REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž R-143/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe “O“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Gorana Gatara, Valentina Vižintin i Marko Komorski, u Rijeci i Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr- 3847/2021-12 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužiteljice OO ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-3847/2021-12 od 7. srpnja 2025. i predmet se upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška ovog žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev kojim je tražena naknada neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknada parničnog troška (točka I. izreke). Osim toga je u točki II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Žaliteljica smatra da je sud prvog stupnja trebao odlučiti o njenom zahtjevu za naknadu neimovinske štete neovisno što je njen zahtjev da se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom, pravomoćno odbačen. U situaciji da je otkaz formalno-procesno zakonit mišljenja je da to ne isključuje mogućnost odgovornosti poslodavca za štetu koju je radniku prouzročio načinom izvršenja otkaza ili drugim postupanjem (npr. da li je poslodavac postupao s dužnom pažnjom, da li je prilikom otkaza došlo do povrede njenog dostojanstva, da li je šteta prouzročena povredom ugleda, časti, psihičkog zdravlja i sl.). Žalbeni je prijedlog da se usvoji žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica potražuje trošak ovog žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice OO je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (časti, ugleda i dostojanstva) koja joj je nastala u svezi donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. srpnja 2019.

7. Sud prvog stupnja je odbio taj njen zahtjev s obrazloženjem da tuženikovu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica nije osporila u jednom za to predviđenom sudskom postupku koji je s tim u vezi tužiteljica pokrenula, da se ima smatrati da je ta odluka o otkazu zakonita jer se o njenoj zakonitosti više ne može raspravljati ni u jednom drugom postupku pa ni u ovoj parnici te da to ima za daljnju posljedicu nepostojanja općih pretpostavki odgovornosti za štetu na strani tuženika. Obzirom na te činjenice da je ostale predložene dokaze odbio provesti.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila radnica kod tuženika kao poslodavca po osnovi Ugovora o radu od 28. veljače 2019., da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 15. srpnja 2019. koja se odnosi na tužiteljicu te da je presudom i rješenjem suda prvog stupnja poslovnog broja: Pr-303/2020 utvrđeno da je taj postupak pravomoćno okončan na način da je presudom odbijen njen tužbeni zahtjev za povratak na rad kod tuženika a da je rješenjem odbačen dio tužbenog zahtjeva kojim je ona tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i utvrđenje da joj radni odnos nije prestao.

10. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice odnosno da li je kod toga odlučna činjenica da je pravomoćnim rješenjem odbačen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ona tražila da se utvrdi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena i da je pravomoćnom presudom odlučeno da je neosnovan njen zahtjev za vraćanje na rad.

11. Odredbama čl. 111. st.1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23- dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Pravo na naknadu štete iz citiranog st.1. ovoga članka, odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog posljedica nezakonitog postupka otkazivanja ugovora o radu) u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1100. ZOO) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza).

13. Odgovornost poslodavca za naknadu eventualno nastale neimovinske štete i zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu postoji samo ako je tada poslodavac postupao s namjerom da šikanira radnika odnosno da je prema njemu postupao diskriminatorno. Postupak otkaza ugovora o radu je nesporno tegoban i uznemirujući za osobu kojoj je dat otkaz ali ne dovodi do odštetne odgovornosti poslodavca, izuzev ako odluka nije posljedica, kako je navedeno, diskriminatornog ili šikanoznog postupanja s namjerom povrede dostojanstva radnika.

14. Ocjena je ovoga suda da za odluku u ovoj pravnoj stvari nisu odlučne činjenice da je pravomoćno odbačen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje kako nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. srpnja 2019. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo vraćanje na rad.

15. Kako je navedeno pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljica ima ako dokaže da se prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik prema njoj šikanozno i diskriminirajuće ponašao. Teret dokaza tih pretpostavki je na tužiteljici.

16. Tužiteljica je tijekom postupka navodila određene postupke i ponašanja tuženika prema njoj te je ona predložila da se na te sporne okolnosti provedu dokazi koje je sud prvog stupnja odbio provesti iz razloga koji su prije navedeni kao odlučujući za odbijanje njenog tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.

17. Slijedom iznijetog valjalo je žalbu tužiteljice usvojiti i pobijanu presudu ukinuti (čl. 370. ZPP-a) a predmet vratiti sudu prvog stupnja kako bi u nastavku postupka raspravio da li su ispunjene pretpostavke za naknadu predmetne štete, odnosno da li se tuženik prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prema tužiteljici ponašao nedopušteno – šikanozno i diskriminirajuće, a zbog kojeg ponašanja je tužiteljica trpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti.

18. Kako je tužiteljica potraživala naknadu troškova ovog žalbenog postupka to je o tom zahtjevu odlučeno temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić