obuhvatio upravo to razdoblje.

8. Među strankama nije sporno da je između istih sklopljen predmetni Ugovor (str. 6-14 spisa) te da je isti potvrđen 15. srpnja 2005. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz [adresa], pod poslovnim brojem: OU.-221/05-1.Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženikov pravni prednik Slavonska banka d.d. odobrio tužitelju isplatu stambenog kredita za adaptaciju u iznosu 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženikova pravnog prednika na dan korištenja kredita s rokom otplate 30 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženikovih pravnih prednika i samog tuženika, te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja anuiteta. Nesporno je da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. s kojom je tužitelj sklopio predmetni Ugovor jer, osim što je navedena činjenica općepoznata, istu tuženik nije niti osporavao tijekom postupka. Naime, isti kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. po predmetnom Ugovoru i dalje zadužuje i prima uplate po kreditu. Više nije sporno niti da su dijelovi odredbi Ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništeni jer je Županijski sud u Zagrebu svojom presudom sadržanom u odluci broj: Gž-5682/2024-2 od 17. lipnja 2025. potvrdio presudu ovog Suda broj: P-94/2022-26 od 15. studenog 2024. u djelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbi predmetnog Ugovora u djelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Nije sporno niti da nikad nije provedena konverzija predmetnog kredita prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015).

9. Među strankama je ostalo sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita zbog prethodno utvrđene ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

10. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku te iz iskaza tužitelja u cijelosti proizlaze činjenice koje su sada među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

11. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 26. rujna 2023. (str. 901-964 spisa), te iz podneska vještaka od 9. studenog 2023. (str. 995-1001 spisa), kojim je podneskom vještak ispravio matematičke pogreške na koje mu je ukazao tužitelj, proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio u utuženom razdoblju od početka otplate do početka ožujka 2022. ukupno 8.802,82 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz zaključka (str.1001 spisa). Vezano isključivo za razliku nastalu uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno razliku između početno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje je tuženik primjenjivao, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio u utuženom razdoblju od početka otplate do početka ožujka 2022. ukupno 2.316,29 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno također iz zaključka (str.1001 spisa). Preplata po obje navedene osnove po svakom pojedinom mjesecu utuženog razdoblja razvidna je iz tabelarnog prikaza str. 995-1000 spisa. Pri tome treba naglasiti da je iz Nalaza i podneska kojim je vještak ispravio matematičke greške u prvobitnom Nalazu razvidno da je vještak preplatu po oba naprijed navedena kriterija umanjio za tzv. „negativne razlike“, odnosno za razlike kad su tečaj i kamatna stopa bili niži od početno ugovorenih. Dakle, naprijed navedeni iznosi preplate predstavljaju stvarnu preplatu koja je nastala uslijed ništetnosti predmetnih odredi.

11.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. ZPP-a proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03). Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu djelomično osnovan.

15. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl.502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem.

16. Ranije utvrđena ništetnost djela predmetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, koja je pravomoćno utvrđena točkom I. izreke presude ovog Suda broj: P-94/2022-26 od 15. studenog 2024., zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu je sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka.

17. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti djelomično osnovan. Naime, budući konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu (str. 1002-1006 spisa) predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare čl. 225. ZOO-a), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 4. veljače 2022. putem punomoćnika odvjetnika predajom pošiljke sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem. Dakle, tražbina tužitelja s osnove preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica pa je u tom djelu i neosnovan tuženikov prigovor zastare. Međutim, tražbina tužitelja po osnovi preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u zastari pa je u tom djelu osnovan tuženikov prigovor zastre. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovački suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Prema tome, od pravomoćnosti djela presude iz kolektivne tužbe koji se odnosi na ništetnost odredbi o kamatnoj stopi do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu prošao je opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

18. Slijedom navedenih utvrđenja, Sud je tužitelju dosudio u cijelosti dio preplate koji nije u zastari, a koji se odnosi na preplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i to prema izračunu sudskog vještaka iz podneska od 9. studenog 2023. (str. 995-1001 spisa). To stoga što taj iznos predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli pa je tuženik isti dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik po svojim pravnim prednicima temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući su tuženikovi pravni prednici pa samim tim i tuženik, nepošteni stjecatelji koji su znali za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove Presude pod točkom I..

19. Preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu, koji se odnosi na preplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve prema izračunu sudskog vještaka iz podneska od 9. studenog 2023. (str. 995-1001 spisa), sud je odbio zbog utvrđene zastare, koja je pobliže opisana u točki 17. obrazloženja ove Presude te je odlučio kao izreci ove Presude pod točkom II..

20. Pri tome treba naglasiti da zbroj prihvaćenog djela tužbenog zahtjeva, iz točke I. izreke ove Presude i odbijenog djela tužbenog zahtjeva, iz točke II. izreke ove Presude, kako u ukupnom smislu tako i zbrojem pojedinačnih mjesečnih iznosa, predstavlja konačno specificirani zahtjev tužitelja iz podneska od 27. studenog 2023. str. 1002-1006 spisa. Neosnovano je tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. prosinca 2023. (str.1007 spisa) jer je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u roku iz čl. 186 b. st. 4. ZPP-a. Postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je postupio koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2 ZPP-a. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje T. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio u postupku sa 89,58 % (100 % u odnosu na osnovu i 79,16 % u odnosu na visinu 8.802,82 / 11.119,11=0,7916x100=79,16%, dakle 100% + 79,16% =179,16 : 2=89,58%). Tuženik je uspio u postupku sa 10,42% (0% u odnosu na osnovu i 20,84% u odnosu na visinu 2.316,29/ 11.119,11=0,2084 x100=20,84%, dakle 0% + 20,84% = 20,84% : 2=10,42%). Budući je tužitelj uspio u većoj mjeri i to sa 89,58 %, od njegovog uspjeha oduzima se uspjeh tuženika koji iznosi 10,42% % pa je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici 79,16%.

Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 10.001,00 kuna ili 1.327,36 eura prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro =7,53450 kuna te iznos u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (str. spisa) u iznosu od 11.119,11 eura, nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom (Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura propisana ista nagrada od 100 bodova.

Tužitelju su priznati troškovi koji su bili potrebni za uspjeh u ovoj parnici, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-4 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 4. svibnja 2022. (str. 756-758 spisa)u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 2. studenog 2023. (str. 971-975 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se tužitelj u tom podnesku očitovao na Nalaz vještaka te je argumentirano zatražio očitovanje vještaka zbog pogrešaka u računanju

- trošak sastava obrazloženog podneska od 27. studenog 2023. (str. 1002-1006 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer je u tom podnesku tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno matematičkom ispravku Nalaza,

- trošak zastupanja na ročištu održanim 27. lipnja 2022. (str. 828-829 spisa), u iznosu od 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura), temeljem Tbr. 9.2 u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 6. studenog 2024. (str. 1044- 1046 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura), temeljem Tbr. 9.1 u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 30. listopada 2025. (str. 1119- 1021 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura), temeljem Tbr. 9.1 u vezi s Tbr. 7.1. Tarife.

22. Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.300,00 eura na koje je pridodan zatraženi porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% tako da troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku ukupno iznose 1.625,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 199,08 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 965 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Također tužitelju je priznat i zatraženi iznos za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.850,62 eura. S obzirom da je tužiteljev konačni uspjeh u postupku 79,16%.istom je s obzirom na navedeni uspjeh odmjeren i dosuđen trošak u iznosu od 1.464,95 eura (79,16 % od 1.850,62).

23. Tužitelj je zbog djelomičnog uspjeha od 79,16 odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova iznad dosuđenih 1.464,95 eura do zatraženih 1.850,62 eura, kao neosnovanim.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 27. studenog 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku