Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1160/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Martini Erdec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sliepčević, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-125/2024-46 od 10. lipnja 2025., dana 27. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužitelja te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp- 125/2024-46 od 10. lipnja 2025.:

- preinačava u dijelu pod točkom I izreke na način da se odbijaju preostali zahtjevi tužitelja:

- na utvrđenje da je tuženik samovlasno smetao tužitelje u mirnom isključivom i samostalnom posjedu nekretnine na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja garažu s lijeve strane od ulaza gledano s ulice koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je promijenio lokot, odnosno bravu ulaznih vrata, ušao u nekretninu i istu oduzeo tužiteljima.

- da sud naloži tuženiku vratiti tužiteljima oduzeti isključivi i samostalni posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari na način da vrati prijašnju bravu odnosno lokot na ulaznim vratima, odnosno preda tužiteljima ključ od novog lokota koji je postavio na ulazna vrata oduzete nekretnine i ukloni sve prepreke ispred predmetne garaže radi slobodnog prilaza ulaznim vratima iste.

- da se zabrani tuženiku svako daljnje uznemiravanje ili smetanje tužitelja u isključivom i samostalnom posjedu opisane nekretnine pod prijetnjom novčane kazne.

- potvrđuje u dijelu pod točkom II izreke (odluci o trošku).

II. Nalaže se tuženiku PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak sastava žalbe u iznosu od 99,54 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 155,95 EUR

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelje u mirnom posjedu nekretnine na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja garažu s lijeve strane od ulaza gledano s ulice koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je promijenio lokot, odnosno bravu ulaznih vrata, ušao u nekretninu i istu oduzeo tužiteljima, zahtjev da sud naloži tuženiku vratiti tužiteljima oduzeti posjed nekretnine slobodne od osoba i stvari na način da vrati prijašnju bravu odnosno lokot na ulaznim vratima, odnosno preda tužiteljima ključ od novog lokota koji je postavio na ulazna vrata oduzete nekretnine i ukloni sve prepreke ispred predmetne garaže radi slobodnog prilaza ulaznim vratima iste, kao i zahtjev da se zabrani tuženiku svako daljnje uznemiravanje ili smetanje tužitelja u isključivom i samostalnom posjedu opisane nekretnine pod prijetnjom novčane kazne, dok je točkom II izreke sud riješio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači te prihvati zahtjev tužitelja i dosudi mu troškove postupka, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Na žalbu je tuženik podnio odgovor u kojem u bitnom žalbene navode smatra neosnovanima.

4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na rješenje iz točke I izreke, dok je neosnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom u pogledu garaže na adresi [adresa], s lijeve strane od ulaza gledano s ulice, koji posjed tvrde da im je oduzeo tuženik na način da je promijenio lokot, odnosno bravu ulaznih vrata.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom čitanjem svih pisanih isprava i priklopljenih spisa Ps-11/10 i Ovr-7257/18, te saslušanjem stranaka i svjedoka ĆĐ, IĐ i CĐ u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio pravomoćnu presudu poslovni broj Ps- 11/10 od 29.05.2015. kojom je naloženo tuženiku predati tužiteljima u suposjed slobodan od osoba i stvari garažu s lijeve strane od ulaza gledano s ulice u Zagrebu, Krežmina 6, sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je o ovršnom postupku istoga suda poslovni broj Ovr-7257/2018 određena ovrha temeljem gore navedene ovršne isprave i to ispražnjenjem i predajom nekretnine u suposjed ovrhovoditeljima;

- da je zapisnikom o vanjskom uredovanju od dana 19.09.2019. konstatirano da je ovršenik predao primjerak ključa garaže punomoćniku ovrhovoditelja;

- da iz ovršnog postupka proizlazi da je ovršnom ispravom naložena predaja nekretnine tužiteljima u suposjed slobodne od osoba i stvari (kako su i tražili), dakle ne u samostalni posjed, pa se stoga zahtjev tužitelja da se nekretnina preda slobodna od osoba i stvari ne može odnositi na osobu i stvari ovršenika;

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-7257/18-28 od

20.9.2019. utvrđeno da je ovrha dovršena;

- da su tužitelji promijenili lokot odnosno bravu ulaznih vrata predmetne garaže, o čemu je punomoćnik tužitelja dopisom od 29.10.2021. obavijestio tuženika;

- da je tuženik dopisom od 8.11.2021. obavijestio tužitelje da je ponovno „uspostavio svoje vlasništvo na svoj samostalni prostor“ te da je na garaži postavio novi lokot;

- da su tužitelji nakon toga dana 2.12.2021. podnijeli tužbu sudu radi smetanja posjeda o kojoj se raspravlja u ovom predmetu.

7. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje slijedeće:

-da su stranke nakon provedbe ovrhe u predmetu Ovr-7257/18 u razdoblju od dvije godine ostale u suposjedu predmetne nekretnine na način da je tuženik imao jedan primjerak ključeva garaže i u garaži je držao stvari, dok je drugi primjerak predao tužiteljima;

- da su upravo tužitelji promjenom lokota na garaži smetali tuženika u posjedu garaže, o čemu su tuženika obavijestili dopisom od 29.10.2021., te da je tuženik promjenom lokota na garaži, služeći se svojim pravom samopomoći u zaštiti suposjeda, ponovno uspostavio svoje pravo suposjeda predmetne garaže;

- da je tuženik međutim takvim postupanjem smetao tužitelje u mirnom suposjedu predmetne garaže, a s obzirom da tužiteljima nije predao ključeve promijenjenog lokota, te ih je smetao na način da je svoje vozilo parkirao pred ulazna vrata garaže.

8. Stoga je u ovom postupku prvostupanjski sud rješenjem posl. br. Psp-180/2021-26 od 20. travnja 2023. utvrdio da je tuženik PĐ smetao tužitelje u suposjedu predmetne nekretnine na način da je promijenio lokot odnosno bravu ulaznih vrata te ključ brave nije predao tužiteljima, koji su zajedno s tuženikom suposjednici predmetne garaže, kao i da je pred ulazna vrata garaže parkirao vozilo čime je spriječio prilaz ulazu garaže, te je naložio tuženiku uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da vrati prijašnju bravu i lokot na ulaznim vratima, odnosno da tužiteljima preda ključeve novog lokota i ukloni sve prepreke ispred predmetne garaže radi slobodnog prilaznim vratima iste, te mu je zabranio takvo i slično smetanje ubuduće, a istom odlukom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku PĐ u preostalom dijelu.

9. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem posl. br. Gž- 1156/23-2 od 16. kolovoza 2024. potvrdio je prvostupanjsko rješenje Psp-180/2021- 26 od 20. travnja 2023. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik samovlasno smetao tužitelje u mirnom suposjedu nekretnine kao i u dijelu da se zabranjuje tuženiku svako takvo daljnje uznemiravanje ili smetanje suposjeda nekretnine tužitelja (točke I i II izreke), dok je isto ukinuo u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku u preostalom dijelu, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku (točke III i V izreke) te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije naveo u čemu se sastoji preostali dio zahtjeva koji je rješenjem odbijen, kao i da odluka ne sadrži razloge zašto je odbijen.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je, uvažavajući činjenicu da je rješenje Psp-180/2021-26 od 20. travnja 2023. postalo pravomoćno i ovršno u dijelu koji se odnosi na zaštitu, uspostavu i zabranu daljnjeg smetanja suposjeda tužitelja, pobijanim rješenjem odbio zahtjev tužitelja, sve kako je to pobliže citirano u točki 1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

11. Tužitelji u svojoj žalbi u bitnom navode da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju odbio tužbeni zahtjev u dijelu o kojem je već odlučeno, odnopsno u kojem je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsko rješenje posl.br. Psp-180/2021, bez navođenja u čemu se stvarno sastoji preostali dio. Stoga tužitelji navode da su primorani uložiti ovu žalbu, a radi opasnosti od postojanja dvije ovršne isprave, jedne u kojoj je utvrđeno smetanje suposjeda i koja je u tom dijelu pravomoćna, te druge u kojoj je utvrđenje smetanja posjeda odbijeno, a nije jasno obrazloženo zašto i u čemu se sastoji preostali odbijeni dio, odnosno zbog opasnosti od zlouporabe takvih ovršnih isprava u eventualnom ovršnom postupku. Ističu da je prvostupanjski sud ponovno pogrešno utvrdio relevantne činjenice u postupku te kao razlog odbijanja tužbenog zahtjeva netočno navodi da tužitelji nisu bili u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, već u suposjedu zajedno s tuženikom, jer je navedeno suprotno utvrđenjima iz pravomoćno okončanog postupka Ps-11/10, u kojem su tužitelji postavili tužbeni zahtjev na predaju predmetne nekretnine njima u suposjed, obzirom na postojanje pravnog temelja i istinitog načina stjecanja iste, dok tuženik pak nema nikakav pravni temelj kojim opravdava posjed. Ističu da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno nije naveo koji je „preostali dio“ u odnosu na koji mu je predmet vraćen na ponovno suđenje, ni u čemu se sastoji preostali dio, već navodi da je preostali dio odbijen jer tužitelji nisu u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, nego u suposjedu zajedno s tuženikom.

12. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

13. Ispitujući na taj način prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, ocjena ovoga suda je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti, a ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, budući su u istome iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

14. Pritom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilan zaključak da su tužitelji i tuženik, sve do utuženog čina smetanja posjeda bili suposjednici predmetne nekretnine. Navedeni zaključak prvostupanjski sud ne temelji na utvrđenjima iz pravomoćne presude Ps-11/10, niti se bavi njezinom interpretacijom u pogledu činjenice stjecanja i predaje suposjeda tužitelja, već ga iznosi na temelju iskaza stranaka i svjedoka ĆĐ, IĐ i CĐ, te zapisnika o vanjskom uredovanju od dana 19.09.2019., iz čega proizlazi da je tuženik kao ovršenik predao primjerak ključa garaže punomoćniku tužitelja kao ovrhovoditelja, no da su u garaži ostale tuženikove stvari kroz period od dvije godine, te je tuženik i dalje imao ključeve i nesmetan pristup, pa dakle i suposjed.

15. U tom smislu ukazuje se tužiteljima da je pravo tužitelja na suposjed a ne na isključivi posjed, u ovom postupku već pravomoćno presuđeno, pa navedeno više nije moglo biti predmetom činjeničnog dokazivanja niti sudskog preispitivanja, a niti se o žalbenim navodima u tom smislu više raspravlja.

16. Međutim, u pravu su tužitelji kada navode u žalbi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV) vezano za zaštitu suposjeda, kada nije u pobijanom rješenju dovoljno precizno naveo koji je preostali dio zahtjeva, o kojem se raspravljalo tijekom postupka nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne služba u Koprivnici posl. br. Gž-1156/23-2 od 16. kolovoza 2024., odbio, pa bi time doista moglo doći do dvojbi ili nejasnoća oko eventualne kasnije ovrhe.

17. Stoga je, prihvaćanjem žalbe tužitelja u tom dijelu, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo prvostupanjsko rješenje preinačiti, odnosno odluku precizirati na način da se odbija zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik samovlasno smetao tužitelje u njihovom mirnom isključivom i samostalnom posjedu garaže pobliže opisane u izreci, da sud naloži tuženiku vratiti tužiteljima oduzeti isključivi i samostalni posjed iste nekretnine slobodne od osoba i stvari, te da zabrani tuženiku svako daljnje uznemiravanje ili smetanje tužitelja u njihovom isključivom i samostalnom posjedu opisane nekretnine, sve to uvažavajući pravomoćno presuđeni dio u odnosu na posjedovnu zaštitu suposjeda.

18. S obzirom da su stranke uspjele u sporu u približno jednakom dijelovima, to je pravilno prvostupanjsko rješenje u točki II izreke u pogledu naknade parničnog troška primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a i žalba se u tom dijelu ukazuje neosnovanom, pa je rješenje valjalo potvrditi sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

19. Kako su tužitelji uspjeli sa žalbom valjalo im je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati trošak sastava te žalbe, pri čemu se na visinu toga troška, primjenom Tbr. 52 st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023), a uzimajući u obzir da se radi o postupku smetanja posjeda iz Tbr. 7. toč. 2. koji je započeo 2021.godine, primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, odnosno Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 109/2015).

20. Stoga tužitelji temeljem Tbr. 10. toč. 2. imaju pravo na trošak sastava žalbe u visini od 60 bodova, što pomnoženo s tadašnjom vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 600,00 kn, odnosno 79,63 EUR, čemu je pridodan PDV od 25% po Tbr. 42, pa ukupan trošak sastava žalbe iznosi 99,54 EUR. Kako su tužitelji potraživali trošak u visini od 149,31 EUR, to je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u iznosu od 49,77 EUR valjalo odbiti, kao i trošak pristojbe na žalbu od zatraženih 106,18 EUR jer iz spisa ne proizlazi da je ista plaćena, niti da je prvostupanjski sud tužitelje pozvao na plaćanje pristojbe na žalbu.

U Varaždinu 27. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Požar