REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-29/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika DC, zbog kaznenog djela iz članka 239. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije (dalje: KZ RSM), odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 4. rujna 2025., broj Kv I-8/2025 (Kir-588/2024), u sjednici održanoj 27. studenog 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba izručenika DC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku pod točkom I. izreke je utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članka 33. i članka 34. stavka 3. i 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04. – dalje: ZOMPO) te je na temelju odredbe članka 56. stavak 1. tog zakona odobreno izručenje stranca DC, državljanina Republike Sjeverne Makedonije, sudbenim vlastima Republike Sjeverne Makedonije, radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci koja mu je izrečena na temelju presude Osnovnog kaznenog suda Skopje broj 1183/23 od 22. lipnja 2023., zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 239. KZRSM koje odgovara kaznenom djelu protiv imovine, pronevjere iz članka 233. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
2. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja je na temelju članka 37. stavka 1. ZOMPO- a navedeno da se izručenik bez dopuštenja Republike Hrvatske, ne smije progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne smije se ograničavati u osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem niti se smije izvoditi pred izvanredni sud.
3. Protiv tog je rješenja izručenik podnio žalbu putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 486. (ispravno:468.) stavka 1. točke 11. ZKP-a", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP), koji se prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik potpuno pogrešno u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer da se u „pravorijeku pobijanog rješenja“ kao osnova izručenja navodi da je u pitanju kazneno djelo iz članka 233. KZ RSM a u obrazloženju da je u pitanju kazneno djelo iz članka 239. KZ SRM. Naime, u pobijanom se rješenju u uvodu, izreci i u obrazloženju pravilno navodi da je u pitanju kazneno djelo iz članka 239. KZ RSM, dok se odredaba članka 233. odnosi na Kazneni zakon, propis Republike Hrvatske kao zamoljene zemlje i navedena je u izreci i u obrazloženju (točka 7.) samo u kontekstu dvostruke kažnjivosti. Dakle, u pobijanom rješenju u pogledu identiteta norme koja predstavlja temelj za izručenje ne postoji nikakva proturječnost između izreke i obrazloženja i stoga je u ovom dijelu žalba neosnovana.
7. Nadalje, okolnost da se u dokumentaciji koja je priložena uz zahtjev zemlje moliteljice (list 61. spisa) navodi opis kaznenog djela porezne utaje iz članka 279. KZRSM-a koje nije predmet ovog postupka izručenja, nema značaj bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a koji joj žalitelj pridaje. Naime, iz naprijed citirane presude zemlje moliteljice (list 58. -60.) bez ikakve dvojbe proizlazi da je izručenik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela utaje iz članka 239. stavka 1. KZ RSM, to je kazneno djelo opisano u činjeničnom i pravnom opisu izreke presude i na to se kazneno djelo odnosi cijelo obrazloženje navedene presude, kao što se i sva ostala popratna dokumentacija koju je zemlja moliteljica dostavila uz zahtjev za izručenje (tjeralica, uputni akt za izvršenje kazne zatvora i jamstvo o mogućnosti ponovljenog suđenja) odnosi na kazneno djelo iz članka 239. KZ RSM. Prema tome, kako se u ovom postupku nedvojbeno radi o kaznenom djelu utaje iz članka 239. stavka 1. KZ RSM (zakon je dostupan putem internetske mreže) za koje je zapriječena kazna zatvora do tri godine i koje prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja odgovara kaznenom djelu iz članka 233. Kaznenom zakonu („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.) to navedena omaška ne utječe na mogućnost ispitivanja pobijanog rješenja i stoga nije u pitanju postupovna povreda na koju izručenik ukazuje.
8. Osuđenik neosnovano u žalbi tvrdi i da se u pobijanom rješenju ne navodi pravni okvir izručenja, odnosno „naznaka bilateralnog ili multilateralnog ugovora između zemlje moliteljice i zamoljene zemlje“. Naime, sud prvog stupnja je na konkretan slučaj pravilno primijenio odredbe ZOMPO-a, nemajući pri tom potrebe primijeniti odgovarajuće odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Makedonije o izručenju („Narodne novine“ br. 8/12.) jer tim međunarodnim ugovorom, u smislu odredbe članka 1. stavka 1. ZOMPO-a, nijedno od relevantnih pitanja na koje je ukazao sud prvog stupnja nije drugačije uređeno.
9. Slijedom svega izloženog, kako žalba izručenika nije osnovana, a sud prvog stupnja nije počinio povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
